REVOLUCIJE STARE HELADE I RIMSKE REPUBLIKE

2
Revolucije stare Helade i Rimske Republike
asirska, perzijska, judejsko-izraelska) samo su slijedile već ustanovljeni model dviju
spomenutih državnih formacija. Ovakav pravac razvitka ideje o državi nazvati ćemo
despotijama.
U državama formiranim na načelima despotija bazična institucija državnog ureñenja je
vladar, odnosno njegova ličnost. Njemu je podreñeno sve, vladareva volja je kreator i
provoditelj (preko podreñenih institucija) zakona. Ukratko institucija vladara se
poistovjećuje sa državom. Drugi pravac vodio je nastanku države kao zajednice grañana,
koji su u načelu izmeñu sebe ravnopravni. U ovom slučaju idejom države definiše se ona
zajednica ili metafizička državna veza koja postoji meñu grañanima. Ovako ustrojene
države nazvati ćemo čisto samo kao terminus tehnicus, bez širih pretenzija ka preciznijem
pojmovnom odreñenju, antičkim. Praktična realizacija shvaćanja antičke koncepcije o
državi je očitovala se u postojanju polisa grada-države. Polis (ποvλις) je u početku bio
grčki naziv za nenastanjeno ili utvrñeno mjesto koje bi se u slučaju nužde i opasnosti
moglo privremeno nastaniti, i služilo je kao refugij, nešto slično čemu su služile gradine
u našim zemljama. Kasnije je polis postao stalno nastanjena tvrñava, da bi se sa daljnjim
produbljivanjem socijalnog raslojavanja i diferencijacija zanimanja, društvenog poleta, te
ekonomskog i kulturnog napretka razvio u urbano naselje, centar odreñene zajednice ili
političkog entiteta. Na kraju terminološke evolucije pojma "polis", on je postao i
pojmovna odrednica i za samu državu. A kada se to desi onda su izvedenice iz riječi polis,
pojmovno označavale i sve društvene institucije i pojave proizašle iz postojanja polisa.
Smisao polisa, odnosno njegova osnovna funkcija za Grke i Rimljane je u općoj dobrobiti
za sve slobodne grañane. U antičkoj političkoj filozofiji zajedničko dobro moralo je biti
za sve slobodne i punopravne grañane jednako dobro. E upravo to «zajedničko dobro» ili
preciznije rečeno svjesnost o njegovom postojanju izrodiće i Republiku, koja je sama kao
riječ složenica od lat. riječi res, rei f.-stvar, i publica, ae, f - javnost. Republika ili stvar
javnosti, odnosno opće dobro, predstavljaće jedno od najblistavijih dostignuća i tekovina
ljudske političke svijesti, teorije, prakse i iskustva. Iz činjenice postojanja Republike,
odnosno «zajedničkog dobra» proističe i svjesnost o političkoj odgovornosti državnih
čelnika, ali i svih slobodnih i punopravnih grañana jer "i svaka država, svaka zajednica ne
propada slučajem, za to su krivi ljudi".
U antičkim državama kao institucija koja brine o državi može postojati i institucija
vladara-monarha, no ona u takvom slučaju nije u proturječju sa načelima na kojima
počiva antička država. Uostalom i u despotijama može postojati grad-država. Ali vladar
(grčki βασιλευς, latinski rex) u antičkim državama u sebi ne objedinjava i sam pojam
države, kao što je bio slučaj u despotijama. Raspadanjem rodovskih elemenata, i
prelaskom na teritorijalnu organizaciju, odnosno nastankom države, veza koja
objedinjava grañane je izgubila svoje krvno obilježje i postala je čisto pravno-politička
kategorija, odnosno pravo grañanstva ili jednostavno grañanstvo ( grč. πολιÆτικοvV i latin.
civitas). Tako ustanovljeno pravo je osnovica postojanja antičkih država. Danas bi se ono