6 “DODIR... IN TOUCH BOK namjera mi je da ove stolice pomognu u <strong>dodir</strong>u nas samih sa svojim ja, vas sa mnom, ali i vas sa drugima. Uz ovo pismo na stolici se nalazi i bilježnica kroz koju možemo i konkrektno doći u <strong>dodir</strong> jedan sa drugim i izmjeniti naše priče, naša iskustva. HI my <strong>in</strong>tention is that this chairs will help u get <strong>in</strong> <strong>touch</strong> with yourself or me or others... on the oposite chair you can see a little book where u can write me or if u would like to get <strong>in</strong> <strong>touch</strong> with me and share your story, your experiance or are <strong>in</strong>terested more <strong>in</strong> my story or if you simply would like to see is there anyth<strong>in</strong>g at all that <strong>touch</strong> us. Jadranka Kalenić. ”
“Optika” iz 1637. god<strong>in</strong>e raspravlja o tome kako se slijepac kreće kroz okol<strong>in</strong>u pomoću štapa kao da “gleda rukama”. K<strong>in</strong>estetička opažanja, u komb<strong>in</strong>aciji s čulom <strong>dodir</strong>a, koje im otkriva prisutnost predmeta, te njegove velič<strong>in</strong>e i oblika, slijepima daju obavijesti o ponašanju tijela. Slijepe i slabovidne osobe <strong>dodir</strong>om mogu doživjeti skulpturu, ali i crtež. Na koji nač<strong>in</strong>? Crtež slike pretvara se u taktilne dijagrame pomoću stroja koji od crnih ploha otisnutih na papiru izrađuje ispupčenja. Za potpuno razumijevanje slike postavlja se pet zasebnih taktilnih dijagrama, a boje se slijepima predočavaju audiovodstvom koje daje točne upute o kretanju ruke po površ<strong>in</strong>i slike. Ovu metodu, koja se zove „1 u 5“, što znači jedna slika u pet dijagrama, izradila je povjesničarka umjetnosti Nataša Jovičić. Boje koje su proizvod svjetla i vida, na slijepe, koji ih doživljavaju opipom, djeluju tako da crvenu opisuju toplom i hrapavom, a plavu hladnom i glatkom bojom. Danas se u svijetu organiziraju izložbe u mraku, da bi se posjetitelj usredotočio na <strong>dodir</strong>ivanje umjetn<strong>in</strong>a a ne samo na osjet vida. Važno je naglasiti da ti projekti nisu namijenjeni samo slijepim i slabovidnim osobama. Dodir ima svoje mjesto i u priči o ostvarenju ljepote, ali i u postizanju ljekovitih i iscjeljujućih uč<strong>in</strong>aka za zdravlje. Blagotvorne terapijske <strong>dodir</strong>e, refleksologiju, kiropraktiku i masažu koristili su iscjelitelji još u prastarim kulturama Indije, K<strong>in</strong>e, Egipta i antičkog svijeta. Uspješnost terapije je ovisila upravo o vješt<strong>in</strong>i i „doziranju” <strong>dodir</strong>a terapeuta. Bolesni ljudi iščekuju <strong>dodir</strong> zdravlja u procesu izlječenja. Mnoge je od nas <strong>dodir</strong>nula u nekom trenutku prošlost, ili smo se stopili s morem i zemljom, na svojevrstan nač<strong>in</strong> <strong>dodir</strong>ujući prirodu. Ovakvi doživljaji nam se javljaju jer more i zemlja predstavljaju sigurno utočište, topl<strong>in</strong>u i nježnost, te simboliziraju majč<strong>in</strong>o tijelo, koje u svjoj dvojnosti znači i rađanje i umiranje. U povijesti se govorilo o <strong>dodir</strong>u dvaju svjetova, tj. civilizacija. Antropološka i sociološka istraživanja proučavaju akulturaciju, <strong>in</strong>terakciju različitih kultura, društvenih grupa koje dolaze u međusobni <strong>dodir</strong> i utječu jedna na drugu. Jedan od prvih prikaza <strong>in</strong>timnog <strong>dodir</strong>a dvoje ljudi, na raz<strong>in</strong>i povijesti umjetnosti, scene su faraona Akhatona sa svojom ženom i djecom, koje su odbacile uobičajene krute Egipatske kanone šokirajući suvremenike. Nasuprot egipatskoj strogosti i krutosti u prikazima, grčki umjetnici donose vječno traganje za idealom ljepote. Povijesno gledajući, u antičkoj Grčkoj je svatko erotski odgovarao na ljepotu i <strong>dodir</strong> bilo kojeg ljudskog bića, neovisno o njegovu spolu. Ideal ljepote bilo je atletski građeno mišićavo muško tijelo. Razmjenjivanje <strong>dodir</strong>a između istospolnih osoba bilo je društveno prihvatljivo, ali uz određena pravila. Bez obostranog pristanka nije bilo moguće diskretno gledanje ni <strong>dodir</strong>. Homoseksualnost se otvoreno pojavljivala u umjetnosti sve do prijelaza 11. na 12. stoljeće. U zapadnoj kulturi, nakon grčko-rimskog odnosa prema golom tijelu, koji je predstavljao duhovnu čistoću, <strong>in</strong>telekt, ali i bestidnost i razmetljivost, dolaskom kršćanstva, golot<strong>in</strong>ja, a pogotovo erotski <strong>dodir</strong>, postaje predmetom cenzure. Tek renesansa iznova otkriva golo ljudsko tijelo, erotiku i <strong>dodir</strong> na polju umjetnosti, kroz religiozne, mitološke ili dvorsko-portretne teme. U sakralnim prizorima najpoznatija je scena <strong>dodir</strong>a Michelangelova Boga oca, koji pružajući ruku 7
Change language