Pod starim krovovima - Ksaver Šandor Gjalski

More documents

Recommendations

Info

Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim krovovima već nekako druga - čisto neobična - a opet se u sobi jasno razabirala svaka stvar. I u taj čas primeti majka kano da netko stoji pri uzglavlju postelje, pak ju jednako promatra. Ona se sirota obazre - i eto na - opazi krasnu, mladu žensku, u grimiznoj kano plamenoj suknji. "Ah - crvena gospa!" - otme se materi prestrašen krik. Nato nestane svega. Majka je odmah sve pojmila, poslala još one noći po duhovnika - a ujutro je bil otac mrtev. - Da - pa zar je zbilja bila ona kojoj se portret nalazi u sobi? - Pa da! - Ah - ta znaš valjda - tu se pripovijeda svašta. - Bog bi ga znao - moralo je davno - davno biti. Napisana je i nekakva pripovijest o tome. - A gdje? - Bijaše rukopis - odvrati Batorić nevoljko na latinskom jeziku. - Moj ga je otac uzajmio Tomašu Kegleviću - a on, kako je bio gladan knjigâ i takvih stvari, nije više vratio. Bog zna ima li još na svijetu taj sveščić, sjećam se - bila je tanka, lijepo pisana knjižica. Ta pođi u Lobor, možda ćeš ga naći. Ne znam ti više, mene ne pitaj. Vidio sam, a i otprije sam znao da od starca neću više ništa izmamiti, no ipak odlučim potražiti rukopis. Bio sam zbilja tako sretan te sam ga dobio u ruke. Bio je pisan talijanski, u obliku novele. Sadržaj se slagao dobrano s tradicijama, te je i pisac spomenuo na koncu u posebnoj bilješci da Marija hoda po Brezovici kao duh koji javlja svaku nesreću obitelji, i da je proklela Batoriće, da će Brezovica izgorjeti. Ja sam taj rukopis dapače preveo sve zaradi krasne slike koju sam spasao od požara. Taj je portret jedini ostatak od sve Brezovice. Ni željezna škrinja nije odoljela silnoj vatri; našli su je kao salito željezo. Kad god sam poslije s našim magnificusom Radičevićem govorio o Brezovici, svaki put je starac najradije zalutao u razgovor o "crvenoj gospi", o njenoj kletvi, te kako se ispunilo njezino proročanstvo. - Ha, amice, zar je sve to tek slučaj? Što čovjek može znati, četvrte dimenzije ne poznaju naša ćutila, al ona ipak jest! - Morao sam se starcu nasmijati, ali ipak i ja sam ponavljao sâm sobom poznati stih iz Fausta ili iz Hamleta - ne sjećam se pravo. 26
Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim krovovima Roman portreta (1616.) Kennt Ihr das alte Märchen? - Es klingt so süss, es klingt so trüb, Sie mussten beide sterben, Sie hatten sich viel zu lieb. Heinrich Heine Evo, što sam našao u rukopisu o brezovičkom portretu: Pod konac šesnaestoga vijeka doselio se u Veneciju hrvatski velikaš knez Blagaj. Iz domovine je morao otići, jer su mu Turci popalili gradove i sela, podanike što podavili, što u ropstvo odveli, zemlje posvojili, a što je od njih preostalo, u gornjim stranama kraljevine, izgubio je tako što je gradačka komora posjela ta imanja u ime obrambenih obzira i ondje svoje vojnike, vlaške bjegunce, nastanila. Blagaj ostade gotovo bez svega. U toj svojoj nevolji uteče se rodu svoje žene, rođene Mlečanke iz moćne obitelji Morosina. Rođaci ga ovi pozovu u Veneciju i tu mu dadu u jednoj od manje sjajnih palača na Rialtu priličan stan, pomažući ga također novcem, koliko im dopuštaše njihov veliki imutak pored silno raskošna života. Ponosni je hrvatski gospodin trpio stoga mnoge i premnoge muke, no tješio se, da je tek za čas ovamo došao. Ali - što je jednom izgubio, sve je govorilo, da je izgubio zauvijek. Turci ostali u zaposjednutim stranama, a protiv komore nije uspio nikako, premda su ga u tom pomagali i hrvatski staleži i redovi. Tako je prošla i petnaesta godina, otkada je otišao iz domovine. Ali za dugih tih godina jenjala je i silno popustila pripomoć rođaka, te je Blagaj imao svaki dan gorih neprilika. Njegova je radost bila i njegova najveća briga. Imao je naime devetero djece. Najmlađe bijaše njegovo osobito ljubimče, a bila je to kćerka Marjeta. Kad je navršila svoju šesnaestu godinu, bila je tako izvanredne ljepote, da ju je jedan od najslavnijih tadašnjih slikara umolio, neka mu sjedi za portret, i dogotovivši sliku pokloni je ocu s molbom, ne bi li smio "divno ovo lice" upotrebiti za svoje remek-djelo, koje je imao izraditi za francuskoga kralja. Gdjegod bi se Marjeta pokazala, svagdje je usplamtila srca i mladih i starih ljudi. Opći glas je bio, tko jednom Marjetu vidi, da je neće nikada više zaboraviti. 27
Page 1 and 2: Ksaver Šandor Gjalski Pod starim k
Page 3 and 4: Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim
Page 25: Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim
Page 77 and 78:
Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim
Page 79 and 80:
Page 81 and 82:
Page 83 and 84:
Page 85 and 86:
Page 87 and 88:
Page 89 and 90:
Page 91 and 92:
Page 93 and 94:
Page 95 and 96:
Page 97 and 98:
Page 99 and 100:
Page 101 and 102:
Page 103 and 104:
Page 105 and 106:
Page 107 and 108:
Page 109 and 110:
Page 111 and 112:
Page 113 and 114:
Page 115 and 116:
Page 117 and 118:
Page 119 and 120:
Page 121 and 122:
Page 123 and 124:
Page 125 and 126:
Page 127 and 128:
Page 129 and 130:
Page 131 and 132:
Page 133 and 134:
Page 135 and 136:
Page 137 and 138:
Page 139 and 140:
Page 141 and 142:
Page 143 and 144:
Page 145 and 146:
Page 147 and 148:
Page 149 and 150:
Page 151 and 152:
Page 153 and 154:
Page 155 and 156:
Page 157 and 158:
Page 159 and 160:
Page 161 and 162:
Page 163 and 164:
Page 165 and 166:
Page 167 and 168:
Page 169 and 170:
Page 171 and 172:
Page 173 and 174:
ab anno elfe (lat.-njem.) - iz godi
Page 175 and 176:
jenjivač, kritičar cenzura (lat.)
Page 177 and 178:
gravamina (lat.) - pritužbe na te
Page 179 and 180:
ma foi (franc.) - vjere mi Mädsche
Page 181 and 182:
protonotar (grč.-lat.) - prvi bilj
Page 183:
pehar iz kojega svi naizmjence piju
show all

Pod starim krovovima - Ksaver Šandor Gjalski

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?