Pod starim krovovima - Ksaver Šandor Gjalski

More documents

Recommendations

Info

Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim krovovima Taj dakle slobodoumnjak (što ga uostalom nije priječilo te je malo zatim primio podbansku čast) odlučio je i sina svoga prema svojim nazorima odgojiti. Dao ga je doista po tadašnjem običaju u Ugarsku u škole pijaristâ, ali svagdje bi mu posebice uzeo još i učitelja za francuski i njemački jezik. Kornel je učio dobro i marljivo, tiho i mirno. I svršio je filozofiju mladi Kornel, a da nije pao ni u jedan vrtlog burnih sanjarija, pretjeranih misli i mladenačkih ludorija. Kao da je imao samo jedan cilj, a taj bijaše da bi na koncu godine u klasifikaciji čitao svoje ime među prvima. Stari Vuk bio je stoga gotovo nesretan. Odbijao bi tu "riblju krv" na majku: ali napokon, kad je Kornel čak kao jurist donosio kući sve ljepša i ljepša testimonia i uz to uvijek bio prvi eminens, tad bi se otac koji put smirio i promrmljao: "Pak itak bu još nekaj od toga tepca". Bio bi dašto volio da je mogao čitati u "Ephemerides Posonienses" da su mu Kornela uhvatili u kakvoj uroti à la carbonari, ili barem kod kakva izgreda protiv Metternichovih komesara "da se tako deda svoga učini vrednim" - no mjesto toga je čitao da mu je sin u Pešti sjajno svršio cenzuru i kako ga hvale novine s poznavanja corpus juris, elegantne elokvencije i duhovitih izraza. Javiše novine još i to da je potkancelar Bedeković bio tako ushićen te ga je coram publico poljubio u čelo, a kraljevski ga personal odmah uzeo za svoga jurata. To je starca Vuka izmirilo, te se nije više tužio na "riblju krv" svoga jedinca. Po smrti očevoj, koja je malo zatim slijedila, vrati se Kornel kući i započne svoju karijeru u domovini kao županijski odvjetnik. U toj službi steče skoro osobit glas sa svoje vještine i znanja. Isto se tako odlikovao na političkom polju. Osobito se istaknuo kao govornik. Kod instalacije bana, koja je bila upravo u taj par, izabra ga kraljevska deputacija za glavnog govornika premda mu je bilo jedva kojih dvadeset i pet godina. Na državni sabor u Požun išao je kao zastupnik udove grofice Rozgon, pa i tu bi usred onih burnih sjednica svraćao pozornost na se svojim stvarnim primjedbama. Uto ga pozovu u kraljevsku kancelariju za perovođu. Od toga časa razglasilo mu se ime po svim stranama sv. krune kralja Stjepana i saveznih kraljevina. Jedan od prvih tadašnjih pravnika ugarskih nazvao ga je interpres juris hungarici5, a kad se u saboru raspravljalo pitanje urbarsko, te je on - po ocu već sklon liberalnijim nazorima - ustao za poboljšanje stanja kmetskoga i odlično radio oko redakcije onih članaka iz tridesetih godina, tada mu je neki nepozvani pjesnik prikazao dugo odu u kojoj ga zove "Lumen duarum patriarum, Illyriae filius, adoptivus Pannoniae". 6 Tako bijaše neprestance zabavljen javnim poslovima koji su ga sasvim zaokupljali i koje bi uvijek vršio na sveopće zadovoljstvo. U dvorskoj kancelariji zavolješe ga tako da ga nisu pustili kad ga je njegova domaća županija htjela izabrati podžupanom. Da ga zadrže, podijeliše mu u zamjenu naslov kraljevskoga savjetnika. Nekoliko godina kasnije imenovan bi velikim županom ...čke županije, te se tom prilikom stalno povrati u Hrvatsku, ostavši dakako i u novom svom zvanju u neprekidnom savezu s odlučnim krugovima u Beču i Požunu, gdje su još uvijek u svim znatnijim pitanjima čekali na njegovu riječ i njegov savjet. Međutim se počelo sve jačim šumom javljati novo vrijeme. Kako je Batorić bio mirne i obzirne ćudi, mogao je i u Hrvatskoj i u Ugarskoj postrance ostati. I tako su se baš u Ugarskoj pouzdavale u nj sve stranke. Dvor ga je visoko cijenio, znajući mu lojalnost, uzvišenu nad svaku sumnju; s liberalcima je bio jednih nazora, a s konzervativcima se je slagao ne odobravajući prežestoke navale liberalaca na tadašnje prilike. Na to ga je sililo 5 interpres juris hungarici (lat.) - tumač mađarskog prava 6 lumen duarum patriarum, Illyriae filius, adoptivus Pannoniae (lat.) - svjetlo dviju domovina, sin Ilirije, posinak Panonije 12
Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim krovovima već njegovo odlično mjesto, koje je - ne da se tajiti - i liberalnije i energičnije značajeve od Batorića moglo još uvijek ukrotiti. Drugačije bijaše u Hrvatskoj. Novi pokret imao je ovdje posve drugu svrhu i druge oblike. Dok se u Ugarskoj napredna stranka, barem iz početka, borila s bečkom kamarilom skroz na historičkom temelju i tek branila historičkim razvitkom uzdržanu i opravdanu samostalnost Ugarske od bečke uprave, i tako stajala na stanovištu koje je Batoriću bilo skroz razumljivo: u Hrvatskoj su novi ljudi baš taj historički temelj sve više i više napuštali i stavljali ciljeve skroz tuđe dotadašnjemu razvitku, koji nisu bili ni u kakovom historičkom savezu s Hrvatskom. Dok je probuđena narodna svijest bila u granicama određenima prošlošću, Batorić je također krepko stajao uz taj pokret. Ta kao mlad čovjek živio je u doba biskupa Vrhovca. Uz Kuševića i Ožegovića znanstvenom je radnjom na latinskom jeziku suzbijao ludosti mađarskih nazoviučenjaka, kad su nijekali političku osebujnost kraljevine Hrvatske. Dapače i usred Ugarske, gdje je najviše boravio, svakom je prilikom branio uz "jura municipalia" također kraljevinu Hrvatsku kano posestrimu Ugarske, a zloglasnoga virovitičkoga podžupana Ivana Salopeka javno je u kući velikaša nazvao Efijaltom svoje domovine. Isto je tako prijatno pratio razvitak probuđene narodne svijesti, premda mu bijaše umnogom nerazumljivo čitavo to naprezanje i nastojanje mladih ljudi, jer je on sav ugrezao u literaturu latinskih klasika i samo se pripadom zanimao klasičnom književnosti Nijemaca, Francuza i Talijana. Osim toga bio je već čovjek stariji i visoki dostojanstvenik, pa ga je sve to priječilo da se svim žarom prikupi u onaj zanosni krug naših prvaka koji je sav poezijom, a ničim drugim, odisao i živio. Kad se pak taj pokret zavio u oblake ilirizma, kad ga je, ma i preko njegove volje, umjela za se upotrijebiti bečka uprava, - tad je Batorić, taj slavljeni jurist, ne mogavši shvatiti kako bi se moglo stoljetnim diplomama, člancima i ugovorima priznato hrvatsko ime zamijeniti ilirskim - kojim su po njegovu znanju dosele domaću kraljevinu nazivali samo fratri u svojim kronikama - tad je Batorić, kako rekoh, bio bliži sa svojim nazorima Aleksandru Draškoviću, nego li Janku Draškoviću. Tako postajahu opreke sve oštrije i u Ugarskoj i u Hrvatskoj. Od uzbuđenih valova eto ti bure. U takovo vrijeme mogu se uzdržati i dalje popeti samo odlučni značaji. Batorić se naskoro uvjeri o tom. Poslaše ga na istragu protiv "iliraca" u ...sku županiju. On je to shvatio kao građansku parnicu, pa se je držao strogo objektivnoga prava. No to se nije sviđalo Mađarima i prijateljima njihovim koji su mislili da će barem deset iliraca vidjeti na vješalima. A i ilirci se oboriše na nj što ih zove na sud radi činâ skroz patriotičnih i za "probuđenje narodne svijesti potrebitih". Mađari ga obijediše sa slaboće, pače ga osumnjičiše sa šurovanja s ilircima i s kamarilom; ilirci opet mišljahu da je sluga Mađarâ jer su znali da je osobni prijatelj Aleksandra grofa Draškovića i Josipa Briglevića. To bijaše dosta da se mjesto Batorićevo uzdrma. Pa zbilja, čim se na obzorju pokazaše blijesak i strijele, Batorić je već pao. Odrinulo ga novo vrijeme. * Bez srdžbe i razdraženosti - barem je tako mislio - ostavi Batorić poprište javnoga života te se nastani u Brezovici, zacijelo misleći na cara Dioklecijana i njegov kupus. Nastojao je dostići svoje uzore u rimskom svijetu i baš se uglibio u mudre izreke stoičke škole o pravom shvaćanju svijeta, a tješio se i svojom dobi - no ipak se sred ladanjske samoće brzo u njem pojavila želja da opet radi. Videći da je ta želja nemoguća, počela ga mučiti bol prisiljena mira. Bio je napokon predugo u vrevi javnoga života i odviše se privikao da upli- 13
Page 1 and 2: Ksaver Šandor Gjalski Pod starim k
Page 3 and 4: Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim
Page 11: Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim
Page 63 and 64:
Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim
Page 65 and 66:
Page 67 and 68:
Page 69 and 70:
Page 71 and 72:
Page 73 and 74:
Page 75 and 76:
Page 77 and 78:
Page 79 and 80:
Page 81 and 82:
Page 83 and 84:
Page 85 and 86:
Page 87 and 88:
Page 89 and 90:
Page 91 and 92:
Page 93 and 94:
Page 95 and 96:
Page 97 and 98:
Page 99 and 100:
Page 101 and 102:
Page 103 and 104:
Page 105 and 106:
Page 107 and 108:
Page 109 and 110:
Page 111 and 112:
Page 113 and 114:
Page 115 and 116:
Page 117 and 118:
Page 119 and 120:
Page 121 and 122:
Page 123 and 124:
Page 125 and 126:
Page 127 and 128:
Page 129 and 130:
Page 131 and 132:
Page 133 and 134:
Page 135 and 136:
Page 137 and 138:
Page 139 and 140:
Page 141 and 142:
Page 143 and 144:
Page 145 and 146:
Page 147 and 148:
Page 149 and 150:
Page 151 and 152:
Page 153 and 154:
Page 155 and 156:
Page 157 and 158:
Page 159 and 160:
Page 161 and 162:
Page 163 and 164:
Page 165 and 166:
Page 167 and 168:
Page 169 and 170:
Page 171 and 172:
Page 173 and 174:
ab anno elfe (lat.-njem.) - iz godi
Page 175 and 176:
jenjivač, kritičar cenzura (lat.)
Page 177 and 178:
gravamina (lat.) - pritužbe na te
Page 179 and 180:
ma foi (franc.) - vjere mi Mädsche
Page 181 and 182:
protonotar (grč.-lat.) - prvi bilj
Page 183:
pehar iz kojega svi naizmjence piju
show all

Pod starim krovovima - Ksaver Šandor Gjalski

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?