Molat u Drugom svjetskom ratu - Otok Molat

Koliba (capanna) u kojoj sam preno io zajedno
s prijateljem Ivom Stama em
Osvanulo je jutro. Sje am se, bila je nedjelja. Doma ice
su nam ujutro donijele doru ak rekavši nam da idu u
crkvu koja je bila daleko oko dva kilometra. Tu su nas
pozdravile i zaželjele sretan put do naše domovine. Žene
i doma ini bili su duboko suosje ajni, žalili su nas, nudili
nam da ostanemo kod njih, pokazuju i time svoju neizmjernu
brigu i ponavljali više puta da budemo oprezni.
Entuzijazam za povratkom u domovinu bio je ja i od njihove
ponude da ostanemo kod njih. Pozdravili smo se i
krenuli dalje prema moru. Krenuli smo šumskim putem u
pravcu grada Urbino. Do mora je trebalo propješa iti još 35
kilometara. Predve er smo navratili u jednu seosku ku u u
namjeri da tu prespavamo. Uvijek oprezni, provjeravali bismo
raspoloženje seljaka iako smo iz prethodnih susreta
sa seljacima bili uvjereni u njihovo antifašisti ko raspoloženje.
Seljak nas je lijepo primio interesiraju i se kako
117