Ken Follet -- Cavke

Iz sobe s priborom za čišćenje otišle su u kantinu. U njoj su sje-dile samo
dvije djevojke u odori, pile kavu i pušile. Tiho govoreći francuski, Flick reče:
"Znate što trebate raditi."
Jelly počne mesti pod.
Greta je oklijevala.
Flick reče: "Nemoj me iznevjeriti."
Greta kimne, duboko udahne, uspravi leđa i reče: "Spremna sam."
Flick uđe u kuhinju, Greta za njom.
Prema Antoinetteinim riječima, osigurači za cijelu zgradu nala-zili su se u
ormariću u blizini kuhinje, pokraj velikog električnog štednjaka. Kod štednjaka
je stajao neki mladi Nijemac. Flick mu se izazovno nasmiješi i reče: "Što možeš
ponuditi gladnoj djevojci?"
On se nasmiješi.
Našavši se iza njegovih leđa, Greta izvadi jaka kliješta s izolira-nim dršcima i
otvori vrata ormara.
Nebo su djelomično prekrivali oblaci i sunce je nestalo upravo u trenutku kada
se Dieter Franck dovezao na slikoviti trg u Sainte--Cecileu. Oblaci su bili
jednake tamnosive boje kao i krov crkve od škriljevca.
Na ulazu u dvorac uočio je četvoricu stražara, umjesto uobičaje-ne dvojice. Iako
je došao Gestapovim automobilom, narednik je pomno proučio njegovu propusnicu,
kao i dokumente njegova voza-ča i tek nakon toga otvorio vrata od kovanog
željeza i propustio au-tomobil. Dieter je bio zadovoljan: Weber je ozbiljno
shvatio potre-bu za pojačanim osiguranjem.
Svjež povjetarac zapuhao je kada se, izišavši iz automobila, stu-bama uputio
prema veličanstvenome ulazu u zgradu. Dolazeći u predvorje i ugledavši dva reda
žena za centralama, sjetio se tajne
agentice koju je uhitio Weber. Čavke čine isključivo žene. Sada mu sine kako bi
mogle pokušati ući u dvorac prerušene u telefonistice. Je li to moguće? Dok je
prolazio istočnim krilom, obrati se nadgled-nici, Nijemici. "Je li vam koja od
tih djevojaka došla tek u posljed-njih nekoliko dana?"
"Nije, bojniče", reče ona. "Jednu novu djevojku uzeli smo prije tri tjedna, a
ona je bila posljednja."
On tako odbaci najnoviju teoriju. Kimnuvši, pođe dalje. Na za-vršetku istočnoga
krila stubama se zaputio dolje. Vrata podruma bila su otvorena, kao i obično,
ali umjesto jednog ispred njih su sta-jala dvojica vojnika. Weber je udvostručio
straže. Kaplar ga po-zdravi, a narednik zatraži propusnicu.
Dieter primijeti da je kaplar stajao iza narednka dok je ovaj provjeravao
dokumente. Stoga reče: "Tako kako sada stojite, netko vas vrlo lako može
svladati odjednom. Kaplaru, trebali biste stajati sa strane, na udaljenosti od
barem dva metra, kako biste mogli ne-smetano pucati ako netko napadne
narednika."
"Razumijem, gospodine."
Dieter uđe u podrumski hodnik. Čuo je potmulu grmljavinu di-zelskog generatora
koji je davao struju za cijeli telefonski sustav. Prošao je pokraj vrata
prostorija s opremom i ušao u sobu za ispiti-vanje. Nadao se da će ondje zateći
novu zatvorenicu, no u sobi nije bilo nikoga.
Zbunjen, ušao je i zatvorio vrata. I u tom je trenutku dobio od-govor na svoje
pitanje. Iz druge sobe začuo se dugotrajan krik, odraz krajnje boli.
Dieter širom rastvori vrata.
Becker je stajao kod aparata za davanje električnih šokova. We-ber je sjedio na
obližnjoj stolici. Neka mlada žena ležala je na ope-racijskome stolu, remenima
povezanih ručnih zglobova i gležnjeva, te glave stisnute u okviru za glavu. Na
sebi je imala plavu haljinu, a žice iz aparata prolazile su joj između nogu i
nastavljale dalje ispod haljine.
Weber reče: "Bok, Franck. Pridruži nam se, molim te. Naš je Becker smislio nešto
posve novo. Pokažite mu, narednice."
Becker uvuče ruku ženi pod haljinu i izvuče ebonitni valjak du-gačak oko
petnaest centimetara i promjera dva do tri. Na valjku su se nalazila dva metalna
prstena na razmaku od nekoliko centimeta-ra. Dvije žice iz aparata bile su
učvršćene za te prstene.