Molat u Drugom svjetskom ratu - Otok Molat

zadnji pogled. Bili smo nijemi, razmišljali smo kamo nas
vode, što e biti s nama i da li e se itko vratiti na ovaj
mali ali nopokoreni otok. U uvali Lu ina privezan je bio
brod "Amiraglio Viotti" (Crna Marica). Ukrcali su nas na
brod i po lijepom sun anom danu, uz mirno more napustili
smo Molat i naše najbliže. Gledaju i tužno kako napuštamo
svoj omiljeni otok, krenusmo morskim brazdama
prema sjeverozapadu. Put nas je vodio prema otoku
Lošinju na kojem smo kratko vrijeme pristali iz nama nepoznatih
razloga. Putem do Lošinja pokušali smo saznati
od karabinijera kamo nas vode. Naša pitanja nailazila su
na njihovu drskost i odbojnost, nisu željeli s nama razgovarati.
Poslije jednog sata zadržavanja u Lošinju, isplovili
smo u pravcu Istre, da bismo nakon duge vožnje pristali
na poluotok Lazaret u neposrednoj blizini Trsta. Na Lazaretu
smo preno ili. Tu su nas ošišali na golo, proveli
dezinsekciju protiv ušiju i buha kojih smo bili puni, dobivenih
u molatskom logoru. Ustali smo ranije. Dan je bio
sun an, more malo uzburkano od bure koja je bila u opadanju.
Ponovno smo bili ukrcani na brod i poslije pola sata
vožnje pristali smo na gat grada Trsta. Na obali nas je
do ekala ve a grupa karabinijera s pripremljenim lisicama.
Iskrcali smo se na obalu i uz prozivku predani smo
grupi karabinijera. Nisu nas vezali. Postrojili su nas i uz
pratnju karabinijera krenusmo ulicama Trsta, prema željezni
koj postaji. Prolaze i ulicama Trsta doživjeli smo
sramotna poniženja, a bilo je pokušaja maltretiranja od
strane razbješnjelih fašista, nazivaju i nas banditima, ribelima
i drugim pogrdnim rije ima.
Na željezni koj postaji izvršena je prozivka i rasporediše
nas po vagonima. Karabinijerska pratnja je bila razmještena
po vagonima me u logorašima, kao i na ulazu i
izlazu iz vagona. Nakon razmještaja, vlak je krenuo u
94