Untitled

Puno toga u aktualnom opisivanju islama iskonstruirano je da
pokaže inferiornost vjere s upućivanjem na Zapad kojem se islam
navodno suprotstavlja, s kojim se natječe, kojem zamjera i na kojeg
bijesni. Štoviše, važni časopisi poput New Yorkera, New York Review of
Books i Atlantic Monthlyja nikad ne donose prijevode eseje (ili čak
književnih djela) muslimanskih ili arapskih autora, nego se umjesto
toga oslanjaju na stručnjake poput Viorsta u interpretiranju političke i
kulturalne aktualnosti koje se ne temelje na činjenicama, već na
neprovjerenim pretpostavkama kakva je ova koju sam naveo gore u
tekstu. U rijetkim slučajevima kritike takvih uobičajenih praksi zalutaju
u mainstream medije kako bi se suprotstavile njihovoj hegemoniji.
Jednu od nedavnih kritičkih procjena štete učinjene
objavljivanjem klišeja o islamu u medijima, političkim časopisima i
akademskim krugovima napisao je Zachary Karabell (World Policy
Journal, ljeto 1995.) koji počinje s premisom da nije obraćeno dovoljno
pažnje na »fundamentalistički« islam od kraja hladnog rata. Javni
mediji, kaže prilično točno, puni su negativnih prikaza islama. »Pitajte
američke studente na elitnim sveučilištima ili bilo gdje drugdje na što
pomisle kad čuju riječ »musliman«. Odgovor će neizbježno biti isti: do
zuba naoružani, bradati fanatični terorist koji se namjerio uništiti svog
velikog neprijatelja, SAD.« Karabell, na primjer, primjećuje da ABCjev
20/20, prestižni, visoko profilni program vijesti, »emitira nekoliko
segmenata u kojima se raspravlja o islamu kao križarskoj vjeri koja
stvara Božje ratnike. Frontline je sponzorirao istraživanje produžetaka
organizacija muslimanskih terorista u čitavom svijetu.« Mogao je
također spomenuti Emersonov film za PBS, Jihad in America [Džihad u
Americi], cinično napravljen i promoviran da bi eksploatirao taj strah,
ili čak gomilu sada popularnih knjiga provokativnih naslova poput
Sacred Rage [Sveti bijes] ili In the Name of God [U ime Boga] koje
aludiraju na vezu između islama i opasnog iracionalizma. »Isto se može
reći i za tisak«, Karabell nastavlja. »Priče o Srednjem istoku često su
popraćene slikom džamije ili velike skupine ljudi pri molitvi.«
Sve ovo, kako sam već rekao, ukazuje na ozbiljno pogoršanje
situacije koju sam opisao u prvom izdanju Krivotvorenja islama
18