Molat u Drugom svjetskom ratu - Otok Molat

Djecu, koja su u vrijeme mog boravka bila malena, nisam
prepoznao. Upitah Gista, zašto s njima nije doputovala
njegova supruga Guinta. Rekao mi je da je nešto bolesna
i da se nije usudila krenuti na tako daleki put.
Nakon pozdrava povedem ih u svoj stan. Supruga se pojavila
na stubištu, na vratima stana, pozdravila se i zaželjela
im dobrodošlicu. Kada su ušli u stan, rekoh im da se
raskomote i osje aju kao kod svoje ku e. Bili su dosta
umorni jer su putovali itav dan. O ekuju i njihov dolazak,
supruga im je još ranije pripremila toplu ve eru, s predjelom
i aperaitivom. Gisto je bio dobro raspoložen. Tu smo se raspri
ali, prisje ali na ratne dane koje smo zajedno provodili.
Bio je presretan što me vidi nakon dugo godina, ali sada u
drugim okolnostima. Nakon ve ere, drage naše goste
smjestili smo u dvije sobe gdje su prespavali. Nakon razgledanja
grada Zadra, istog smo dana brodom krenuli na
Molat. Plove i brodom prema Molatu, itavo su vrijeme
proveli na palubi broda gledaju i otoke i mjesta na kojima
smo pristajali. udili su se ljepotama otoka i krajoliku koji
ih je o arao. Bio je to za njih životni doga aj i prvo putovanje
morem.
Dolaskom na Molat koji im se neobi no svidio, goste
smo smjestili u ku u moje i ženine obitelji i kod mog prijatelja
Rade Vidova. Pozdraviše se s mojima i s ocem
moje supruge te se zajedno fotografirasmo.
Moj otac koji je dobro govorio talijanski jezik, zahvalio
je Gistu na gostoprimstvu koje su mi dali, prihvatili
me u teškim danima rata i dali mi skrovište. Gisto mu je
odgovorio da nema na emu da mu zahvaljuje jer su osjeali
isti duh, kao i mnogi Talijani, i obvezu da me zaštite
od fašista i njihovih zlo ina koje su provodili nad zato enicima.
Kao antifašistima, bila je to njihova dužnost, i
pored prijetnji fašista da e biti strogo kažnjeni.
190