Ken Follet -- Cavke

"Ipak, ne možeš biti sigurna da muškarci neće primijetiti pojavu jedne posve
nepoznate ekipe."
"Ne mogu biti sigurna, ali sam dovoljno uvjerena da se izložim tom riziku."
"U redu, a što je s Francuzima unutra? Telefonistice su žene iz grada, zar ne?"
"Neke jesu, ali većina ih autobusom dolazi iz Reimsa."
"Oboje znamo da svi Francuzi nisu oduševljeni Pokretom otpo-ra. Neki odobravaju
nacističke stavove. Sam Bog zna da je i u Brita-niji bilo dovoljno budala koji
su mislili da Hitler nudi upravo onak-vu snažnu vlast odanu modernizaciji kakva
nam je svima potrebna -iako se od tih ljudi danas uglavnom ne čuje ništa."
Flick odmahne glavom. Percy nije bio u okupiranoj Francuskoj. "Francuzi su
preživjeli četiri godine nacističke vlasti, to nemoj smetnuti
s uma. Ondje se svi očajnički nadaju invaziji. Djevojke koje rade na
centralama šutjet će kao ribe."
"Iako ih je RAF bombardirao?"
Flick slegne ramenima. "Moguće je da ih je nekoliko neprijatelj-ski nastrojeno,
ali većina će ih držati pod nadzorom."
"Nadaš se ti..."
"Ponavljam, mislim da vrijedi izložiti se riziku." "I dalje ne znaš kako se čuva
sam ulaz u podrum." "To nas nije spriječilo u jučerašnjem pokušaju."
"Jučer si imala petnaestero boraca Pokreta, među kojima su neki bili i iskusni.
Sljedeći ćeš put imati šačicu žena koje su odustale ili su izbačene s obuke."
Flick sada na stol baci adut. "Poslušaj me... beskonačno mnogo stvari može poći
pogrešnim smjerom. Pa što onda? Operacija ima nisku cijenu, opasnosti izlažemo
samo živote ljudi koji ionako ne pridonose našim ratnim naporima. Što možemo
izgubiti?"
"Upravo sam htio govoriti o tome. Čuj, sviđa mi se plan. Iznijet ću ga šefu. Ali
mislim da će ga odbiti, zbog razloga o kojem još nismo razgovarali."
"A to je?"
"Tu ekipu ne može predvoditi nitko osim tebe. Ali put s kojeg si se vratila
trebao bi biti tvoj posljednji izlet. Previše toga znaš. Amo--tamo ideš već
dvije godine. Bila si u vezi s većinom skupina Pokreta otpora u sjevernome
dijelu Francuske. Ne možemo te slati natrag. Ako te uhvate, mogla bi ih sve
odati."
"Znam", reče Flick sumornim tonom. "Zato uvijek nosim table-tu s otrovom."
General sir Bernard Montgomerv, zapovjednik 21. vojne skupine koja se pripremala
za invaziju na Francusku, postavio je improvizi-rani stožer u zapadnome dijelu
Londona, u jednoj školi čiji su uče-nici evakuirani na sigurnije mjesto izvan
grada. Igrom slučaja, bila je to škola koju je sam Monty pohađao kao dječak.
Sastanci su se odr-žavali u modelarnici i svi su sjedili na tvrdim drvenim
školskim klu-pama - generali i političari i, jednom glasovitom zgodom, i sam
kralj.
Britancima je to bilo zgodno. Paulu Chancelloru iz Bostona, u Massachusettsu,
sve je to bilo obično sranje. Koliko bi ih stajalo da su donijeli i pokoji
naslonjač? Britanci su mu uglavnom bili simpa-tični, ali ne i kada su se
razmetali svojom ekscentričnošću.
Paul je bio član Montvjeve osobne pratnje. Mnogi su držali daje razlog činjenica
da mu je otac general, no to nije bio pravedan za-ključak. Paul se osjećao
ugodno među višim časnicima, djelomično zbog svog oca, a djelomično stoga što je
prije rata američka vojska bila najveća mušterija njegove tvrtke, koja je
proizvodila edukacij-ske gramofonske ploče, uglavnom tečajeve stranih jezika.
Sviđale su mu se vojničke odlike poslušnosti, točnosti i preciznosti, ali znao
je i razmišljati svojom glavom, a Monty se s vremenom sve više po-čeo oslanjati
na njega.
Bio je zadužen za obavještajne aktivnosti. Bio je organizator. Brinuo se za to
da se izvještaji koje Monty treba nađu na njegovu radnome stolu kada ih zatraži,
progonio je one koji bi kasnili, dogo-varao sastanke s ključnim ljudima i u
šefovo ime tražio dodatne po-datke.
Imao je iskustava u tajnim aktivnostima. Sudjelovao je u radu Ureda za strateške
poslove, američke tajne službe, i obavljao tajne zadaće u Francuskoj i
frankofonskim dijelovima Sjeverne Afrike. (Kao dijete je živio u Parizu, gdje mu