Molat u Drugom svjetskom ratu - Otok Molat

žicu i bio pokošen mitraljezom. Prema izvještaju kotarskog
komiteta KPH za Preko konstatira se da je za itavo
vrijeme postojanja koncentracijskog logora na Molatu
uspjelo pobje i svega desetorici.
Hrana koju smo dobivali dnevno iznosila je 12,5 dekagrama
kruha. Za ru ak i ve eru dobivali smo zaima u
neke teku ine u kojoj bi se našlo koje zrno riže, boba,
oriza, graha ili pašte, koli inski toliko malo da je glad
dovodila logoraše postupno do umiranja, a naro ito djece,
iznemoglih i bolesnih logoraša. Glad je nagonila neke
logoraše koji nisu dobivali pomo u paketima da traže
hranu u pomijama i drugim otpadima i izmetima. Voda
koju smo dnevno dobivali iz bunara bila je maksimalno
ograni ena na 1 litru dnevno i isklju ivo je davana
za pi e. Za ostale potrebe, ako ih je uop e bilo, koristili
smo more. Paketi koje su logoraši dobivali od svojih
ro aka, prijatelja i narodne pomo i, namjerno bi duže
stajali kod logorskih vlasti i tako ustajala hrana bi se
pokvarila i dostavljala adresantima, što bi neminovno
dovodilo do bolesti i trovanja. U podjeli paketa logorašima,
logorski bi stražari koristili djecu igraju i se ma -
ke i miša.
Mrvice iz paketa bi istresali pred djecu i na znak zviždaljkom,
djeca bi potr ala i u gomili i padala jedan preko
drugog, hvatali mrvice kruha uz smijeh i zabavu stražara.
Bilo je žalosno gledati tu izgladnjelu djecu. Bilo je
slu ajeva da su stražari pakete zadržavali za sebe i hranu
iz paketa prodavali logorašima po vrlo visokoj cijeni.
Jedan kilogram kruha prodavali bi po 1000 lira. U logoru
se je razvila trgovina i trampa. Logoraši koji nisu dobivali
nikakvu pomo sa strane bili su prisiljeni da ponude
ak i svoja imanja kako bi preživjeli. Iscrpljeni
gla u, logoraši su izgledali kao živi kosturi, umirali su u
85