SIBENSKO MUNJIVO

jedina u Europi proizvodila izmjenicne termo i hidroagregate. Jedini konkurent.
Westinghouse, imao je previse posla u Sjedinjenim Americkim Driavama
a da bi se zanimao za tude dvoriste.
Po uzoru na Meichsnerovu i Supukovu elektranu u Sibeniku, i za
Dubrovnik je bila odredena tarifa. Za gradsku rasvjetu opeina je trebala placati
7.000 forinti godisnje, u dvanaest obroka. Svi ostali privatni korisnici trebal i
su placati 80 novcica po kWh i ta se cijena smjela mijenjati samo uz suglasnost
opCine .
Elektricna centrala izgradena je u Gruzu, na Batali, na zemljistu dubrovacke
plemkinje Ane Gjorgji. (Tamo je danas upravna zgrada HEP-ovog
distributivnog podrucja Elektrojug.) Centrala je izgradena kao termoelektrana,
s cetiri parna stroja od 200, 470, 450 i 575 KS, iii ukupno 1440 kVA, trofazno
s 50 Hz, a koristila je ugljen uvezen iz Engleske. Od izgradnje hidroelektrane
na Ombli odustalo se.
Ugovor 0 gradnji potpisa n je 10. listopada 1899 .. a radovi su morali
biti dovrseni u roku od 12 mjeseci, uz klau zulu da se za svaki tjedan zakasnjenja
moraju platiti penali od 100 forinti. Radovi su u pocetku kasnili, ali su
ipak dovrseni, iako ne sasvim, u datom roku . Posebna komisija obavila je kolaudaciju
17. svibnja 1901. Koncem svibnja dobivena je i dozvola Namjesnistva
za Dalmaciju u Zadru, pa je drustvo moglo zapoceti s tjeranjem obrta.
Navecer 1. lipnja 1901 . Dubrovnik je dobio elektricno svjetlo.
(Treba, ipak, naglasiti da je u Dubrovniku jos 1896 .. s pocetkom
tu rizma, kada je otvoren tad a supermoderan hotel Imperial, proradila kucna
istosmjerna elektricna centrala.)
Zasto je Dubrovnik propustio sa nsu 7 Prvoj dubrovackoj elektrani i
distributivnoj mreli (za javnu rasvjetu) nedostaje jedan element da bi Cinile
potpuni elektroenergetski sustav: nema prijenosnog dalekovoda. Da je bila
izgradena hidroelektrana u Rijeci Dubrovackoj i prijenosni vod do grada,
onako kako je to predlagao Meichsner, tada bi to bio, nakon Krke i Sibenika,
drugi potpuni elektroenergetski sustav u nas. Ovako nije l
(Spomenimo usput sto se dogodilo s dubrovackom termoelektranom
i elektricnim sustavom nakon dvadeset pet godina rada . U tadasnjoj
jugoslavenskoj monarhiji netko se u gradskom poglavarstvu Dubrovnika mudro
sjetio, a da se nije bas detaljno upoznao sa svim stavkama ugovora, da
bi bilo dobro raskinuti ugovor, dati ELiN-u otkaz i besplatno preuzeti elektranu
i tramvaj, koji su donosili prilican profit. I ELiN-u je dat otkaz. Opravdanje je
bilo vrlo lako naCi. Naime, nakon formiranja kraljevine Jugoslavije, trebalo Ie
dobiti jugoslavensko driavljanstvo, a kako je u elektri~noj centrali bilo mnogo
zaposlenih koji su bili rod om iz Austrije, Madarske, Ceske i drugih zemalla u
I
1
I
I
sastavu bivse K. und K., nije im bilo ni jednostavno ni lako doCi do drlavljanstva.
Dok su radili za ELiN kao privatni namjestenici bili su zasticeni, ali kad
je elektrana presla u vlasnistvo grada (citaj: drlave) uslijedili su otkazi. Preko
noei tvrtka je ostala bez 28 zaposlenika, a drzavljanstvo su imali samo portir
i nocni cuvar, koji nisu imali blage veze s pogonom elektrane. ELiN se pozvao
na slovo ugovora i odnio sve: dokumentaciju, projekte, ugovore 0 kupnji
ugljena, alate, rezervne dijelove, automobile i dizalice, pa cak i kancela rijski
materijal, dokazavsi da to pripada tvrtki i da ona ima pravo ra spolaganja s
tim. U Dubrovniku je sve stalo: javna rasvjeta, kucna potrosnja, tramvaj. U
Gruz se moglo iii pjesice iii rijetkim fijakerima i, jos rjedim, automobilima. Digla
se veli ka buka, pa je nakon tjedan dana pregovora gradsko poglava rstvo
ponistilo svoju odluku 0 otkazima i produzilo raniji ugovor na jos dvadeset
godina. Ugovor je nasilno prekinut u kasnu jesen 1944., ulaskom crnogorskih
partizana u Dubrovnik.)
S P lit
Prica 0 elektri fikaciji Splita unekoliko je slicna prethodnim. Gradsko
upraviteljstvo jos je 1886. ra spravljalo 0 izg ra dnji hidroelektrane na rijeci
Jadro, u Majdanu iznad So lina . Razlog zbog kojeg elektrana nije izg radena
jednostavan je: nije bilo novca . Osim toga, i u Splitu su govorili da se elektricna
sila ne moze prenijeti do grada.
Kad se gradila hidroelektrana Krka Meichsner se zanimao moze Ii
elektricnu energiju prenijeti do Splita. Da stva r bude atraktivnija, ponudio je
i izg radnju telefonske linije, odnosno uvodenje telefonskog prometa izmedu
Skradina, Sibenika, Trogi ra i Spl ita. Kako u gradu Splitu nije nasao interesenata,
odustao je od te ideje. U arhivu su sacuvana Meichsnerova pi sma
Ganzu i obratno. Iz njih se vidi da je Meichsner mislio moderno i ocito bio
korak ispred svoga vremena.
Kada je 1908. tvornica cementa Split AD izgradila malu hidroelektranu
u Majdanu (koja radi i danas) doslo je do zestokog spora izmedu opCine
Split i tvornicara. Spor je dugo trajao, isla se sve do Beca s tuzbama i protutuzbama,
a zavrsen je 1914., nagodbom po kojoj je grad iz hidroelektrane
trebao dobijati 75 kW Spremala se izgradnja dalekovoda, a mislilo se i na
izgradnju termoelektrane u gradu . Kako je 1912. izg radena HE Kraljevac, ciji
je vlasnik bio SUFID, raspravljalo se 0 tome da se dio elektricne energije koju
ona proizvodi prenese do grada. Ali sve je omeo Prvi svjetski rat.
Konac price je ovakav: 15. srpnja 1920. pustena je elektricna energija
u gradsku mrezu i javnu ra svjetu; prije toga, 6. srpnja, opCina je u novi-
34
SlBENSKO MUNJIVO
SISENSKO MUNJNO 35