You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
STUDIJE<br />
Pretposljednji film Luchina Viscontija Zatvoreni obiteljski<br />
krug 1 nastao je nakon tri redateljeva filma koja su odra`avala<br />
njegovu zaokupljenost njema~kim temama i njema~kom<br />
kulturom op}enito, kao i sklonost »baroknom« re`ijskom<br />
prosedeu, Sumraka bogova (La caduta degli dei /<br />
Götterdämmerung, 1969), Smrti u Veneciji (Morte a Venezia,<br />
1971) i Ludwiga (1973). U tom je smislu, kao komorno<br />
djelo, snimljeno u potpunosti u studiju (i sa svega nekoliko<br />
glumaca), okrenuto{}u talijanskim temama, kao i prigu{enijim<br />
redateljskim postupkom, film predstavljao i svojevrsnu<br />
reakciju na njih, ali je kao takav, a usprkos presti`noj godi{njoj<br />
nagradi talijanskih <strong>filmski</strong>h kriti~ara Nastri d’argento<br />
(progla{en je najboljim filmom, a Visconti najboljim redateljem),<br />
od njih manje razmatran.<br />
Kada je pak razmatran, onda se to ~inilo ponajprije u kontekstu<br />
stalne Viscontijeve preokupacije obitelji, kao jo{ jedan<br />
redateljev prilog prikazivanju njezina rasapa, i stoga kao dio<br />
{irokog tematskog ciklusa koji uklju~uje izgledom tako disparatne<br />
filmove kao {to su Zemlja drhti (La terra trema,<br />
1948), Rocco i njegova bra}a (Rocco e i suoi fratelli, 1960),<br />
Drage zvijezde Velikog medvjeda (Vaghe stelle dell’Orsa,<br />
1965) i Sumrak bogova. Pritom ga Geoffrey Nowell-Smith u<br />
svojoj studiji o Viscontiju stavlja, uz Smrt u Veneciji, film<br />
koji ne prikazuje rasap obitelji, u zasebnu podskupinu filmova<br />
o neuspjeloj `elji za obnovom, rekonstruiranjem obitelji.<br />
Stoga je po Nowell-Smithu u Smrti u Veneciji objekt `udnje<br />
podjednako i eteri~na figura majke (Silvana Mangano), kao<br />
i Tadzio (Björn Andersen). Oba filma uostalom dijele i istu<br />
po~etnu situaciju — susreta osamljenog protagonista s nekom<br />
obitelji. Nowell-Smith njihovu dodatnu sli~nost nalazi<br />
i u tematizaciji naklonjenosti starijeg protagonista mla|em<br />
mu{karcu (usp. Nowell-Smith, 2003: 197), iako mu promi-<br />
~e da se ta nagnu}a razlikuju i po stupnju i po prirodi: u<br />
Smrti u Veneciji rije~ je o intenzivnoj erotskoj `udnji, dok je<br />
u Zatvorenom obiteljskom krugu nagnu}e znatno prigu{enije,<br />
uklopljenije u {iri kontekst odnosa prema obitelji i kao takvo<br />
odredljivo ponajvi{e kao o~insko.<br />
Portreti i konverzacije<br />
Naslov filma, pri ~emu ne mislim na hrvatski distributerski<br />
naslov kojeg koristim kao konvenciju (iako on na verbalnoj<br />
razini ostvaruje za~udnu vezu s idejom »filmskog kruga« kojom<br />
García Düttmann tuma~i Viscontijevo stvarala{tvo), ve}<br />
na talijanski original, kojeg bi doslovni hrvatski prijevod (a<br />
znamo da te{ko mo`emo pogrije{iti kad prevodimo {to doslovnije)<br />
bio Obiteljski portret u interijeru, odnosno na engleski<br />
naslov Conversation Piece, odnosi se, kao stru~ni termin,<br />
na slike nevelika formata {to predstavljaju dva ili vi{e<br />
likova iz aristokracije ili visokoga gra|anstva kako me|usobno<br />
neformalno razgovaraju, dok je pozadina interijera detaljno<br />
oslikana. Alessandro Bencivenni nastojao je u tom<br />
smislu uspostaviti paralele izme|u Viscontijeva filma i studije<br />
o spomenutom slikarskom `anru Scene di conversazione<br />
(1971) talijanskog povjesni~ara knji`evnosti, umjetnosti i<br />
kulture Marija Praza. Pritom Bencivenni sli~nost pronalazi<br />
prije svega u Prazovu opisivanju i Viscontijevu prikazivanju<br />
odre|ene teatralnosti dr`anja, koncepcije `ivota kao kazali-<br />
{ta, koje su karakteristi~ne za `anr u slikarstvu. Dalje razvijaju}i<br />
paralele, osobito kroz Prazovo detaljno zadr`avanje na<br />
makabri~nim epizodama, Bencivenni primje}uje da bi se<br />
* Tekst je izvorno pro~itan na talijanskome kao priop}enje na simpoziju Il Doppio nella lingua e letteratura italiana odr`anom u Dubrovniku 8-11. rujna<br />
2004. Ovo je na hrvatski prevedena te dijelom prera|ena i dopunjena (napose u odnosu na citate iz studije Garcíje Düttmanna) verzija. Iako bi ovaj<br />
esej mogao lako pasti `rtvom optu`be za »ekstremni strukturalizam«, a zbog usredoto~enosti na razvrstavanje i opisivanje binarnih opozicija, i op}enito<br />
dvojnosti u filmu Zatvoreni obiteljski krug, autor teksta mora, mada nerado, priznati da to nije isklju~ivo rezultat njegovih »formalisti~kih skretanja«,<br />
ve} i okvirne teme skupa. Tekst o dvojniku te{ko mo`e izbje}i, a da ne spomene dvojstva.<br />
49<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 46/2006.<br />
UDK: 791.633-051Visconti, L.(049.3)<br />
Bruno Kragi}<br />
Dvojnici i dvojstva<br />
(o Luchinu Viscontiju pomalo i o Zatvorenom obiteljskom krugu ne{to vi{e)*<br />
Zatvoreni obiteljski krug
Change language