Untitled

koje korporacije vrše na sveučilišta, to se općenito pozdravlja i smatra
korisnim. 9
Da ne bi ispalo da sam se previše približio definiciji cinika
Oscara Wildea (zna cijenu svega, a vrijednost ničega) konačno bih
trebao reći da ipak vidim potrebu za informiranim stručnim mišljenjem,
da je vjerojatno da SAD kao velika sila ima stavove, a stoga i politiku,
prema vanjskom svijetu koje manje sile nemaju i da postoji nada za
poboljšanje nesretne situacije u kakvoj smo trenutno. Pa ipak, ne
vjerujem tako jako i čvrsto u pojam »islam« kao što mnogi stručnjaci,
tvorci politike i intelektualci vjeruju. Upravo suprotno, često mislim da
pokušaj razumijevanja što to potiče ljude i društva više odmaže nego što
pomaže. Ali doista vjerujem da postoji kritična svijest, kao i građani
sposobni i voljni da je koriste kako bi nadišli interese stručnjaka i
njihove idéees reçues. Korištenjem vještina kritičnog čitanja da bi se
pronašao smisao u besmislicama i postavljanjem pravih pitanja i
očekivanjem relevantnih odgovora svatko može učiti o »islamu« ili
svijetu islama i muškarcima, ženama, kulturama koje žive unutar njega,
govore njegove jezike, udišu njegov zrak, stvaraju njegove povijesti i
društva. To je početak humanističkog znanja i opće odgovornosti da se
to znanje širi i dalje. Ovu knjigu pišem upravo s tim ciljem.
Dijelovi prvog i drugog poglavlja izašli su u The Nation i
Columbia Journalism Review. Posebno sam zahvalan Robertu Manoffu
koji je tijekom svog rada kao urednik Columbia Journalism Reviewa
napravio od toga uzbudljivu publikaciju.
Tijekom sakupljanja materijala za pojedine dijelove ove knjige
vješto su mi pomogli Douglas Baldwin i Phillip Shehadé. Paul Lipari
priredio je rukopis u konačnom obliku svojom uobičajenom vještinom i
9 Za dobro predstavljen izvještaj kako se velike korporacije upliću na
fakultete vidi: David F. Noble i Nancy E. Pfund, »Business Goes Back to College«,
The Nation, 20. rujna 1980., s. 246-52.
50