Molat u Drugom svjetskom ratu - Otok Molat

Bili su to teški ratni dani koje smo zajedni ki doživljavali,
skrivali se, bježali ispred racija koje su provodili Nijemci
i fašisti. Dok smo razgovarali, u posjet mu je došao
brat supruge Tereze koji mi re e kako me se dobro sje a.
-Posebno te pamtim - re e mi - po tvojoj odlu nosti prilikom
tvog odlaska u partizane-. Tereza nam je u me uvremenu
pripremila bogat ru ak. Bilo im je veoma drago što
smo ih posjetili, a posebno Volgu koji se podsjetio dana
koje smo skupa provodili kao bra a. Na rastanku Tereza
je rekla da drugi put kad do emo u Italiju svakako budemo
njezini gosti. Na rastanku su nas izljubili i zaželjeli
nam sretan put.
Put nas je vodio dalje u posjet obitelji Tine Londei koja
se nakon rata preselila u grad Pesaro. Ona se udala za
jednog elektri ara koji je radio u luci Pesaro. Stanovala je
u ulici enova br. 9. Njezin ro ak Solindo koji je putovao
s nama pozvoni na vrata ku e gdje je stanovala Tina
sa svojom majkom i om. Na vratima se pojavila Tina.
Ne bih je bio prepoznao da sam je negdje sreo. Mnogo se
promijenila, bila je veoma mršava. Nije ni ona mene prepoznala
niti pomislila da to mogu biti ja. Bila je iznenaena.
Pozdravismo se i izljubismo, pozva nas u ku u.
Moje prvo pitanje bilo je što je s mamom i je li živa. Ree
mi da joj je majka u krevetu nepokretna, ali još s dobrim
pam enjem. Zaželio sam da je vidim. Pošli smo ja i
supruga s k erkom Tinom na kat gdje je ležala nepomi -
na i a. Tina joj kaže tko sam. Po ela je plakati, jako me
zagrlila, izljubila. Uzviknula je:"Zar si to ti Giuseppe, da
li je to mogu e?" Predstavio sam joj moju suprugu. Bila
je to žena neobi no dobra i draga. Pored k erke Tine
imala je i sina koji je poginuo na Siciliji prilikom invazije
saveznika na otok 1943. godine. Sje am se tih njezinih
bolnih dana kada nije znala ništa o sinu. Uvijek je živjela
183