SIBENSKO MUNJIVO
SIBENSKO MUNJIVO
SIBENSKO MUNJIVO
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
koje je ubrzo promijenilo ime u La Dalmatienne. La Dalmatienne je otkupio<br />
svu imovinu drustva SUFID za iznos od 130 milijuna franaka (273 milijuna ondasnjih<br />
dinara). Kako je ugovor 0 najmu izmedu SUFID-a i Ante Supuka i Sina.<br />
sklopljen 12. srpnja 1901 . u Trstu. istjecao 1930 .• to je SUFID prije roka . vee<br />
1929 .. predao HE Jaruga II natrag u posjed tvrtki Ante Supuk i Sin. koja je<br />
onda obavila rekonstrukciju elektrane. osposobivsi je za opskrbu grada elektricnom<br />
energijom. Tako je tvrtka Ante Supuk i Sin ponovno kompletirala svoju<br />
elektroprivrednu djelatnost.<br />
S obzirom da je La Dalmatienne prestao dobavljati elektricnu energiju<br />
iz HE Jaruga II. jer je tvornica u ernici manje trosi la pa joj je bila dovoljna<br />
HE Manojlovac. u gradu se pojavio visak elektricne energije. Rjesenje je<br />
nadeno u izgradnji tvornice aluminija u Lozovcu. Tu je tvornicu 1936. izgradio<br />
zagrebacki industrijalac dr. Ivan Ivanovie. cije je poduzeee bilo registrirano u<br />
Beogradu. Ivanovi'; je s tvrtkom Ante Supuk i Sin dogovorio sigurnu i trajnu<br />
nabavu znatnih kolicina elektricne energije. Kako je. u meduvrernenu. i sudski<br />
spor s vlasnicima mlinica . skrad inskom obitelji Marasovie. rijesen u korist<br />
tvrtke Ante Supuk i Sin. to je 1937. HE Jaruga II pocela veliku rekonstrukclJu.<br />
u kojoj je sudjelovala i tvrtka Ganz iz Budimpeste. • . . .<br />
HE Jaruga II bila je vazan izvor elektricne energ ije za grad Slbemk I<br />
njegovu industriju. ali i za tvornicu aluminija u Lozovcu. Ni tijekom Drugog<br />
svjetskog rata. kada su Sibenik i Jaruga bili zaposjednuti od Ta iliana. nile blo<br />
znaeajnije ugrozen njezin rad. pa cak ni za povremenih zastoja zbog mlnlranla.<br />
Nakon ra ta. 1945 .. popravlje~a su ratna osteeenja a elektrana se ukljucila u<br />
elektroenerg etski sustav Sibenika. Dalmacije i Hrvatske. Njezin posljednji<br />
vlasnik iz obitelji Supuk. Marko. praunuk graditelja Ante viteza Su puka i unuk<br />
Marka. pomorskog kapetana i idejnog zacetnika elektrane. osuden je u lipnju<br />
1945. od strane Narodnog suda u Sibeniku na konfiskaciju cjelokupne imovine<br />
zbog suradnje s neprijateljem i iestokog eksploatiranja radnicke klase.<br />
Tim aktom oduzeta rnu je hidroelektrana a svi njegovi posjedi prenijeti u<br />
narodno vlasniStvo. (HE Jaruga II radila je sve to vrijeme a radi jos i danas.<br />
Do danas je proizvela vise od 2.4 milijarde kWh. u prosjeku oko 26 milijuna<br />
kWh godisnje. Usporedbe radi. toliko je proizvela HE Krka u dvadeset godina<br />
rada. od 1895. do 1914.)<br />
U POCETKU BIJAHU - TERMOELEKTRANE<br />
Zasto je HE Krka (kasnije nazvana Jaruga I) toliko vazna za hrvatsku<br />
elektroprivred u? Sto je bilo na tlu Hrvatske prije HE Krka? Zar povijest elektrifikacije<br />
Hrvatske pocinje bas s njom? Kako to da je bas ona gradena kao<br />
nas prvi cjeloviti elektroenergetski sustav? Da bismo odgovorili na ova pitanja<br />
moramo imati na umu Cinjenicu da je u Hrvatskoj prije HE Krka bilo elektricnih<br />
postrojenja. ali su to bila uglavnom postrojenja s istosmjernim naponom.<br />
veCinom termoelektran e.<br />
U drugoj polovici 19. stoljeea u Hrvatskoj se razvijaju prvi industrijski<br />
objekti i u njima prve (industrijske) elektrane. Koncem stoljeea mnoga gradska<br />
vijeea do nose odluke 0 izgradnji javnih elektrana . namijenjenih prvens tveno<br />
za elektricnu rasvjetu ulica i trgova. iako neke odmah sluze i za elektrifikaciju<br />
kueanstava. Pojavljuju se brojila. obraeun potroska elektriene energije i tarife.<br />
Veeina elektrana bila je u sklopu industrijskih pogona i u vlasnistvu<br />
privatnog kapitala. Neke su bile mjesovitog tipa. takoder u privatnom vlasnistvu.<br />
a u vlasnistvu grada iii opCine bio je manji broj javnih elektrana. jer su<br />
koncesije pretezito davane privatnim financijerima (sto je logieno. buduCi da<br />
za takvu investiciju gradovi nisu imali dovoljno novca; drugo. nije bilo povjerenja<br />
u tu "novotariju". za koju se nije znalo je Ii samo modni hir i hoee Ii donijeti<br />
povrat ulozenog kapitala; treei razl og. mozda i najvazniji. bio je otpor<br />
plinara. koje su do tada driale mono pol nad javnom rasvjetom). Razumljivo<br />
je da su elektrane u pocetku gradene stihijski. prema trenutaenim potrebama<br />
i moguenostima. a bez nekog odredenog plana.<br />
Dozvole za gradnju elektricnih postrojenja u Hrvatskoj davalo je ministarstvo<br />
u Budimpesti iii Becu. i to tek onda kada se pothvat nije kosio s<br />
madarskim iii austrijskim interesima. Zato ne eudi da je 191 8. u Hrvatskoj bilo<br />
76 elektrana s ukupnom instal iranom snagom od oko 65 MW. (Od toga na<br />
Dalrnaciju otpada 53 MW - zahvaljujuCi dvjema velikim hidroelektranama.<br />
Kraljevcu (26.5 MW) i Manojlovcu (19 MW). izgradenima nakon 1900. - ana<br />
say ostali teritorij Hrvatske otpada skromnih 12 MWI). Prema tipu. javnih<br />
elektrana bilo je 16. mjesovitih 7. a industrijskih 53. Prema pogonskom stroju.<br />
bilo je 1 1 hidroelektrana. 20 elektrana s diesel strojevima i 45 termoelektrana<br />
18<br />
<strong>SIBENSKO</strong> MUNJI'IO<br />
S IBENSKO M UNJtvO<br />
19