SIBENSKO MUNJIVO

alo je osigurati 123.000 fiorina (danas je to oko 2,5 milijuna OEM), sto je
bio velik novae. OpCina tada glavnog grada Dalmaeije trebala je novae i za
vodovod, trznieu i klaonieu, a zajam se u to doba nerado uzimalo.
Tada se pojavio sibenski nadmjernik ing. Vjekoslav Meiehsner. On
je koneem 1892. Zadru za javnu ra svjetu ponudio elektricnu energiju sa
slapova Krke. OGito je da je Meiehsner bio vizionar i zanesenjak koji je isao
ispred svoga vremena. Jedan dokument govori da je vee 30. prosinea 1891.
zatrazio dozvolu za izgradnju objekta na slapovima Krke u industrijalne obrtne
svrhe. Meichsner je vjerovao strucnjacima da se izmjenicna struja moze
prenositi na daljinu, planirao je gradnju elektrane i unaprijed trazio potrosace.
Naime, Zadru je ponudio struju prije negoli je zatrazio dozvolu za izgradnju
hidroelektrane na Skradinskome buku.
Meiehsner se dopisivao s vrhunskim strucnjaeima tvrtke Ganz, koji
su mu potvrdili da je prijenos elektricne energije na veliku udaljenost mogue.
Dapace, kada je godinu dana kasnije pitao za moguenost prijenosa od Krke
do Trogira, Kastela i Splita, dobio je jasan odgovor, da se munjlvo mora moCi
prenijfHi, bez opasnosti i velikih gubitaka, ali mora na kraju dalekovoda postojatl
odgovarajuCi potrosae kojl ce iskoristiti tu snagu, a da bi cio poduhvat
bio finaneno isplatlv. Drugi uvjet bio je da se osiguraju, iii otkupe, pareele na
kojima ee biti postavljeni stupovi dalekovoda.
Meichsnerov prijedlog u Zad ru nije naisao na dobar prijam. Da Ii zato
sto kasnije nije dao, naknadno zatrazen, detaljniji plan sustava iii zato sto su
gradski zastupniei vee izabrali drugog partnera, a on je to nekako saznao, tek,
Meiehsnerov prijedlog nije uzet u obzir. Odluceno je da se prihvati najpovoljnija
ponuda, ona tvrtke Kremenetzky et Mayer iz 8eca, koja ee izgraditi
rlalu istosmjernu termoelektranu na ugljen i postaviti elektricnu rasvjetu na
istosmjernu struju od 110 V
Jos je jednom, 1. studenoga 1893., uporni Meiehsner Zadru ponudio
svoje rjesenje. Tada je vee bilo jasno da ee zbog rasvjete grada Sibenika
na Krki biti izgradena elektrana. (ak je vee nabnio i prve narudzbe za opremu.
Meichsner je trazio da opCina Zadar pokrije, iz svojih sredstava, troskove
elektricne rasvjete za 300 javnih ra svjetnih mjesta, onoliko koliko je bilo
petrolejskih fenjera, i to za iznos od samo 6.000 fiarina godisnje. (Usporedbe
radi, grad Sibenik ee 1895. ugovoriti iznos od 5.000 fiorina godisnje za rasvjetu
koja je iznosila samo treCinu zadarske.) Zatrazio je i da opCina snosi
trosak od 15.000 fiorina za elektricnu instalaeiju i preradbu stupova s petrolejskih
na elektricne fenjere. Nudio je struju koja bi se mogla koristiti Gitavih
24 sata dnevno, a tarlfa za zarulju jakosti 15-20 svijeca bila bi 12-15 fiorina
godisnje, malo manje nego bi se potroSilo za jednu svijecu lojanicu iii za jednu
u/jiJU svjeclcu. Nudio je istodobno i prijenos munjlva za industrijske svrhe,
cak toliko koliko Zadru neee trebati. Uz to, za tehnicki rad ponudio je OJ: opCinl
najsolldnije garancije.
Za one vrijeme ta je ponuda bila fantasticna, bila je tehnicki presmiona,
pa ne cudi da nije prihvacena. Cude, zapravo, argumenti i razlozi koje
je administraeija grada Zadra navela da bi opravdala neprihvaeanje Meiehsnerove
ponude. Iz zapisnika sa sjedniee gradskog poglavarstva danas, stotinu
godina kasnije, btamo kako su burno, temperamentno vijeenici raspravljali.
Prvi razlog kOli su naveli bio je da nemoguce je prenijl3ti toliko veliku elektrienu
silu na tako veliku udaljenost od 80 km, na sto je jedan zastupnik oprezno
dodao da misli da je to moguce samo teoretski Drugi argument bio je da
zbog takove da/jine bit ce eesti kvarovi i prekidl: koje je nemoguce otkriti a
tako se nece znati g dje i kako popravak Izvrsiti toliko dugaeke i visoke linije.
TreCi vazan ra zlog naveo je pomoenik predsjednika opCine Robert Giljanovie,
koji je, btajuCi javno Meiehsnerov tehnicki izvjestaj, dramaticno uzviknuo:
"Radi nadzora Wave linije bilo bi potrebno zaposliti veliki broj cuva ra, ali niti
to ne bi sprijeblo osteeenja. Koja silna vojska, postovani Savjete l " On je,
naime, mislio da pokraj svakog stupa treba postaviti cuvara koji ee danju i
noeu cuvati dalekovod. Jedan od zastupnika imao je vrlo jasan argument,
da u cijeloj Europi ni jedan grad nije se u.sudio uvesti elektrienu energiju iz
tako velike uda/jenosti, lako imaju struenjake, mill june i konzorClje, pa eega
radl bi takav rlZICan, skup I nesiguran pokus Zadar Ginio. Netko je na to
odvratio da Amerikanei upravo to cine, spomenuvsi da sve novine pisu 0
Nijagari. Na ovo je odgovoreno da je opee uvjerenje da takve veee pothvate
mogu sebi priustiti Amerikanei, kao prakticna i bogata naeija, ali da za to nema
u Europi ni jednog primjera, dok postoje mnogobrojni prlmjerl ejektrlcne
Instalacij'e upotrebom pare. Neki su drzali da se takve stvari, kao rewltati
tehnickih dostignuea, mogu vidjeti samo na izlozbama, ali 0 eemu nitko
mkada ni ne Sanja da bude provedeno u praksu. Receno je i to da je prijenos
za industriju u praksi uporabljiv samo na malim daljinama, ali mkako vise od
8 do 10 kilometara. Naglaseno je da su i Amerikanei oprezni kod radova na
slapovima Nijagare, jer kane izvrsiti prijenos na udaljenost od 42 km, tako
amerlcam: praktlean narod. i nitko drug; Dakle, uistinu je tesko biti u necemu
prvi, jer nema primjera, a Amerikanei neka lete na Mjesee, oni to sebi mogu
priustiti.
SljedeCi niz argumenata vrlo je interesantan. Netko je naglasio kako
ovlasteni elektrolehmcari tvrde da je izmjemena slruja vrlo opasna po javnu
slgurnost. sloviSe smrlonosna jefPotom je slijedila opaska da je rjesenje vrlo
sku PO. odnosno neekonomicno. Argument kojeg svakako treba imati u vidu
30
SIBENSKO MUNJNO
SIBENSKO MUNJIVO 31