Molat u Drugom svjetskom ratu - Otok Molat

u nadi da e se jednog dana pojaviti. Nažalost on se nikada
više nije vratio. Svakodnevno je plakala i molila Boga.
Uvijek mi je govorila: Giuseppe, i tvoje majka misli na
tebe i o ekuje tvoj povratak. U meni je gledala svog sina
i sretna je bila kad me je vidjela da je moj križni put sretno
završen.
Tina nam je pripremila zakusku, zamolivši nas da ostanemo
dok joj se suprug ne vrati sa posla. Imala je namjeru
zadržati nas na ve eri. Ve je bilo kasno, a prema našem
planu ve smo se trebali vratiti. Zahvalili smo Tini na gostoprimstvu,
rekavši joj da nam je vrijeme za povratak. Pozdravismo
se i krenusmo natrag za Ca La Lagia.
Zadnji naš posjet koji smo imali bio je doma inu Guerinu,
obe an još od prvog dana našeg dolaska. Naš dolazak
prethodno smo najavili. Guerino nije više boravio u
ku i Cefuscone. Nakon rata, preselio se u grad Urbino.
Nije se više bavio zemljoradnjom. Sin Bruno bavio se otkupom
pšenice i to je bio jedan od razloga da je napustio
ruralnu sredinu. To su inili mnogi seljaci nakon rata, traže
i lakši posao po gradovima. Mnogi su otišli na sjever
Italije i u inozemstvo. Do ek je bio veli anstven. Guerino
je bio veoma raspoložen, interesirali su ga svi detalji o
meni i o prijatelju Ivi. Guerino je osoba koja je meni i
prijatelju Ivi nakon bijega iz koncentracijskog logora
pomogla i dala gostoprimstvo. Nakon bogatog ru ka koji
nam je pripremio, prošetali smo gradom. Na gradskom trgu
sreli smo meni poznatog prijatelja Bruna Londeija.
Bio je to doma in iz ku e San Martino u kojoj je boravio
moj prijatelj Ivo. Pozdravili smo se i skupa fotografirali.
Bruno nas pozva u kavanu i uz kavu se raspri asmo o ratnim
doživljajima. Bruno se interesirao za mog prijatelja
Ivu koji je neko vrijeme boravio kod njega. Rekao je da
mu prenesem njegove pozdrave, kao i itave obitelji i da
184