Untitled

izraelska vojska provodila istjerivanje 200 000 stanovnika južnog
Libanona, nakon što je bombardirala to isto područje iz zraka, s tla i s
mora i (moramo napomenuti) zadržala vojnu okupaciju protiv koje se,
prema zakonima rata, stanovnici imaju pravo boriti. U ovom slučaju to
je obrnuto prvo zato što je u pitanju Izrael, a drugo zato što je »islam«
taj koji predstavlja »prijetnju«. Do 18. travnja, dana kada je Izrael
bombardirao i ubio preko stotinu ljudi u Qani, mjestu gdje se nalazilo
sjedište UN-a, a koje je bilo dobro obilježeno sklonište libanonskih
civilnih ratnih izbjeglica, Times je izvještavao da i SAD i Shimon Peres
žale zbog gubitaka života, ali ipak smatraju da je Hezbolah odgovoran
»za kršenje sporazuma iz 1993. bez provokacije« (21. travnja 1996.).
Štoviše, tijekom čitavog razdoblja kampanje koju je Izrael vodio protiv
Libanonaca, Times nije objavio niti jedan komentar ili uvodni članak
koji bi priopćavao gledište drugačije od onog koje ima Izrael ili vlada
SAD-a. Prije svega, Sirija i Iran su bili važniji od nesretnih Libanonaca
ili Hezbolaha, a to što se događalo u južnom Libanonu nije bilo nešto
značajnije i impresivnije od obične okupacije i odgovora na nju. Bio je
to islam protiv Zapada opet iznova.
Iskrivljavanja u izvještavanju koja su nastala kao posljedica toga
naglasio je Robert Fisk, koji je ostao koncentriran na ono što se stvarno
događalo, a ne na ono što su izraelski ili američki službeni izvori htjeli
da svijet vjeruje da se događa. Fisk nije obrnuo načelo da su gerile koje
se bore protiv okupacije opravdane u tome što rade niti je podlegao
iskušenju da borbu u južnom Libanonu smatra borbom Zapada protiv
muslimanskih terorista koje podržava Iran. Zato je i mogao u svom
opisu incidenta u Qani pokazati da je od prekida paljbe 1993. postojala
namjerna izraelska politika izazivanja incidenata te da su na taj način
namamili Hezbolah da se »osveti« kako bi pritisnuli Libanon i Siriju.
To je rekao Schmemannu, čija odanost (ili možda oprez) stavu koji se
može iščitati iz Timesovih uvodnih članaka dramatično odudara u
usporedbi s Fiskovom neovisnošću. Čovjek koji je vodio intervju u
radijskoj emisiji rekao mu je: »Pišete da Izrael primjenjuje preciznu i
odabranu silu u Libanonu. Kažete bez kritičkih komentara da su
'izraelski časnici inzistirali da njihovi podčasnici ne budu svjesni
36