REVOLUCIJE STARE HELADE I RIMSKE REPUBLIKE

Predgovor
x
Revolucije stare Helade i Rimske Republike
«Čini mi se da nigdje nisam svjesno pokušao da pokvarim djelo koje je obećavalo da će
govoriti istinu, bilo time što bih štogod prešutio, bilo lažno prikazao»
Amijan Marcelin 1
Svaki onaj čovjek koji ima sreću ili nesreću, zavisno kako i ko gleda na historijsku
nauku, da se bavi ljudskom prošlošću mora priznati da nije ostao potpuno ravnodušan prema
objektu svoga rada. Historija je jedna specifična nauka, najhumanističkija u svakom smislu
jer je njen predmet izučavanja čovjek i njegova djelatnost. I kao takva sastavljena je od
izučavanja individualnih sudbina ljudi, jer historijskih procesa nema bez ljudi onakvih kakvi
jesu sa svim njihovim emocijama, željama, nadama, idejama, umom i razumom. Ujedinjeni
u jednu cjelinu, izučavanja individualnih sudbina ljudi čine na neki način i historijsku
nauku. I nemoguće je izbjeći da na historičara, koji je ljudsko biće kao i svaki drugi čovjek
bez obzira da li je profesionalac, amater ili samo zaljubljenik u ljudsku prošlost, ne ostavi
posljedice njegov rad i bavljenje ljudskom prošlošću. Naravno nisu ni sve historijske
epizode i dogañaji sa istim kvalitetom dinamičnosti i zanimljivosti, a različit im je i nivo
kvalitete u objašnjavanju čitavog historijskog procesa čijeg su oni sastavni dio. Čak se
može vrlo lako desiti da one epizode koje izgledaju najzanimljivije u toku razvitka
odreñenog historijskog procesa imaju sporedni značaj za sam proces, a one koje na prvi
pogled izgledaju beznačajne ustvari predstavljaju ključne aspekte razvitka historijskog
procesa. To predstavlja vrlo veliku zamku u koju historičar može upasti i onda se izgubiti u
moru historijskih činjenica.
Do sada se antička historija posmatrala vrlo pojednostavljeno, možda i pod
utjecajem marksizma, kao vrijeme gospodara i robova. Čitav život antičkih ljudi posmatrao
se iz ugla spomenutog aksioma. Potpuno se zanemarivala činjenica da je to svijet koji nije
osnovan i koji nije egzistirao kao posljedica postojanja veze gospodar - rob. Naprotiv, niti je
ropstvo bilo uzrokom nastanka antičkog svijeta niti je prestanak ropstva, odnosno nekakva
revolucija robova bila uzrokom njegovog nestanka kako je to uporno pokušavala dokazati
sovjetska historiografija. Pored odnosa gospodar - rob, antički svijet se posmatrao i iz
percepcije stalnih osvajanja, ratova, porobljavanja, velikih i grandioznih imperija i
paganske, politeističke religije. Zbog ovakvog pojednostavljenog prikazivanja, koji je
potpuno prilagoñen ne samo oficijelnim tumačenjima i definicijama historijskih procesa
nego i trenutno prisutnim političkim ideologijama (u rasponu od neoliberalizma do
abrahamističkih fundamentalizama), zanemarena je jedna od najdinamičnijih pojava u
antičkom društvu: njegova unutrašnja borba, ne izmeñu gospodara i roba, ne izmeñu
grañana i podanika dviju ili više različitih država, nego izmeñu samih grañana, sudionika
1 Amm. Marcel. XXIX, 1, 15