SIBENSKO MUNJIVO

tivno lose zdravlje, ali je vjerojatnije da je do razlaza doslo zbog Meichsnerova
priblizavanja konkurentskoj, skradinskoj skupini. Ime Vjekoslava Meichsnera
pojavljuje se na dokumentima Supukovih protivnika sve do godine 1907., kada
je Meichsner umro.
Nakon sto su 1897. Ante Supuk i Vjekoslav Meichsner definitivno
prekinuli suradnju, tvrtka Supuk i Meichsner - Prva ovlastena elektricna centrala
u Dalmaciji "Krka" promijenila je ime u Ante Supuk i Sin - Prva povlastena
Elektricna Centrala u Dalmaciji "KRKA:' i Obrtna Tvornica mlivenja buharice i
zitija elektricnom silom. Naime, kako smo vee spomenuli, neposredno po
izgradnji elektrane Ante Supuk je u Sibeniku, u Vrulji, na mjestu gdje je danas
autobusni kolodvor, sag radio elektricni mlin - prvi industrijski objekt u Hrvatskoj
elektrificiran suvremenim izmjenicnim sustavom.
U vrijeme kad je trazila dozvolu za izgradnju hidroelektrane na skradinskoj
strani vodopada, tvrtka Cramer et Brod dobila je pravo na izgradnju
kemijske tvornice na Krki. To je pravo ona prodala (iii samo prenijela) venecijanskom
drustvu Societll veneziana elettrochimica, koje je nekih 350 metara
nizvodno od hidroelektrane Krka izgradilo tvornicu karbida, s dvije elektricne
peCi tipa Wilson. Kako je ta tvornica (zvana Garbura) trebala elektricnu energiju,
upravni odbor venecijanskog drustva odobrio je otkup vodene snage
slapova Krke, odnosno izgradnju nove hidroelektrane. Medutim, to nije ostvareno,
tako da je tvrtka Ante Supuk i Sin ostala iskljucivi vlasnik koncesije
na vodu rijeke Krke. (U hidroelektranu Krka kasnije je ugraden jos jedan agregat,
pa je kompletirana na konacnu instaliranu snagu od 640 KS (oko 470 kW),
uz najveCi protok vode od 3,2 m'/s.)
Zanimljivo je da je tvornica karbida, pustena u pogon u rujnu 1899.,
tada bila jedno od naJsuvremenijih industrijskih postroJenja u svijetu. Proizvodila
je 355 litara acetilenskog plina po kilogramu karbida, sto do tada nije
uspjela postiCi niti jedna pee. Na zalost. nije bila duga vijeka: vee iduee godine
potpuno je stradala u pozaru. Nikad vise nije obnovljena kao proizvodna jedinica,
a administrativna zgrada prvo je koristena za uredske prostorije tvrtke
Ante Supuk i Sin, a nakon Drugog svjetskog rata sluzila je kao stambeni prostor
za radnike hidroelektrane Jaruga. Ta je tvornica znacajna po tome sto je
na sibenskom prostoru otvorila vrata talijanskom kapitalu.
Nakon propasti tvornice karbida hidroelektrana Krka imala je visak
elektricne energije pa je Ante Supuk trazio nove potrosace. U samom gradu
bilo ih je malo jer je industrija bila tek u zacecima a elektrificiranih kueanstava
takoder je bilo vrlo malo, buduei da se prva (bogatija) kueanstva elektrificiraju
tek oko 1900.
Godine 1900. elektricnu energiju poCinju koristiti i prvi domaCi
poduzetnici. Tako je na elektricnu mrezu, preko vlastitog transformatora, prikljucena
Prva dalmatin ska tvornica tiesta - Guvena po svojoj cistoci. eiji je
vlasnik bio A. Inchiostri. Elektricna rasvjeta uvedena je i u nekoliko kavana.
(Zabiljezeno je i to da je 15. travnja 1903. u 10 i po sati prilikom montaze vodova
u kavani Zanchi od strujnog udara poginuo majstor elektricne centrale.
To je zasigurno prva zrtva strujnog udara u Sibeniku, a, tko zna, mozda i u
Citavoj Hrvatskoj.) Godine 1905. elektrificirana je zgrada poste. U gradskom
kazalistu, koje je elektrificirano jos 1897., godine 1908. biljezimo prikazivanje
prve, pokusajne predstave kinematografa EDISON. Godine 1907., prilikom
spasavanja Lloydovog broda Galatea, potonulog zbog nevremena u plieaku
uz drvenu rivu, koristena je elektricna rasvjeta, jer se rad/lo i obnoc pa je
namjestena elektflcna razsvjeta pace ina jarbol.
Dvanaestog srpnja 1901. u Trstu je, kod biljeznika Vessela, potpisan
ugovor izmedu tvrtke Ante Supuk i Sin (vlasnika koncesije za koristenje vode
u ukupnoj kolicini od 25,81 m'/s). drustva Societll veneziana elettrochimica
(vlasnika koncesije za proizvodnju kalcijeva karbida) i drustva Societa italiana
per carburo di calcio, acetilene et altri gas (investitora izgradnje novih tvornickih
postrojenja i novih elektrana na Krki). Stvoreno je novo poduzeee za koristenje
hidraulicne snage u Dalmaciji: Societa anonima per I'utilizzazione delle
forze idrauliche della Dalmazia, skraeeno SUFID, sa sjedistem u Trstu. Ugovor
je sadrzavao sljedeee:
1. Tvrtka Ante Supuk i Sin ustupa drustvu SUFID koncesiju za koristenje
neiskoristenog dijela protoka vode Skradinskog buka, odnosno 22,61
m'/s, na rok od dvadeset devet godina. Za svoje potrebe zadrzava kolicinu
vode od 3,20 m'/s, koliko joj treba za rad hidroelektrane Krka.
2. Drustvo Societa italiana per carburo di calcio, acetilene ed altri
gas otkupljuje pravo na proizvodnju kalcijeva karbida u Dalmaciji, tako da ce
izgraditi novu tvornicu na povoljnoj lokaciji. Obvezuje se i da ee izgraditi novu
hidroelektranu u blizi ni stare, na temelju neiskoristenog viska vode. I konacno,
obvezuje se, u svoje ime i u ime eventualnog pravnog nasljednika, da ce nakon
isteka ugovorenog roka ad 29 godina (tj. 30. lipnja 1930.) tvrtki Ante
Supuk i Sin bez ikakve odstete predati preuzete objekte.
Prema ugovoru tvrtka Ante Supuk i Sin i dalje zadrzava pravo na
prijasnju svoju prugu, koja im j8 slutila za prijenos elektricne energi/e iz svoje
male centrale do grada S/bemka, a drustvo SUFID ce iz svoje nove centrale
prenositi energiju posebnom zracnom prugom do tvormce Drustva "SUFID"
u ernici u S/bemku.
Tako je drustvo SUFID izgradio tvornicu kalcijeva karbida u Crnici
kod S/benika (kako je tada pisao tisak). Tvornica je imala osam monofaznih
14
SIBENSKO MUNJIVO
SI8ENSKO MUNJNO 15