You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
2<br />
broj 525. 15. oktobar 2010.<br />
Razum i osećajnost<br />
U svakodnevnoj govornoj praksi primetna je pojmovna zbrka – mi kao da ne<br />
pravimo razliku između pametnih („klikeraša”), mudrih, obrazovanih, inteligentnih<br />
(„vidri”). Ljudi su, recimo, skloni da poštuju „inteligentnog” čoveka ali inteligencija je,<br />
barem kako psiholozi tvrde, tek snalažljivost (sposobnost da se „dočeka na noge”)<br />
– inteligencijom vrca i okretan kriminalac (pripadnici zemunskog klana svi odreda<br />
jesu suve inteligencije). Uzgred rečeno, kod policajaca je uočljivo izvesno udivljenje<br />
prema umešnosti i inventivnosti razbojnika jer, nažalost, posmatraju jedino tehniku,<br />
način kriminalnog poduhvata, a ne i cilj. Takođe, postoji „mnogoznalaštvo koje ne<br />
uči ničemu” – bez kritičko-polemičke otvorenosti mišljenja ili takozvanog intelektualnog<br />
(samo)poštenja nema intelektualca (mnogo je onih koji su posvršavali škole<br />
tek da bi prigrabili što „masnija” nameštenja). A od običnog, salonskog učenjaka,<br />
intelektualac se razlikuje i društvenim ili, boljereći, životno-ljudskim angažmanom.<br />
Jednakovremeno, brkanje postoji i s obzirom na pojmovlje na suprotnom polu –<br />
budaletine, retardirani, „balvani“, poluidioti, neobrazovani, „glupsoni”. Primitivnost,<br />
sasvim pogrešno, upućuje na smešu imoralnosti i neobrazovanosti, međutim, primitivno<br />
jednako postupaju i najobrazovaniji – upravo su najgrozomorniji zlotvori<br />
čovečanstva bili dobrano obrazovani, čak su pod samim barjakom progresa, civilizovanosti,<br />
„svetlosti razuma”, proganjali čitave narode.<br />
Vrlo malo ljudi je istinski ograničenog razuma (mentalno retardirano). Razum<br />
je, kako Dekart tvrdi, nešto najpravičnije raspoređeno među ljudima. Ipak, mi se<br />
„vadimo” na nedostatak logičke sposobnosti – da je to „viša matematika”, da „ti nisam<br />
ja za to” („glup sam ti ja za to”), „uf, to je za mene špansko selo”. Činjenica je,<br />
međutim, da se mi ne usuđujemo – usled duševne inertnosti i kukavičluka – koristiti<br />
vlastiti razum! Kako izgleda, najlagodnije je životariti u nekoj vrsti izmaglice, lake<br />
pare gde je dovoljno reći (pomisliti) bilo što – sasvim neobavezno i bez ikakvog<br />
samozahteva da se isto obrazložiti. Naše su glave počesto krpljevine svega i svačega<br />
– upravo „bosanski lonci” u kojima, bez ikakvog uzbuđenja, opstoje sasvim<br />
oprečne misli i vrednosti.<br />
Pored ovih lakoumnih glavica, da tako kažem, gde je zanemarivanje razloga<br />
uglavnom dobroćudno („ne volim ti ja to filozofiranje”, „neću da se opterećujem još<br />
i time”), postoje, međutim, i posve zloćudnija ignorisanja.<br />
Razmotrimo jedan aktuelan, posve maligan, obrazac zaključivanja. Drži se da<br />
je homoseksualnost bolest (tumačenja sežu od „psihičke pobolelosti” do „genetske<br />
greške”). Istovremeno, drži se i da je ona za osudu i da homoseksualce treba ubiti<br />
(„Ubi, ubi, ubi pedera!”). Međutim, homoseksualnost je ili za (moralnu) osudu ili je<br />
bolest. Ovaj prigovor se nastoji odbiti tezom da ih treba pobiti jer će nas u protivnom<br />
zaraziti. Shodno tome, kako izgleda, treba pobiti i obolele od gripa AH1N1 jer bi<br />
mogli da nas zaraze (uostalom, usporedba sa gripom je neumesna ne samo stoga<br />
što je grip „kontagiozniji”, već, prevashodno, jer je smrtonosan). „Mislilac”, međutim,<br />
ovo već nije spreman prihvatiti, tvrdeći da je „to nešto sasvim drugo”. Pri tom se, a<br />
to je nerv ovakvog kvazi-intelektualnog nastrojenja, nikada ne polaže račun zašto<br />
je to drugačije – ili se, ukoliko to i bude preduzeto, zapliće „u kučinu” daljih komplikacija<br />
i protivrečja (redefiniše se, recimo, pojam bolesti).<br />
Činjenica je da, ruku na srce, svi ljudi manje-više podležu ovoj „nedorađenosti<br />
(nedovršenosti) u mišljenju” (nespremnosti da se misli izvedu do kraja, da se<br />
pitanja temeljito pretresu). Potrebno je, ipak, biti slobodan da se ta nedorađenost<br />
prizna i nastoji prevladavati (posredi je proces bez kraja!), a to se najučinkovitije<br />
preduzima u komunikaciji sa drugima (naročito onima koji misle različito od nas).<br />
Međutim, ovo ultimativno „zato” (na pitanje – zašto?) svakako nije raspoloženo za<br />
dalje pretresanje predmeta.<br />
Slično je i sa krilaticom „Kosovo je srce Srbije”. Nije pitanje, dakle, da li je ova<br />
misao (vrednost) primitivna – kosmopolitizam jedno drži, nacionalizam drugo (o bazičnim<br />
vrednostima nije, ili je tek u ograničenom smislu, moguće raspravljati! – one<br />
se ne mogu dokazati, naprosto se prihvataju). Nije, dakle, reč o tome da se neko<br />
optuži da ima rđave vrednosti – već, upravo, da je njihovo dalje izvođenje samoprotivrečno.<br />
– Poenta je u tome da se ova krilatica zapravo ne misli! Jer Kosovo jeste<br />
ili nije srce Srbije. Ako jeste, kako to da dopuštamo da se „srce iz grudiju” rovari?<br />
Nije li dosledno tim rečima – a kojima razne vlasti (ali i crkva!) već godinama pujdaju<br />
narod (u nedelju smo svedočili da mladi, smušeni huligani takve stvari, izgleda,<br />
doslovce shvataju – da to nije tek stilska figura ministra Vuka Jeremića) – da organizovano,<br />
sa oružjem u ruci, pohrlimo u odbranu Kosova? Podvikivati da je Kosovo<br />
srce Srbije znači upravo „drveno gvožđe” (protivrečnost u mišljenju), ako to izgovaramo<br />
– sasvim neobavezno, ležerno – sa političkih tribina, iz skanija parlamenta, u<br />
podnapitim kafanskim razgovorima (cirkamo koka-kolu, jedemo šampite, gledamo<br />
Partizan u Ligi šampiona, iako nam iz pukotine u grudnom košu lipte potoci krvi).<br />
Stoga prihvatimo, dakle, ono što smo već prećutno prihvatili – Kosovo nije srce Srbije<br />
(iako nam može ostati bitno).<br />
Kako vidimo – a to je suštinska karakteristika – zaključivanje se nikada ne sprovodi<br />
do kraja. Ili, što je isto, mi nikada ne znamo (nismo svesni) šta zaista mislimo.<br />
Pojedinci, pak, produže dalje od tog zabavištanskog „zato”, ali svi negde zastanu<br />
na tom putu. – A na odredištu ih čeka svest o protivrečnosti svog mišljenja (fakt<br />
da prihvataju istovremeno dve oprečne stvari – i da se jedne, napokon, moraju<br />
odreći).<br />
To je ključ tzv. imanentne kritike – postaviti se u poziciju drugog (prihvatiti njegove<br />
premise tj. osnovne teze) i utvrditi da li je njegovo zaključivanje dosledno.<br />
Sapere aude, dakle (usudi se da misliš)! Kako, nadam se, vidimo – pasivitet<br />
i nedostatak kuraži jeste ono što nas čini budalama! – Upravo su, a to je ključno<br />
u našem razmatranju, emocionalni otpor i ograničenja „kamen spoticanja” i uzrok<br />
„neuništivosti gluposti”, a ne granice razuma, logike. Nije, dakle, štos da se „živina<br />
lako navikne” na, recimo, prizore „pederskih” zagrljaja – te ćemo nužno, s vremenom,<br />
i mi oguglati – već da se samorasvetli da mnoge naše ekstremističke teze<br />
(„homoseksualnost je bolest i treba je suzbijati”) zapravo protivreče mnoštvu drugih<br />
naših teza koje prećutno pretpostavljamo, kojih nismo svesni i kojih, sva je sreća,<br />
ne želimo da se odreknemo. Ako odbijamo moć (vlastitog) razloga, ako ne mislimo<br />
svoje misli (ako ne želimo da im se privedemo), slični bivamo onoj babi iz svetine<br />
što je, primetivši da počinje kiša, pridodala granu na lomaču jeretika Jana Husa, a<br />
koji ju je počastio rečima „o, blažena jednostavnosti”.<br />
IzMeđu dva BrOja<br />
dRuštvo sRpsko-Ruskog pRijateljstva<br />
Obeležen dan oslobođenja<br />
Bečeja<br />
U organizaciji Društva srpsko-ruskog<br />
prijateljstva „Ostrog“ iz Bečeja,<br />
prošlog petka je u sali Gradskog pozorišta<br />
održana svečana akademija i<br />
obeležen 8. oktobar, dan kada je 1944.<br />
godine oslobođen Bečej.<br />
Skup je otvorio crkveni hor „Sveti<br />
velikomučenik Georgije“ pevanjem<br />
srpske i ruske himne, a prisutne je pozdravio<br />
Ljubomir Mandić, predsednik<br />
Društva srpsko-ruskog prijateljstva.<br />
Svečanoj akademiji su prisustvovali i<br />
ruski ataše za kulturu Aleksandar Nikolajevič<br />
Konanihin i Miroslav Vasin,<br />
pokrajinski sekretar za rad, zapošljavanje<br />
i ravnopravnost polova.<br />
Prikazan je dokumentarni film o<br />
oslobođenju Bečeja 1944. godine,<br />
a u programu su učestvovali učenici<br />
bečejske Gimnazije, muška pevačka<br />
etno grupa KUD-a „Đido“ i pesnikinja<br />
Milica Mirić.<br />
Gosti iz Rusije su priredili mini-koncert<br />
„Klasika i savremenost“ u kom su<br />
učestvovale direktorica Dečje umetnič-<br />
Zaštita stanovništva od duvanskog dima<br />
kazne za sve<br />
zakon o zaštiti stanovništva od<br />
izloženosti duvanskom dimu stupio je<br />
na snagu 15. maja ove godine, a pri-<br />
Znak zabrane pušenja na ulazu u školu „Šamu Mihalj“<br />
menjivaće se od 11. novembra.<br />
Predviđena je potpuna zabrana<br />
pušenja na svim radnim i javnim mestima<br />
uključujući i hodnike, liftove, čekaonice,<br />
odnosno, kako se navodi u dnev-<br />
ke škole „Harmonija“ iz ruskog grada<br />
Volžskij, Ljudmila Paraškova i sopran<br />
noj štampi, pušači će biti „proterani“ iz<br />
radnog prostora i u objektima državne i<br />
lokalne samouprave, ustanovama kul-<br />
ture, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama,<br />
gde neće smeti da postoji ni<br />
posebna prostorija za pušače, niti će<br />
biti dozvoljeno pušenje u dvorištima.<br />
S obzirom na to da su predviđene<br />
Lilija Paraškova uz klavirsku pratnju<br />
Julije Skoruško iz Moskve. M.S.<br />
visoke kazne za nepoštovanje odredaba<br />
zakona, a odgovornost će pored odgovornog<br />
lica za njegovo sprovođenje,<br />
snositi i osoba koja je zapalila cigaretu<br />
ali i rukovodilac firme, u pojedinim bečejskim<br />
školama su se blagovremeno<br />
počeli pripremati za „proterivanje“ pušača.<br />
Znaci zabrane pušenja postavljeni<br />
su čak i na dvorišnim kapijama.<br />
Kazna za pojedinca koji puši na<br />
radnom mestu je 5.000 dinara, od<br />
30.000 do 50.000 dinara plaća njegov<br />
neposredni rukovodilac, a firma između<br />
500.000 i milion dinara.<br />
Što se „proterivanja“ tiče ono je u<br />
bukvalnom smislu krenulo već početkom<br />
oktobra, pa su tako pojedini prosvetni<br />
radnici sa cigaretom u ruci viđeni<br />
u neposrednoj blizini škola.<br />
Potpuna zabrana pušenja važiće<br />
za sportske i tržne centre, sve objekte<br />
za proizvodnju, kontrolu i promet<br />
lekova i hrane, u objektima društvene<br />
ishrane kao što su učeničke i studentske<br />
menze. Vlasnici ugostiteljskih objekata<br />
će morati da se opredele da li će<br />
njihovi lokali biti predviđeni za pušače<br />
ili nepušače, a u onim kafićima koji su<br />
veći od 80 kvadratnih metara, treba da<br />
bude obezbeđen deo za nepušače.<br />
LJ.M.<br />
šta dobijamo Za naše paRe?<br />
www.nebasnekeinformacije.com<br />
nove tehnologije su odavno zakucale<br />
na naša vrata, ali mi ih, eto, ne<br />
otvaramo.<br />
Do pre desetak godina građanin,<br />
da bi dobio potrebne informacije, obijao<br />
je pragove mnogih ustanova, centara i<br />
institucija. Koliko puta vam se samo<br />
desilo da zbog obesti nakostrešenih<br />
službenika idete od šaltera do šaltera<br />
skupljajući podatke koje ste možda mogli<br />
dobiti na jednom mestu? Evolucija<br />
je čudo. Tako se pešačenje pretvorilo<br />
u telefoniranje. Umesto fizičkog napora<br />
upotrebljive informacije su se uz malo<br />
vokalnih sposobnosti mogle nabaviti,<br />
naravno, uz podrazumevajuću ljubaznost<br />
zaposlenog lica, „s one strane<br />
žice“. Šta je sada u modi? Veb-stranice<br />
i internet prezentacije su danas realnost,<br />
a ne hir. Ako se usudimo da to i<br />
upitamo, jer se u opštini Bečej, po svemu<br />
sudeći, i dalje nose kicoška odela<br />
od pre nekoliko sezona, kupljena na<br />
sniženju.<br />
Kao pasivan poreski subjekat, građanin<br />
ove zemlje bi trebalo da dobije<br />
adekvatne podatke o radu i poslovanju,<br />
sastavu, aktivnostima svih korisnika<br />
budžetskih sredstava. Sa nekoliko klikova<br />
mišem po ekranu imate sve potrebne<br />
podatke. Da ipak lokalizujemo<br />
problem, potražili smo na internetu šta<br />
pružaju korisnici lokalnog budžeta. Evo,<br />
šta smo dočekali krajem 2010. godine.<br />
Ko će vam se javiti i dati neku informaciju<br />
radnim danom posle podne ili<br />
FOTO: M. Stanojev<br />
Ljubomir Mandić i Aleksandar Nikolajevič Konanihin<br />
vikendom, kada ne rade mesne zajednice?<br />
Čekaćete jutro ili ponedeljak? Od<br />
osam mesnih zajednica koje se nalaze<br />
na teritoriji bečejske opštine nijedna<br />
nema svoju zvaničnu veb-prezentaciju.<br />
Ona je možda seoskim mesnim zajednicama<br />
potrebnija nego gradskim. Ono<br />
što je jednom Bečejcu zgrada opštine,<br />
to je jednom Gradištancu ili Petrovoselcu<br />
zgrada mesne zajednice.<br />
Na zvaničnom sajtu opštine Bečej<br />
samo tri mesne zajednice, i to one<br />
sa teritorije grada Bečeja, imaju i-mejl<br />
adrese. Mada, prema saznanju redakcije<br />
Bečejskog <strong>mozaik</strong>a i neke druge<br />
mesne zajednice poseduju svoje elektronske<br />
adrese. Krenuti u potragu po<br />
internetu za njima je čisto gubljenje<br />
vremena.<br />
Od kulturnih ustanova Gradski muzej<br />
nema veb-stranicu, dok bečejski<br />
odsek Istorijskog arhiva u Senti egzistira<br />
šturo na sajtu senćanskog arhiva. Za<br />
pohvalu je to što se Turistička organizacija<br />
Bečeja, Gradsko pozorište i Narodna<br />
biblioteka u Bečeju mogu pronaći<br />
na internetu i pružaju relativno pristojne<br />
podatke, mada su neki neažurni, što se<br />
najčešće odnosi na datume dešavanja.<br />
Tako, primera radi, na sajtu biblioteke<br />
„knjiga meseca“ se nije menjala od novembra<br />
2008. godine.<br />
Mnogi građani imaju naviku da<br />
kažu da se u Bečeju ništa ne dešava,<br />
ali, verujte, dešava se, samo niste dobro<br />
obavešteni, jer informacije o budu-<br />
FOTO: LJ. Milovanov<br />
ćim događajima još uvek se prosleđuju<br />
po principu rekla-kazala, ili čuo sam.<br />
Na zvaničnom sajtu opštine u odeljku<br />
„zdravlje, nega, sport i rekreacija“ se<br />
nalaze tri ustanove. Dom zdravlja Bečej<br />
nema svoj sajt, ali ga zato Gerontološki<br />
centar ima. OSC „Mladost“ ima<br />
svoj sajt, ali se sa opštinskog sajta ne<br />
može otići do sajta OSC-a, jer je put do<br />
njega hakerisan.<br />
Od trinaest obrazovnih ustanova u<br />
bečejskoj opštini samo sedam ima svoju<br />
zvaničnu internet stranicu, mada se<br />
osnovni podaci o ostalima mogu pronaći<br />
na sajtu Pokrajinskog sekretarijata<br />
za obrazovanje. Škole koje imaju sajtove<br />
su za svaku pohvalu u odnosu na<br />
ostale u Bečeju, jer su ih sačinile verovatno<br />
pod pritiskom omladine koja je i<br />
najveći konzument interneta.<br />
Od javnih preduzeća ubedljivo najbolji<br />
sajt ima Toplana, dok je problem sa<br />
JP Komunalac i JP Vodokanal to što su<br />
poslednje aktivnosti pod odeljkom „aktuelno“<br />
zabeležene krajem maja i početkom<br />
juna ove godine. JP Stankom i<br />
d.o.o. Potisje nemaju veb-stranice.<br />
Najinteresantnije su fotografije postavljene<br />
na pojedinim sajtovima. Neki<br />
neupućeni u skoriju bečejsku istoriju<br />
rekli bi na osnovu tih slika da ovde sve<br />
cveta punim sjajem, kao da nije nikada<br />
bilo ni raspada Jugoslavije, ni krize devedesetih,<br />
ni ova najnovija, da je sve<br />
čisto i umiveno.<br />
Č.G.