17.09.2013 Views

deca ponovo trče - Bečejski mozaik

deca ponovo trče - Bečejski mozaik

deca ponovo trče - Bečejski mozaik

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

2<br />

broj 525. 15. oktobar 2010.<br />

Razum i osećajnost<br />

U svakodnevnoj govornoj praksi primetna je pojmovna zbrka – mi kao da ne<br />

pravimo razliku između pametnih („klikeraša”), mudrih, obrazovanih, inteligentnih<br />

(„vidri”). Ljudi su, recimo, skloni da poštuju „inteligentnog” čoveka ali inteligencija je,<br />

barem kako psiholozi tvrde, tek snalažljivost (sposobnost da se „dočeka na noge”)<br />

– inteligencijom vrca i okretan kriminalac (pripadnici zemunskog klana svi odreda<br />

jesu suve inteligencije). Uzgred rečeno, kod policajaca je uočljivo izvesno udivljenje<br />

prema umešnosti i inventivnosti razbojnika jer, nažalost, posmatraju jedino tehniku,<br />

način kriminalnog poduhvata, a ne i cilj. Takođe, postoji „mnogoznalaštvo koje ne<br />

uči ničemu” – bez kritičko-polemičke otvorenosti mišljenja ili takozvanog intelektualnog<br />

(samo)poštenja nema intelektualca (mnogo je onih koji su posvršavali škole<br />

tek da bi prigrabili što „masnija” nameštenja). A od običnog, salonskog učenjaka,<br />

intelektualac se razlikuje i društvenim ili, boljereći, životno-ljudskim angažmanom.<br />

Jednakovremeno, brkanje postoji i s obzirom na pojmovlje na suprotnom polu –<br />

budaletine, retardirani, „balvani“, poluidioti, neobrazovani, „glupsoni”. Primitivnost,<br />

sasvim pogrešno, upućuje na smešu imoralnosti i neobrazovanosti, međutim, primitivno<br />

jednako postupaju i najobrazovaniji – upravo su najgrozomorniji zlotvori<br />

čovečanstva bili dobrano obrazovani, čak su pod samim barjakom progresa, civilizovanosti,<br />

„svetlosti razuma”, proganjali čitave narode.<br />

Vrlo malo ljudi je istinski ograničenog razuma (mentalno retardirano). Razum<br />

je, kako Dekart tvrdi, nešto najpravičnije raspoređeno među ljudima. Ipak, mi se<br />

„vadimo” na nedostatak logičke sposobnosti – da je to „viša matematika”, da „ti nisam<br />

ja za to” („glup sam ti ja za to”), „uf, to je za mene špansko selo”. Činjenica je,<br />

međutim, da se mi ne usuđujemo – usled duševne inertnosti i kukavičluka – koristiti<br />

vlastiti razum! Kako izgleda, najlagodnije je životariti u nekoj vrsti izmaglice, lake<br />

pare gde je dovoljno reći (pomisliti) bilo što – sasvim neobavezno i bez ikakvog<br />

samozahteva da se isto obrazložiti. Naše su glave počesto krpljevine svega i svačega<br />

– upravo „bosanski lonci” u kojima, bez ikakvog uzbuđenja, opstoje sasvim<br />

oprečne misli i vrednosti.<br />

Pored ovih lakoumnih glavica, da tako kažem, gde je zanemarivanje razloga<br />

uglavnom dobroćudno („ne volim ti ja to filozofiranje”, „neću da se opterećujem još<br />

i time”), postoje, međutim, i posve zloćudnija ignorisanja.<br />

Razmotrimo jedan aktuelan, posve maligan, obrazac zaključivanja. Drži se da<br />

je homoseksualnost bolest (tumačenja sežu od „psihičke pobolelosti” do „genetske<br />

greške”). Istovremeno, drži se i da je ona za osudu i da homoseksualce treba ubiti<br />

(„Ubi, ubi, ubi pedera!”). Međutim, homoseksualnost je ili za (moralnu) osudu ili je<br />

bolest. Ovaj prigovor se nastoji odbiti tezom da ih treba pobiti jer će nas u protivnom<br />

zaraziti. Shodno tome, kako izgleda, treba pobiti i obolele od gripa AH1N1 jer bi<br />

mogli da nas zaraze (uostalom, usporedba sa gripom je neumesna ne samo stoga<br />

što je grip „kontagiozniji”, već, prevashodno, jer je smrtonosan). „Mislilac”, međutim,<br />

ovo već nije spreman prihvatiti, tvrdeći da je „to nešto sasvim drugo”. Pri tom se, a<br />

to je nerv ovakvog kvazi-intelektualnog nastrojenja, nikada ne polaže račun zašto<br />

je to drugačije – ili se, ukoliko to i bude preduzeto, zapliće „u kučinu” daljih komplikacija<br />

i protivrečja (redefiniše se, recimo, pojam bolesti).<br />

Činjenica je da, ruku na srce, svi ljudi manje-više podležu ovoj „nedorađenosti<br />

(nedovršenosti) u mišljenju” (nespremnosti da se misli izvedu do kraja, da se<br />

pitanja temeljito pretresu). Potrebno je, ipak, biti slobodan da se ta nedorađenost<br />

prizna i nastoji prevladavati (posredi je proces bez kraja!), a to se najučinkovitije<br />

preduzima u komunikaciji sa drugima (naročito onima koji misle različito od nas).<br />

Međutim, ovo ultimativno „zato” (na pitanje – zašto?) svakako nije raspoloženo za<br />

dalje pretresanje predmeta.<br />

Slično je i sa krilaticom „Kosovo je srce Srbije”. Nije pitanje, dakle, da li je ova<br />

misao (vrednost) primitivna – kosmopolitizam jedno drži, nacionalizam drugo (o bazičnim<br />

vrednostima nije, ili je tek u ograničenom smislu, moguće raspravljati! – one<br />

se ne mogu dokazati, naprosto se prihvataju). Nije, dakle, reč o tome da se neko<br />

optuži da ima rđave vrednosti – već, upravo, da je njihovo dalje izvođenje samoprotivrečno.<br />

– Poenta je u tome da se ova krilatica zapravo ne misli! Jer Kosovo jeste<br />

ili nije srce Srbije. Ako jeste, kako to da dopuštamo da se „srce iz grudiju” rovari?<br />

Nije li dosledno tim rečima – a kojima razne vlasti (ali i crkva!) već godinama pujdaju<br />

narod (u nedelju smo svedočili da mladi, smušeni huligani takve stvari, izgleda,<br />

doslovce shvataju – da to nije tek stilska figura ministra Vuka Jeremića) – da organizovano,<br />

sa oružjem u ruci, pohrlimo u odbranu Kosova? Podvikivati da je Kosovo<br />

srce Srbije znači upravo „drveno gvožđe” (protivrečnost u mišljenju), ako to izgovaramo<br />

– sasvim neobavezno, ležerno – sa političkih tribina, iz skanija parlamenta, u<br />

podnapitim kafanskim razgovorima (cirkamo koka-kolu, jedemo šampite, gledamo<br />

Partizan u Ligi šampiona, iako nam iz pukotine u grudnom košu lipte potoci krvi).<br />

Stoga prihvatimo, dakle, ono što smo već prećutno prihvatili – Kosovo nije srce Srbije<br />

(iako nam može ostati bitno).<br />

Kako vidimo – a to je suštinska karakteristika – zaključivanje se nikada ne sprovodi<br />

do kraja. Ili, što je isto, mi nikada ne znamo (nismo svesni) šta zaista mislimo.<br />

Pojedinci, pak, produže dalje od tog zabavištanskog „zato”, ali svi negde zastanu<br />

na tom putu. – A na odredištu ih čeka svest o protivrečnosti svog mišljenja (fakt<br />

da prihvataju istovremeno dve oprečne stvari – i da se jedne, napokon, moraju<br />

odreći).<br />

To je ključ tzv. imanentne kritike – postaviti se u poziciju drugog (prihvatiti njegove<br />

premise tj. osnovne teze) i utvrditi da li je njegovo zaključivanje dosledno.<br />

Sapere aude, dakle (usudi se da misliš)! Kako, nadam se, vidimo – pasivitet<br />

i nedostatak kuraži jeste ono što nas čini budalama! – Upravo su, a to je ključno<br />

u našem razmatranju, emocionalni otpor i ograničenja „kamen spoticanja” i uzrok<br />

„neuništivosti gluposti”, a ne granice razuma, logike. Nije, dakle, štos da se „živina<br />

lako navikne” na, recimo, prizore „pederskih” zagrljaja – te ćemo nužno, s vremenom,<br />

i mi oguglati – već da se samorasvetli da mnoge naše ekstremističke teze<br />

(„homoseksualnost je bolest i treba je suzbijati”) zapravo protivreče mnoštvu drugih<br />

naših teza koje prećutno pretpostavljamo, kojih nismo svesni i kojih, sva je sreća,<br />

ne želimo da se odreknemo. Ako odbijamo moć (vlastitog) razloga, ako ne mislimo<br />

svoje misli (ako ne želimo da im se privedemo), slični bivamo onoj babi iz svetine<br />

što je, primetivši da počinje kiša, pridodala granu na lomaču jeretika Jana Husa, a<br />

koji ju je počastio rečima „o, blažena jednostavnosti”.<br />

IzMeđu dva BrOja<br />

dRuštvo sRpsko-Ruskog pRijateljstva<br />

Obeležen dan oslobođenja<br />

Bečeja<br />

U organizaciji Društva srpsko-ruskog<br />

prijateljstva „Ostrog“ iz Bečeja,<br />

prošlog petka je u sali Gradskog pozorišta<br />

održana svečana akademija i<br />

obeležen 8. oktobar, dan kada je 1944.<br />

godine oslobođen Bečej.<br />

Skup je otvorio crkveni hor „Sveti<br />

velikomučenik Georgije“ pevanjem<br />

srpske i ruske himne, a prisutne je pozdravio<br />

Ljubomir Mandić, predsednik<br />

Društva srpsko-ruskog prijateljstva.<br />

Svečanoj akademiji su prisustvovali i<br />

ruski ataše za kulturu Aleksandar Nikolajevič<br />

Konanihin i Miroslav Vasin,<br />

pokrajinski sekretar za rad, zapošljavanje<br />

i ravnopravnost polova.<br />

Prikazan je dokumentarni film o<br />

oslobođenju Bečeja 1944. godine,<br />

a u programu su učestvovali učenici<br />

bečejske Gimnazije, muška pevačka<br />

etno grupa KUD-a „Đido“ i pesnikinja<br />

Milica Mirić.<br />

Gosti iz Rusije su priredili mini-koncert<br />

„Klasika i savremenost“ u kom su<br />

učestvovale direktorica Dečje umetnič-<br />

Zaštita stanovništva od duvanskog dima<br />

kazne za sve<br />

zakon o zaštiti stanovništva od<br />

izloženosti duvanskom dimu stupio je<br />

na snagu 15. maja ove godine, a pri-<br />

Znak zabrane pušenja na ulazu u školu „Šamu Mihalj“<br />

menjivaće se od 11. novembra.<br />

Predviđena je potpuna zabrana<br />

pušenja na svim radnim i javnim mestima<br />

uključujući i hodnike, liftove, čekaonice,<br />

odnosno, kako se navodi u dnev-<br />

ke škole „Harmonija“ iz ruskog grada<br />

Volžskij, Ljudmila Paraškova i sopran<br />

noj štampi, pušači će biti „proterani“ iz<br />

radnog prostora i u objektima državne i<br />

lokalne samouprave, ustanovama kul-<br />

ture, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama,<br />

gde neće smeti da postoji ni<br />

posebna prostorija za pušače, niti će<br />

biti dozvoljeno pušenje u dvorištima.<br />

S obzirom na to da su predviđene<br />

Lilija Paraškova uz klavirsku pratnju<br />

Julije Skoruško iz Moskve. M.S.<br />

visoke kazne za nepoštovanje odredaba<br />

zakona, a odgovornost će pored odgovornog<br />

lica za njegovo sprovođenje,<br />

snositi i osoba koja je zapalila cigaretu<br />

ali i rukovodilac firme, u pojedinim bečejskim<br />

školama su se blagovremeno<br />

počeli pripremati za „proterivanje“ pušača.<br />

Znaci zabrane pušenja postavljeni<br />

su čak i na dvorišnim kapijama.<br />

Kazna za pojedinca koji puši na<br />

radnom mestu je 5.000 dinara, od<br />

30.000 do 50.000 dinara plaća njegov<br />

neposredni rukovodilac, a firma između<br />

500.000 i milion dinara.<br />

Što se „proterivanja“ tiče ono je u<br />

bukvalnom smislu krenulo već početkom<br />

oktobra, pa su tako pojedini prosvetni<br />

radnici sa cigaretom u ruci viđeni<br />

u neposrednoj blizini škola.<br />

Potpuna zabrana pušenja važiće<br />

za sportske i tržne centre, sve objekte<br />

za proizvodnju, kontrolu i promet<br />

lekova i hrane, u objektima društvene<br />

ishrane kao što su učeničke i studentske<br />

menze. Vlasnici ugostiteljskih objekata<br />

će morati da se opredele da li će<br />

njihovi lokali biti predviđeni za pušače<br />

ili nepušače, a u onim kafićima koji su<br />

veći od 80 kvadratnih metara, treba da<br />

bude obezbeđen deo za nepušače.<br />

LJ.M.<br />

šta dobijamo Za naše paRe?<br />

www.nebasnekeinformacije.com<br />

nove tehnologije su odavno zakucale<br />

na naša vrata, ali mi ih, eto, ne<br />

otvaramo.<br />

Do pre desetak godina građanin,<br />

da bi dobio potrebne informacije, obijao<br />

je pragove mnogih ustanova, centara i<br />

institucija. Koliko puta vam se samo<br />

desilo da zbog obesti nakostrešenih<br />

službenika idete od šaltera do šaltera<br />

skupljajući podatke koje ste možda mogli<br />

dobiti na jednom mestu? Evolucija<br />

je čudo. Tako se pešačenje pretvorilo<br />

u telefoniranje. Umesto fizičkog napora<br />

upotrebljive informacije su se uz malo<br />

vokalnih sposobnosti mogle nabaviti,<br />

naravno, uz podrazumevajuću ljubaznost<br />

zaposlenog lica, „s one strane<br />

žice“. Šta je sada u modi? Veb-stranice<br />

i internet prezentacije su danas realnost,<br />

a ne hir. Ako se usudimo da to i<br />

upitamo, jer se u opštini Bečej, po svemu<br />

sudeći, i dalje nose kicoška odela<br />

od pre nekoliko sezona, kupljena na<br />

sniženju.<br />

Kao pasivan poreski subjekat, građanin<br />

ove zemlje bi trebalo da dobije<br />

adekvatne podatke o radu i poslovanju,<br />

sastavu, aktivnostima svih korisnika<br />

budžetskih sredstava. Sa nekoliko klikova<br />

mišem po ekranu imate sve potrebne<br />

podatke. Da ipak lokalizujemo<br />

problem, potražili smo na internetu šta<br />

pružaju korisnici lokalnog budžeta. Evo,<br />

šta smo dočekali krajem 2010. godine.<br />

Ko će vam se javiti i dati neku informaciju<br />

radnim danom posle podne ili<br />

FOTO: M. Stanojev<br />

Ljubomir Mandić i Aleksandar Nikolajevič Konanihin<br />

vikendom, kada ne rade mesne zajednice?<br />

Čekaćete jutro ili ponedeljak? Od<br />

osam mesnih zajednica koje se nalaze<br />

na teritoriji bečejske opštine nijedna<br />

nema svoju zvaničnu veb-prezentaciju.<br />

Ona je možda seoskim mesnim zajednicama<br />

potrebnija nego gradskim. Ono<br />

što je jednom Bečejcu zgrada opštine,<br />

to je jednom Gradištancu ili Petrovoselcu<br />

zgrada mesne zajednice.<br />

Na zvaničnom sajtu opštine Bečej<br />

samo tri mesne zajednice, i to one<br />

sa teritorije grada Bečeja, imaju i-mejl<br />

adrese. Mada, prema saznanju redakcije<br />

Bečejskog <strong>mozaik</strong>a i neke druge<br />

mesne zajednice poseduju svoje elektronske<br />

adrese. Krenuti u potragu po<br />

internetu za njima je čisto gubljenje<br />

vremena.<br />

Od kulturnih ustanova Gradski muzej<br />

nema veb-stranicu, dok bečejski<br />

odsek Istorijskog arhiva u Senti egzistira<br />

šturo na sajtu senćanskog arhiva. Za<br />

pohvalu je to što se Turistička organizacija<br />

Bečeja, Gradsko pozorište i Narodna<br />

biblioteka u Bečeju mogu pronaći<br />

na internetu i pružaju relativno pristojne<br />

podatke, mada su neki neažurni, što se<br />

najčešće odnosi na datume dešavanja.<br />

Tako, primera radi, na sajtu biblioteke<br />

„knjiga meseca“ se nije menjala od novembra<br />

2008. godine.<br />

Mnogi građani imaju naviku da<br />

kažu da se u Bečeju ništa ne dešava,<br />

ali, verujte, dešava se, samo niste dobro<br />

obavešteni, jer informacije o budu-<br />

FOTO: LJ. Milovanov<br />

ćim događajima još uvek se prosleđuju<br />

po principu rekla-kazala, ili čuo sam.<br />

Na zvaničnom sajtu opštine u odeljku<br />

„zdravlje, nega, sport i rekreacija“ se<br />

nalaze tri ustanove. Dom zdravlja Bečej<br />

nema svoj sajt, ali ga zato Gerontološki<br />

centar ima. OSC „Mladost“ ima<br />

svoj sajt, ali se sa opštinskog sajta ne<br />

može otići do sajta OSC-a, jer je put do<br />

njega hakerisan.<br />

Od trinaest obrazovnih ustanova u<br />

bečejskoj opštini samo sedam ima svoju<br />

zvaničnu internet stranicu, mada se<br />

osnovni podaci o ostalima mogu pronaći<br />

na sajtu Pokrajinskog sekretarijata<br />

za obrazovanje. Škole koje imaju sajtove<br />

su za svaku pohvalu u odnosu na<br />

ostale u Bečeju, jer su ih sačinile verovatno<br />

pod pritiskom omladine koja je i<br />

najveći konzument interneta.<br />

Od javnih preduzeća ubedljivo najbolji<br />

sajt ima Toplana, dok je problem sa<br />

JP Komunalac i JP Vodokanal to što su<br />

poslednje aktivnosti pod odeljkom „aktuelno“<br />

zabeležene krajem maja i početkom<br />

juna ove godine. JP Stankom i<br />

d.o.o. Potisje nemaju veb-stranice.<br />

Najinteresantnije su fotografije postavljene<br />

na pojedinim sajtovima. Neki<br />

neupućeni u skoriju bečejsku istoriju<br />

rekli bi na osnovu tih slika da ovde sve<br />

cveta punim sjajem, kao da nije nikada<br />

bilo ni raspada Jugoslavije, ni krize devedesetih,<br />

ni ova najnovija, da je sve<br />

čisto i umiveno.<br />

Č.G.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!