Å UMARSKI LIST 1-2/2001 - HÅ D

RU EC GLAVNOGA UREDNIKA 

PROMJENA USTROJA ŠUMARSTVA 

Vlada Republike Hrvatske zadužila je Ministrastvo poljoprivrede i šumarstva i Upravni 

odbor "Hrvatskih šuma" da obave promjenu ustroja "Hrvatskih šuma" prema ovim odrednicama: 

- Jedinstveno poduzeće za šume s organizacijskom i financijskom odgovornošću proširenom 

i na najniže organizacijske jedinice (šumarije). 

- Privatizacija djelatnosti koje nemaju izravan utjecaj na gospodarenje šumama. 

Na šumarskim skupovima prilikom održavanja Dana šumarstva i godišnje skupštine Hrvatskoga 

šumarskoga društva, a prethodno na svim njegovim ograncima, raspravljalo se o 

restrukturiranju "Hrvatskih šuma". U zaključcima rasprava prevladavale su upravo vladine 

odrednice iz čega se može zaključiti kako je Vlada Republike Hrvatske poslušala prijedloge 

struke. Kako su vladine odrednice, okvir unutar kojega treba donijeti potankosti, spomenut 

ću samo neke za koje smatram da bi trebale zaživjeti. 

Jedinstveno poduzeće jedino je moguće riješenje ustroja budući da osigurava jednostavnu 

i proširenu biološku reprodukciju, a proširenje odgovornosti na šumarije daje rješenje 

jednoga problema, koji je prema stalno ponavljanim obavijestima iz šumarske prakse, kočio 

poslovanje i učinkoviti razvoj. Privatizacija kao druga odrednica morala bi imati dobro 

stručno pokriće. Privatna firma bez licence, bez obzira koji posao obavlja u šumi, može učiniti 

veliku štetu u šumskome ekosustavu. 

Na osnovi dosadašnjih rasprava u struci okupljenoj u Hrvatskome šumarskome društvu, 

a povezanih uz više međunarodnih skupova na kojima se raspravljalo i odlučivalo o ulozi 

šume u 21. stoljeću, došlo se do jasnih smjernica kojih se treba pridržavati u postupku restrukturiranja 

šumarstva. 

Budući da šumarstvo vodi skrb o općekorisnim funkcijama šuma kao osobitom biološkom 

kapitalu Republike Hrvatske, čija vrijednost postaje svakim danom sve veća, treba 

trajno osigurati naknadu za njihovo održavanje i unapređenje (hidrološka, vodozaštitna, 

protuerozijska, klimatska i druge funkcije). 

Povezano uz infrastrukturnu ulogu šume koja se smatra svojevrsnim infrastrukturnim 

sustavom (Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, N.N. 50/99 51. 4.1.), posebice 

uz njezinu hidrološku i protuerozijsku funkciju, šumarstvo treba osloboditi vodnog doprinosa, 

budući da šuma predstavlja vrlo koristan vodoprivredni objekt. Potrebno je, nadalje, 

obvezati korisnike šumovitoga krajobraza na zajedničko prostorno planiranje ostale infrastrukture 

(ceste, željeznice, dalekovodi, naftovodi, plinovodi, nasipi, kanali i dr.). 

Preporučuje se ukinuti plaćanje šumskoga doprinosa lokalnoj upravi i samoupravi, a ta 

sredstva investirati ili pratiti investiranje u poduzetništvo, uz osiguranje opskrbe drvnom sirovinom, 

sporednim šumskim proizvodima, za unapređenje maloga poduzetništva za preradu 

drva (od primarne prerade do pokućstva), za organizirano skupljanje šumskih plodova, 

gljiva i ljekovitoga bilja, te unaopređenje općekorisnih funkcija šuma za razvoj ekološkoga, 

seoskoga i lovnoga turizma. 

Preustroj "Hrvatskih šuma" usko je povezan uz nadopunu Zakona o šumama i njegovih 

popratnih akata, te njegovo usuglašavanje sa Zakonom o zaštiti prirode i zakonima koji se 

odnose na privredne grane koje koriste prostor zajedno sa šumarstvom. 

Prof. dr. sc. Branimir Prpić 

Naslovna stranica - Front page: 

Karlović korita, masiv ličke Plješevice 

Karlović korita, Massif Plješevica in Lika 

(Foto: A. Frković) 

Naklada 1760 primjeraka

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 

CODEN SULIAB 

Š UM ARS Kl 

LIST 

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva 

Journal of the Forestry Society of Croatia - Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Société forestière croate 

Uređivački savjet: 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

6. 

7. 

8. 

9. 

Branko Belčić, dipl. ing. 

Mr. sc. Vladimir Bogati 

Damir Delač, dipl. ing. 

Ivan Đukić, dipl. ing. 

Prof. dr. sc. Mladen Figurić 

Ivica Fliszar, dipl. ing. 

Dr. sc. Joso Gračan 

Ilija Gregorović, dipl. ing. 

Zvonko Kranjc, dipl. ing. 

10. 

11. 

12. 

13. 

14. 

15. 

16. 

17. 

Herbert Krauthacker, dipl. ing. 

Dr. sc. Vice Ivančević 

Željko Marman, dipl. ing. 

Prof. dr. se. Slavko Matić, 

predsjednik 

Damir Matošević, dipl. ing. 

Dujo Pavelić, dipl. ing. 

Mr. se. Ivan Pentek 

Milan Presečan, dipl.ing. 

18 

19 

20 

21 

22 

23 

24 

25 

Prof dr. sc. Branimir Prpić 

Luka Radošević, dipl. ing. 

Zvonko Rožić, dipl. ing. 

Tomislav Starčević, dipl. ing. 

Mario Stipetić, dipl. ing. 

Dr. se. Vlado Topić 

Berislav Vinaj, dipl. ing. 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić 

Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima: 

1. Šumski ekosustavi 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja 

Urednici znanstvenih grana: 

Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, ekologija i 

biologija šuma 

Prof. dr. sc. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana 

šumskog drveća 

Dr. sc. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje 

šumskog drveća 

Doc. dr. se. Nikola Pernar, šumarska pedologija 

Izv. prof. dr. sc. Dominik Raguž, lovstvo 

2. Uzgajanje šuma i hortikultura 

Prof. dr. sc. Slavko Matić, urednik područja 


Dr. sc. Stevo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo 

Dr. sc. Vlado Topic, krške šume 

Doc. dr. se. Željko Spanjol, zaštićeni objekti prirode 

3. Iskorišćivanje šuma 

Prof. dr. sc. Ante B. P. Krpan, urednik područja 


Doc. dr. se. Dragutin Pičman, šumske prometnice 

Doc. dr. se. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva 

Doc. dr. se. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska 

prerada drva 

Glavni i odgovorni urednik 

prof. dr. se. Branimir Prpić 

Tehnički urednik - Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum. 

Lektor- Dijana Sekulić-Blažina 

4. Zaštita šuma 

Dr. se. Miroslav Harapin, urednik područja 


Prof. dr. sc. Milan Glavaš, šumarska fïtopatologija 

Doc. dr. sc. Boris Hrašovec, šumarska entomologija 

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari 

5. Izmjera šuma i šumarska biometrika 

Izv. prof. dr. Nikola Lukić, urednik područja 


Doc. dr. se. Vladimir Kušan, geodezija 

6. Uređivanje šuma 

Mr. sc. Gašpar Fabijanić, urednik područja 


Doc. dr. se. Ivan Martinić, organizacija rada i 

šumarska ekonomika 

Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u 

šumarstvu 

7. Šumarska politika 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., povijest šumarstva, 

bibliografija, staleške vijesti 

Prof. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika, 

općekorisne funkcije šuma 

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji. 

Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, 

Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama 

zavisno o odluci uredništva. 

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobasc (IM) i dr. 

Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, »Šumarski list« 

smatra se znanstvenim časopisom te je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost

SADRŽAJ - CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 561 + 182.2 (Fagus sylvatica L.) 001. 

L u k i ć, N.: Dendroklimatološka analiza obične bukve (Fagus sylvatica L.) sa Papuka 

Dendroclimatology Analysis of Common Beech (Fagus sylvatica L.) on Papuk 

UDK 630* 622 + 624 + 522 (001 ) 

Božić, M., Čavlović, J.: Odnos dominantne visine, dimenzije sječive zrelosti i normalne drvne 

zalihe u prebornim sastojinama 

The Relationship Between Dominant Height, Dimension of Crop Maturity and Normal 

Growing Stock in Selection Stands 

UDK 630* 188(001) 

Franj ić, J., Skvorc,Z., Car ni, A.: Numerička analiza fitocenoloških snimaka u bukovo-jelovim 

šumama (Abieti-Fagetum s. L.) u Hrvatskoj 

Numerical Analysis of Phytosociological Relèves in Beech-Fir Forests (Abieti-Fagetum s. L.) in Croatia 

UDK 630* 120 +UDK 301.153 (001) 

S a j k o v i ć, A.: Utjecaj kvalitete života na ekološke orijentacije 

The Influence of the Quality of Life on Ecological Anttitude 

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS 

UDK 630* 904 

S ab adi, R.: Portugal, osvrt na šumarstvo i preradu drveta 

Portugal, a Brief Note on its Forestry and Forest Industries 

UDK 630* 181 + 181.3 

Antoni Ć, O.: Je li hrast lužnjak u Hrvatskoj vrsta klimatogene rasprostranjenosti? 

Is the Pedunculate Oak species of Climatogenic Distribution in Croatia? 

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630* 432 

Dimi tro v. T.: Zaključak vlade R. Hrvatske i prijedlog programa preventivne zaštite šuma 

od požara u R. Hrvatskoj 

The Conclusion of the Croatian Government and the Proposal of Preventive Forest Fire 

Protection Programme in the Republic of Croatia 

UDK 630* 375 

To n k o v i ć, D.: Šumske željeznice u Hrvatskoj 

Forest Railways in Croatia 

ZAŠTITA PRIRODE: Arač, K.: Šareni daždevnjak (Salamandra salamandra L.) 

AKTUALNO 

Jako vac. FL: Okrugli stol: Žirenje, pašarenjei brstu prirodnim šumskim ekosustavima 

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA 

Stoj ko v ić, M.: Poboljšanje protupožarne zaštite pomoću protupožarnih grablji 

OBLJETNICE: Frković, A.: 90 godina časopisa "Priroda" 

KNJIGE I ČASOPISI: Grubešić, M.: Holger Piegert & Walter Uloth: Der Europäische Mufflon 

Grospić, F.: Monti e Boschi; Italia Forestale e Montana 

Bi landžij a, J.: Očuvanje i održivo gospodarenje šumama u zemljama srednje i istočne Europe 

Frković, A.: David Kabalin, "Pomalko prohaja deveti križ" 

PRIZNANJA ŠUMARSKIM STRUČNJACIMA: Jako vac, H.: Priznanje časopisa Priroda A. Frkoviću. 

IZLOŽBE 

I vančcvić, V: U povodu izložbe fotografija "LUNGOMARE", autora prof. dr. sc. Ante P. B. Krpana 

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

Matić, S., Topić, V: Unapređenje poljoprivrede i šumarstva na kršu 

Z e č i ć, Ž.: Fortechenvi Brno 2000 Međunarodna znanstvena konferencija 

Kajba, D.: 5. sastanak za kulture u kratkim ophodnjama za bioenergiju 

Risović, S.: Osvrt na 1. svjetsku konferenciju i izložbu "Biomasa za energiju i industriju" 

Grubešić,M.: Međunarodni simpozij o muflonu 

II Europski simpozij o dabru 

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA : Jakovac, H.: Zapisnik 8. sjednice UO HŠD-a 

IN MEMORIAM: Eškcrica, V: Prof. dr. sc. Branko Mihać (1911 - 2000) 

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. I 2, CXXV (2001 ), 3-8 

UDK 630* 561 i 1X2.2 (Fagus sylvatica L.) 001. 

ĐENDROKLIMATOLOŠKA ANALIZA OBIČNE BUKVE 

(Fagus sylvatica L.) SA PAPUKA 

DENDROCLIMATOLOGY ANALYSIS OF COMMON BEECH 

(Fagus sylvatica L.) ON PAPUK 

Nikola LUKIĆ* 

SAŽETAK: Dendroklimatološka istraživanja provedena su u jednodobnim 

bukovim sastojinama u pojasu klimazonalnih bukovih šuma panonskog dijela 

Hrvatske (Fagetum croaticum pannonicum Hon'. 1938). Cilj je bio ustanoviti 

dendrokronološke promjene i "stresove", odnosno datirati takva zbivanja te 

ih usporediti s klimatskim podacima meteorološke stanice Požega. 

Dendroklimatološka istraživanja u bukovim sastojinama panonskog dijela 

Hrvatske govore nam daje u prirodi došlo do globalnog zatopljenja. 

Analiza srednjih vrijednosti vegetacijskih kvocijenata pokazuje nam izrazito 

veliku varijabilnost za stogodišnje razdoblje od 1885. do 1984. godine. To 

nam govori daje došlo do preraspodjele padalina upravo u najrizičnijem razdoblju 

u godini - razdoblju vegetacije, a to znači da je prirast bukovih stabala 

i sastojinapo kvaliteti slabiji, a kvantitetu manji. 

Rezultati dobiveni analizama vremenske serije vegetacijskog kvocijenta 

(VC) s odnosima prirasta (i h5 /i ds ) pokazuju nam daje kvaliteta i kvantiteta prirasta 

bukovih stabala i sastojina slabija nego što su nam dosadašnja istraživanja 

ukazivala. 

Ključne riječi: dendroklimatologija, vremenske serije, vegetacijski 

kvocijent, obična bukva 

UVOD 

Najtočniji podaci za istraživanje zakonitosti promjena 

u šumskim ekosustavima su oni koje dobijemo 

kontinuiranom izmjerom na trajnim pokusnim plohama, 

ali to često nije moguće zbog značajnog utroška 

vremena i novca. Ako nismo u stanju obaviti snimanje 

svih promjena, to onda čini samo stablo. Stablo svojim 

prirašćivanjem u debljinu kontinuirano i stalno snima 

utjecaj klimatskih čimbenika na rast stabla, a također i 

promjene nastale uslijed biotskih i abiotskih čimbenika, 

npr. požari, insekti, utjecaj štetnih plinova itd. Znači 

analizom širine godova proučavamo stanje sastojine u 

prošlosti (Van Densen 1987). 

Sve promjene radijalnog prirasta (/,.) ili širine goda 

primjernog stabla, a također i visinskog prirasta, ukazuju 

nam na tijek razvoja cijele biljne zajednice odnosno 

šumskog ekosustava. Tu moramo biti oprezni, jer 

utjecaj klimatskih čimbenika različito djeluje na pojedino 

stablo (Fritts 1976). 

* Dr. sc. Nikola Lukić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

Introduction 

Istraživanja u meteorologiji ukazuju da je zadnjih 

sto godina došlo do izrazitih promjena rasporeda količina 

oborina i temperature zraka koji su bitni za razvoj 

pojedinih vrsta drveta. Sinergističko djelovanje klimatskih 

čimbenika s ostalim čimbenicima sve više utječe 

na naš odnos i djelovanje u šumskim ekosustavima 

(Gartner & Stoll 1990, Thomasius 1991, Auer 

&Böhm 1994). 

Simuliranjem dinamike razvoja sastojine obično 

podrazumijevamo stvaranje modela kojim oponašamo 

životne uvjete određenog ekosustava. To nam omogućuje 

da donosimo zaključke na razini stvarnih ili hipotetskih 

podataka, odnosno želja (Pr a nj i ć 1985). Kod 

složenijih modela simuliranja razvoja sastojina gdje 

koristimo klimatološke podatke, bitni čimbenici su 

temperature i njihove amplitude te raspored i količina 

oborina u vegetacijskom razdoblju (5-9 mjesec) 

(Shugart 1984). 

Naši istraživači uočili su značenje pojedinih klimatskih 

čimbenika na razvoj naših šuma koje imaju ve- 

3

N. I.ukié: Dendroklimatološka analiza obične bukve (Fagu.s sv/vatica L.) sa Papuka Šumarski list br. 1 2, CXXV (2001), 3-8 

liku ekološku i gospodarsku vrijednost i njihovo značenje 

u zaštiti flore i faune ovoga dijela Evrope, te preporučili 

određene uzgojne mjere za povećanje stabilnosti 

šumskih ekosustava (Prpi ć 1987). 

U panonskom području Hrvatske obična bukva uz 

hrast lužnjak zauzima najveće površine. Dosadašnja istraživanja 

pokazala su daje intenzitet sušenja stabala 

obične bukve u porastu te iznosi 19,8 %. Također su 

uočena značajnija oštećenja odnosno sušenja u bukovim 

sastojinama s jače narušenom strukturom. Sastojine 

južnih ekspozicija i na grebenima imaju najviše 

oštećenih stabala, a također se smanjuju/?//vrijednosti 

u tlu te povećava zakiseljenost u iznosu 8,33 % (Seletković 

1991). 

MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA - Material and working methods of investigation 

Dendroklimatološka istraživanja provedena su u jednodobnim 

bukovim sastojinama u pojasu klimazonalnih 

bukovih šuma panonskog dijela Hrvatske (Fagetum 

croaticum pannonicum Horv. 1938) na području nastavno 

pokusnog šumskog objekta Duboka u šumariji 

Velika, uprava šuma Požega. Cilj nam je bio ustanoviti 

dendrokronološke promjene i "stresove", odnosno datirati 

takva zbivanja te ih usporediti s klimatskim podacima 

meteorološke stanice Požega. Istraživanja su provedena 

na trajnim pokusnim plohama Katedre za dendrometriju 

postavljenim na nastavno pokusnom šumskom 

objektu Duboka, Velika. 

Oborena su bukova stabla za totalnu i dendrokronološku 

analizu. 

Da bismo donekle opisali sastojine u kojima su 

obavljena istraživanja, donosimo osnovne podatke o 

njima (Tab. 1). 

Tablica 1. Struktura istraživanih sastojina obične bukve - Structure of investigation beech stands 

Odjel, odsjek 

Departament 

28 b 

23 a 

15a 

Ploha 

Plot 

4 

6 

10 

t 

62 

104 

126 

N 

749 

424 

208 

G 

33,05 

23,80 

30,16 

d 

22,5 

25,2 

40,3 

s d 

7,509 

8,845 

14,774 

h 

26,8 

23,6 

27,2 

Sj, 

3,496 

2,952 

2,476 

t - starost sastojine (godina)-Age stand (year) 

N - broj stabala po hektaru - Number of trees per ha 

G - temeljnica po hektaru (m 2 ) - Basal-area per ha 

d - srednji promjer (cm) - Mean diameter 

s d - standardna devijacija promjera (cm) - Diameter 

Za analizu prirasta oboreno je ukupno 26 stabala 

obične bukve, 9 stabala prosječne starosti 115 godina i 

17 stabala prosječne starosti 62 godine. 

Na oborenim stablima obavljena je laboratorijska 

obrada na elektronskom čitaču godova "Lega - SMIL 3" 

na Katedri za dendrometriju Šumarskog fakulteta Sveučilišta 

u Zagrebu. 

Također su obrađeni relevantni klimatski podaci za 

100-godišnje razdoblje meteorološke stanice Požega, 

te izračunat Ellenbergov kvocijent (EC) kao odnos srestandard 

deviation 

srednja visina (m) - Mean height 

standardna devijacija visina - Heights standard 

deviation 

dnje srpanjske temperature i godišnje količine oborina. 

Osim ovoga kvocijenta, izračunali smo i vegetacijski 

kvocijent (VC) prema B. Prpiću (Prpić 1987). To je 

odnos srednje srpanjske temperature i količine oborina 

u vegetacijskom razdoblju (5-9 mjesec). 

Nakon analize svih podataka (širine godova, visina i 

klimatskih podataka) i provedene biometričke obrade 

podataka, od obilja podataka i rezultata odlučili smo 

prezentirati, po našem mišljenju, bitne podatke i rezultate 

za razumijevanje dendroklimatološke analize. 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA 

Od obilja klimatskih podataka u razmatranje smo 

uzeli količinu oborina i temperaturu zraka. Kretanje 

srednje godišnje temperature zraka i srednje temperature 

mjeseca srpnja prikazali smo na grafikonu 1. Na grafikonu 

2. prikazali smo količinu oborina u godini i u vegetacijskom 

razdoblju (5-9 mjesec). 

Prosjek oborina za razdoblje od 1888. do 1984. iznosi 

777 mm, sa standardnom devijacijom 152,2 mm. 

Najviše je bilo oborina 1937. godine 1173 mm, a najmanje 

1894. godine 457 mm. Prosjek temperatura za isto 

razdoblje je 10,4 °C, sa standardnom devijacijom 

4 

Results of investigation 

0,67 °C. Najmanji srednjak temperature bio je 1940. 

godine 8,4 °C, a najveći od 11,6 °C bio je 1885. godine. 

Ako promatramo apsolutne vrijednosti maksimuma i 

minimuma temperature zraka s datumom i godinom nastupa, 

tada je u razdoblju od 1928. do 1984. godine, 19. 

kolovoza 1946. godine maksimalna temperatura iznosila 

39,5 °C, a 24. siječnja 1942. godine minimalna je 

temperatura bila -32,8 °C. 

Na temelju ovih podataka izračunali smo i na grafikonu 

3 prikazali Ellenbergov kvocijent i vegetacijski 

kvocijent B. Prpića. Ellenbergov kvocijent (EC) za sto-

N. Lukić: Dendroklimatološka analiza obične bukve (Fagus sylvaäca L.) sa Papuka Šumarski lisl br. I-2, CXXV (2001 ), 3-8 

godišnje razdoblje od 1885. do 1984. godine iznosi 

27,8 "C/mm, sa standardnom devijacijom s EC - 6,516 ° 

C/mm. Vegetacijski kvocijent (VC) za isto razdoblje 

iznosi 51,6 T/mm, sa standardnom devijacijom s vc = 

16,282 "C/mm. 

Na grafikonima 2. i 3. može se uočiti da su najkritičnije 

godine, što se tiče minimalnih vrijednosti oborina i 

maksimalnih vrijednosti kvocijenata, bile 1894, 1917, 

1946. i 1971. godina. 

Na temelju dendrokronološke i totalne analize modelnih 

stabala obične bukve prikazali smo u Tablici 2. i 

3. po razdobljima od pet godina: kretanje srednjeg promjera 

(d), srednje visine (h), tečajnog debljinskog prirasta 

(i tb ), tečajnog visinskog prirasta (i hs ), srednji vegetacijski 

kvocijent (VC S ), odnos srednje visine i srednjeg 

promjera (h/d) te odnos tečajnog visinskog prirasta i 

tečajnog debljinskog prirasta (/,,//,/,). 

5

N. Lukić: Dendroklimatološka anali/a obične bukve (Fugu.s sylvatica L.) sa Papuka Šumarski lis! br. 1-2. CXXV (2001), 3-8 

Tablica 2. Bukove sastojine - 60 godina - Beech stands - 60 years 

t 

1980 

1975 

1970 

1965 

1960 

1955 

1950 

1945 

1940 

1935 

1930 

1925 

1920 

d 

23.2 

21.5 

19.4 

17.6 

16 

14.8 

13.6 

12.4 

10.9 

9.1 

7.3 

5.5 

3.9 

h 

28 

25.6 

23.2 

20.9 

19.3 

17.6 

16 

14.6 

13.2 

11.8 

10 

8.1 

6.1 

ids 

0.332 

0.417 

0.365 

0.317 

0.248 

0.245 

0.235 

0.296 

0.355 

0.361 

0.355 

0.325 

0.331 

i« 

0.484 

0.484 

0.455 

0.321 

0.327 

0.331 

0.282 

0.274 

0.276 

0.356 

0.385 

0.409 

0.451 

VC; 

49.38 

43.7 

47.68 

42.56 

54.7 

43.32 

63.4 

84.2 

53.54 

52.4 

61.5 

45.68 

53.32 

h/d 

1.207 

1.191 

1.196 

1.187 

1.206 

1.189 

1.176 

1.177 

1.211 

1.297 

1.37 

1.473 

1.564 

hfia 

1.458 

1.161 

1.247 

1.013 

1.319 

1.351 

1.2 

0.926 

0.777 

0.986 

1.084 

1.258 

1.363 

Opis iskazanih varijabli u Tab. 2. i 3. - Description of the variables in Tab. 2. and 3. 

t_ - Vrijeme (godine) - Time (Years) VC S - 

d - Srednji promjer-Mean diameter (cm) 

h - Srednja visina - Mean height (m) 

h/di 

ds - Prosj. teč. deblj in. prirast-Mean current diameter 

increment (cm) 

'/,./'"

N. Lukić: Dendroklimatološka anali/a obične bukve (Fagus sylvalica L.) sa Papuka Šumarski list br. 1 2,C"XXV(2001),3-8 

Tablica 4. Lincrna korelacijska i regresijska analiza - Linear Correlation's and regressions analysis 

t 

Age 

62 

115 

Funkcija 

Function 

i^ = f(VC 5 ) 

i„ = f(VQ) 

iks=f(VC 5 ) 

b tl 

0.372 

0.584 

0.666 

0.335 

b, 

0.0007 

-0.0037- 

-0.0054 

-0.0022 

Sy ,- 

0.096 

-0.006 

0.119 

0.119 

r 

0.264 

-0.448 

-0.406 

-0.196 

Jakost korelacije - 

Degree of Correlation 

(Roemer-Orphal) 

slaba - weak 

srednja - medium 

srednja- medium 

jako slaba - very weak 

Korelacija između tečajnog visinskog prirasta (i hs ) i 

vegetacijskog kvocijenta (VC) je kod 60 godišnjih sastojina 

r = -0.448, a kod 100 godišnjih je r = -0.196. 

Na grafikonima 4. i 5. vidljivo je da s povećanjem 

vegetacijskog kvocijenta (VC) opada odnos tečajnog 

periodičnog visinskog i tečajnog periodičnog debljinskog 

prirasta (i k /i ds ), što nam govori da su prirasti manji 

kod toplijih i sušnijih godina, a veći kod hladnijih i vlažnijih 

godina. 

Dosadašnja istraživanja ukazivala su da je prirast 

bukovih stabala i bukovih sastojina ovisan o gustoći i 

prostornom rasporedu stabala, te obliku distribucija 

strukturnih elemenata a posebice distribucija prsnih 

promjera (Lukić 1992). Poznato je da pojedini ekološki 

čimbenici također manje ili više utječu na razvoj 

prirasta. Može se uočiti da analize vremenske serije odnosa 

srednje srpanjske temperature i količine oborina u 

vegetacijskom razdoblju (5-9 mjesec) imaju utjecaj na 

razvoj prirasta bukovih stabala.

N- Lukić: Dendroklimatološka analiza obične bukve (Fagi/s sylvuticu L.) sa Papuka Šumarski list br. 1-2. CXXV (2001 ). 3-8 

ZAKLJUČCI - Conclusions 

Dendroklimatološka istraživanja koja su provedena 

u bukovim sastojinama panonskog dijela Hrvatske govore 

nam daje globalno u prirodi došlo do zatopljena. 

Analiza srednjih vrijednosti vegetacijskih kvocijenata 

pokazuju nam da je za stogodišnje razdoblje od 

1885. do 1984. godine izrazita velika varijabilnost za 

vegetacijski kvocijent (s vc = 16,282 °C/mm) prema Prpiću, 

dok je srednji Ellenbergov kvocijent s manjim varijabilitetom 

{s EC = 6,516 °C/mm). Ta varijabilnost kvocijenata 

dokazuje daje došlo do preraspodjele padalina 

upravo u najrizičnijem razdoblju u godini - razdoblju 

vegetacije, a to znači daje kvaliteta i kvantiteta prirasta 

bukovih stabala i sastojina manja. Ekstremne vrijednosti 

oba vegetacijska kvocijenta ukazuju da su kritične 

godine u razvoju bukovih stabala u tim sastojinama bile 

1894, 1917, 1946. i 1971. Iza godine 1945. vegetacijski 

kvocijent (VC) ne prelazi 50, što govori da iako su vrijednosti 

(VC) manje, godine bi trebale biti hladnije i 

vlažnije što u stvarnosti nije, već je raspored oborina i 

temperatura u godini nepravilno raspoređen u vegetacijskom 

razdoblju. 

Rezultati dobiveni analizama vremenske serije vegetacijskog 

kvocijenta (VC) s odnosima prirasta (i h5 /i dS ) 

pokazuju nam da što su vrijednosti vegetacijskog kvocijenta 

u mladim sastojinama manje, odnosi prirasta su 

veći, a to znači daje visinski prirast u tim sastojinama 

veći (Graf. 4.). U starijim sastojinama odnosi prirasta 

pokazuju manje vrijednosti za iste vrijednosti vegetacijskih 

kvocijenata (Graf. 5.), što znači daje visinski 

prirast manji. To nam također govori da je kvaliteta i 

kvantiteta prirasta bukovih stabala i sastojina lošija 

nego što su nam dosadašnja istraživanja ukazivala. 

Pokazalo se da su istraživanja prirasta vrlo kompleksna 

i da bi morala uključivati i istraživanja utjecaja 

ekoloških čimbenika, kao na primjer vegetacijski kvocijent. 

LITERATURA - References 

A u er, I. & R. Böhm, 1994: Combined temperatureprecipitation 

variations in Austria during the instrumental 

period. Theor. and Appl. Climatology 

49: 161 - 174. 

Fri tts, H. C, 1976: Tree rings and climate. Academic 

Press, London, 567 pp. 

Gärtner, R. & G. Stoll, 1990: Weiserjahre in Baden- 

Württemberg. AFZ, 45 Jg.,45:1163 - 1167. 

Lukić, N., 1992: Utjecaj strukturnih promjenajednodobnih 

bukovih sastojina na visinski i debljinski 

prirast. Glas. šum. pokuse, 28: 1-48, Zagreb. 

Pranj ić, A., 1985: Hipotetski razvoj sastojina hrasta 

lužnjaka. Glasnik za šum. pokuse 23: 1 - 23, Zagreb. 

Prpić, B., 1987: Ekološka i šumsko uzgojna problematika 

šuma hrasta lužnjaka u Jugoslaviji. Šum. 

list(lll) 1 -2:41 -52, Zagreb. 

Seletković, Z., 1991: Utjecaj industrijskih polutanata 

na običnu bukvu (Fagus sylvatica L.) u šumskim 

ekosistemima slavonskog gorja. Glasnik za 

šum. pokuse 27: 83 - 196, Zagreb. 

Shugart, H. H, 1984: A Theory of Forest Dynamics. 

Springer Verlag, New York, 278 p. 

Thorn as ius, H., 1991: Mögliche Auswirkungen einer 

Klimaveränderung auf die Wälder in Mitteleuropa. 

Forstw. Cbl. 110: 305 - 330. 

Van D e u s e n, P. C, 1987: Detecting effects of stand 

dynamics with tree ring data. Canadian Journal 

of Forest Research 17: 1487-1495. 

* * Klimatski podaci za Slavonsku Požegu razdoblje 

1885 - 1984. Grada za klimu Hrvatske. Broj 6, 

137 p., 1990, Zagreb. 

SUMMARY: Dendroclimatological research was conducted in even-aged 

beech stands in the belt of climatozonal beech forests in the Pannonian part of 

Croatia (Fagetum croaticum pannonicum Horv. 1938). The aim was to establish 

dendrochronological changes and "stresses", in other words, to date 

these occurrences and compare them with climatic data from the meteorological 

station Požega. 

Dendroclimatological research in beech stand in the Pannonian part of 

Croatia indicates global warming in nature. 

The analysis of mean values of vegetational quotients shows an exceptionally 

high variability for a hundred-year period from 1885 to 1984. This 

points to re-distribution of precipitation in the most risky period of the year - 

the period of vegetation, which means that the increment of beech trees and 

stands is poorer in terms of quality and lower in terms quantity. 

The results obtained from the analyses of the vegetational quotient time series 

(VC) with increment ratios (i h Ji à j show that the quality and quantity of the 

merement of beech trees and stands is poorer than indicated by research so far. 

Key words dendroclimatology, time series, vegetation quotient, com- 

mon beech

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001), 9-18 

UDK 630* 622 + 624 - 522 (001) 

ODNOS DOMINANTNE VISINE, DIMENZIJE SJEČIVE ZRELOSTI I 

NORMALNE DRVNE ZALIHE U PREBORNIM SASTOJINAMA 

THE RELATIONSHIP BETWEEN DOMINANT HEIGHT, DIMENSION OF CROP 

MATURITY AND NORMAL GROWING STOCK IN SELECTION STANDS 

Mario BOŽIĆ*, Juro ČAVLOVIĆ** 

SAŽETAK: Prema važećem Pravilniku za uređivanje šuma preborne (raznodobne) 

šume u Republici Hrvatskoj uređuju se po metodi normala, odnosno 

prema "Novom sistemu uređivanjaprebornih šuma ". "Novi sistem uređivanja 

prebornih šuma" Klepac (1961) utemeljuje na Susmel-ovim korelacijama 

za jelu, Colette-ovim za bukvu te Surićevim bonitetnim razredima. 

U Susmel-ovim i Colette-ovim korelacijama srednja visina dominantnih 

stabala onaj je mjerljivi parametar konkretne šume koji predstavlja vezu između 

šume i njene normale. Normalu bi dakle mogli konstruirati za svaki konkretni 

slučaj, na temelju izmjerene srednje visine dominantnih stabala. Međutim 

ovdje nastaje problem snižavanja srednje visine dominantnih stabala (u 

odnosu na one koje je koristio Klepac): 

a) uslijed različitog definiranja pojma dominantne visine: 

b) uslijed smanjenja dimenzija fiziološke zrelosti na dimenziju sječive zrelosti. 

Autori su u ovom radu istraživali u kojoj mjeri snižavanje srednje visine 

dominantnih stabala izazvano različitim definiranjem dominantne visine ili izgospodarenošću 

određenog promjera sječive zrelosti utječe na smanjenje drvne 

zalihe prema "Novom sistemu ... " konstruiranih normala. 

Autori su za istraživanja koristili: 

a) originalne Klepčeve normale za II, II/III i III bonitetni razred korigirane 

na njemačke debljinske stupnjeve, uz fiziološku zrelost te dimenzije sječive 

zrelosti od 70 i 60 cm: 

b) četiri stvarne sastojine: dvije izgospodarene preborne sastojine iz gospodarske 

jedinice "Milanov vrh " (odsjeci 2b i 13a), kod kojih raspodjele broja 

stabala završavaju s debljinskim stupnjevima 77,5 te 62,5 cm, te dvije 

sastojine prelaznih oblika iz gospodarske jedinice "Crni lug" (odsjeci 39c 

i 61b) kod kojih raspodjele broja stabala završavaju s debljinskim stupnjem 

97,5 cm; 

ej srednju visinu dominantnih stabala za gospodarsku jedinicu "Belevine" 

izmjerenu prilikom izrade Programa gospodarenja za g. j. "Belevine ". 

Dominantne visine definirali su prema Susmelu i Weisen, a u g.j. "Belevine 

" na svakom hektaru površine izmjerili su visinu najvišem stablu, te su srednju 

visinu dominantnih stabala izračunali kao njihovu srednju vrijednost. 

Snižavanjem srednje visine dominantnih stabala ili dimenzije sječive zrelosti 

dolazi do smanjenja drvne zalihe tih uz nove uvjete konstruiranih normala. 

To smanjenje promatrano po metru visine je gotovo konstanta i iznosi oko II 

mVha za III bonitet uz dimenziju zrelosti 60 cm, do 16-17 m'/ha na II bonitetu 

* Mr. sc. Mario Božić, dipl. ing. šum., Šumarski fakultet, Zagreb 

** Doc. dr. se. Juro Cavlović, dipl. ing. šum., Šumarski fakultet, Zagreb 

9

M. Božić. J. Cavlović: ODNOS DOMINANTNE VISINE, DIMENZIJE SJECIVE ZRELOSI NORMALNE DRVNE Šumarski listbr. 1-2, CXXV (2001 ), 9-18 

uz fiziološku zrelost odnosno 17-18 mVha u odsjeku 39c koji se nalazi na II bonitetu, 

ali mu je tarifa nešto viša od Surić-Pranjić tarife. Maksimalno relativno 

sniženje zalihe iznosi 146,31 mVha, a postotno 37,38 %. Postotno smanjenje 

po metru visine kreće se od oko 3,1 %za 11 bonitet uz dimenziju zrelosti 

od 60 cm do 4,1-4,2 % za III bonitet uz fiziološku zrelost. 

Stoga, da bi se izbjeglo snižavanje drvne zalihe normale uslijed različitog 

definiranja dominantnih visina, prilikom uređivanjaprebornih šuma treba koristi 

originalne Klepčeve normale, korigirane na njemačke debljinske stupnjeve. 

K Ij učne r ij e č i : normala, dominantna visina, dimenzija zrelosti, drvna 

zaliha 

UVOD - Introduction 

K. 1 e p a c 1961. godine izrađuje "Novi sistem uređivanja 

prebornih šuma". Kao ključno pitanje u prebornim 

šumama ističe poznavanje optimalne drvne zalihe. 

Za optimalnu drvnu zalihu kaže daje to drvna zaliha 

koja bi trebala biti trajno u šumi, a koja je po svojoj veličini 

i strukturi nužna i dovoljna (ni prevelika ni premala), 

te koja omogućuje trajnu regeneraciju šume i 

daje najpovoljniji prihod. 

Svoje normale Klepac je utemeljio na Susmel-ovim 

korelacijama za jelu, Colette-ovim korelacijama za 

bukvu te Šurićevim bonitetnim razredima. 

Tablica 1. Prikaz Susmcl-ovih i Colette-ovih korelacija 

Table 1 Susmel's and Colette's correlations 

V 

q 

G 

cU 

Jela(Susmel) 

(h dom) 2 

3 

4,3 

V n dom 

0,97 h dom 

2,64 h d( „„ 

Bukva (Colette) 

( n dom) 

4,23 

4,54 

V n dom 

0,73 h don , 

2,33 h dom 

h dnm - srednja visina dominantnih stabala (m) 

- mean height of dominant trees; 

V - normalna drvna zaliha (mVha) 

- normal growing stock (mVha); 

q - koeficijent geometrijske progresije normalnog niza 

stabala 

- coefficient of geometric progression of a normal tree 

series; 

G - optimalna temeljnica (mVha) 

- optimal basal area (mVha); 

d max - dimenzija fiziološke zrelosti 

- dimension of physical maturity 

Iz gore navedenih korelacija vidljivo je daje srednja 

visina dominantnih stabala onaj mjerljivi parametar 

konkretne šume koji nam predstavlja vezu konkretne 

šume i njene normale. 

Riješenjem broj 05-441/2 od 12. veljače 1962. godine 

Sekretarijat za šumarstvo Izvršnog vijeća SR Hrvatske 

za uređivanje prebornih šuma propisuje "Novi 

sistem uređivanja prebornih šuma". 

Pravilnikom o izradi šumsko-privrednih osnova, 

osnova gospodarenja i programa za unapređenje šuma 

iz 1968. godine propisuje se utvrđivanje ekološko-gospodarskih 

tipova (EGT-a), koji se utvrđuju na temelju 

geološke podloge, šumske zajednice, vrste tla, klime, 

uzgojnih značajki, proizvodnih mogućnosti i vrijednosti 

sastojina. 

Tim Pravilnikom, kao i Pravilnicima iz 1976., 

1981., 1985. propisano je da se šume i šumska zemljišta 

razvrstavaju i ureduju po EGT-ima. U gospodarskim 

jedinicama u kojima EGT-i nisu utvrđeni, do njihovog 

utvrđivanja ciljevi gospodarenja šumama utvrđuju 

se po uređajnim razredima (koji se određuje prema namjeni 

šuma i glavnoj vrsti drveća, na temelju koje se 

otvrđuje cilj gospodarenja, ophodnja, odnosno sječiva 

zrelost). Tako se postupno prelazi na uređivanje šuma 

prema EGT-ovima. 

U vremenu od propisivanja "Novog sistema uređivanja 

prebornih šuma", 1962. godine pa do pojave Pravilnika 

iz 1994. godine, na području koje je S mi laj 

1957. godine svrstao u oblast prebornih šuma, uređivanje 

šuma se obavlja po metodi normala. Cijelo to vrijeme 

prema Klepčevim normalama ("Novi sistem ..."), a 

1968-1994. godine i prema Institutskim normalama 

prema EGT-ima. 

Pravilnik iz 1994. godine propisuje da se cilj i način 

gospodarenja te svi radovi koji iz toga proizlaze, utvrđuju 

se na razini uređajnih razreda (ne više EGT-ova) u 

okviru gospodarske jedinice, te se uređivanje prebornih 

(raznodobnih) šuma obavlja po metodi normala, 

odnosno prema "Novom sistemu ...". To je vidljivo iz 

članka 12. istog Pravilnika, u kojem stoji da se za raznodobne 

sastojine unutar uređaj nog razreda iskazuju 

podaci o normali temeljenoj na visini dominantnih stabala, 

koja nam kao što smo vidjeli prestavlja ulaz za 

konstrukciju normale prema "Novom sistemu ..." 

Pravilnik iz 1997. zadržava temeljne postavke onoga 

iz 1994. godine. 

10

M. Božić. S Čavlović: ODNOS DOMINANTNE VISINh. DIMENZIJE SJEČIVE ZRELOSTI I NORMALNE DRVNE ... Šumarski list br. 1 -2. CXXV (2001 ), 9-18 

Klepac (1961) nakon stoje opisao konstrukciju 

normalnog stanja prije i poslije sječe kaže: "Na opisani 

način mogu se konstruirati normale prije i poslije sječe 

za različite ophodnjice i za različite visine dominantnih 

stabala." 

U Osnovi gospodarenja za gospodarsku jedinicu 

Sungerski lug iz 1976. godine naznačeno je da bi se na 

temelju utvrđenih boniteta mogle izabrati i primijeniti u 

gospodarenju odgovarajuće gotove normale. Međutim 

na primjeru se htjelo pokazati kako se za svaki konkretni 

slučaj, na temelju izmjerene srednje visine dominantnih 

stabala može konstruirati normala. 

Međutim, ovdje nastaju problemi, kao što ćemo kasnije 

vidjeti "umjetnog" snižavanja srednje visine dominantnih 

stabala: 

a) uslijed različitog definiranja pojma dominantne visine; 

b) uslijed smanjenja dimenzije fiziološke zrelosti na 

dimenziju sječive zrelosti. 

Ad a) Za dominantnu visinu postoji više definicija: 

Weise dijeli sastojinu u pet klasa s istim brojem stabala, 

te prema njemu srednja visina stabala najjače 

klase predstavlja dominantnu visinu sastojine; 

Engleski šumari dominantnom visinom smatraju 

srednju visinu 100 ili najmanje 50 najjačih stabala 

po hektaru; 

Nizozemski šumari na svakih 100 m 2 mjere visinu 

najvišeg stabla, te njihova srednja vrijednost predstavlja 

dominantnu visinu; 

Šveđani izračunavaju srednji sastojinski promjer (d) 

i njegovu standardnu devijaciju (s d ). Dominantna visina 

je visina stabala promjera d + s d ; 

Badoux dominantnu visinu preborne šume definira 

kao visinu koju mogu postići najdeblja stabla glavne 

vrste drveća; 

- Susmel dominantnom visinom smatra razmak između 

razine tla i razine koji je označen srednjom visinom 

najviših stabala; 

- Pranjić&Lukić dominantnom visinom smatraju 

srednju visinu 20 % najdebljih stabala sastojine, 

odnosno srednju visinu nekoliko izmjerenih visina 

dominantnih stabala, ako nije izvršena izmjera sastojine. 

Pri izradi Osnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu 

"Sungerski lug" i Programa gospodarenja za 

gospodarsku jedinicu "Belevine" na svakom je hektaru 

površine izmjerena visina najvišeg stabla, te je 

srednja visina dominantnih stabala izračunata kao 

njihova srednja vrijednost. 

Ad b) Bez obzira na koji način definirali i izmjerili 

srednju visinu dominantnih stabala, snižavanjem dimenzije 

zrelosti s fiziološke na određenu dimenziju sječive 

zrelosti, ako se navedeno izgospodari neminovno 

dolazi do smanjenja srednje visine dominantnih stabala. 

Cilj je ovog istraživanja istražiti i prikazati u kojoj 

mjeri snižavanje srednje visine dominantnih stabala, 

izazvano različitim definiranjem dominantne visine ili 

izgospodarenošću određenog promjera sječive zrelosti, 

utječe na smanjenje drvne zalihe prema "Novom sistemu 

..." konstruiranih normala. 

CILJ ISTRAŽIVANJA - Aim of research 

Na temelju rezultata istraživanja cilj je predložiti, 

uz koje uvjete konstruirane normale bi se trebale primjenjivati 

u praksi. 

Normale smo konstruirali na način kako je to objašnjeno 

u "Novom sistemu uređivanja prebornih šuma" 

(Klepac 1961). 

Klepčeve normale su u svom originalu konstruirane 

po francuskim debljinskim stupnjevima. Kako danas 

pri uređivanju šuma u Republici Hrvatskoj koristimo 

njemačke debljinske stupnjeve, najprije smo prema njima 

konstruirali osnovne normale za jelu za Surić- 

Pranj ić IL, II/III. i III. bonitetni razred uz visine dominantnih 

stabala koje je koristio Klepac. Visine 38 

metara za II., 35,5 m za II/III. i 33 m za III. bonitetni 

razred predstavljaju srednju visinu najviših stabala navedenih 

bonitetnih razreda, što su u biti srednje visine 

najjačeg debljinskog stupnja (iskazanog u tablicama 

Surić (Pranj ić 1965) 1938), onoga od 100 cm prsnog 

promjera. 

MATERIJAL I METODE - Material and methods 

Ovakav način definiranja dominantne visine odgovara 

Susmel-ovom poimanju dominantnih visina. To je 

i razumljivo, jer Klepac svoje normale za jelu zasniva 

na Susmel-ovim korelacijama, pa je logično da dominantne 

visine kao osnovni ulaz za konstrukciju normala 

definira također prema Susmelu. Osim Susmel-ovih 

dominantnih visina koristili smo i dominantne visine 

definirane prema Weise-u te dominantnu visinu izmjerenu 

u g. j. "Belevine". 

Pravilnikom za uređivanje šuma definirana je dimenzija 

sječive zrelosti za jelu 60-70 cm. Uz uvijet izgospodarenosti 

sastojine, uz naznačene dimenzije zrelosti 

dominantne visine prema Susmelu iznosile bi 

kako slijedi u tablici 2. 

11

M. Božić, J. Čavlović: ODNOS DOMINANTNE VISINE, DIMENZIJE SJEČIVE ZRELOSTI I NORMALNE DRVNE Šumarski list br. 1 2, CXXV (2001 ), 9-18 

Tablica 2. Dominantne visine prema Susmel-u za Šurić-Pranjić 

bonitetne razrede 

Table 2 Dominant heights according to Susmel for the Surić-Pranjić 

site classes 

Dimenzija 

sječive zrelosti 

Crop maturity 

dimension 

70 cm 

60 cm 

ddoni 

cm 

67,5 

57,5 

II 

dom 

m 

33,95 

31,75 

Bonitet-Site class 

II/III 

tlom 

cm 

67,5 

57,5 

dom 

m 

31,95 

29,85 

u dom 

cm 

67,5 

57,5 

III 

"dom 

m 

30,00 

27,95 

Ako bi dominantne visine definirali na Weise-ov 

način, tada bi dominantne visine, a na temelju prije 

konstruiranih osnovnih normala, iznosile kako slijedi u 

tablici 3. 

Tablica 3. Dominantne visine prema Weise-u za Šurić-Pranjić 

bonitetne razrede 

Table 3 Dominant heights according to Weise for the Šurić-Pranjić 

site classes 

Dimenzija 

sječive zrelosti 

Crop maturity 

dimension 

fiziološka 

70 cm 

60 cm 

ddom 

cm 

57,5 

52,5 

47,5 

II 

"dom 

m 

31,75 

30,35 

28,80 

Bonitet-Site class 

II/III 

dom 

cm 

52,5 

47,5 

47,5 

"dom 

m 

28,50 

27,00 

27,00 

dom 

cm 

52,5 

47,5 

42,5 

III 

dom 

m 

26,70 

25,30 

23,75 

Na slici 1. prikazali smo na ovaj način izračunate 

dominantne visine za Surić-Pranjić II. bonitetni razred. 

jine iz gospodarske jedinice "Milanov vrh" (odsjeci 2b 

i 13a), te dvije sastojine prelaznih oblika iz gospodarske 

jedinice "Crni lug" (odsjeci 39c i 61b). 

U odsjeku 2b raspodjela broja stabala završava s 

debljinskim stupnjem 77,5 cm, a u odsjeku 13a s debljinskim 

stupnjem 62,5 cm. U obje sastojine jela se nalazi 

na II/III bonitetu. (Božić 2000) 

U odsjeku 39c i 61b raspodjela broja stabala završava 

s debljinskim stupnjem 97,5 cm, a u obje sastojine 

jela se nalazi na II bonitetu. (Božić 2000) 

Za svaku sastojinu na temelju izmjerenih 90-ak 

visina (jela) konstruirali smo sastojinsku visinsku 

krivulju čije se parametre kao i raspodjelu broja stabala 

po debljinskim stupnjevima može naći u radu. "Kolika 

je stvarna zaliha jele u našim šumama" (Božić 2000). 

Kod konstrukcije normala za navedene sastojine 

kao visine dominantnih stabala koristili smo: 

a) Visinu onog debljinskog stupnja u kojem završava 

frekvencijska raspodjela broja stabala (Susmel, 

Klepac). 

Tablica 4. Stvarne sastojine - dominantne visine određene 

prema Susmel-u 

Table 4 Concrete stands - dominant heights determined 

according to Susmel 

Odsjek 

S ubeompartment 

2b 

13a 

39c 

61b 

dom 

cm 

77,5 

62,5 

97,5 

97,5 

dom 

m 

33,5 

31,3 

36,7 

37,9 

Dio naših jelovih sastojina ima izgospodarenu prebornu 

strukturu, dok drugi dio predstavljaju sastojine 

prijelaznih oblika. Osim toga i raspodjela broja stabala 

završava u različitim debljinskim stupnjevima. 

Za konstrukciju normala na temelju stvarnih sastojina 

odabrali smo dvije izgospodarene preborne sastob) 

Visinu stabala prsnog promjera 100 cm (radi usporedbe 

s osnovnim Klepčevim normalama). 

Tablica 5. Stvarne sastojine - visine stabala za d = 100 cm 

Table 5 Concrete stands - tree heights for d = 100 cm 

Odsjek 

Subcompartment 

2 b 

13a 

39c 

61b 

*-Mom 

cm 

100 

100 

100 

100 

dom 

m 

35,74 

36,02 

36,95 

38,13 

20 40 60 

Prsni promjer - Diameter b.h., cm 

Slika 1. Prikaz snižavanja visine dominantnih stabala 

Figure 1 Decrease in the height of dominant trees 

c) Srednju visinu 20% najdebljih stabala sastojine 

(Weise). 

Tablica 6. Stvarne sastojine - dominantne visine određene 

prema Weise-u 

Table 6 Concrete stands - dominant heights determined 

according to Weis 

Odsjek 

Subcompartment 

2b 

13a 

39c 

61b 

đdom 

cm 

52,5 

47,5 

72,5 

77,5 

dom 

m 

29,13 

27,86 

33,93 

35,54 

12

M. Božić, J. Čavlović: ODNOS DOMINANTNE VISINE, DIMENZIJE SJEČIVE ZRELOSTI I NORMALNE DRVNE Šumarski list br. I-2, CXXV (2001 ), 9-18 

Visine su očitane iz visinskih krivulja. 

Na posljetku smo u gospodarskoj jedinici Belevine 

na svakom hektaru površine izmjerili visinu najvišem 

stablu, te smo srednju visinu dominantnih stabala izračunali 

kao njihovu srednju vrijednost. Tako izračunata 

srednja visina dominantnih stabala iznosi 35,5 m uz 

srednji promjer od 75,8 cm (Slika 1). Na temelju tako 

izračunate visine dominantnih stabala također smo 

konstruirali normalu. Jela se u gospodarskoj jedinici 

Belevine nalazi na II. bonitetu. 

Drvnu zalihu konstruiranih normala izračunali smo 

na temelju raspodjele broja stabala normale po debljinskim 

stupnjevima te tarife (Šurić-Pranjić ili lokalne). 

Lokalne tarife konstruirali smo na temelju sastojinskih 

visinskih krivulja te Špirančevih dvoulaznih tablica. 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA 

Research results 

U tablici 7. prikazane su drvne zalihe konstruiranih normala uz dimenziju fiziološke zrelosti te dimenziju zrelosti od 70 i 60 cm. 

Tablica 7. Drvne zalihe konstruiranih normala 

Table 7 Growing stocks of the constructed normal models 

Broj 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

6. 

Šifra normale 

The normal model code 

Ilfiz. S K Š 

II frz. W S 

II 70 S S 

II70W S 

II 60 S S 

II 60 W_S 

dom 

m 

38,00 

31,75 

33,95 

30,35 

31,75 

28,80 

"dom 

100,0 

57,5 

67,5 

52,5 

57,5 

47,5 

d,„ ax 

cm 

100,32 

83,82 

89,63 

80,12 

83,82 

76,03 

d, m ,x ! 

102,5 

82,5 

87,5 

82,5 

82,5 

77,5 

v n , 

459,60 

357,56 

392,06 

337,44 

357,56 

313,29 

v 70 

m 3 

433,30 

347,01 

377,14 

328,00 

347.01 

307,13 

v 60 

414,84 

334,04 

362,27 

316,21 

334,04 

296,62 

7. 

II Belevine S 

35,50 

75,8 

93,72 

92,5 

417,47 

398,54 

382,31 

8. 

9. 

10. 

11. 

II 39c S K LT 

Il 39c S LVK D100 LT 

II 39c S LVL ZDS LT 

II 39c WLT 

38,00 

36,95 

36,70 

33,93 

100,0 

100,0 

97,5 

72,5 

100,32 

97,55 

96,89 

89,58 

102,5 

97,5 

97,5 

87,5 

470,26 

451,37 

447,45 

399,91 

441,58 

426,74 

423,21 

384,31 

423,69 

409,75 

406,44 

369,89 

12. 

13. 

14. 

15. 

II 61b S K LT 

II 61b S LVK D100 LT 

II 61b S LVK ZDS LT 

IIölbWLT 

38,00 

38,13 

37,90 

35,54 

100,0 

100,0 

97,5 

77,5 

100,32 

100,66 

100,06 

93,83 

102,5 

102,5 

102,5 

92,5 

477,15 

479,30 

475,50 

432,01 

444,59 

446,47 

443,15 

409,21 

424,89 

426,64 

423,54 

391,85 

16. 

17. 

18. 

19. 

20. 

II/III fiz. S K Š 

II/IIIfiz.W S 

II/III 70 S S 

II/III 60 S S 

II/III 70 i 60 WS 

35,50 

28,85 

31,95 

29,85 

27,00 

100,0 

52,5 

67,5 

57,5 

47,5 

93,72 

75,24 

84,35 

78,80 

71,28 

92,5 

77,5 

82,5 

77,5 

72,5 

393,44 

291,35 

339,70 

309,11 

269,64 

375,37 

285,62 

329,46 

302,67 

266,85 

359,93 

275,87 

316,98 

291,87 

258,24 

21. 

22. 

23. 

24. 

II/III 2b S K LT 

II/III 2b S LVK D100 LT 

II/III 2b S LVK ZDS LT 

II/III 2b W LT 

35,50 

35,74 

33,50 

29,13 

100,0 

100,0 

77,5 

52,5 

93,72 

94,35 

88,44 

76,90 

92.5 

92,5 

87,5 

77,5 

410,22 

413,77 

378,55 

299,61 

390,90 

394,15 

363,98 

293,55 

375,85 

378,90 

350,54 

283,33 

25. 

26. 

27. 

28. 

II/III 13aS K LT 

II/III 13a S LVK D100 LT 

II/III 13a S LVK ZDS LT 

II/III 13aW LT 

35,50 

36,02 

31,30 

27,86 

100,0 

100,0 

62,5 

47,5 

93,72 

95,09 

82,63 

73,55 

92,5 

97,5 

82,5 

72,5 

410,35 

420,52 

344,25 

291,57 

390,30 

397,36 

333,76 

288,31 

374,73 

381,35 

321,66 

278,90 

29. 

30. 

31. 

32. 

33. 

34. 

III frz. S K Š 

III frz. W S 

III 70 S S 

III 70 W S 

III 60 S S 

III 60 W S 

33,00 

26,70 

30,00 

25,30 

27,95 

23,75 

100,0 

52,5 

67,5 

47,5 

57,5 

42,5 

87,12 

70,49 

79,20 

66,79 

73,79 

62,70 

87,5 

72,5 

77,5 

67,5 

72,5 

62,5 

333,37 

248,02 

290,65 

229,10 

262,99 

208,77 

320,27 

245,32 

284,23 

229,10 

259,95 

208,77 

307,64 

237,36 

273,89 

222,09 

251,11 

205,37 

13

M. Božić, J. Cavlović: ODNOS DOMINANTNIH VISINE, DIMENZIJE SJECIVE ZRELOSTI I NORMALNE DRVNE Šumarski list br. I 2, CXXV (2001 ), 9-1 8 

h dom - srednja visina dominantnih stabala 

- mean height of dominant trees 

d d()m - srednji promjer dominantnih stabala 

- mean diameter of dominant trees 

d n ,, lx - dimenzija fiziološke zrelosti 

- dimension of physical maturity 

d m;lx | - dimenzija fiziološke zrelosti zaokružena na 

njemačke debljinske stupnjeve 

- dimension of physical maturity approximated to 

German diameter degrees 

V n/ - Drvna zaliha normale uz fiziološku zrelost 

- Growing stock of the normal model with 

physiological maturity 

V 7() - Drvna zaliha normale uz dimenziju zrelosti od 70 cm 

- Growing stock of the normal model with maturity 

dimensions of 70 cm 

V 60 - Drvna zaliha normale uz dimenziju zrelosti od 60 cm 

- Growing stock of the normal model with maturity 

dimensions of 60 cm 

II, II/III, III - bonitetni razredi 

- site classes 

fiz. - normala konstruirana uz fiziološku zrelost 

- normal model constructed with physiological maturity 

70 - normala uz izgospodarenost od 70 cm 

- normal model with managed diameter of 70 cm 

Uspoređujući dominantne visine konstruiranih normala 

te njihove zalihe, u tablici 8. prikazali smo kako 

smanjenje dominantne visine utječe na smanjenje drvne 

zalihe. Razliku u zalisi između uspoređivanih normala, 

ukupnu te po metru visine prikazali smo u relativnom 

i u postotnom iznosu. 

60 - normala uz izgospodarenost od 60 cm 

- normal model with managed diameter of 70 cm 

Belevine - normala za gospodarsku jedinicu Belevine 

- normal model for management unit Belevine 

39c, 61b, 2b, 13a - normale za naznačene sastojinc 

- normal model for marked stands 

S - dominantne visine određene po Susmel-u 

- dominant heights determined according to Susmel 

W - dominantne visine određene po Weise-u 

K 

- dominant heights determined according to Weise 

- originalne Klcpčeve dominantne visine 

- original Klepac's dominant heights 

LVK - dominantne visine očitane iz visinske krivulje 

konkretne sastojinc 

- dominant heights obtained from the height curve 

of a concrete stand 

D100 - visine očitane za d dom = 100 cm 

- heights obtained for d dom = 100 cm 

ZDS - očitana visina sredine zadnjeg debljinskog stupnja 

- Obtained height of the centre of the last 

diameter degree 

S 

LT 

- zaliha obračunata prema Surić-Pranjić tarifama 

- growing stock calculated with Šurić-Pranjić tariffs 

- zaliha obračunata po lokalnim tarifama 

- Growing stock calculated with Surić-Pranjić tariffs 

U tablici 9. prikazali smo kako snižavanje dimenzije 

zrelosti utječe na smanjenje drvne zalihe. Razlike u zalihi, 

ukupnu te po centimetru promjera, prikazali smo u 

relativnom i u postotnom iznosu. 

RASPRAVA - Discussion 

Na slici 1. te u tablici 8. vidimo kako na različit način 

definirana dominantna visina, te izgospodarenost 

sastojina uz različite dimenzije zrelosti utječe na samo 

smanjenje dominantne visine, a kao posljedicu toga i 

smanjenje drvne zalihe, na temelju tih dominantnih visina 

konstruiranih normala. 

Ako promatramo II bonitetni razred vidimo, da se 

dominantna visina uslijed smanjenja dimenzije zrelosti s 

fiziološke na 70 cm smanjuje za 4,05 m ( 10,66 %), a s fiziološke 

na 60 cm za 6,25 m (16,45 %). Ako pak dominantnu 

visinu definiramo na Weiseov način tada smanjenje 

dominantne visine uz fiziološku zrelost prema 

originalnoj Klepčevoj normali iznosi 6,25 m (16,45 %), 

a razlika između dominantne visine originalne Klepčeve 

normale i dominantne visine definirane Weiseom uz 

smanjenje dimenzije zrelosti s fiziološke na 60 cm 

iznosi 9,20 m ili 24,21 %. Slično relativno smanjenje 

dominantne visine događa se i kod II/III odnosno 111 bonitetnog 

razreda, s tim da su postotna smanjenja nešto 

viša. 

Na slici 2. prikazano je za promatrane šurić-Pranjić 

bonitetne razrede sniženje drvne zalihe uslijed različitog 

definiranja pojma dominantnih visina (njihovog 

sniženja) te uslijed sniženja dimenzije zrelosti s fiziološke 

na 70 ili 60 cm. 

Slika 2. Prikaz snižavanja drvne zalihe uslijed snižavanja dominantnih 

visina te dimenzija sječive zrelosti 

Figure 2 Decrease in the growing stock resulting from lowered 

dominant heights and crop maturity dimensions 

14

M, Božić, J. Čavlović: ODNOS DOMINANTNE VISINE, DIMENZIJE SJHČIVE ZRELOSTI 1 NORMALNE DRVNE ... Šumarski list hr. I 2, CXXV (2001 ), 9-1 8 

15

M. Božić, .1. Čavlović: ODNOS DOMINANTNE VISINE, DIMENZIJE SJHČIVH ZRELOSTI 1 NORMALNE DRVNE ... Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001), 9-18 

16

M. Božić. J. Čavlović: ODNOS DOMINANTNE VISINE, DIMENZIJE SJEČIVE ZRELOSTI I NORMALNE DKVNE ... Šumarski listbr. 1 -2, CXXV (2001 ). 9-1 8 

Tako se zaliha na II bonitetu smanjuje s 459,60 

mVha uz fiziološku zrelost u originalnoj Klepčevoj normali 

na 313,29 mVha u normali kod koje je dominantna 

visina određena prema Weise-u te sastojina izgospodarena 

na dimenziju zrelosti od 60 cm, stoje smanjenje od 

146,31 mVha ili 31,83%. Najveće postotno smanjenje 

zalihe događa se na III bonitetu, uz iste uvjete kao i kod 

II boniteta te iznosi 37,38 %. 

U konkretnoj g. j., g. j. "Belevine" koja se nalazi na 

II bonitetu, drvna zaliha uz fiziološku zrelost smanjena 

jeza42mVhaili9%. 

Ako promatramo smanjenje zalihe po metru visine 

(tablica 8.) vidimo da se ono uz fiziološku zrelost kreće 

oko 16-17 mVha (oko 3,5 %) na II bonitetu, 14,5-15,5 

mVha (3,8%) na II/III te 13,5-14,5 mVha (4,1 %) na III 

bonitetu. 

Osim ovoga, vidljivo je i smanjenje drvne zalihe uslijed 

sniženja dimenzije zrelosti s fizičke na 70 ili 60 cm 

za svaku pojedinu normalu (tablica 9.). Ova sniženja 

kreću se do 30-ak mVha (do 7 %) pri sniženju na zrelost 

od 70 cm odnosno do 50-ak mVha (do 11 %) pri sniženju 

na zrelost od 60 cm. 

Po centimetru promjera sniženje zalihe kreće se u 

sljedećim okvirima: s fiziološke na dimenziju zrelosti 

od 70 cm, najčešće 0,8-1 mVha ili 0,2-0,3 %; s fiziološke 

na dimenziju zrelosti od 60 cm 0,9-1,2 mVha ili 

0,25-0,35 %; a najveće je s 70 na 60 cm i iznosi 1-2 m 5 

ili 0,3-0,45 %. 

ZAKLJUČCI 

1. Pri uređivanju prebornih šuma u Republici Hrvatskoj 

koriste se normale temeljene na visini dominantnih 

stabala, odnosno "Novi sistem uređivanja 

prebornih šuma" 

2. Različitim definiranjem dominantnih visina te smanjenjem 

i postizanjem dimenzije sječive zrelosti s 

fiziološke na određeni definirani promjer sječive 

zrelosti, dolazi do umjetnog snižavanja srednje visine 

dominantnih stabala. U našem slučaju ta sniženja 

iznose do 9,25 m ili 28,03 %. 

3. Sniženjem srednje visine dominantnih stabala ili dimenzije 

sječive zrelosti dolazi do smanjenja drvne 

zalihe tih, uz nove uvjete konstruiranih normala. 

Maksimalno relativno sniženje zalihe iznosi 146,31 

mVha, a postotno 37,38 %. 

Smanjenje drvne zalihe po metru visine za pojedini 

bonitet odnosno tarifu uz istu dimenziju sječive zrelosti 

gotovo je konstanta i kreće se od oko 11 mVha 

za III bonitet uz dimenziju zrelosti 60 cm, do 16-17 

mVha na II bonitetu uz fiziološku zrelost, odnosno 

17-18 mVha u odsjeku 39c koji se nalazi na II bonitetu, 

ali mu je tarifa nešto viša od šurić-Pranjić tarife. 

Conclusions 

Postotno smanjenje po metru visine kreće se od oko 

3,1 % za II bonitet uz dimenziju zrelosti od 60 cm do 

4,1-4,2 % za III bonitet uz fiziološku zrelost. 

4. Ukupno smanjenje drvne zalihe uslijed sniženja dimenzije 

zrelosti kreće se do 30 mVha (7 %) pri sniženju 

na dimenziju zrelosti od 70 cm odnosno 50 

mVha pri sniženju dimenzije zrelosti na 60 cm. 

Sniženje po centimetru promjera je unutar iste grupe 

normala i sniženja dimenzije sječive zrelosti višemanje 

konstanta, te pri sniženju drvne zalihe s fiziološke 

na 70 cm najčešće iznosi 0,8-1 mVha ili 

0,2-0,3 %; s fiziološke na 60 cm 0,9-1,2 mVha ili 

0,25-0,35 % te s 70 na 60 cm promjera 1-2 mVha ili 

0,3-0,45 %. 

5. Da bi se izbjeglo snižavanje drvne zalihe normale 

uslijed različitog definiranja dominantnih visina, 

prilikom uređivanja prebornih šuma treba koristiti 

originalne Klepčeve normale korigirane na njemačke 

debljinske stupnjeve. 

6. Dimenziju sječive zrelosti u svakoj pojedinoj sastojim 

treba odrediti na temelju kvalitete ranije posječenih 

debelih stabala 

Božić, M., 1999: Modeli uređivanja jelovih šuma 

Gorskog kotara. Magistarski rad, 140 str., 

Zagreb. 

Božić, M., 2000: Kolika je stvarna zaliha jele u našim 

šumama. Šum. list 134(3-4): 185-195, Zagreb. 

Klepac, D., 1961: Novi sistem uređivanja prebornih 

šuma. Poljoprivredno šumarska komora SR Hrvatske, 

46 str., Zagreb. 

Klepac, D., 1962: Novi sistem uređivanja prebornih 

šuma (dodatak). Poljoprivredno šumarska komora 

SR Hrvatske, 24 str., Zagreb. 

Klepac, D., 1963: Rast i prirast šumskih vrsta drveća 

i sastojina. 300 str., Zagreb. 


Klepac, D., 1965: Uređivanje šuma. 341 str., Zagreb. 

Meštrović, Š. & Fabijanić, G., 1995: Priručnik 

za uređivanje šuma. 416 str., Zagreb. 

Pranj ić, A., 1966: Interpolirane šurićevejednoulazne 

tablice za jelu-smreku i bukvu. šum. list 90 (3-4): 

185-212, Zagreb. 

Pranj ić, A. & Lukić, N., 1997: Izmjera šuma. 405 

str., Zagreb. 

Osnova gospodarenja za g. j. "Sungerski lug" od 1. 

1. 1976. do 31. 12. 1985. godine. Zagreb 1976. g. 

Osnova gospodarenja za g.j. "Belevine" od 1. 1. 

1980. do 31. 12. 1989. godine. Zagreb 1980. g. 

17

M. Božić. .1. Čavlović: ODNOS DOMINANTNE VISINE. DIMENZIJE S.IEČIVE ZRELOSTI 1 NORMALNE DRVNE ... Šumarski list br. 1 2.CXXV (2001 ). 9-18 

Osnova gospodarenja za g.j. "Kupjački vrh" od 1. Pravilnik o uređivanju šuma. N. N. broj 52 od 7. 

1. 1985. do 31. 12. 1994. godine. Zagreb 1985. g. srpnja 1994. godine. 

Program gospodarenja za g.j. "Belevine" od 1. 1. Pravilnik o uređivanju šuma. N. N. broj 11 od 31. 

2000. do 31. 12. 2009. godine. Zagreb 2000. g. siječnja 1997. godine 

SUMMARY: According to the current Forest Management Act, selection 

(variable aged) forests in the Republic of Croatia are managed with the normal 

model method, that is, according to the "New system of selection forest 

management". Klepac (1961) based "The new system of selection forest 

management" on Susmel's correlation for the fir, Colletés for the beech and 

on šurić 's site quality classes. 

In Susmel s and Colette s correlation, the mean height of dominant trees is 

the measurable parameter of a concrete forest representing the link between 

the forest and its normal model. The normal model could therefore be constructed 

for each concrete case on the basis of the measured heights of dominant 

trees. However, there is a problem of reducing the mean height of dominant 

trees (in relation to those used by Klepac), arising from: 

a) different ways of defining the notion of dominant height; 

b) lowered dimension of physiological maturity in relation to crop maturity. 

The authors studied the extent to which the reduction of the mean height of 

dominant trees (resulting from different definitions of dominant height or from 

achieving of a certain diameter of crop maturity with management methods) 

influences the decrease in the growing stock based on the "New system... ". 

The authors have used several parameters in their research: 

a) Klepac s original normal model for the II, II//II and III site class corrected 

to the German diameter degrees with the physiological maturity and the dimension 

of the crop maturity of 70 and 60 cm; 

b) four concrete stands, of which two were the managed selection stands from 

the Management Unit "Milanov Vrh" (compartments 2b and 13a), in 

which the distributions of tree numbers end with diameter degrees of 77.5 

and 62.5 cm, and two were transitional stands from the Management Unit 

"Crni Lug" (compartments 39c and 61 b), where the distributions of tree 

numbers end with the diameter degree of 97.5 cm; and 

c) the mean height of dominant trees for the Management Unit "Belevine" 

measured for the Management Programme for "Belevine ". 

The dominant heights were defined according to Susmel and Weis. The 

height of the tallest tree was measured in every hectare of the Management 

Unit "Belevine", and the mean height of dominant trees was calculated as 

their mean value. 

A reduction in the mean height of dominant trees or the dimensions of crop 

maturity leads to a decrease in the growing stock of the newly constructed normal 

model. The decrease by one meter per height is almost constant and 

amounts to about 11 mVhafor the III site class at the maturity dimension of 60 

cm, up to 16-17 m 3 /ha in the IIsite class with physiological maturity, or 17-18 

nr'/ha in the compartment 39c located in the II site class, but its tariff is slightly 

higher than the Surić-Pranjić tariff. The maximal relative decrease in the 

growing stock is 146.31 m'/ha or 37.38 %. The decrease percentage by 1 meter 

per height ranges from about 3.1 % for the II site class with the maturity dimension 

of 60 cm to 4.1-4.2 %for the III site class with physiological maturity. 

In order to avoid the decrease in the growing stock of the normal model 

caused by different definitions of dominant heights, the original Klepac s normal 

model corrected to the German diameter degree should be used in managing 

selection forests. 

Key words : normal model, dominant height, maturity dimension, growing 

stock 

18

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI 

UDK 630* 188 (001) 

ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

Šumarski list br. 1 2, CXXV (2001), 19-26 

NUMERIČKA ANALIZA FITOCENOLOŠKIH SNIMAKA U 

BUKOVO-JELOVIM ŠUMAMA {Abieti-Fagetum s. L.) U HRVATSKOJ 

NUMERICAL ANALYSIS OF PHYTOSOCIOLOGICAL RELÈVES IN 

BEECH-FIR FORESTS {Abieti-Fagetum s. L.) IN CROATIA 

Josip FRANJIĆ 1 , Željko ŠKVORC, Andraž ČARNI 2 

SAŽETAK: Bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum s. L.) prostiru se u dinarskome 

području (Lika i Gorski kotar) i u panonskome području (planine savsko-dravskoga 

međuriječja) Hrvatske. Za bukovo-jelove šume u dinarskome 

području u uporabi je naziv Omphalodo-Fagetum Mar in ček et al. 1992, 

dokje pitanje panonskih bukovo-jelovih šuma taksonomski ostalo neriješeno. 

Koristeći sve dosad objavljene jitocenološke radove o bukovo-jelovim šumama 

u Hrvatskoj, napravljena je numerička analiza fitocenoloških snimaka. 

Analizirano je ukupno 216 snimaka iz 11 izvora, od čega je 78 snimaka iz dinarskoga 

i 138 snimaka iz panonskoga područja. Prosječan broj vrsta po 

snimci je 36 (41 u dinarskom i 34 u panonskom području). Na tim snimkama 

provedene su dvije metode multivarijatne statističke analize - klasterska analiza 

i multidimenzionalno skaliranje. Rezultati obiju metoda se podudaraju, a 

radi bolje preglednosti za interpretaciju izabrani su rezultati multidimenziona/noga 

skaliranja. Tom su analizom snimke podijeljene u četiri jasno uočljive 

skupine. Prvu skupinu čine snimke iz dinarskoga područja, koje su prilično 

homogene, drugu skupinu čine snimke iz panonskoga područja, koje su također 

jasno odvojene, ali manje homogene. Treću i četvrtu skupinu predstavljaju 

snimke koje su načinjene na degradiranim staništima panonskih bukovo-jelovih 

šuma. Jednu od njih čine snimke gdje je dominantna vrsta breza, uz manje 

učešće bukve i jele (niži stupanj sukcesije), dok drugu skupinu čine snimke 

gdje su dominantne vrste bukva i jela (viši stupanj sukcesije). Obije te skupine 

dobro se razlikuju međusobno, kao i od tipičnih panonskih i dinarskih bukovojelovih 

šuma. Rezultati dosadašnjih istraživanja gotovo se u potpunosti podudaraju 

s rezultatima numeričke analize fitocenoloških snimaka, a razlika je u 

načinu prikazivanja rezultata, pri čemu je numerička analiza daleko prihvatljivija 

i lakša za interpretaciju. 

Ključne r ij e č i : Abieti-Fagetum, bukovo-jelove šume, numerička analiza, 

Hrvatska 

UVOD 

Bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum s. L.) prostiru 

se u dinarskome dijelu (Lika i Gorski kotar) i u pa- 

Zavod za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, HR-10000 Zagreb, 

Hrvatska 

Biološki institut, Znanstvcnoraziskovalni center SAZU, Gosposka 

13, SLO-1000 Ljubljana, Slovenija 

Introduction 

nonskome (planine savsko-dravskoga međuriječja) dijelu 

Hrvatske. Dinarske bukovo-jelove šume zauzimaju 

znatno veće površine (oko 130.000 ha) od panonskih 

(oko 15.000 ha). Te dvije skupine bukovo-jelovih šuma 

razvijaju se na različitim staništima nastalim djelovanjem 

različitih klimatskih čimbenika, zbog čega su 

florni sastav i vegetacijska struktura sastojina različiti 

(Vukelić &Baričević 1996). 

19

J. Kranjić. Ž. Škvorc, A. Čami: NUMERIČKA ANALIZA FITOCENOLOŠKIH SNIMAKA U BUKOVO-JELOVIM ŠUM. Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001 ). 19-26 

Fitocenološkim istraživanjima bukovo-jelovih šuma 

u Hrvatskoj bavilo seje dosta istraživača. Većina se 

istraživača bavila fitocenološkim istraživanjima bukovo-jelovih 

šuma u dinarskome području (usp. Horvat 

1938; Bertović et al. 1966; Trinajstić 1970, 

1972, 1995;Rauš 1984; Vukelić 1985, 1992;Rauš 

et al. 1996), a u panonskome seje području tim šumama 

bavio manji broj istraživača (usp. Pelcer 1979; 

Medvedović 1992; Vukelić & Španjol 1992). 

Budući da su se bukovo-jelove šume u dinarskome 

području istraživale više i da ih je istraživao veći broj 

istraživača, one su u taksonomskome pogledu sređenije 

od bukovo-jelovih šuma iz panonskoga dijela Hrvatske. 

Tako je za dinarske bukovo-jelove šume nevažeće 

ime "Abieti-Fagetum dinaricum" (Tregubov 1957) 

zamijenjeno važećim Omphalodo-Fagetum Marinč 

e k et al. 1992, koje se danas nalazi u uporabi. Pitanje 

panonskih bukovo-jelovih šuma taksonomski je ostalo 

neriješeno i za njih se i dalje upotrebljava nevažeće ime 

Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969 (usp. Rauš 

1987; Vukelić &Rauš 1998), iako ima i drukčijih 

mišljenja o statusu tih šuma (usp. Trinajstić 1986). 

U ovome se radu neće ići na rješavanje taksonomskoga 

statusa bukovo-jelovih šuma {Abieti-Fagetum s. 

1.), već će se dosadašnja istraživanja pokušati objediniti 

i nastojati potaknuti istraživače na intenzivnija istraživanja 

tih šuma, primjenom modernih, numeričkih metoda 

analize fitocenoloških snimaka. 

Iz svih dosad objavljenih fitocenoloških radova o 

bukovo-jelovim šumama Hrvatske, napravljena je numerička 

analiza fitocenoloških snimaka. Analizirano je 

ukupno 216 snimaka iz 11 izvora (Horvat 1938; 

MATERIJAL I METODE - Material and Methods 

Bertović et al. 1966; Trinajstić 1970, 1972, 

1995; Rauš 1984; Medvedović 1992; Vukelić 

1985, 1992; Vukelić &Španjol 1992;Rauš etal. 

1996), od čega je 78 snimaka iz dinarskoga i 138 sni- 

Slika 1. Raspored lokaliteta analiziranih fitocenoloških snimaka 

20

J. Franjić, /. Skvorc, A. Čami: NUMERIČKA ANALIZA FITOCENOLOSKIH SNIMAKA U BUKOVO-JKLOVIM ŠUM. Šumarski list hr. I 2, CXXV (2001 ), 19-26 

maka iz panonskoga područja (usp. si. 1). Prosječan 

broj vrsta po snimci je 36 (u dinarskom području je 41, 

a u panonskom 34). 

Sve fitocenološke snimke rađene su po standardnoj 

metodi Braun-Blanquet-a. Pritom se u tablice unose 

kombinirana procjena abundancije i pokrovnosti i 

procjena socijalnosti za svaku vrstu. S obzirom daje socijalnost 

za pojedinu vrstu više-manje stalna, a i neprikladna 

za numeričku analizu, korištena je samo kombinirana 

procjena abundancije i pokrovnosti. Svi podaci 

unošeni su u jednu zajedničku tablicu u programskome 

paketu "TURBO (VEG)" (Hennekens 1996). Pritom 

je Braun-Blanquet-ova kombinirana skala za procjenu 

abundancije i pokrovnosti transformirana u van 

der M a a r e 1 -ovu ordinalnu skalu (usp. van der Maarel 

1979). Tijekom izrade skupne tablice osobita pozornost 

posvećena je imenovanju biljnih vrsta, s obzirom da su 

snimke rađene u velikome razmaku (1938-1996. godine) 

i od različitih autora, pa su često iste vrste imenovane 

različitim imenima. Tako je dobivena matrica koja je 

bila ulaz za multivarijatnu analizu, gdje svaka vrsta 

predstavlja jednu varijablu, a svaka fitocenološka snimka 

jedan objekt. Matrica se sastoji od 216 stupaca (objekata) 

i 314 redova (varijabli). 

Na svim navedenim snimkama provedene su dvije 

metode numeričke analize - klasterska analiza i multidimenzionalno 

skaliranje. Numerička analiza provedena 

je s programskim paketom SYN-TAX 5.02 koji se koristi 

za multivarijatne analize u taksonomiji i sinekologiji. 

Za numeričku analizu fitocenoloških snimaka koristi 

se multivarijatna analiza - grana statistike koja se 

bavi analizom višestrukih izmjera većeg broja varijabli 

najednom ili više uzoraka. U ovome radu korištene su 

dvije metode multivarijatne statističke analize: 

1. Klasterska analiza (Cluster analysis) i 

2. Multidimenzionalno skaliranje (Multidimensional 

scaling). 

Većina multivarijatnih analiza započinje računanjem 

nekih od mjera udaljenosti, sličnosti, različitosti 

ili korelacije za parove objekata ili varijabli. Osnovni je 

postupak specificirati varijable, koje se zatim objedinjuju 

u zajedničko mjerilo multivarijatne udaljenosti za 

svaki par objekata, i konačno rezultiraju simetričnom 

matricom udaljenosti koja u dijagonali ima sve vrijednosti 

nula. 

Uobičajeno je da mjere udaljenosti dijelimo u tri kategorije: 

mjere za binarne podatke, mjere za kvantitativne 

podatke i mjere za kvalitativne podatke (usp. 

Digby &Kempton 1987;Podani 1994). 

Veliki je broj različitih algoritama za izračunavanje 

multivarijatne udaljenosti koji se koriste u ekološkim i 

taksonomskim istraživanjima: Mahalanobis-ova 

uopćena udaljenost (Mahalanobis generalized distance), 

van der Maarel -ov indeks (Similarity ratio), Canberra 

metrika, Manhattan metrika, Ruzicka indeks, 

koeficijent divergencije, srednja različitost (Percentage 

difference) i mnogi drugi. 

Klasterska analiza je skupina multivarijatnih tehnika, 

čiji je primarni cilj klasificiranje ili klasteriranje 

opažaja (objekata) u skupine ili klastere (S h arm a 

1996). Svaki objekt karakteriziranje određenim brojem 

varijabli, tj. svojstava koji opisuju taj objekt. Geometrijski, 

u dvodimenzionalnome prostoru koncept klaster 

analize vrlo je jednostavan: svaki objekt je moguće prikazati 

kao točku. Općenito svaki objekt je moguće 

prikazati kao točku u n dimenzionalnome prostoru, 

gdje je n broj varijabli (ili svojstava) koje opisuju taj 

objekt (Pećina 1998). Klasteriranje se temelji na 

određivanju udaljenosti (tj. mjera sličnosti) među točkama 

(objektima) u tom n dimenzionalnome prostoru, 

za što se koriste različite metode. U osnovi se koriste 

dvije skupine metoda: 

1. Nehijerarhijske klaster metode - gdje broj klastera 

i neke njihove osobine moraju biti poznate a priori. 

2. Hijerarhijske klaster metode - gdje se klasteri 

formiraju po hijerarhiji, tako daje u svakoj sljedećoj 

razini broj klastera manji za jedan. 

Klaster analiza nije tehnika statističkoga zaključivanja 

u smislu pretpostavki odnosa uzorak - populaci- 

Klasterska analiza - (Cluster analysis) 

ja, već objektivna metoda za klasificiranje (Pećina 

1998), tj. ona nam brzo i pregledno pokazuje strukturu 

naših podataka, njihovu eventualnu povezanost u skupine 

i odnose među tim skupinama. Zbog velikog broja 

metoda klaster analiza je možda više nego ijedna druga 

multivarijatna analiza pod subjektivnim utjecajem izbora 

samoga analitičara. Stoga je poželjno uvijek koristiti 

više različitih metoda, pa ako klasifikacija rađena po 

različitim algoritmima daje sličan raspored klastera, 

možemo prilično sigurno zaključiti da naši podaci imaju 

tendenciju udruživanja u skupine (Podani 1994). 

Za procjenu kvalitete provedene klaster ili ordinacijske 

analize, odnosno izbor najpogodnije metode za 

interpretaciju, najčešće se računa kofenetski korelacijski 

koeficijent. No uspješnost provedene analize, tj. koliko 

su rezultati analize realni, može najbolje procijeniti 

sam analitičar-stručnjak na konkretnom području koji 

dobro poznaje objekte istraživanja i njihovu povezanost. 

Klasterska analiza mu je jednostavan i brz alat koji 

će omogućiti lakšu i objektivniju interpretaciju. 

U ovome radu za statističku analizu korištene su 

četiri metode klasterske analize -- Single linkage, 

21

•I. Franjić, Z. Skvore, A. Čarni: NUMERIČKA ANALIZA FITOCENOLOŠKIH SNIMAKA U BUKOVO-JELOVIM ŠUM. Šumarski list br. 1 -2, CXXV (2001), 19-26 

Complete linkage, UPGMA (Unweight pair-group method 

using arithmetic averages) i WPGMA (Weighted 

pair-group method using arithmetic averages). Kao 

mjera sličnosti korištenje Similarity ratio (van der 

M a a r e 1 ov indeks), 

Multidimenzionalno skaliranje - (Multidimensional scaling) 

Općenito je svrha svih ordinacijskih (skalarnih) metoda 

reduciranje dimenzija: Originalne n varijable zamjenjuje 

se "umjetnim" varijablama u težnji da postignemo 

učinkovitiji prikaz rezultata u nekoliko dimenzija 

(varijabli) (Podani 1994). Postoji velik broj tih 

metoda, a najčešće su - Principal component analysis 

(PCA), Correspondence analysis, Canonical corelation 

analysis (CCA), Multidimensional scaling (MDS). 

Multidimenzionalno skaliranje je skupina metoda 

za procjenu koordinata objekata u prostoru koji je definiran 

novim "apstraktnim" varijablama, a one se računaju 

iz podataka o udaljenosti između parova objekata. 

Vrlo često se za ovu metodu koristi i naziv Principal 

coordinate analysis (PCoA). Ulazni podaci u analizu su 

različite matrice udaljenosti, a rezultat je "slika" odnosa 

između njih. Ona može biti u jednoj dimenziji, u dvije 

dimenzije (ako objekti leže na plohi), u tri dimenzije 

(ako su objekti točke u prostoru) ili u većem broju dimenzija 

(kada više nije moguć neposredan grafički prikaz). 

Multidimenzionalno skaliranje je metoda koja pomaže 

analitičaru u određivanju relativnoga odnosa između 

objekata u prostoru. Ona nije uvriježena kao 

egzaktna statistička metoda i više se upotrebljava kao 

oblik pregrupiranja objekata na način koji može najbolje 

aproksimirati opažene udaljenosti (Pećina 1998). 

REZULTATI, RASPRAVA I ZAKLJUČAK - Results, discussion and conclusion 

Numerička analiza u fitocenološkim istraživanjima 

danas predstavlja trend u svijetu, a objavljivanje radova 

u stranim fitocenološkim časopisima bez numeričke 

analize gotovo daje nemoguće. Uvođenje numeričke 

analize fitocenoloških snimaka u naša istraživanja je 

neophodno, jer se broj snimaka za pojedine asocijacije, 

iako dosta sporo, stalno povećava. Analiza tako velikog 

broja snimaka klasičnim putem, slaganjem fitocenoloških 

tablica, vrlo je nepregledna i teška za interpretaciju. 

U zadnje se vrijeme fitocenolozima često prigovara 

zbog zanemarivanja niza ekoloških parametara u svojim 

istraživanjima tj. zbog neobjektivnosti u istraživanjima. 

Zbog toga se danas sve češće u svijetu upotrebljavaju 

statističke metode, npr. Correspondence analysis, 

koje osim flornoga sastava uzimaju u obzir i neke 

ekološke parametre (temperaturu, tlo, vlagu, nadmorsku 

visinu, ekspoziciju, inklinaciju i dr.; usp. Digby 

&Kempton 1987). 

Danas u Hrvatskoj ne postoji niti jedan legalan statistički 

paket za numeričku analizu fitocenoloških snimaka, 

te je i objavljivanje radova s takvom analizom u 

časopisima nemoguće. Tijekom 2000. godine u nekoliko 

navrata boravili smo u Ljubljani na Biološkom institutu 

Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, gdje 

Panonske bukovo-jelove šume (Ivledvedović 1992) 

Dinarske bukovo-jelove šume (H or vat 1938; Bertović et al. 1966; Trinaj stić 1970, 

Rauš 1984;Vukelić 1985, 1992; Rauš et al. 1996) 

Viši stupanj sukcesije bukovo-jelovrh šuma (Vukelić & Španjol 1990) 

Niži stupanj sukcesije bukovo-jelovih šuma (Vukelić & Španjol 1990) 

Slika 2. Dendrogram dobiven WPGMA metodom 

1972, 1995; 

22

J. Franjić, Z. Skvorc, A. Čami: NUMERIČKA ANALIZA FITOCENOLOŠKIH SNIMAKA U BUKOVOJELOVIM ŠUM. Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001), 19-26 

smo se upoznali s radom na navedenoj analizi. Kako između 

nas i Biološkoga instituta u Ljubljani postoji višegodišnja 

suradnja, tako smo za ovu prigodu napravili 

jednu kompilaciju svih dosadašnjih fitocenoloških istraživanja 

bukovo-jelovih šuma u Hrvatskoj, koju smo 

prezentirali nedavno na 7. Hrvatskom biološkom kongresu 

(usp. Škvorc et al. 2000). Taj rad ima za cilj potaknuti 

naše istraživače na intenzivnija timska (multidisciplinarna) 

istraživanja, a zadatak je da se objektivnijim 

pristupom fitocenološkim istraživanjima stvori jasnija 

slika vegetacije Hrvatske. 

Koristeći sve dosad objavljene fitocenološke radove 

o bukovo-jelovim šumama Hrvatske, s potpunim prikazom 

fitocenoloških snimaka, napravljena je numerička 

analiza fitocenoloških snimaka. Analizirano je ukupno 

216 snimaka iz 11 izvora (Horvat 1938; Bertović 

et al. 1966; Trinajstić 1970, 1972, 1995; Rauš 

1984; Medvedović 1992; Vukelić 1985, 1992; 

Vukelić & Španjol 1992; Rauš et al. 1996), od 

čega je 78 snimaka iz dinarskoga i 138 snimaka iz panonskoga 

područja. Prosječan broj vrsta po snimci je 36 

(u dinarskom području je 41, a u panonskom 34). 

Sve fitocenološke snimke rađene su po standardnoj 

metodi Braun-Blanquet-a. Pri tome se u tablice 

unose kombinirana procjena abundancije i pokrovnosti 

te procjena socijalnosti za svaku vrstu. S obzirom daje 

socijalnost za pojedinu vrstu više-manje stalna, a i neprikladna 

za numeričku analizu, korištena je samo 

kombinirana procjena abundancije i pokrovnosti. Svi 

podaci unošeni su u jednu zajedničku tablicu u programskome 

paketu "TURBO (VEG)" (Hennekens 

1996). Pri tome je Braun-Blanquet-ova kombinirana 

skala za procjenu abundancije i pokrovnosti transformirana 

u van der M a a r e 1 -ovu ordinalnu skalu (van 

der M aar el 1979). Na svim navedenim snimkama 

provedene su dvije metode numeričke analize - klasterska 

analiza i multidimenzionalno skaliranje (usp. si. 2 i 

3). Numerička analiza provedena je s programskim pa- 

I Panonske bukovo-jelove šume (Med vedo vic 1992) 

I Dinarske bukovo-jelove šume (Horvat 1938; Bertović etal. 1966; Trinaj stić 1970, 1972, 1995; 

Rauš 1984; Vukelić 1985, 1992;Rauš etal. 1996) 

w\ Viši stupanj sukcesije bukovo-jelovih šuma (Vukelić & Španjol 1990) 

Niži stupanj sukcesije bukovo-jelovih šuma (Vukelić & Spanj o 1 1990) 

Slika 3. Prikaz multidimenzionalnoga skaliranja fitocenološkihsnimaka 

bukovo-jelovih šuma (Abieti-Fagetum s. L.) u Hrvatskoj 

23

.1. Franjić. Ž. Skvorc. A. Čami: NUMERIČKA ANALIZA FITOCENOLOŠKIH SNIMAKA U BUKOVO-JELOVIM ŠUM. Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001 ), 19-26 

ketom SYN-TAX 5.02 koji se koristi za multivarijatne 

analize u taksonomiji i sinekologiji. 

Rezultati četiriju metoda klasterske analize gotovo 

se u potpunosti podudaraju, te je za ovu prigodu korištena 

samo WPGMA metoda (si. 2). Također se i rezultati 

klasterske analize i multidimenzionalnoga skaliranja 

podudaraju (usp. si. 2 i 3), a radi bolje preglednosti 

za interpretaciju izabrani su rezultati multidimenzionalnoga 

skaliranja (usp. si. 3). Tom su analizom snimke 

podijeljene u četiri jasno uočljive skupine-prvu skupinu 

čine snimke iz dinarskoga područja, koje su prilično 

homogene, drugu skupinu čine snimke iz panonskoga 

područja, koje su također jasno odvojene od dinarskih, 

1. Bertović, S., D. Cestar, Z., Pelcer, 1966: Prilog 

poznavanju proizvodnih mogućnosti šume 

bukve s jelom (Fagetum croaticum abietetosum 

Horv.) na Ličkoj Plješivici. Radovi Šum. Inst. 

Jastreb. 5 (2): 1-62. 

2. Digby, P. G. N., R. A. Kempton, 1987: Multivariate 

Analysis of Ecological Communities. 

Chapman And Hall Ltd. 

3. Hennekens, S. M., 1996: TURBO (VEG), Software 

package for input, processing, and presentation 

of phytosociological data, User's guide. 

1BN-DLO University of Lancaster. 

4. Horvat, I., 1938: Biljnosociološka istraživanja šuma 

u Hrvatskoj. Glas. šum. Pokuse 6: 127-279. 

5. Marinček, L., L. Mucina, M. Zupančič, L. 

Poldini, I. Dakskobler, M. Accetto, 

1992: Nomenklatorische Revision Der Illyrischen 

Buchenwälder (Verband Aremonio-Fagiori). 

Studia Geobotanica 12: 121-135. 

6. Medvedović, J., 1992: Sinekologija zajednice 

obične jele (Abies alba Mill.) u sjevernoj Hrvatskoj 

i floristički pararametri važni za gospodarenje 

bukovo-jelovim šumama. Dr. disertacija - 

Šumarski fakultetet Zagreb. 

7. Pećina, M., 1998: Multivarijatna analiza i primjeali 

manje homogene. Treću i četvrtu skupinu predstavljaju 

snimke koje su načinjene na degradiranim staništima 

panonskih bukovo-jelovih šuma. Jednu od njih čine 

snimke gdje je dominantna vrsta breza uz manje učešće 

bukve i jele (niži stupanj sukcesije), dok drugu skupinu 

čine snimke gdje su dominantne vrste bukva i jela (viši 

stupanj sukcesije). Obje te skupine dobro se razlikuju 

međusobno, kao i od tipičnih panonskih i dinarskih bukovo-jelovih 

šuma. Rezultati dosadašnjih istraživanja u 

potpunosti se podudaraju s rezultatima numeričke analize 

fitocenoloških snimaka, a razlika je u načinu prikazivanja 

rezultata, pri čemu je numerička analiza daleko 

prihvatljivija i lakša za interpretaciju. 

ZAHVALA - Acknowledgements 

Tijekom 2000. godine, u nekoliko navrata, boravili 

smo u Ljubljani na Biološkom institutu Slovenske akademije 

znanosti i umjetnosti, gdje smo se upoznali s radom 

Instituta, a posebice s radom na numeričkoj analizi 

fitocenoloških snimaka. Kako između nas i Biološkoga 

instituta u Ljubljani postoji višegodišnja suradnja, tako 

smo za ovu prigodu napravili jednu kompilaciju svih 

dosadašnjih fitocenoloških istraživanja bukovo-jelovih 

šuma u Hrvatskoj, u koju je uključen i njihov djelatnik 

Dr. Andraž Čarni. Ovom se prigodom zahvaljujemo 

Biološkome institutu u Ljubljani što nam je omogućen 

rad na numeričkoj analizi fitocenoloških snimaka korištenjem 

statističkih paketa TURBO (VEG) i SYN-TAX, 

bez kojih bi ovaj rad bilo nemoguće publicirati. Također 

se zahvaljujemo bivšemu dekanu Šumarskoga fakulteta 

Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. se. Josi Vukeliću i Javnome 

poduzeću "Hrvatske šume" iz Zagreba, koji su svojom 

financijskom potporom omogućili naše uključivanje 

u svjetske trendove fitocenoloških istraživanja. 


na u oplemenjivanju bilja. Dr. disertacija - Agronomski 

fakultet Zagreb. 

8. Pelcer, Z., 1979: Šumske zajednice. Radovi šum. 

Inst. Jastreb. 39: 24-42. 

9. Podani, J., 1993: SYN-TAX. Version 5.0. User's 

guide. Scientia, Budapest. 

10. Podani, J., 1994: Multivariate data analysis in 

Ecology and Systematics. SPB Academic Publishing 

bv. Den Haag. 

11. Rauš, Đ., 1984: Šumska vegetacija na sjeverozapadnoj 

granici Balkanskog poluotoka. Šum. list 

108 (5-6): 225-238. 

12. Rauš,Đ., 1984: Šumska fitocenologija. Sveučilišna 

naklada Liber. Zagreb. 

13. Rauš, Đ., Ž. Španjol, D. Baričević, 1996: 

Ekološko - biološka istraživanja i sukcesija na 

trajnim plohama u bukovo-jelovoj šumi u Hrvatskoj. 

Glas. Šum. Pokuse 33: 1-52. 

14. S h arma, S., 1996: Applied Multivariate Techniques. 

John Wiley & Sons, Inc. 

15. Škvorc,Ž.,J. Franj ić, A. Garni,2000: Numerička 

analiza fitocenoloških snimaka u šumama 

bukve i jele (Abieti-Fagetum s. L.) u Hrvatskoj. 

Zbornik sažetaka priopćenja sedmog hrvatskog 

biološkog kongresa, 273-275. Hvar. 

24

J. Franjić. 7. Skvorc, A. Carni: NUMHRIĆKA ANALIZA FITOCKNOI.OŠKIH SNIMAKA U BUKOVO-JELOVIM ŠUM. Šumarski listbr. 1 2.CXXV (2001 ), 19-26 

16. Trinajstić, L, 1970: Prilog poznavanju šumske 

vegetacije prašumskog rezervata "Corkova Uvala" 

u Hrvatskoj. Akad. Nauka i Umjet. Bosn. 

Herceg. 15(4): 125-130. 

17. Trinajstić, I., 1972: O rezultatima komparativnih 

istraživanja florističkog sastava prašumskih i 

gospodarskih sastojina zajednice Fagetum Croaticum 

Abietetosum Ht. u Hrvatskoj. Šum. list 96 

(9-10): 334-347. 

18. Trinaj stić, I., 1986: Šuma jele i bekice (Luzulo- 

Abietetum Oberd. 1957). U: Jovanović, B, R. 

Jovanović, M. Zupančić: Prirodna potencijalna 

vegetacija Jugoslavije (komentar karte M 

1:1.000.000). Naučno veće Vegetacijske karte 

Jugoslavije. 

19. Trinajstić, I., 1995: Urwald, Naturwald, Wirtschaftswald 

Ein Vergleich Der Floristischen 

Struktur. Sauteria 6: 109-132. 

20. Van der M aarel, E., 1979: Transformation of 

cover-abundance values in phytosociology and 

its effects on community similarity. Vegetatio 39 

(2): 97-114. 

21. Vukelić, J., 1985: Doprinos fotointerpretacijske 

analize vegetacijskom istraživanju šumskih za- 

jednica Nacionalnog parka "Risnjak". Glas. 

šum. Pokuse 23: 95-140. 

22 Vukelić, J., 1992: A Supplement to the Research 

on Fir Forests in North Velebit. U: Prpić, B., Seletković, 

Z. (ur.): 6. IUFRO Tannensymposium 

133-142. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 

23 Vukelić, J., Z. Španjol, 1990: Fitocenološki 

karakter čistih sastojina obične breze Betula 

Pendula Roth.) u području panonskih šuma bukve 

i jele (Fagetum Croaticum Boréale Abietetosum 

Horv.) na Papuku. Šum. list 114(9-10): 

357-368. 

24. Vukelić, J.,D. Baričević, 1996: Fitocenološka 

usporedba dinarskih i panonskih bukovo-jelovih 

šuma (Abieti-Fagetum s. L.) u Hrvatskoj U: 

Matić, S., Gračan, J. (ur.): Skrb za hrvatske šume 

od 1846. do 1996. Unapređenje proizvodnje biomase 

šumskih ekosustava, 1: 87-96. Hrvatsko 

šumarsko društvo. Zagreb. 

25. Vukelić, J., Đ. Rauš, 1998: Šumarska fitocenologija 

i šumske zajednice u Hrvatskoj. Šumarski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 

SUMMARY: Today, the numerical analysis in phytosociological research 

presents a trend in the world, and any publishing of works in foreign phytosociological 

publications without the numerical analysis practically is impossible. 

The introduction of phytosociological records into our researches is indispensable, 

because the number of records for individual associations shows a 

slow yet permanent increase. The analysis of such a large number of records 

by classical method (i.e. by making of phytosociological tables) is very difficult 

and not-easy-to consult. 

Lately, the phytosociologists are aften criticized for neglecting many ecological 

parameters in their research, namely for the lack of objectivity in their 

work. For this reason, nowadays, in the world the statistical methods (such as 

Correspondence Analysis) are used more and more often, which in addition to 

the floral composition take into consideration certain ecological parameters, 

too (temperature, soil, moisture, altitude, exposition, inclination, and the like, 

comp. Digby &Kempton 1987). 

Today, in Croatia, there is not a single statistical package for the numerical 

analysis of phytosociological records, so publishing of works containing such 

analysis in publications is impossible. In 2000, we stayed several times in 

Ljubljana in the Institute for Biology at the Slovenian Academy of Arts and 

Science, where we got acquainted with the work on the said analysis. As there 

is a co-operation of many years between ourselves and the Institute for 

Biology in Ljubljana, for this occasion we have prepared a compilation of all 

earlier phytosociological researches of the beech-fir forests in Croatia. The 

objective of this work is to encourage our research workers for more intensive 

(multidisciplinary) researches, with the task to form by means of a more objective 

approach to phytosociological researches a clearer pictur of the vegetation 

of Croatia. 

25

,1. Franjić, Ž. Škvorc, A. Čami: NUMKK1ČKA ANALIZA FITOCKNOLOŠKIH SNIMAKA U BUKOVO-JKI.OVIM ŠUM. Šumarski listbr. 1 2. CXXV (2001). 19-26 

From all so far unpublished phytosociological works dealing with the 

beech-fir forests of Croatia (Abieti-Fagetum s. L.), the numerical analysis of 

phytosociological records has been made. A total of 216 records from 11 sources 

has been analyzed (H or vat 1938; Bertović et al. 1966; Tr i n aj s t i ć 

1970, 1972, 1995; Rauš 1984; Medvedović 1992; Vukelić 1985,1992; 

Vuk el i ć & Sp a nj oil 992; Rauš et al. 1996), out of which 78 records from 

the Dinaric region and 138 records from the Pannonian one (cf. Fig. 1). The 

average number of species per record is 36 (in the Dinaric region 41 and in the 

Pannonian one 34). 

All phytosociological records have been made using the standard Braun- 

Blanquet s method. In that, the combined abundance and coverage estimate 

and the sociality estimate for each species are entered in the tables. The sociality 

for individual species being more or less permanent, but also unsuitable 

for the numerical analysis, the combined abundance and coverage estimate 

only has been used. All data have been entered in one common table in the programme 

package "TURBO (VEG)" (Hennekens 1996). In that, theBraun- 

Blanquet s combined scale for abundace and coverage estimation has been 

transformed into the vand der Maarel's ordinal scale (van der M a are I 

1979). To all said records, two numerical analysis methods have been applied 

- the cluster analysis and the multidimensional scaling (cf. Fig. 2 and 3). The 

numerical analysis has been applied by means of the programme package 

SYN-TAX 5.02 which is used for multivariant analyses in taxonomy and sinecol 

ogy. 

The results of both these methods coincide, but for easier reference the results 

of multidimensional scaling have bee chosen for interpretation purposes 

(cf. Fig. 3). In this analysis, the records have been divided into four clearly distinctive 

groups. The first group consists of the records from the Dinaric region, 

which are rather homogenous, the second group comprises the records from 

the Pannonian region, which are also clearly distinctive but less homogenous, 

while the third and the fourth groups are represented by the records made on 

the degradated habitats of Pannonian beech-fir forests. One of these two 

groups comprises the records in which predominant species is the birch with a 

small participation of the bbch and the fir (a lower succession level), while the 

other group comprises the records where the beech and fir species are predominant 

(a higer succession level). Both these groups are well discriminated 

both between themselves and from the typical Pannonian and Dinaric beechfir 

forest. The results of the earlier researches coincide fully whit those ot he 

phytosociological record numerical analysis, and the difference is in the presentation 

of results with the numerical analysis being much more acceptable 

and easier for interpretation. 

Key words: Abieti-Fagetum, beech-fir forests, numerical analysis, 

Croatia 

26

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001), 27-34 

UDK 630* 120 + UDK 301.153 (001) 

UTJECAJ KVALITETE ŽIVOTA NA EKOLOŠKE ORIJENTACIJE 

THE INFLUENCE OF THE QUALITY OF LIFE ON ECOLOGICAL ANTTITUDE 

Anđelka ŠAJKOVIĆ* 

SAŽETAK: Empirijsko istraživanje provedeno je na uzorku od 747 ispitanika 

prirodnog usmjerenja (studente Šumarskog fakulteta, Fakulteta elektrotehnike 

i računarstva, zaposlene inženjere šumarstva i zaposlene inženjere 

drvne tehnologije). Ispitanici su odgovarali na tri skale vrijednosti: prema 

prirodi, prema razvoju i prema šumi, kroz procjenu vlastite kvalitete života. 

Rezultati istraživanja pokazali su da postoje različite ekološke orijentacije 

ovisno o stupnju kvalitete života. Podaci su pokazali da će se ispitanici koji 

žive natprosječno i mnogo bolje od drugih, pozitivno odnositi prema tehnicizmu, 

a odbacivat će održivi razvoj i znatno biti skloniji eksponencijalnom rastu. 

Ispitanici koji žive daleko lošije od drugih i ispodprosječno, nisu skloni naturalizmu 

i odbacuju održivi razvoj. Za razliku od ove dvije krajnosti, ispitanici 

koji žive kao i većina drugih, u najvišem stupnju prihvaćaju održivi razvoj i 

natura Us tičku o rij en ta čiju. 

Ključne riječi: ekološke orijentacije, naturalizam, održivi razvoj, 

k\'aliteta života, tehnicizam 

1. UVOD 

S globalnom osjetljivosti na ekološke probleme, visokorazvijene 

zemlje počele su analizu nastale situacije 

u prirodi, za zaključkom daje potrebno zaustaviti isključivi 

razvoj ili eksponencijalni rast (Meadows, 1973 ). 

Sljedeća alternativa bio je nulti rast prema kojemu bi potrošnja 

i razvoj apsolutno bili zaustavljeni. Dakle, bio bi 

to povratak na agrarno društvo, stoje bilo neprihvatljivo 

i odbačeno. Izabran je koncept održivog razvoja kao jedino 

moguće rješenje za nastalu situaciju u prirodi. Dakle, 

ponovo je izabran razvoj, ali koji se temelji na zakonima 

prirode, odnosno podnošljivosti prirode. 

U svakom slučaju, visoko razvijene zemlje došle su 

do zaključka da nerazvijeni ne smiju slijediti njihov tip 

razvoja ili eksponencijalnog rasta, jer će entropija biti 

potpuna na globalnoj razini. 

Stoga možemo govoriti o ekološkoj osviještenosti: 

"Za svako društvo možemo reći da u njemu postoji 

"ekološka svijest o odgovornosti", bez obzira što se taj 

* Anđelka Šajković, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

Zagreb, Svetošimunska 25 

kompleks empirijski različito izražava u različitim društvima 

i vremenskoj dimenziji, jer u svakom tipu društva 

(kulturi) susrećemo na specifičan način riješeno temeljno 

ekološko pitanje a to je odnos čovjek (društvo) 

- okoliš (priroda)". (Cifrić, 1997:255). Cifrić pod 

ekološkim orijentacijama podrazumijeva sukladno vrijednosnim 

orijentacijama "... strukturu mišljenja i stavova, 

ocjena itd. o aktualnim ekološkim problemima, 

zajedno sa sličnom strukturom ekoloških opcija, odnosno 

koncepata" (Cifrić, 1990:134). Prema Čuligu, 

ekološke orijentacije su izvedive iz stavova i vrijednosti 

u kojima su zastupljeni ekološki objekti uz temporalnu 

dimenziju, (Čulig, 1992) odnosno uz prošlost, 

sadašanjost i budućnost. 

Sto sve utječe na ekološke orijentacije vrlo je teško 

odgovoriti. U našem istraživanju utvrdili smo da između 

ostaloga, na ekološke orijentacije utječe profesionalno 

opredjeljenje ili proces edukacije. (Š aj k o v i ć, 1999) 

No međutim, nismo pokušali utvrditi da li postoje 

drugi determinirajući čimbenici poput kvalitete života, 

koji bi mogao utjecati na ekološke orijentacije na istom 

uzorku (N=747). Naime, prema mišljenju pojedinih 

27

A. Šajković: UTJECAJ KVALITETE ŽIVOTA NA EKOLOŠKE ORIJENTACIJE Šumarski listbr. 1-2, CXXV (2001 ), 27-34 

stručnjaka, zabrinutost za okolinu je samo hir srednje 

klase, te da bi siromašni dijelovi pučanstva trebali u 

prvom redu težiti gospodarskome rastu, a tek onda zaštiti 

okoliša. (Črnjar, 1997:39) Zatim, se isti autor pita 

"... znače li veće stope rasta (povećanje bruto nacionalnog 

proizvoda) istodobno i povećanje onečišćenja 

okoliša, ili je proces drugačiji: kada ljudi steknu veće 

materijalno bogatstvo, voljni su odvojiti više sredstava 

za zaštitu okoliša" (Cr nj ar, 1997:35). 

Razvijene zemlje su u 90-im godinama izdvojile za 

zaštitu okoliša od 0,60 do 1,88 % BDP. Tako na primjer 

u 1990.g. SAD su izdvojile za zaštitu okoliša 3 % BDP, 

dok su ekološke štete sudjelovale sa 6 % BDP. Njemačka 

je izdvojila 2,2 % BDP, a štete su iznosile 6 % od 

BDP. Dakle, štete su znatno veće od izdvajanja za zaštitu 

okoliša u najrazvijenijim zemljama. (Č rnj ar, 1997) 

Stoga ćemo u ovom radu pokušati utvrditi da li kvaliteta 

života determinira ekološke orijentacije, što nam 

je osnovna hipoteza. Upitnik je djelomično rađen prema 

Cifriću i suradnicima - odnos prema prirodi, odnos 

prema razvoju, dok je odnos prema šumama koji se sastoji 

od 26 tvrdnji, napravljen samostalno. 

Shvaćanje pojma kvalitete života ima svoju evoluciju, 

pa se tako pedesetih godina izjednačavao s pojmom 

ekonomskog blagostanja te s materijalnim standardom. 

S promjenom pojma društvenog razvoja, kvaliteta života 

se u zadnje vrijeme sve "više razumije kao potrošnja 

i ravnomjerna raspodjela dobara, pa zahvaća razne 

aspekte socijalnog života" (Pastuović, 1993:473). 

Stoga je uvjetovano karakteristikama osobe i njezinoj 

subjektivnoj procjeni kao mjeri kvalitete života, a ne 

objektivnom situacijom u kojoj se ona nalazi. (Pastuović, 

1993) Kako tvrdi Pastuović, kvaliteta života 

je subjektivan i psihički fenomen, što i mi prihvaćamo 

kao definiciju pojma kvalitete života. 

U ovom empirijskom istraživanju zanimalo nas je 

što o ekološkim orijentacijama misle različiti slojevi 

uzorka prema vlastitoj procjeni kako žive i što imaju u 

odnosu na druge. Razina ispod koje siromaštvo počinje 

i iznad koje završava naziva se apsolutno siromaštvo ili 

apsolutna bijeda, a temelji se na procjeni minimalnih 

potreba za opstanak (Harala m bos, 1989). Međutim, 

taj je pojam nedostatan, stoga je uveden pojam relativne 

bijede koji se temelji na procjeni pripadnika određenog 

društva o tome što se smatra prihvatljivim standardom 

i načinom života, u odnosu na to društvo. Haralambos 

dodaje treći pojam, subjektivna bijeda, a odnosi 

se na procjenu vlastite kvalitete života ili bijede pojedinca 

ili skupine kao osjećaja o vlastitom siromaštvu 

(ilibogatstvu) (Haralambos, 1989). 

Istraživanje je provedeno krajem 1996. godine na 

uzorku od 747 ispitanika iz područja prirodnih, odnosno 

biotehnoloških i tehničkih znanosti, koji uključuju 

studente Šumarskog fakulteta, Fakulteta elektrotehnike 

i računarstva, zaposlene inženjere šumarstva i 

drvne tehnologije. 

Ispitanici su odgovarali na tri skale vrijednosti prema 

prirodi, prema razvoju i prema šumi kao konkretnoj prirodi 

kroz peteronomnu Likertovu skalu: 1. Uopće se ne 

slažem, 2. Ne slažem se, 3. Nemam mišljenje, 4. Slažem 

se, 5. Potpuno se slažem, kroz procjenu vlastite kvalitete 

života. Kao procjenu vlastite kvalitete života ispitanici- 

Ispitanicima su ponuđene tvrdnje o odnosu prema 

prirodi, prema razvoju i prema šumi kao konkretnoj prirodi. 

Na tvrdnje je trebalo odgovoriti prema likertovoj 

petreonomnoj ljestvici 1. Uopće se ne slažem, 2. Ne slažem 

se, 3. Nemam mišljene, 4. Slažem se, 5. Potpuno se 

slažem (Tablica 1,2,3) 

Sljedeće tvrdnje postavili smo studentima kao odnos 

prema prirodi: 

1. Čovjek je apsolutni gospodar prirode i može se 

prema njoj odnositi prema vlastitoj volji; 2. Iskonsko je 

pravo čovjeka da koristi prirodna dobra prema vlastitoj 

volji; 3. Čovjek, kao najrazvijenije biće na Zemlji treba 

28 

2. METODOLOGIJA 

ma smo postavili sljedeće tvrdnje: "S obzirom na to što 

imate i kako živite, procijenite u koju biste se skupinu 

svrstali: 1. Živimo daleko lošije od drugih; 2. Živimo ispodprosječno; 

3. Živimo kao i većina drugih; 4. Živimo 

natprosječno; 5. Živimo mnogo bolje od drugih. 

Izvršena je faktorska analiza s primjenom Guttman- 

Kaiserovim kriterijom ekstrakcije i izvršena je kosa rotacija 

"direct oblimin" postupkom. Na faktorsku analizu 

izvršena je analiza varijance i Scheffeov test. U tekstu 

su naznačene samo statistički značajne tvrdnje i 

čimbenici. 

3. PROCJENA VLASTITE KVALITETE ŽIVOTA I NJEZIN 

UTJECAJ NA EKOLOŠKE ORIJENTACIJE 

odlučivati o sudbini biljnog i životinjskog svijeta; 4. 

Čovjek je gospodar Zemlje te smije neograničeno upotrebljavati 

sve što se na njoj nalazi; 5. Razvoj tehnike 

donosi čovječanstvu nove blagodati uživanja; 6. Danas 

čovjek potpuno kontrolira i najsuvremeniju tehnologiju, 

te time sprječava moguće nesreće; 7. Suvremena 

tehnika ima mnogo više pozitivnih nego negativnih 

osobina; 8. Zakoni prirode jači su od čovjekovih želja i 

težnji; 9. Društveni razvoj treba biti podređen zakonima 

prirode; 10. Očuvanje prirode ima. prednost pred 

svim drugim zadaćama društva; 11. Čovjek je samo 

jedno od bića na Zemlji i potpuno je ovisan o njezinim

A. Šajković: UTJECAJ K.VAL1TKTH ŽIVOTA NA EKOLOŠKE ORIJKNTACUE Šumarski listbr. 1-2, CXXV (2001 ), 27-34 

uvjetima i zakonima prirode; 12. Čovjek je gospodar 

Zemlje na kojoj živi te smije neograničeno upotrebljavati 

sve što sve na njoj nalazi; 13. Bolje je živjeti u savršenom 

tehničkom svijetu, nego u tzv. nedirnutoj prirodi; 

14. Život na selu privlačniji je od života u gradu; 

15. Onečišćavanje okoliša beznačajno je u odnosu na 

prednosti što ih donosi tehnika i civlizacija 

Tablica 1. Distribucija frekvencija po tvrdnjama - 

Odnos prema prirodi 

1 

2 

3 

4 

5 

6 

7 

8 

9 

10 

11 

12 

13 

14 

15 

% 

1 

52.5 

24.2 

26.2 

48.0 

5.5 

16.1 

4.5 

2.0 

2.2 

2.2 

2.7 

41.6 

26.1 

5.3 

38.4 

% 

2 

39.3 

52.1 

38.8 

42.5 

16.6 

61.2 

23.4 

6.9 

7.3 

6.6 

11.3 

47.8 

44.7 

25.6 

51.6 

% 

3 

2.4 

5.9 

5.4 

4.0 

9.6 

6.2 

20.2 

7.0 

10.3 

4.6 

4.7 

4.3 

17.4 

23.7 

4.2 

% 

4 

3.8 

15.3 

21.1 

3.5 

54.7 

13.3 

45.2 

48.5 

51.7 

46.6 

47.1 

4.2 

9.7 

28.0 

4.4 

% 

5 

2.0 

2.6 

8.5 

2.0 

13.5 

3.2 

6.8 

35.6 

28.6 

40.4 

34.2 

2.2 

2.0 

17.4 

1.3 

Napomena: 1. Uopće se ne slažem, 2. Ne slažem se, 3. Nemam 

mišljenje, 4. Slažem se, 5. Potpuno se slažem. 

Tvrdnje odnosa prema razvoju: 1. Prirodne izvore 

na Zemlji treba ograničeno iskorištavati; 2. Naftne rezerve 

brzo se troše i uskoro će nestati; 3. Na zemlji su 

ograničeni izvori energije i sirovina; 4. Smanjivanjem 

proizvodnje smanjit će se zagađivanje; 5. Čovječanstvo 

se treba zaustaviti na sadašnjem stupnju razvoja; 

6. Količina prirodnih dobara na Zemlji je konačna i jednoga 

dana ćemo ih potrošiti; 7. Prirodne izvore na 

Zemlji treba maksimalno upotrebljavati; 8. Eventualne 

nestašice nafte nadoknadit će drugi izvori; 9. Na Zemlji 

postoje neiscrpni izvori energije; 10. Zagađivanje je 

normalna posljedica razvoja; 11. Treba učiniti sve da se 

poveća sadašnji stupanj razvoja; 12. Nestašicu sirovina 

treba nadoknaditi reciklažom i štednjom; 13. Zagađivanje 

se neće smanjiti upotrebom novih tehnologija; 

14. Razvoj se mora temeljiti na uvažavanju i "izdržljivosti" 

prirode; 15. Samo štednjom prirodnih dobara čovječanstvo 

može sebi osigurati opstanak; 16. Dabi čovječanstvo 

opstalo potrebno je da razvijene zemlje 

smanje, a nerazvijene povećaju tempo svog razvoja; 

17. Uvijek je na Zemlji bilo dovoljno za svakoga pa će 

tako biti i ubuduće; 18. Ako se iscrpe prirodni resursi, 

znanost će otkriti nove izvore energije i preživljavanja; 

19. Bogatstvo prirode ne može se iscrpiti ako se dobro i 

pametno raspodijeli; 20. Našem je društvu znanstveni i 

tehnički napredak prijeko potreban bez obzira na zagađivanje 

okoline; 21 .Treba se vratiti seoskom načinu života 

jer je manja potrošnja sirovina i energije. 

Tablica 2. Distribucija frekvencija - 

Odnos prema razvoju 

1 

2 

3 

4 

5 

6 

7 

8 

9 

10 

11 

12 

13 

14 

15 

16 

17 

18 

19 

20 

21 

% 

1 

3.9 

1.6 

4.0 

6.2 

36.1 

5.4 

21.3 

2.3 

18.1 

8.2 

5.1 

1.6 

12.3 

5.5 

2.3 

9.7 

18.3 

4.7 

3.2 

20.2 

14.8 

% 

2 

4.6 

7.4 

13.1 

44.1 

47.0 

25.3 

56.7 

10.9 

36.1 

36.1 

24.7 

2.6 

49.5 

7.5 

8.1 

33.7 

48.3 

23.5 

19.5 

49.1 

49.3 

% 

3 

1.5 

17.9 

7.1 

14.2 

10.0 

14.0 

7.8 

16.5 

14.6 

8.2 

19.6 

3.4 

14.5 

7.8 

9.4 

28.4 

16.9 

25.9 

11.4 

11.0 

20.0 

% 

4 

56.2 

52.8 

52.3 

30.5 

4.7 

40.2 

10.6 

57.8 

22.6 

42.2 

41.2 

52.5 

18.9 

50.5 

52.5 

24.0 

13.9 

39.1 

50.9 

15.6 

12.1 

% 

5 

33.9 

20.3 

23.4 

5.0 

2.2 

15.1 

3.5 

12.5 

8.6 

5.4 

9.3 

40.0 

4.7 

28.7 

27.7 

4.2 

2.6 

6.7 

15.0 

4.2 

3.9 


mišljenje, 4. Slažem se, 5. Potpuno se slažem. 

Ispitanicima su ponuđene sljedeće tvrdnje odnosa 

prema šumi: 1. Preuveličane su tvrdnje o odumiranju 

šuma, one se uvijek mogu obnoviti; 2. Današnje šume 

potpuno će nestati zbog prevelikog iskorištavanja (sječe), 

odnosno ekonomskih razloga; 3. Sume će potpuno 

odumrijeti zbog zagađenja i industrijskog razvoja; 4. 

Ekološka zagađenja nikada neće biti tolika da bi potpuno 

uništila šume; 5. Nije važno što će biti sa sadašnjim 

šumskim vrstama, znanost će iznaći nove vrste prilagođene 

na onečišćenja; 6. Naše šume trebaju ostati dio netaknute 

prirode, ako je to još moguće; 7. Naše šume su 

previše "divlje", stručnjaci ih trebaju kultivirati, učiniti 

pristupačnijim za čovjeka; 8. U svim našim šumama 

treba izgraditi više prometnica, kako bi bile dostupnije 

u turističke svrhe; 9. Potrebno je izgraditi više turističkih 

objekata u samim šumama; 10. Korištenje šuma u 

turističke svrhe i ulazak prevelikog broja ljudi narušit 

će biljnu i životinjsku ravnotežu; 11. Treba što manje 

intervenirati u prirodnom opstanku šuma; 12. U skoroj 

budućnosti šume se neće sječi za izradu predmeta, drvo 

će zamijeniti drugi materijali kao na primjer plastika, 

29

A. Sajkuvić: UTJECAJ KVALITETE ŽIVOTA NA EKOLOŠKE ORIJENTACIJE Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001), 27-34 

metal, Ltd.; 13. Šuma je nepresušni izvor nezamjenjivog 

prirodnog materijala, i to će i ostati; 14. Ne postoji 

mogućnost iscrpljivanja drvne mase; 15. Zakonodavstvo 

dovoljno štititi šume od potpunog iscrpljivanja 

drvne mase; 16. Budućnost je u drvetu kao energentu i 

ono će služiti kao pogonsko gorivo jer gaje moguće uzgojiti 

i obnoviti; 17. Suma je u smislu drvne mase koja 

donosi financijsku korist, naše najveće blago; 18. Nama 

nisu potrebne zaštićene šume, već je potrebno što 

više izvući drvene mase i financijsku korist; 19. Sadašnje 

naše šume treba izuzeti iz eksploatacije, a preusmjeriti 

se na plantažni uzgoj; 20. U skoroj budućnosti 

imat ćemo plantažne šume za ekonomsku eksploataciju; 

21. Nije važno narušavanje biljne i životinjske ravnoteže, 

ako se može izvući veća financijska korist od 

turizma; 22. Sume trebaju ostati u državnom vlasništvu, 

jer jedino država može osigurati zaštitu i konačni 

opstanak; 23. Šume su dio okoliša i moramo se brinuti 

o njihovoj zaštiti i opstanku; 24. Šume trebaju biti privatno 

vlasništvo, jer samo onda kada se zna tko je vlasnik 

može se gospodariti šumama; 25. Brigu o zaštiti šuma 

treba prepustiti isključivo stručnjacima specijalizi- 

Tablica 3. Distribucija frekvencija- Odnos prema šumi 

1 

2 

3 

4 

5 

6 

7 

8 

9 

10 

11 

12 

13 

14 

15 

16 

17 

18 

19 

20 

21 

22 

23 

24 

25 

26 

% 

1 

25.5 

7.5 

3.8 

12.4 

38.9 

2.4 

27.4 

34.5 

27.4 

1.9 

10.3 

9.6 

10.2 

22.1 

17.8 

23.7 

13.3 

48.3 

19.0 

8.5 

50.2 

9.9 

1.8 

15.1 

3.6 

30.6 

% 

2 

55.1 

40.7 

36.4 

43.3 

45.0 

15.9 

54.0 

50.8 

50.7 

12.0 

38.6 

46.6 

35.5 

57.8 

48.0 

41.9 

38.9 

46.9 

31.3 

29.6 

42.4 

27.7 

2.6 

40.4 

13.1 

46.6 

% 

3 

4.0 

10.3 

13.8 

17.4 

11.3 

5.7 

9.0 

5.4 

7.5 

5.4 

15.9 

21.8 

10.5 

9.4 

17.3 

17.7 

15.2 

2.6 

20.6 

34.8 

3.4 

22.8 

1.6 

25.4 

7.5 

17.5 

% 

4 

13.0 

34.4 

38.1 

24.7 

3.9 

43.0 

7.8 

7.5 

11.8 

53.5 

26.5 

19.4 

30.7 

8.0 

14.7 

14.3 

26.1 

0.8 

31.7 

24.1 

2.0 

28.9 

42.6 

14.7 

42.7 

3.9 

% 

5 

2.3 

7.1 

7.9 

2.3 

0.8 

32.9 

1.8 

1.7 

2.6 

27.3 

8.7 

2.6 

13.1 

2.1 

2.2 

2.4 

6.5 

1.5 

7.3 

3.0 

2.0 

10.8 

51.5 

4.3 

33.1 

1.3 


mišljenje 4. Slažem se 5. Potpuno se slažem 

ranim za to područje (ing. šumarstva); 26. Bilo koja 

druga profesija (osim ing. šumartsva) mogla bi se bolje 

brinuti o zaštiti šuma. 

Ispitanicima su postavljene sljedeće tvrdnje u odnosu 

na standard: 

S obzirom na to što imate i kako živite, procijenite u 

koju biste se skupinu svrstali prema rezultatima, u 1. 

Skupinu "Živimo daleko lošije od drugih" svrstalo se 

1.8 % ispitanika od ukupnog broja (N=747). U drugu 

grupu "Živimo ispodprosječno" svrstalo se 9.0 % ispitanika; 

u treću grupu "Živimo kao i većina drugih", 

81.4 % ispitanika; u četvrtu grupu "Živimo natprosječno" 

svrstalo se 6.5 % ispitanika i u šestu grupu "Živimo 

mnogo bolje od drugih" svrstalo se 2.3 % ispitanika. 

Statistički značajna razlika pokazala se za varijablu 

6 (Tablica 4) odnosa prema prirodi i tehnici i standarda 

"Danas čovjek potpuno kontrolira i najsuvremeniju 

tehnologiju te time sprječava moguće nesreće". 

Ukoliko pogledamo aritmetičke sredine za varijablu 

6 (tablica 4), vidimo da razlika postoji kod četvrte kategorije 

ispitanika: 

Četvrta kategorija (tablica 4) odnosi se na odgovore 

"Živimo natprosječno" i ima najmanju aritmetičku sredinu, 

što bi značilo da se najmanje slaže s tvrdnjom 6 da 

čovjek potpuno kontrolira najsuvremeniju tehnologiju, 

te time sprječava moguće nesreće. Najviši stupanj prihvaćanja 

ove tvrdnje izražen je kod pete kategorije ispitanika 

"Živimo mnogo bolje od drugih" ( x = 2.270). 

Može se tumačiti daje ova kategorija ispitanika tehnicistički 

orijentirana. 

Sljedeća tvrdnja (vidi: tablica 4) kod koje se pokazala 

statistički značajna razlika je "Očuvanje prirode ima 

prednost pred svim drugim zadaćama društva"(10). 

Dakle, postoji statistički značajna razlika ispitanika 

prema kategorijama standarda u odnosu na navedenu 

tvrdnju br. 10, na što ukazuju aritmetičke sredine Vidi 

Tablica 4): 

Prema aritmetičkim sredinama (Tablica 4) najniži 

stupanj slaganja je kod prve kategorije ispitanika "Živimo 

daleko lošije od drugih" ( x = 3.62), očuvanje prirode 

ima prednost pred svim drugim zadaćama društva. Najviši 

stupanj slaganja je kod pete kategorije ispitanika 

"Živimo mnogo bolje od drugih" (x = 4.50). Možemo 

reći daje peta grupa orijentirana prema naturalizmu, dok 

je prva kategorija nisko orijentirana prema naturalizmu. 

Statistički značajna razlika pokazala se u odnosu na 

kategorije ispitanika kod varijable Razvoj 2 odnosa 

prema razvoju "Naftne rezerve brzo se troše i uskoro će 

nestati"(Vidi: tablica 4). Prema rezultatima kategorije 

ispitanika prema standardu, pokazale su se razlike u 

odnosu prema navedenoj tvrdnji (vidi: Tablica 4). 

Prema aritmetičkim sredinama (vidi: Tablica 4) najniži 

stupanj slaganja s tvrdnjom da se naftne rezerve brzo 

troše i da bi mogle uskoro nestati, ima prva kategorija 

ispitanika "Živimo daleko lošije od drugih" (x = 3.15). 

30

A. Sajković: UTJECAJ KVALITETE ŽIVOTA NA EKOLOŠKE ORIJENTACIJK Šumarski list hr. 1-2, CXXV (2001), 27-34 

Tablica 4. Varijable prema aritmetičkim sredinama 

Tvrdnje N X Stand, 

dev. 

Varijabla 6 

1. 13 2.54 1.27 

2. 67 2.12 .98 

3. 602 2.29 .99 

4. 47 1.94 .84 

5. 10 2.70 1.16 

Total 739 2.26 .99 

Varijabla 10 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

Total 

Varijabla Razvoj 2 

1. 

2. 

3. 

4. 

5. 

Total 

13 

67 

600 

47 

10 

737 

13 

67 

600 

48 

10 

738 

Vrijabla Šumarstvo 18 

1. 13 

2. 67 

3. 603 

4. 47 

5. 10 

Total 740 

Vrijabla Šumarstvo 23 

1. 13 

2. 66 

3. 600 

4. 47 

5. 10 

Total 736 

3.62 

4.30 

4.18 

3.83 

4.50 

4.17 

3.15 

3.73 

3.84 

3.98 

4.00 

3.83 

1.85 

1.49 

1.62 

1.43 

2.10 

1.60 

3.92 

4.27 

4.43 

4.26 

4.20 

4.40 

1.39 

.85 

.92 

1.13 

.53 

.94 

1.28 

1.07 

.86 

.81 

1.05 

.89 

1.14 

.64 

.70 

.74 

1.10 

.72 

1.04 

1.06 

.74 

.92 

.92 

.79 

F 

Sig. 

2.517 0.40 

P

A. Sajković: UTJECAJ KVALITETE ŽIVOTA NA EKOLOŠKE ORIJKNTACIJE Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001 ), 27-34 

U faktoru Naturalizma izdvojene su sljedeće tvrdnje s 

korelacijama većim od .040: 

1. Očuvanje prirode ima prednost pred svim drugim 

zadaćama društva (r = .756) 

2. Društveni razvoj treba biti podređen zakonima prirode 

(r=.734) 

3. Zakoni prirode jači su od čovjekovih želja i težnji 

(r = .646) 

4. Čovjek je samo jedno od bića na Zemlji i potpuno je 

ovisan o njezinim uvjetima i zakonima prirode 

(r = .691) 

5. Zagađivanje okoline beznačajno je u odnosu na prednosti 

što ih donosi tehnička civilizacija ( r = -.411) 

Najviši stupanj prihvaćanja naturalizma kao orijentacije 

(Tablica 6) pokazao se prema aritmetičkim sredi- 

Tablica 7. Faktorska struktura - Razvoj 

1 

2 

3 

4 

5 

6 

7 

8 

9 

10 

11 

12 

13 

14 

15 

16 

17 

18 

19 

20 

21 

Faktor 1 

.111 

.402 

.695 

.292 

.048 

.676 

-.313 

-.444 

-.670 

-.009 

-.080 

.191 

.071 

.020 

.220 

.191 

-.422 

-.362 

-.474 

-.014 

.068 

Faktor 2 

.246 

.564 

.182 

.065 

-.219 

.121 

-.109 

.533 

.129 

-.005 

.234 

.491 

-.391 

-.159 

.161 

-.039 

.054 

.472 

.213 

-.011 

.036 

Faktor 3 

.063 

.122 

.126 

.614 

.747 

.255 

-.188 

-.264 

-.125 

.125 

-.423 

.024 

.362 

-.077 

.222 

.412 

.138 

-.046 

.135 

-.090 

.733 

Faktor 4 

-.291 

-.139 

-.053 

-.097 

-.061 

-.056 

.538 

.160 

.188 

.159 

.545 

.047 

.112 

.083 

-.032 

.340 

.599 

.414 

.259 

.592 

-.002 

Faktor 5 

.611 

.204 

.264 

.070 

.040 

.258 

.048 

-.013 

.000 

-.013 

.009 

.475 

.233 

.702 

.626 

.367 

-.058 

-.218 

.225 

-.236 

.040 

Faktor 6 

.082 

-.134 

.010 

.104 

.105 

-.021 

.251 

.277 

.224 

.770 

-.014 

-.165 

.249 

-.018 

-.239 

-.289 

-.016 

.248 

-.261 

.375 

-.151 

nama kod pete kategorije ispitanika "Živimo mnogo 

bolje od drugih" ( x =.326). Najviši negativni stupanj 

pokazao se kod prve kategorije ispitanika "Živimo daleko 

lošije od drugih" (x= -.629) što bi se moglo tumačiti 

kao neprihvaćanje orijentacije naturalizma. 

Tablica 8. F 6 - Održivi razvoj 

Standard 

1. Žive daleko lošije 

od drugih 

2. Žive ispodprosječno 

3. Žive kao i većina 

drugih 

4. Žive nadprosječno 

5. Žive mnogo bolje 

od drugih 

f 

13 

67 

604 

48 

10 

X 

-.858 

.218 

.025 

-.159 

-.122 

s 

1.321 

1.137 

.954 

1.155 

1.263 

F=3.622 P

A. Sajković: UTJECAJ KVALITETE ŽIVOTA NA EKOLOŠKE ORIJENTACIJE Šumarski list br. I 2, CXXV (2001). 27-34 

brinutosti za izvore energije, dok će odbacivati održivi 

razvoj vjerojatno zbog toga jer su skloni eksponencijalnom 

rastu, što su pokazali kod tvrdnje koja govori o 

maksimalnoj financijskoj koristi od šuma. 

Podaci ukazuju da ispitanici koji žive daleko lošije 

od drugih i ispodprsječno, nisu skloni naturalizmu niti 

zabrinutosti za šume, a niti za naftne izvore, i također 

odbacuju održivi razvoj. Može se reći daje ova kategorija 

ispitanika u znatno većoj mjeri orijentirana prema 

eksponencijalnom rastu, odnosno prema punom razvoju 

bez ograničenja, jer pretpostavka je daje njima koji 

najlošije žive apsolutno sve potrebno bez osvrtanja na 

prirodu, odnosno ekonomska situacija ima apsolutnu 

prevlast nad ekološkim problemima. 

Za razliku od ovih krajnosti našeg uzorka, ispitanici 

kategorije "Živimo kao i većina drugih" u najvišem 

stupnju prihvaćaju održivi razvoj u odnosu prema prvoj 

kategoriji ispitanika. Također prihvaćaju i naturalističku 

orijentaciju i smatraju daje potrebno da se svi podjednako 

brinemo za opstanak šuma, a vrlo nizak stupanj 

prihvaćanja je kod maksimalne financijske koristi od 

šuma, što bi značilo da ne prihvaćaju eksponencijalni 

rast. Dakle, možemo reći daje vjerojatnost prihvaćanja 

naturalizma kao orijentacije i održivog razvoja, između 

ostalog, u stupnju načina i kvalitete života. 

5. LITERATURA 

Albert, M. (1995): Kapitalizam protiv kapitalizma, 

Školska knjiga, Zagreb 

Capra, F. (1986): Vrijeme preokreta, Globus, Zagreb. 

Chiras, D. D. (1990): Enviromental Science, The 

Redwood City, California. 

C i f r i ć, 1. ( 1994): Napredak i opstanak, SE, Filozofski 

fakultet, Zagreb. 

Cifrić, I. (1989): Socijalna ekologija, Globus, Zagreb. 

Cifrić, I. (1997): Etos odgovornosti i ekološka osjetljivost, 

Socijalna ekologija, Vol. 6, No. 3. (253- 

272), Zagreb. 

Črnj ar, M. (1997): Ekonomija i zaštita okoliša, Školska 

knjiga: Glosa, Rijeka. 

D i e r e n , W. van ( 1995): Mit der Natur rechnen, Club 

of Rome; EST 

Freeman, Ch. Jahoda, M. (1980): Budućnost svijeta, 

Globus, Zagreb. 

Haralambos, M. (1989): Uvod u sociologiju, Globus, 

Zagreb. 

Johnson, J. (1989): Enviromental Problems. Behaven 

Press, London. 

Kapp, K. W. (1979): Soziale Kosten der Markwirtschaft, 

Frankfurt. 

Lay, V. (1993): Koncept održivog razvoja-neke postavke 

ostvarivanja, Socijalna ekologija, Vol. 2, 

No. 3. (377-388), Zagreb. 

Meadows, D. i dr. (1973): Granice rasta, Stvarnost, 

Zagreb. 

R i f k i n, J. ( 1986), Posustajanje budućnosti, Naprijed, 

Zagreb. 

Pastuović, N. (1993): Kvaliteta života kao kriterij 

održivosti razvoja-psihologijski pristup (Izlaganje 

sa znanstvenog skupa),Socijalna ekologija, 

Vol. 2, No. 3 (471 -479), Zagreb. 

Simonis, U.E. (1991): Oekonomie und Oekologie, 

Muller, Kralsruhe. 

Š aj ko vi ć, A. (1999): Socijalno-ekološke orijentacije 

u šumarskoj profesiji, Doktorska disertacija, Filozofski 

fakultet, Zagreb 

SUMMARY: Empirical research was conducted on a sample of 74 7 respondents 

in natural sciences (students of the Faculty of Forestry, Electrical engineering, 

employed forestry engineers and omployed engineers of wood technology). 

The respondents answered three value scales describing their attitude 

towards nature, towards development and towards forests through their 

own assessment of the quality of life. 

According to research results, there are different ecological orientations in 

dependence on a subjective assessment of the quality life. The fifth category of 

the respondents showed a tendency towards technically oriented values ("We 

live much better than others "). This group of respondents also displayed a tendency 

towards naturalism and the limited nature of oil reserves, then towards 

forests as a source of maximal financial benefit, while it rejected sustainable 

development. The respondents in the second and third categories, or the average 

and sub-average share of the sample, showed a favourable attitude towards 

sustainable development. 

:•

A. Sajkovic: UTJECAJ KVALITETE ŽIVOTA NA EKOLOŠKE ORIJENTACIJK Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001 ). 27-34 

The first group ofthose questioned showed the smalles degree of inclination 

towards naturalism ("We live much worse than others "). This group also 

showed little agreement with oil reserved and care for forests and rejected sustainable 

development. 

The data show that the respondents 'answers to certain problems associated 

with nature and environment were closely linked to the quality of life. 

Accordingly, those respondents whose live quality is much better and above 

average than that of others, had a positive attitude towards techical values, 

accepted naturalism and showed concern for energy sources. They rejected 

sustainable development, probably because of their tendency towards exponential 

growth, which was shown in the statement about maximal financial 

benefits from forests. 

The respondents who quality of life is much worse and below average, did 

not show an inclination towards naturalism or any concern for forests and oil 

sources. They also rejected sustainable development. It can be concluded that 

this group of respondents is much more oriented towards exponential growth, 

that is, towards full and limitless development. This is based on the assumption 

that those with the worst quality of life need absolutely everything regardless 

of nature. In other words, the economic situatuon absolutely dominates ecological 

problems. 

In contrast to these extremes in the sample, the respondents in the category 

"We live like the majority of others " showed the highest degree of acceptance 

of sustainable development compared to the respondents in the first category. 

They also accept naturalist orientation and believe that we should all care for 

the survival of forests in equal measure. A very low level of acceptance was 

shown at maximal financial benefits from forests, which means that they did 

not accept exponential growth. 

To sum up, it can be said that the probability of accepting naturalism and 

sustainable development as an orientation is linked, among other things, with 

the way and quality of life. 

34

PRECJLEDNI ČLANCI REVIEWS Šumarski list br. 1-2,CXXV(2001), 35-43 

UDK 630» 904 

PORTUGAL, OSVRT NA ŠUMARSTVO I PRERADU DRVETA 

PORTUGAL, A BRIEF NOTE ON ITS FORESTRY 

AND FOREST INDUSTRIES 

Rudolf SABADI* 

SAŽETAK: Na jugozapadu Iberijskog polutoka, smješten je Portugal, koji 

je veći od Hrvatske za gotovo 50 %, s tim, da mu je broj stanovnika dva puta 

veći, a posljednjih desetak godina spada u red zemalja s najvišom stopom rasta 

bruto domaćeg proizvoda i standarda življenja. Do nedavno je spadao u 

najsiromašnije zemlje Europe, Portugal se izdigao do nevjerojatnih prekoračenih 

10.000 US$ po stanovniku/god bruto domaćeg proizvoda. Padom Salazarove 

diktature, uspostavljene su demokratske i parlamentarne institucije koje 

izvrsno funkcioniraju. Od 1974. godine Portugal ne bilježi nijednu ozbiljniju 

korupcionašku aferu, niti se igdje vlast kompromitirala bilo kakvim nečasnim 

djelima. 

Velike površine portugalskih šuma su pod hrastom plutnjakom, proizvodom 

kojim Portugal ima monopol na svjetskom tržištu, uslijed čega je drvna 

zaliha relativno malena, uzme li se u ubzir daje šumovitost zemlje 35 %. Jednako 

tako interesantan je živ izvoz borove smole, u kojoj Portugal isto tako 

drži monopol. 

U Portugalu se uz pomoć države, a isto i EZ, velik broj poljoprivrednih gospodarstava 

odrekao poljoprivredne proizvodnje. Zemljišta ispod ili na graničnoj 

proizvodnosti pretvaraju se uspješno u eukaliptusove plantaže, osiguravajući 

na taj način sirovine značajnoj i vrlo modernoj industriji celuloze i papira. 

Ne treba zanemariti činjenicu da pretežita proizvodnja u kemijskoj celulozi 

te izrada finijih papira nije zemlji nanijela probleme zagađivanja okoliša. 

Ključne riječi: Portugal: šumovitost - proizvodnja piljene građe - 

proizvodnja pluta - smolarenje - eukaliptusove plantaže, šumarska politika. 

OPĆENITO - Generality 

Portugal, glavni grad Lisabon, prostire se na površini 10,562.000 stanovnika, s gustoćom naseljenosti (1995.) 

od 92.389 km 2 , ima godišnju stopu rasta populacije 114 stanovnika/km 2 . 

0,6 % u razdoblju 1980-90. Sredinom 1990. procijenjen Očekivano trajanje života u prosjeku je 71,2 godina 

je broj stanovnika na 10,365.000, a sredinom 1995. u muškaraca, te 78,2 godina u žena. 

1. KLIMA I GEOGRAFSKI POLOŽAJ - Climate and geographical site 

rana, često zapunjena nanosima). Sjever zemlje je br- 

dovit (Minho). Na jugu rijeke Tago proteže se plitak 

plato Alentejo, nagnut prema zapadu, ograničen planinama 

Algarve. Na sjeveru Meseta, isprekidana i izbrazdana, 

tvori strme lance, usmjerene od jugozapada prema 

sjeveroistoku (Serra da Astrella). 

Klima je mediteranska, umjerenija blizinom Atlanskog 

oceana, aridna na jugu gdje se uzgaja pšenica i 

razvijeno je stočarstvo i to na velikim posjedima. 

Reljef Portugala odgovara zapadnom rubu iberijske 

Mesete (stara kristalinska podloga, raspucana i erodi- 

* Prof. (u m.), dr. sc. Rudolf Sabadi, Račkoga 12, Zagreb 

35

R. Sabadi: PORTUGAL, OSVRT NA ŠUMARSTVO I PRKRADU DRVETA Šumarski list br. I 2, CXXV (2001 ), 35-43 

Slika 1. 

Figure 1 

Kretanje zaposlenih u 1.000 i domaćeg bruto proizvoda u Portugalu 1990-1993 u 

1.000 US$/stan/g 

The development of employment in 1,000, and GNP in Portugal 1990-1993 in 

USS/person/year 

Sjeverno od Taga, mali posjed odlikuje se intenzivnom 

polikulturom (vinova loza, masline, kukuruz). 

Razvijen je ribolov, poglavito na sardine i tune, dobro 

je razvijena i poznata industrija ribljih konzervi. Koristi 

se hrast plutnjak koji je važan nacionalni resurs primarnog 

sektora aridnog gospodarstva. Unatoč nalazištima 

bakra, tugstena, kositra i potencijalne hidroenergije, industrija 

je donedavno bila ograničena na grane finalne 

proizvodnje (tekstil, prehrambeni proizvodi) usredotočen 

na dvije glavne lokacije, Lisabon i Porto. Posljednjih 

desetljeća situacija je promijenjena. Ulaskom Portugala 

u EZ došlo je do ogromnog porasta proizvodnje, 

zaposlenosti i standarda života. 

Unatoč stalnoj emigraciji, koja je donedavno kočila 

gospodarski razvoj, stanovništvo, zahvaljujući visokoj 

stopi prirasta pučanstva, relativno brzo raste. Portugal je 

donedavno bila zemlja u Europi s najnižim standardom 

življenja, ali se u kratkom vremenu oporavio, poput Republike 

Irske, pa danas spada u zemlje s najvišom stopom 

rasta domaćeg društvenog bruto proizvoda. 

2. KRATAK POVIJESNI OSVRT - A brief historical background 

Povijest Portugala vrlo je burna i vezana je uz povijesne 

svjetske prekretnice kao što su velika otkrića. 

U 2. stoljeću prije Krista zapadni dio Iberijskog poluotoka 

opire se rimskim osvajanjima, međutim u godinama 

60-19. pr.K. dolazi do rimske kolonizacije, prvo 

pod Cezarom, a potom Augustom. 

Germanske invazije u 5. stoljeću poslije Kr. (Svevi, 

Vizigoti) ostavljaju specifičan naglasak na originalnost 

Portugala sve do muslimanskog osvajanja 711. godine, 

koje ostavlja pečat na civilizaciju tezemljekroz 10. i 11. 

stoljeće. Kršćansko osvajanje poluotoka omogućuje 

izdizanje dinastije kraljeva Kastilije, burginjonskog 

porijekla. Godine 1139. Alphonse I Henriques (1128- 

1185) postaje kraljem Kastilije, koga priznaju papa i 

car Sv. rimskog carstva. 

Las Novas de Tolosa 1249. godine osvaja jug zemlje, 

što pojačava nezavisnost Portugala. Da bise osiguralo 

ponovno naseljavanje zemlje, monarhija jamči 

slobodnim seljacima život i posjed, ograničavajući na 

taj način moć i vlast plemstva i crkve. Sto se tiče Židova 

i Maura, unatoč njihovoj važnoj gospodarskoj ulozi, 

oni žive na rubu nacije i vegetiraju sve do 1496. godine. 

Posljednji kralj burginjonske dinastije Denis (1279- 

1325) pretpostavlja kretanja u gospodarstvu orijentirana 

na pomorsku trgovinu. Nova dinastija, koju su podupirali 

građani počinje s kraljem Huanom I. d'Aviz. Nova 

monarhija pojačava instituciju kraljevine, usmjerava 

osvajanja prema Maroku koja završavaju dosta neslavno. 

Monarhija prije svega nastoji ostvariti pomorsku 

i kolonijalnu ekspanziju prema novootkrivenim 

zemljama. Pod vladavinom Hernija Moreplovca (1415- 

1460) i kraljeva Juana II (1481-1495) i Manuela I. 

(1495-1521) portugalski pomorci napreduju obalama 

Afrike, otkrivaju Maderu, Azorske otoke, otočje Capo- 

Verde i u Guinejskom zaljevu osnivaju tvrđu Sao Jorge 

de Mina. Godine 1487. Bartolomeu Diaz stiže do Rta 

Dobre nade. Putovanje Vasca da Game u Indiju (1497- 

98) otvara put kolonijalnom carstvu koje se proteže od 

Kine do Brazila. Portugal otada ima nadzor nad trgovinom 

mirodijama, šećerom i robljem. Doba otkrića jednako 

je tako doba umjetničkog života (Manuelizam u 

likovnom stvaralaštvu, te Camoen u literaturi), koji pod 

utjecajem Inkvizicije postaje sterilnim. 

Godine 1580. smrću kralja Sebastijana u Ksar el- 

Kebiru dolazi do dinastičke krize, koja omogućuje Filipu 

II. španjolskom da postane i kraljem Portugala. Politika 

španjolskog ministra Olivareza i gubitak kolonija 

u korist Nizozemaca izaziva 1640. pobunu kojom je 

36

R. Sabadi: PORTUGAL, OSVRT NA ŠUMARSTVO I PRERADU DRVKTA Šumarski liši br. I -2. CXXV (2001). 35-43 

data vlast princu de Bragance, pod imenom Juan IV. 

Teškoće Španjolske proizašle ratom između Nizozemske 

i Engleske (1652) omogućile su mu vraćanje Brazila 

i afričkih luka, ali su Holanđani zadržali Indoneziju. 

Godine 1688. ugovorom u Lisabonu Španjolska priznaje 

nezavisnost Portugala. Kroz 25 godina, od 1750- 

1777. pod vladavinom Josepha I. Portugalskog, Portugal 

pod autoritetom markiza de Pombala proživljava 

razdoblje prosvijećenog despotizma. To je doba kada se 

ponovno podiže Lisabon, razrušen potresom 1755, kada 

dolazi do laicizacije političkog života, označen istjerivanjem 

Jezuita (1759), u sklopu s gospodarskom politikom 

kojapodstiče trgovinu, a potom razvoj industrije. 

Portugal je proglašen republikom 5. listopada 

1910., poslije ubojstva Karla 1. Godine 1926. državnim 

vojnim udarom nestaje parlamentarni režim, vlast preuzima 

diktator dr. Salazat; koji je srušen tek nakon vojnog 

puča u travnju 1974., nakon 48 godina diktature. 

Portugal se u Europi odlikuje danas uzoritom demokracijom, 

s odličnim funkcioniranjem parlamentarnih 

institucija, te ulogom države, koja ima ulogu podstrekača 

gospodarskog i inog života, bez donošenja poslovnih 

odluka. Zakonodavtsvo Portugala odlikuje se u najvećoj 

mjeri time što je podsticajno, a ne restriktivno. 

Pad diktature omogućio je da se siromašna zemlja Portugal 

riješi teškog bremena kolonijalizma, dajući Angoli 

i Mozambiku samostalnost, jednako kao stoje to učinjeno 

i u Aziji s kolonijama i Makaou i Goi. Time je ujedno 

bio otvoren i put za prijem u EZ, jer je Portugal, 

unatoč velikom siromaštvu, uspio u vrlo kratkom vremenu 

ispuniti preduvjete EZ za prijem. Po prijemu u EZ 

započeo je gospodearski boom te zemlje, koji se nastavlja 

unatoč povremenim recesijama. Kao što to prikazuje 

si. 1 vidi se da djelotvornost narodnog gospodarstva 

neprekidno raste, te da su povrermena odstupanja 

uglavnom rezultat krupnih strukturnih prilagodbi. 

Tablica 1. Sadašnja i potencijalna uporaba tla u Portugalu 

(u 1.000 ha) 

Table 1 Present and potential land use in Portugal (in 

1,000 ha) 

Šumske površine 

Poljoprivredne površine 

Neobr. i izgrađeno zemljište 

Ukupno 

3. SUME I SUMARST 

Sume zauzimaju značajan dio nacionalnog teritorija, 

3 milijuna ha ili 35 % ukupne površine. Ovoj brojci 

valja pridodati 3-4 milijuna ha goleti i slabo produktivnih 

poljodjelskih površina, koje bi mogle biti razvrstane 

i uporabljene kao šumsko zemljište. 

Portugalske šume većinom su u privatnom posjedu 

(preko 80 %), od kojih je najveći dio uključen u poljoprivredna 

gospodarstva. Državne šume zauzimaju 3 % 

šumskih površina, a komunalne šume i šume ostalih 

udruga oko 12 %, ove posljednje većim dijelom pokrivaju 

dine ili su u planinskim zonama. Drvna poduzeća, 

među kojima su većina poduzeća za proizvodnju celuloze, 

posjeduju oko 6 % šumskih površina. 

Veličina šumoposjeda različita je prema regijama, 

općenito je ona malena, oko 71 % šumoposjednika po- 

Sadašnja Potencijalna 

uporaba tla u 1.000 ha 

3 108 5 280 

4 158 2 337 

1 627 1276 

8 893 8 893 

Izvor: Forest, Forestry and Forest Products in Portugal, IN 

STITUTU FLORESTAL, Lisboa 

Primorski bor i listopadni hrastovi pokrivaju kraj 

sjeverno od rijeke Tago, dok se zimzeleni hrastovi (crnika 

i plutnjak) nalaze na jugu. 

D - Forests and forestry 

sjeduju posjede manje od 4 ha, a samo 1 % šumoposjeda 

je preko 100 ha. Na sjeveru i u središtu Portugala 

često se nalaze vrlo mali šumoposjedi, što predstavlja 

veliku prepreku razvoju šumarstva. 

Glavne vrste šumskog drveća su primorski bor (P 

pinaster), čije površine zauzimaju oko 40 % svih šumskih 

površina. Slijedi hrast plutnjak (Q. subef) koji zauzima 

22 % šumskih površina, hrast crnika (Q. ilex) je na 

površini oko 15 %. Eukaliptus, i to najpretežitije e. globulus, 

zatim ostali hrastovi i kesten, a među ostalim 

vrstama dominira pinija (P pinea) uz druge vrste. 

Najraširenija vrsta svakako je primorski bor, koji se 

nalazi posvuda, od primorskih dina do planina u unutrašnjosti, 

od morske razine pa do 1.000 m nadmorske visine, 

na najrazličitijim geološkim supstratima. 

Tablica 2. Šumske površine ( 1.000 ha) 

Table 2 Forest area (in 1,000 ha) 

(1.000 ha) 

Gospodarske šume 

Negospodarske šume 

Ostalo zemljište pod šumom 

Ukupno 

2351 

410 

347 

3 108 



Hrast plutnjak, koji je drugom najčešćom vrstom 

portugalskih šuma, pripada primitivnoj vegetaciji. Njegove 

kulture igraju veliku gospodarsku ulogu u Portugalu, 

koji je danas prvim najvećim proizvođačem pluta. 

37

R. Sabadi: PORTUGAL. OSVRT NA ŠUMARSTVO I PRERADU DRVETA Šumarski listbr. 1-2, CXXV (2001), 35-43 

Tablica 3. Portugalske šume prema posjedu u % 

Table 3 The Portugal's forests by ownership in % 

% 

Državne 

Lokalne zajednice 

Radničke grupe (usufruct) 

Privatni sektor 

Industrija 

Ukupno 

2,7 

11,8 

1,3 

77,8 

6,4 

100,0 



Eukaliptus, korišten najčešće u uzgojnom obliku panjača 

u kratkim ophodnjama, radi uporabe u industriji 

celuloze i papira, posljednjih godina doživio je spektakularna 

povećanja površina. Ekspanzija eukaliptusa razumljiva 

je s obzirom na njegovu visoku produktivnost, 

način korištenja i njegovu veliku prilagodljivost najrazličitijim 

geološkim, klimatskim i pedološkinm uvjetima. 

Od ulaska Portugala u EZ ne treba zanemariti niti 

Tablica 4. Šume Portugala prema vrstama drveća 

(1.000 ha) 

Table 4 Forests of Portugal by tree species ( 1,000 ha) 

Distribucija po vrstama drveća (u 1.000 ha) 

Primorski bor 

Hrast plutnjak 

Hrast crnika (Q. ilex) 

Eukaliptus 

Hrast 

Kesten 

Ostali 

Ukupno 

1252 

664 

465 

386 

112 

31 

198 

3 108 



pomoć koju EZ pruža poljodjelcima koji odustaju od 

proizvodnje hrane, hiperprodukcije koja u EZ predstavlja 

inače problem. Tako je sve više tala ispod ili pri graničnoj 

produktivnosti u poljodjelstvu, predmetom konverzije 

u plantaže eukaliptusa. Bez obzira na kolebanje 

cijena celuloze, posljednje desetljeće pokazalo se stabilnim 

u cijenama svih vrsta papira, gdje Portugal igra 

sve važniju ulogu. 

Tablica 5. Drvna zaliha, neto godišnji prirast, sječe i otprema u gospodarskim šumama Portugala 

Table 5 Growing stock, net annual increment, fellings and removals in exploitable forests in Portugal 

Gospodarske' šume 

Drvna zaliha (DZ) 

Neto godišnji prirast (NGP) 

Sječa 

Otprema 

Otprema neto (ispod kore) 

Drvna zaliha mVha 

Neto godišnji prirast mVha 

[Sječa/neto god. prirast] x 100 

Četinjače 

109 606 

6 896 

6 603 

6 537 

4 576 

1.000 m 3 s korom 

Listače 

56 857 

4 390 

4 276 

3 977 

3 182 

UKUPNO 

166 483 

11286 

10 879 

10514 

7 758 

70,81 

4,80 

96,39% 

Izvor: Forest, Forestry and Forest Products in Portugal, INSTITUTO FLORESTAL, Lisboa 

Tablica 6. Proizvodnja pluta u Portugalu (prosjek 

1981-1989) 1 

Table 6 Cork production in Portugal (1981-89 average) 

Proizvodnja pluta 

Prva berba (niža klasa kakvoće) 

Reproduktivno pluto 

Ukupno 

tona/god 

33 000 

117 000 

150 000 


STITUTO FLORESTAL, Lisboa 

Proizvodnja smole započela je u javnim šumama 

polovicom prošlog stljeća i povećavala se od tada progresivno 

zahvativši gotovo sve borove šume. Na oko 

50 % površina pod borom tijekom godine od ožujka do 

studenog, krstare smolari. Godišnja razina potencijalne 

ekstrakcije smole procjenjuje se naoko 130.000 tona, 

proizvodi se međutim oko 50.000 tona godišnje. 

Pčelarstvo se u Portugalu nalazi pod nadzorom 

Generalne direkcije šuma, u odsjeku za lov, pčelarstvo i 

ribolov u unutrašnjim vodama. Pčelarska aktivnost 

čvrsto je vezana na šume, što opravdava ovakavu brigu 

1 Na plantažama hrasta plutnjaka prvo guljenje pluta daje inferiorno pluto, koje se većim dijelom rabi za plutene čepove koji su lijepljeni (u 

podrumarstvu takvi čepovi umanjuju vrijednost i najboljih vina) ili pak za plutene proizvode koji su slijepljeni. Reproduktivna stabla, koja 

se gule svakih 9-10 godina daju kvalitetno pluto za najrazličitije namjene, prvenstveno za začepljivanje boca alkoholnih pića. 

38

R. Sabadi: PORTUGAL, OSVRT NA ŠUMARSTVO 1 PRKRADU DRVETA Šumarski list br.l 2, CXXV (2001), 35-43 

za nj. Portugal posjeduje oko 510.000 košnica, koje su 

u sklopu 40.500 pčelarskih gospodarstava. Godišnja 

proizvodnja meda je oko 5.000 tona. Izvozi se otprilike 

4 tone meda, a uvozi oko 383 tone (1992.). 

Proizvodnja drveta iz portugalskih šuma kreće se 

ukupno godišnje oko količine 8,02 milijuna m\ od čega 

su 4,69 milijuna m 3 četinjače, a 3,33 milijuna m 3 listače. 

Trupci za piljenje i furnir od toga su ukupno 3,32 milijuna 

m 5 (četinjače 2,65, listače 0,46 milijuna m 5 ). Zna- 

čajna je proizvodnja celuloznog drveta, poglavito iz eukaliptusa, 

kojom se opskrbljuje vrlo razvijena industrija 

celuloze i papira. Na tom području rezultati koje 

zemlja postiže vrlo su zapaženi. Treba voditi računa da 

je ova industrija utemeljena na brzorastućem eukaliptusu, 

prinos kojeg je po jedinici površine daleko veći od 

onog četinjača u nordijskim zemljama, no čija je kakvoća 

celuloze nedostižna. 

Tablica 7. Portugal: Šumska industrija 

Table 7 Portugal: Forest Industries 

Šumska industrija 

Pilane 

Furniri i šperploče 

Iveraste ploče 

Ploče vlaknatice 

Stolarstvo 

Pokućstvo 

Celuloza 

Papir i karton 

Pluto 

Brodogradnja 

Ukupno 

% u odnosu na portug. prerađ. industriju 

Broj jedinica 

875 

9 

8 

3 

1035 

2 000 

8 

62 

650 

29 

4 679 

20% 

Broj zaposlenih 

14 500 

1 136 

1 911 

807 

9 370 

14 000 

5 255 

5 259 

13 000 

732 

65 970 

9% 

Izvor: Forest, Forestry and Forest Products in Portugal, INSTITUTO FLORESTAL, 

Lisboa 

4. PROIZVODNJA I IZVOZ ŠUMSKIH PROIZVODA - Production and exports of forest products 

Vanjska trgovina proizvodima šumske industrije 

Portugala vrlo je intenzivna, posebice celulozom u kojoj 

je Portugal zemlja neto izvoznica. Najveći dio (otprilike 

polovina) piljene građe borovine izvozi se najvećim 

dijelom kao palete. Zbog postignuća u napretku 

proizvodnje i kakvoće iverastih ploča, tvornice tog sektora 

usmjerile su svoju proizvodnju prema vanjskom 

tržištu, posebice tržištu V. Britanije, inače tradicionalnom 

portugalskom tržištu. 2 

Najznačajniji portugalski izvozni artikl svakako je 

pluto, koje još i danas, nakon stoje industrijalizacija u 

Portugalu u zamahu, predstavlja jednu od najznačajnijih 

proizvoda. Još prije par godina, pluto je u ukupnoj 

vrijednosti portugalskog izvoza predstavljalo čak 12 %. 

Kapaciteti proizvodnje celuloze u Portugalu po stupnju 

korištenja samo su iza Švedske (96,6 %), SAD 

(96,6 %) i Njemačke (94,4 %) i iznose npr. u 1994. visokih 

94,1 %. Korištenje kapaciteta iste godine proizvodnje 

papira i kartona bilo je 92%, ali su u korištenju 

takvih kapaciteta kolebanja prilično velika. 

Istovremeno kapaciteti za proizvodnju celuloze i 

papira u Portugalu kretali su se kako je to prikazano na 

slici 4. Portugal ne proizvodi ni mehaničku, niti polucelulozu, 

već samo manje količine nebijeljene sulfitne 

celuloze od listača (eukaliptus), nešto više nebijeljene 

sulfatne celuloze od listača (uvijek od eukaliptusa), zatim 

nešto nebijeljene sulfatne celuloze od četinjača, a 

najveći su kapaciteti u proizvodnji bijeljene sulfatne i 

soda celuloze. 

: Treba imati u vidu činjenicu da povezanost Portugala i V. Britanije 

datira još iz Napoleonskih ratova. Prestiž koji je Portugal ostvario 

prodajama vina Porto, zahvaljuje je u prvom redu tržištu V. 

Britanije. Osim toga, V. Britanijaje već dugo destinacija iseljavanja 

Portugalaca, koji su ondje tražili posao. 

Slika 2. Skupljanje pluta u sastojini hrasta plutnjaka u Portugalu 

Figure 2 Harvesting of cork in the Quercus suber stand in Portugal 

(Foto: Institutu Florestal, Lisboa) 

39

R. Sabadi: PORTUGAL. OSVRT NA ŠUMARSTVO I l'RURADU DRVHTA Šumarski list br. I- 2. CXXV (2001 ). 35-43 

Tablica 8. Pregled kapaciteta za proizvodnju papira i kartona u Portugalu 

Table 8 Paper and paperboard capacity survey in Portugal 

Šifra 

4.21 

4.22 

4.31 

4.32 

4.33 

Ukupno 

Vrsta 

Premazani i pisaći papiri 

Nepremazani i pisaći papiri 

Papiri za domaćinstvo i higijenski papiri 

Papiri i kartoni za zamatanje 

Ostali nespomenuti papiri i karton 

1994 1995 1996 1997 1998 1999 

20 

430 

85 

480 

16 

1031 

Ukupan kapacitet u metričkim tonama/godišnje 

22 

435 

85 

480 

16 

1 038 

27 

450 

85 

490 

16 

1 068 

27 

460 

85 

490 

16 

1 078 

27 

460 

85 

520 

16 

1 108 

27 

460 

85 

520 

16 

1 108 

Izvor: Pulp & Paper Capacities, Survey 1994-99, FAO, Rome 1995 

Slika 3. Svjetski kapacitet proizvodnje celuloze, papira i kartona 

Figure 3 World pulp, paper and paperboard capacity 

Slika 4. Svjetski kapacitet proizvodnje celuloze, papira i kartona 

Figure 4 World pulp, paper and paperboard capacity 

40

R. Sabadi: PORTUGAL, OSVRT NA ŠUMARSTVO I PRKRADU DRVETA Šumarski list br. 1 2. CXXV (2001 ), 35-43 

Slika 5. Pregled kapaciteta za proizvodnju celuloze u Portugalu 

Figure 5 Pulp capacity survey in Portugal 

Slika6. Araucaria sp. (iz Australije) u perivoju dvorca Bussaco u 

° ,„ ,. ., . , _ _ , Slika 7. Jedna od mnogobrojnih plantaža Eucalyptus globulusa u 

Figure 6 Araucaria sp. (from Australia) ratne Bussaco Castle park p t 1 

(Foto: R. Sabadi) „. _ _ . ,, , , , , . , 

Figure 7 One ot numerous Eucalyptus globulus plantations in 

Portugal 

(Foto: Instituto Florestal, Lisboa) 

41

R. Sabadi: PORTUGAL, OSVRT NA ŠUMARSTVO I PRERADU DRVKTA Šumarski list br. 1-2. CXXV (2001 ), 35-43 

5. ŠUMARSKA POLITIKA - Forest policy 

Šumarska služba u Portugalu osnovana je prvobitno 

nizom međusobno zavisnih elemenata koji su trebali 

djelovati poput cjeline, što međutim nije bio i slučaj 

uvijek prema namjerama. Generalna direkcija za šumarstvo 

unutar Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i 

hrane zadužena je da pridonese formulaciji primjeni 

šumarske politike, upravljanju državnim šumskim 

zemljištem, ispašom u šumama i na šumskim zemljištima, 

lovom, slatkovodnim ribarstvom i pčelarstvom, te 

u ostalim vidovima šumoposjeda provodi takvu zacrtanu 

šumarsku politiku. 

1986. odredbom Ministarstva poljuprivrede, ribarstva 

i hrane, dolazi do nove formulacije zadaća Generalne 

direkcije za šumarstvo. Toj službi data je sljedeća 

zadaća: 

i. Tehnička savjetnička uloga u Ministarstvu pri formulaciji 

nacionalne šumarske politike; 

ii. Upravljanje područjima pod neposrednom odgovornošću 

države; 

iii. Umirivanje bujica s ciljem čuvanja tala i regulacije 

režima voda; 

iv. Priprema uputa za pošumljivanja, iskorištavanje šuma 

i upravljanje šumskim pašarenjem; 

v. Podrška upravljanju i modernizaciji iskorištavanja 

privatnih šuma u oblicima tehničke pomoći i stručnoj 

izobrazbi; 

vi. Nadzor radova plantažiranja pripremanje i/ili analiza 

projekata i nadzor nad njihovim izvršenjem ispitivanjem 

kakvoće sjemena i sadnica šumskog drveća. 

Generalna direkcija sadrži u svojoj središnjici pet 

odjela: 

i. Odjel za studije i planiranje; 

ii. Odjel za šumarski razvoj i šumsku ispašu; 

iii. Odjel za šumarsku proizvodnju; 

iv. Odjel za lov, pčelarstvo i slatkovodno ribarstvo; 

v. Upravni odjel. 

Generalnoj direkciji na konzultativnoj osnovi pomaže 

Šumarski savjet, koji predstavlja društveno-gospodarske 

interese šumarskog sektora i osigurava predstavništvo 

profesionalnih interesa na šumarski razvoj. 

Konačno, generalna direkcija ima sedam regionalnih 

šumarskih uprava, koje piokrivaju cjelokupan teritorij 

države. Sjedište Generalne direkcije je u Lisabonu, 

a sjedišta šumskih uprava su u: 

1. Porto 

2. Via Real 

3. Viseu 

4. Coimbra 

5. Marinha Grande 

6. Evora 

7. Faro 

Glavne zadaće regionalnih šumarskih službi su 

sljedeće: 

• Pothvati šumarskog razvoja, posebno onog datog u 

glavnom razvojnom programu glede vrednovanja 

šumskih područja i poduzimanih mjera u poljoprivrednim 

gospodarstvima u odnosu na šumoposjedničke 

površine; 

• Upravljanje nacionalnim šumskim fondom i pomaganje 

privatnom sektoru na području uzgajanja šuma, 

kombinaciji šumskog pašarenja u šumama, lova, 

pčelarstva i ribarstva u slatkim vodama; 

• Upravljanje državnim šumskim rasadnicima; 

• Zaštita i obrana šuma protiv boleština, insekata i 

požara; 

• Tehnička pomoć šumarskim poduzetnicima i njihovim 

profesionalnim organizacijama; 

• Kontrola propisa koji proistječu iz važećeg šumarskog 

zakonodavstva. 

Osoblje direkcije broji 54 zaposlena u samoj direkciji, 

107 viših tehničara, 207 tehničara (tehničko i 

tehničko-profesionalno osoblje), 421 administrativnog 

osoblja, 1.344 specijaliziranih radnika (čuvara šuma, 

kvalificiranih i priučenih šumskih radnika) te 668 nekvalificiranih 

radnika. 

1991. godine Direkcija je brojala 2.800 zaposlenika, 

uz stalnu tendenciju da bi taj broj porastao, posebice u 

srednjoj i višoj te visokoj spremi izvršitelja. Opći pokret 

racionalizacije koji je zahvatio šumarstvo svih industrijski 

razvijenih zemalja u zadnjem desetljeću drugog 

milenija, pridonio je da su i u portugalskom šumarstvu 

u tijeku pothvati ka racionalizaciji. 

U najgrubljim obrisima ta kretanja idu u smjeru dokidanja 

inertnosti, kojih ima i u šumarstvu, time što bi 

se sve stoje moguće u toj djelatnosti jednostavno stavilo 

pod tržišnu kontrolu i djelovanje zakona ponude i potražnje. 

Šumarska izobrazba kadrova odvija se na permanentnoj 

osnovi u okviru Generalne direkcije za šumarstvo, 

programima osnovnog obrazovanja i dopunskih 

instruktaža, koje je organizirano od Odsjeka za 

izobrazbu šumarskih kadrova. Taj Odsjek je npr. u 

1991. godini imao čak 950 stažista u najrazličitijim programima. 

U tom smislu, Odsjek ima na rasopolaganju dva 

Centra za izobrazbu, jedan u Montserrate u blizini Lisabona, 

a drugi, Centar za šumarske radove i tehniku u 

Lousà u blizini Coimbra, osnovan 1984. 

Osim ova dva izobrazbena centra, Portugal nema 

razvijeno školstvo za šumarske i drvopreradivačke kadrove, 

poput niza europskih zemalja, na nižoj i srednjoj 

razini. Na sveučilišnoj razini izobrazba diplomanata 

sveučilišta izvodi se samo na: Instituto Superior de 

Agronomia, Universidada Técnica de Lisboa. 

42

R. Sabadi: PORTUGAL, OSVRT NA ŠUMARSTVO I PRERADU DRVETA Šumarski list br. I 2. CXXV {201)1 ), 35-43 

6. ZAKLJUČAK - Conclusion 

proizvodnji smole i pluta, a diversifikacija u uporabi 

šuma (lov, ribolov, pčelarstvo i turizam) daje nadu da će 

razvoj šumarstva pratiti povoljan gospodarski razvoj te 

zemlje. Generalna direkcija za šumarstvo, od svojeg 

ustanovljenja 1986., nastoji na tom putu aktivno sudjc- 

lovati. 

Portugal je zemlja koja je čini se potpuno svjesna 

svojih prednosti, koje ima zahvaljujući svojem šumarstvu. 

Ondje se neprekidno nastoji izvući maksimalna 

korist iz povoljnih fizičkih preduvjeta pri stvaranju 

baze za industriju celuloze i papira, i njezino održavanje 

pri vrhu proizvodnosti i konkurentnosti. Osim toga, 

Portugal danas drži gotovo monopolističku ulogu u 

SUMMARY: On the south-west of the Iberian Peninsula located Portugal 

is by its surface abou 1/2 larger than Croatia, having more than twice 

Croatia s population, last decade counts to the countries registering the highest 

rate of Gross Domestic Product, standard of living as well. Not long ago 

belonging to the poorest nations of Europe, Portugal climbed over unbelievable 

US$10,000 GDP/inh/year. After the fall ofSalazar's regime democratic 

and parliamentary institutios have been established, and functioning astonishingly. 

From 1974 no serious corruptional affair has been registered, there is 

also no evidence of compromitation of the government institutions by any dishonourable 

deeds. 

Large Portuguese s forest areas are under cork oak, item by which Portugal 

acquired monopoly on the world market, the growing stock being smaller 

relativelly, taking into account that 35 % of the land area is under forest cover. 

The same happens wih pine resin on the exports market Portugal also has 

reached almost monopoly. 

By state s support, EEC as well, a great part of small agricultural holdings 

of marginal productivity turn their land into successful Eucalyptus plantation, 

thus enabling production of necessary inputs for their important and modern 

pulp and paper industries. 

One should respect the fact that overhelming chemical pulp, cultural and 

sanitary papers production has left no serious ecological pollution consequences. 

Key wo rds : Portugal: Forest cover - sawnwood production — cork production 

-pine resin production - eucalyptus plantations -forest policy. 

43

PREGLEDNI ČLANCI REVIEWS Šumarski list br. 1-2, CXXV(2001), 45-56 

UDK 630* 181 + 181.3 

JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA 

KLIMATOGENE RASPROSTRANJENOSTI? 

IS THE PEDUNCULATE OAK SPECIES OF 

CLIMATOGENIC DISTRIBUTION IN CROATIA? 

Oleg ANTONIĆ* 

SAŽETAK: U ovom se radu raspravlja o ekološkim uvjetima prostorne razdiobe 

hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Hrast lužnjak je u Hrvatskoj glavna vrsta 

drveća u dvije šumske zajednice: Genisto elatae - Quercetumroboris Ht. 1938 

i Carpino betuli - Quercetum roboris (A n ić 1959) emend. Rauš 1969. U prvoj 

zajednici koja dolazi u poplavnim nizinama, prisutnost hrasta lužnjaka, 

kao i većine ostalih biljnih vrsta, uvjetovana je dopunskim vlaženj em podzemnom 

vodom i poplavama, odnosno njegova rasprostranjenost nije klimatogena. 

Druga zajednica je floristički slična klimatogenoj zajednici hrasta kitnjaka 

i običnog graba (Epimedio-Carpinetum betuli (Ht. 1938) Bo r h i d i 1963). 

Iako ostale vrste zajednice Carpino betuli - Quercetum roboris nisu utjecane 

podzemnom vodom zbog plićeg zakorjenjivanja, prisutnost hrasta lužnjaka, 

kao vrste koja razvija dubok korijenov sustav, često je (ali ne i uvijek) uvjetovana 

dopunskim vlaženj em podzemnom vodom i u toj zajednici. To je posebno 

istaknuto na lakšim tlima s nepovoljnim hidropedološkim karakteristikama 

(malen kapilarni uspon i kapacitet tla za dostupnu vodu). Pored toga, areali 

zajednica Carpino betuli - Quercetum roboris i Epimedio - Carpinetum betuli 

imaju sličnu makroklimu, ali se razlikuju geomorfološki -prva zajednica izbjegava 

nagnute terene, što neizravno ukazuje na vlažnija staništa. Može se 

općenito zaključiti da je hrast lužnjak u Hrvatskoj rasprostranjen izvan dopunski 

vlaženih područja (podzemnom vodom i/ili poplavama) samo kada su 

hidropedološki i/ili geomorfološki uvjeti povoljni. 

Poznavanje okolišnih uvjeta koji kontrolirajupridolazak i uspijevanje hrasta 

lužnjaka na određenom području važno je za gospodarenje šumom, kao i 

za projektiranje hidrotehničkih zahvata na načelima održiva razvoja. U skladu 

s tim, trebat će provesti dodatna istraživanja koja će omogućiti detaljno razumijevanje 

interakcija između okolišnih čimbenika (npr. hidroloških i hidropedoloških 

karakteristika, evaporacije, transpiracije, oborine) koji zajedno 

rezultiraju prisutnošću lužnjaka na određenom području, uključujući problem 

unutarvrsne (ekološke rase hrasta lužnjaka) i međuvrsne (u smjeru hrasta kitnjaka) 

genetske varijabilnosti. 

K l/ u č n e r ij e č i : hrast lužnjak, vegetacijski klimaks, makroklima, podzemna 

voda, zakorjenjivanje, hidropedološke karakteristike, nagib terena, 

hrast kitnjak. 

UVOD - Introduction 

Olcg Antonie, Institut Ruder Bošković, Bijenička 54, Zagreb 

e-mail: oantonic@rudjcr.irb.hr 

Vegetacijski klimaks je u najopćenitijem smislu konačni 

stadij razvoja vegetacije koji je u ravnoteži s okolišnim 

uvjetima, odnosno ne mijenja se sve dok su oko- 

45

O. Antonie: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGKNE RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list br. 1 2, CXXV (2001), 45-56 

lisni uvjeti konstantni. Pojam klimaksa u znanost o vegetaciji 

uvodi Clements (1916, 1936), definirajući 

ga kao vegetaciju koja je dominantno uvjetovana klimom 

šireg područja (makroklimom). Ovakvo shvaćanje 

pojma klimaksa (teorija monoklimaksa) prihvaćeno 

je i u nas vrlo primjenjivanom fitosociološkom pristupu 

Braun-Blanqueta (1964), čemu odgovara i često 

rabljeni pojam "klimatogena (klimazonalna) vegetacija". 

Suprotno tome, u teoriji poliklimaksa (npr. Tansley 

1935, Daubenmire 1966), najednom području 

može postojati više relativno trajnih stadija razvoja vegetacije 

u relativnoj ravnoteži s okolišem, koji mogu 

biti dominantno uvjetovani klimom područja (klimatogeni 

klimaks), ali i drugim okolišnim čimbenicima. Činjenica 

da bi svi ostali relativno trajni stadiji nekog područja 

prešli u klimatogeni klimaks kada bi prestalo 

djelovanje okolišnih čimbenika koji ih uvjetuju, u 

ovom je pristupu samo teorijskog značenja, jer se odnosi 

na krupniju vremensku skalu, redovno podrazumijevajući 

geomorfološke promjene. S druge strane, slijedeći 

teoriju monoklimaksa, na nekom užem području 

može postojati više klimaksnih vegetacijskih tipova 

samo na različitim geološkim podlogama (npr. u Gorskom 

kotaru šuma bukve i jele (Abieti - Fagetum s.l.) na 

vapnencima i dolomitima, a šuma jele s rebračom (Blechno 

-Abietetum Ht. 1950) na silikatima) ili tamo gdje 

razvedeni reljef lokalno modificira globalnu prostornu 

razdiobu klimatskih čimbenika (vidi npr. Antonie 

1996a, 1996b, Antonie i dr. 1997). Spomenute dvije 

teorije u sebi zapravo i nisu proturječne: monoklimaks 

je hipotetski konačni stadij razvoja vegetacije bez obzira 

na vrijeme potrebno da se on dostigne, dokje poliklimaks 

skup svih relativno trajnih vegetacijskih stadija 

nekog područja koji su, svaki na svome staništu, rezultat 

singenetske sukcesije (npr. od livade, preko šikare i 

pionirske šume, do relativno trajnog stadija, usporedi 

npr. Glavač 1987). 

Obilježje klimaksa, osim vegetacijskim tipovima 

(biljnim zajednicama), može se pridijeliti i određenoj 

vrsti drveća. Slijedimo li teoriju monoklimaksa, u vrste 

klimaksa možemo ubrojati samo one koje barem u jednom 

dijelu svog areala grade trajne, makroklimatski 

uvjetovane vegetacijske stadije. Takve su primjerice u 

nas hrast kitnjak (Quercus petraea Liebl.) i bukva (Fagus 

sylvatica L.). Slijedimo li teoriju poliklimaksa, tada 

u vrste klimaksa možemo pribrojiti i smreku (Picea 

abies L.) koja gradi trajne stadije u mrazištima na našem 

kršu (npr. Aremonio-Piceetum Ht. 1938) uvjetovane 

ponajprije specifičnom topoklimom, koja ne pogoduje 

razvoju makroklimatskog klimaksa (Abieti - Fagetum 

s.l.). Takvi trajni vegetacijski stadiji u teoriji monoklimaksa 

označavaju se često pojmom "paraklimaks" 

(usporedi npr. Vukelić iRauš, 1998). Pionirske 

vrste koje ne grade trajne stadije (npr. breza, Betula 

pendula Roth), nisu ni prema jednom pristupu vrste klimaksa. 

Mnoge vrste koje su u jednom dijelu svog areala 

klimatogenog rasprostranjenja, u drugom dijelu areala 

grade neklimatogene biljne zajednice. Tako primjerice 

jela (Abies alba Mill.) osim gore spomenutih klimatogenih 

zajednica gradi i biljnu zajednicu s milavom 

(Calamagrostio -Abietetum Ht. 1950), čiji je sukcesijski 

razvoj prema klimaksu (Abieti - Fagetum s.l.) znatno 

usporen edafski (strmi i kameniti vapnenački tereni 

sa slabo razvijenim tlima). 

Prema teoriji poliklimaksa, hrast lužnjak (Quercus 

robur L.) je u nas vrsta klimaksa koja u nizinskim područjima 

gradi trajne stadije. Prema teoriji monoklimaksa, 

on bi to bio samo u slučaju da gradi sastojine 

čije je rasprostranjen)e klimatogeno, bez obzira na potrebu 

za dopunskim vlaženjem zone zakorjenjivanja 

poplavama i/ili podzemnom vodom. Pitanje klimatogenosti 

rasprostranjenja hrasta lužnjaka u Hrvatskoj nije 

samo teorijskog značenja, nego je također iznimno važno 

s gledišta optimalnog gospodarenja našom najvrijednijom 

vrstom drveća, pogotovo u svjetlu razloga 

propadanja lužnjakovih šuma (usporedi npr. Prpić i 

A n i ć, 2000). To je pitanje predmet ovog rada. 

RASPRAVA - Discussion 

Interpretacija literaturnih podataka - Interpretation of literature data 

Šume u kojima je hrast lužnjak glavni edifikator u 

nas se uglavnom rasprostiru u riječnim nizinama uz 

Dravu, Savu, Kupu, Dunav i njihove pritoke (Rauš, 

1996). Te šume se sintaksonomski općenito svrstavaju 

u dvije glavne zajednice: šumu hrasta lužnjaka s velikom 

žutilovkom (Genisto elatae - Quercetum roboris 

Ht. 1938) i šumu hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino 

betuli - Quercetum roboris (Anić 1959) emend. 

R a u š 1969). Prva zajednica, poznata i kao "slavonska 

šuma hrasta lužnjaka", sintaksonomski pripada svezi 

Alno - Quercion roboris Ht. 1954, koja obuhvaća vlažne 

nizinske šume na povremeno plavljenim terenima 

(niže), s relativno visokom razinom podzemne vode 

(usporedi npr. Vukelić i Rauš, 1998). Te šume u 

smislu mikrozonacije vegetacije pridolaze iznad šuma 

iz sveze Alnion glutinosae Malcuit 1929, u kojima dominiraju 

crna joha i poljski jasen, i koje obrastaju redovito 

plavljene terene s čestom stagnirajućom vodom i 

visokom razinom podzemne vode (bare), a ispod šuma 

hrasta lužnjaka i običnog graba iz sveze Carpinion betuli 

Isll. 1932, koje obrastaju terene izvan domašaja poplavne 

i stagnirajuće vode, uz nižu razinu podzemne 

vode (grede). 

46

O. Antonie: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGENL RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list hr. I 2, CXXV (2001 ). 45-56 

Sukladno tome, šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom 

nije klimatogena zajednica, jer je dominantno 

uvjetovana dopunskim vlaženjem podzemnom vodom 

i povremenim poplavama, pa u tom dijelu svog areala 

ni lužnjak nije vrsta klimatogenoga rasprostranjenja. 

Značenje dopunskog vlaženja dodatno ilustrira fragmentarni 

pridolazak te zajednice na 

nadmorskoj visini od 440 m u 

Drežničkom polju, te u Motovunskoj 

šumi u dolini rijeke Mirne unutar 

submediteranske vegetacije, u oba 2 

slučaja daleko izvan glavnoga areala 

u panonskoj nizini (usporedi npr. 

Rauš, 1996). 

S druge strane, tipična šuma lužnjaka 

s običnim grabom (Carpino 

betuli - Quercetum wboris typicum 

Rauš 1969), u kojoj ostali fitoindikatori 

(usporedi Rauš et al. 1992, 

Vukelić i Rauš, 1998) upućuju 

na odsutnost dopunskog vlaženja rizosfere 

poplavama i/ili podzemnom 

vodom, općenito se smatra klimaksom 

nizinskog područja (Vukelić i 

Rauš, 1998), shvaćenog u smislu 

teorije monoklimaksa. Posve je jasno 

da se najvažniji fitoindikator te zajednice, 

obični grab {Carpinus betulus 

L.) može smatrati vrstom drveća 

čije je rasprostranjenje klimatogeno, 

jer on ne podnosi stajaću vodu i 

visoku razinu podzemne vode, a također 

gradi i klimatogene sastojine s 

hrastom kitnjakom na višim terenima 

(Epimedio - Carpinetum betuli 

(Ht. 1938)Borhidi 1963). Klimatogenost 

pridolaska lužnjaka u toj zajednici 

nije tako očita, ponajprije 

zbog znatno dubljeg zakorjenjivanja. 

Istraživanje zakorjenjivanja hrasta 

lužnjaka u šumi Repaš u Prekodravlju 

(Prpić i dr. 1987, vidi također 

Prpić i Anić, 2000), pokazuju da 

na tlima lakše teksture poniruće korijenje 

hrasta lužnjaka dopire do ljetnih 

razina podzemne vode i u zajednici s 

običnim grabom (gotovo do 3 m dubine), 

u jednom slučaju čak probijajući 

sloj matičnog supstrata šljunka 

debljine 1.5 m. Isto tako, simulacije 

prirašćivanja hrasta lužnjaka u zavisnosti 

od razine podzemne vode, korištenjem 

empirijskog matematičkog 

modela razvijenog za isto područje 

2 

T- 20 

(Antonie et al. 1999, Antonie et al. u tisku-a), pokazuju 

(slika 1.) da su mlade sastojine tolerantne na različite 

razine podzemne vode, dok se starošću zona tolerantnosti 

smanjuje, da bi se nakon starosti od približno 

stotinu godina stabilizirala u opsegu koji je cijeli u zoni 

korijenovog sustava, bez obzira na biljnu zajednicu. 

T= 40 

T=60 

•' / 

T=č 

^ 

1 

y 

i 

[ 

/ 

\ 

v 

\ 

J J 

1 

1 

T=100 

T=120 

T=140 

{ 

^ k 

\\ 1 

Slika Vjerojatnost daje kombinacija srednje godišnje dubine do podzemne vode (apscisa, 

vrijednosti u metrima) i godišnji opseg variranja podzemne vode (ordinata, 

vrijednosti u metrima) na referentnoj točki u šumi Repaš prihvatljiva sa stajališta 

održanja šumskih ekosustava: T = starost hrasta lužnjaka u godinama. Puna vjerojatnosna 

izolinija predstavlja vjerojatnost od 100 %. Ostale vjerojatnosti (od 

10 do 90 %) prikazane su točkastim izolinijama s korakom od 10 %. 

Figure 1 Probability that combination of mean annual groundwater depth (x-axis, values 

in meters) and annual range of groundwater levels (y-axis, values in meters) at 

the referent point in Repaš forest is acceptable from the view of survival of forest 

ecosystems. T = pedunculate oak age (year). Solid line of probability contour represents 

probability of 100 %. Other probabilities (from 10 % to 90 %) are 

shown as dotted lines of contours with step of 10 %. 

\ 

\ 

\ 

47

O. Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KL1MATOGENE RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list br. 1-2, CXXVJ2001 ), 45-56 

Rekonstrukcije prostornih razdioba srednje mjesečne 

dubine do podzemne vode matematičkim modelom 

za područje šume Repaš (slika 2.), pokazuju značajan 

pad razina podzemne vode tijekom dvadesetog stoljeća 

(Antonie et al. 1999, Antonie et al. u tisku-a), što 

se tumači produbljivanjem korita rijeke Drave (B i on - 

die iVidaković-Šutić, 1998), koje je u odnosu na 

prirodni proces vjerojatno ubrzano hidrotehničkim 

mjerama zaštite od poplava (presijecanje meandara). 

Posljedica toga je vegetacijska sukcesija obilježena ponajprije 

značajnim širenjem običnog graba (P rp i ć i dr. 

1987). Dendrokronološka analiza dugih izvrtaka iz zrelih 

sastojina u Repašu (Hat i ć i dr. 2000) pokazuje da 

je lužnjak na spomenute promjene, koje su se odigrale 

postupno tijekom cijele ophodnje, reagirao znatnim povećanjem 

prirasta uslijed porasta boniteta staništa. 

Može se pretpostaviti da su te promjene izvršile selekciju 

onih jedinki koje su se mogle bolje prilagoditi na 

suše stanišne uvjete, ponajprije slijedeći podzemnu vodu 

korijenovim sustavom na veću dubinu. U zadnjem 

desetljeću, posebice u sušnim godinama i starijim sastojinama, 

u Repašu su zabilježena značajna sušenja lužnjaka 

(baza podataka JP Hrvatske šume), što upućuje 

na pretpostavku da daljnji pad razine podzemne vode 

vodi ugrožavanju opstanka lužnjaka na tom području. 

Na temelju svega iznesenog, može se zaključiti daje 

na području Repaša pridolazak lužnjaka uvjetovan dopunskim 

vlaženjem rizosfere podzemnom vodom čak i u 

zajednici s grabom. Daje to tako i na nekim drugim područjima, 

neizravno sugerira Mayer (1996) prikazujući 

općeniti odnos lužnjakovih zajednica i pripadnih tipova 

tla u Hrvatskoj, iz čega proizlazi da zajednica lužnjaka 

i graba redovito dolazi i na hipoglejnim tlima, što 

podrazumijeva utjecaj podzemne vode na pedogenezu. 

Suprotno tomu, na tlima teže teksture, najčešće razvijenim 

iznad prapora kao matične podloge, zajednica 

lužnjaka i graba dolazi i na višim nadmorskim visinama 

(do 300 m), dakle dosta iznad korita nizinskih rijeka i 

izvan dosega podzemne vode (Rauš i dr. 1992, Vukelić 

i Rauš, 1998). Sukladno tomu, lužnjak je i u 

ostalom dijelu svog areala (npr. Velika Britanija, Sjeverozapadna 

Europa) dominantna vrsta na tlima teže teksture 

do 300 m nadmorske visine (A r c h i b o 1 d, 1995), 

dok u južnijem dijelu areala (Pirineji, Apenini, Centralne 

Alpe) pridolazi i iznad 1100 m (vidi npr. Jovanović 

iVukičević, 1983). To znači da postoje staništa 

4. mjesec 1990. 

 

Slika 2. Primjeri prostornih razdioba srednje mjesečne dubine podzemne vode u šumi Repaš, procijenjene matematičkim 

modelom za svaki mjesec svake godine tijekom 20. stoljeća. Travanj je odabran za prikaz kao mjesec 

u kojemu su maksimalne razine podzemne vode najčešće (utjecaj topljenja snijega). Vrijednosti su prikazane 

u skali smeđe boje od 0 m - tamno do 3 m (maksimalna dubina zakorjenjivanja) i više - svjetlo. Plava boja 

indicira depresije s površinskom vodom. 

Figure 2 Examples of spatial distributions of monthly mean groundwater depth in forest Repaš estimated by the 

mathematical model for each month of each year during the 20th century. April is chosen for illustration as 

the month in which maximal groundwater levels are most frequent (influence of snow melt). Values are 

shown in the brown scale from 0 m - dark to the 3 m (maximal depth of rooting) and more - light. Blue indicates 

depressions with surface water. 

48

(). Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGENE RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list br. I 2. CXXV (2001). 45-56 

na kojima lužnjak ne zavisi o dopunskom vlaženju, 

iako treba imati na umu daje u našoj zemlji na takvim 

staništima često osjetljiv na sušu (Prpić, 1996). Bez 

obzira na to, mora se zaključiti daje hrast lužnjak vrsta 

klimatogenog rasprostranjenja barem u dijelu svog areala 

u Hrvatskoj. 

Iz toga slijedi da potreba lužnjaka za dopunskim izvorima 

vlage na konkretnom staništu zavisi i od drugih 

okolišnih čimbenika, ponajprije hidropedoloških svojstava 

(vodni kapaciteti tla, kapilarno podizanje), te klimatskih 

čimbenika koji utječu na vodni režim (oborina, 

evaporacija, transpiracija). To je primjetno čak i unutar 

relativno malih područja poput šume Repaš, na što ukazuje 

složenost spomenutog matematičkog modela prirašćivanja 

hrasta lužnjaka (Antonie i dr. 1999, An- 

U visinskoj zonaciji vegetacije, iznad šume hrasta 

lužnjaka i običnog graba, u našim krajevima pridolazi 

klimatogena zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba 

{Epimedio-Carpinetum betuli). Te dvije zajednice pripadaju 

istoj svezi {Carpinion betuli) i između sebe su 

floristički znatno sličnije (usporedi npr. Vukelić i 

Rauš 1998), nego što su to dvije gore spomenute lužnjakove 

zajednice. Hipotetski govoreći, kada hrast lužnjak 

kod nas nigdje ne bi bio vrsta klimatogenog rasprostranjenja, 

tada bi jamačno u ravničarskom području 

panonske Hrvatske to bio hrast kitnjak, i to u zajednici 

s običnim grabom. Sukladno tomu, pitanju iz naslova 

može se pristupiti i usporedbom makroklime u 

arealima dvije spomenute zajednice, što je za potrebe 

ovoga rada i učinjeno za područje panonske Hrvatske. 

Kao izvor podataka o vegetaciji poslužila je karta realne 

šumske vegetacije Hrvatske u mjerilu 1:500000 

(Trinajstić idr. 1992), koja je digitalizirana i rasterizirana 

uz prostornu razlučivost od 300 x 300 m. 

Kao izvor podataka za tri odabrana makroklimatska 

pokazatelja (srednja mjesečna temperatura, mjesečna 

oborina i mjesečna potencijalna evapotranspiracija) 

korišteni su interpolacijski modeli visoke pouzdanosti 

(Antonie i dr., u tisku-b), uz osrednjavanje za razdoblje 

1956-1995. Za prostornu interpolaciju korišteni 

su podaci mjereni na 127 meteoroloških postaja za 

temperaturu zraka i oborinu, dok je potencijalna evapotranspiracija 

za svaku postaju procijenjena modelom 

prema Priestly i Taylor (1972), u funkciji srednje 

mjesečne temperature zraka i srednje mjesečne 

Sunčeve iradijacije na površini tla (izračunate iz iradijacije 

na vrhu atmosfere i naoblake, Nikolov iZeller, 

1992). Interpolacija klimatskih pokazatelja provedena 

je uzimajući u obzir nadmorsku visinu, na istoj 

mreži 300 x 300 m, s kojom je rasterizirana karta šumtonić 

i dr. u tisku-a). U tom modelu dominiraju one 

varijable koje opisuju interakcije izvornih okolišnih 

čimbenika (dubina podzemne vode, opseg variranja 

podzemne vode, evapotranspiracija, kapilarni uspon, 

kapacitet tla za vodu), drugim riječima oblik zavisnosti 

prirasta od jednog okolišnog čimbenika mijenja se promjenom 

drugog. 

Na temelju literaturnih podataka, može se zaključiti 

da se pitanje klimatogenosti rasprostranjenja hrasta 

lužnjaka u Hrvatskoj, odnosno potencijalni utjecaj makroklime 

s jedne i eventualna potreba za dopunskim 

vlaženjem podzemnom vodom s druge strane, ne mogu 

promatrati odvojeno od hidropedoloških svojstava na 

konkretnom staništu. 

Usporedba okolišnih značajki areala suma lužnjaka i kitnjaka s grabom 

Comparison of environmental characteristics of areas under pedunculate 

and sessile oak forests with common hornbeam 

ske vegetacije, a svi su sadržaji objedinjeni u jednostavni 

geografski informacijski sustav. 

Razdioba makroklimatskih pokazatelja unutar areala 

zajednica lužnjaka i kitnjaka s grabom prikazana je 

grafički za svaki mjesec tijekom vegetacijske sezone 

(slika 3.). Iako su razlike između zajednica očite za sve 

pokazatelje u svim mjesecima, može se isto tako uočiti 

da s obzirom na sve pokazatelje i u svim mjesecima 

postoji preklapanje u približno jednoj polovini do tri 

četvrtine ukupnog areala svake zajednice. Iz toga se 

može pretpostaviti da granica rasprostranjenja te dvije 

zajednice nije isključivo kontrolirana makroklimom, te 

daje u području jednake makroklime lužnjak konkuretniji 

zbog utjecaja dopunskog vlaženja podzemnom vodom 

i/ili poplavama. S obzirom da se danas, ponajprije 

zbog djelovanja čovjeka (poljoprivreda, promet, urbanizacija), 

areali te dvije zajednice u Hrvatskoj gotovo 

nigdje ne dodiruju (usporedi Tri naj st i ć idr. 1992), 

može se pretpostaviti da su makroklimatske razlike između 

područja njihovog prirodnog rasprostranjenja još 

i manje. Bez obzira na to, detaljno sagledavanje makroklimatskih 

razlika između areala lužnjaka i kitnjaka u 

Hrvatskoj trebalo bi obuhvatiti i druge makroklimatske 

pokazatelje (primjerice prema Ellenbergu 1978, 

kitnjak je na području srednje Europe osjetljiviji od 

lužnjaka na zimske studeni), što treba biti predmetom 

budućih istraživanja. Ipak, važno je uočiti da postojeće 

razlike u oborini i evapotranspiraciji prikazane u ovome 

radu, obje idu u smjeru većeg potencijalnog vodnog 

deficita u arealu lužnjakove zajednice u odnosu na kitnjakovu, 

što potencijalno naglašava značaj podzemne 

vode kao izvora dopunskog vlaženja. 

U prilog tomu govore i razlike između promatranih 

zajednica u značajkama reljefa. Na slici 4. prikazana je 

razdioba površina pod obje zajednice prema nagibu te- 

49

O. Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGLNH RASPROSTRANJENOSTI'.' Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001), 45-56 

Slika 3. Razdioba makroklimatskih pokazatelja unutar sadašnjih areala zajednice hrasta lužnjaka i običnog graba (smeđi 

likovi) i zajednice hrasta kitnjaka i običnog graba (zeleni likovi). Linija unutar pravokutnika predstavlja medijanu. 

Gornja i donja granica pravokutnika predstavljaju opseg unutar kojeg pada 50 % svih vrijednosti (± 25 % od medijane). 

Dužina iznad i ispod pravokutnika predstavlja opseg unutar kojeg je 95 % svih vrijednosti (± 42.5 % od 

medijane). 

Figure 3 Distribution of macroelimate parameters within the recent areas of pedunculate oak - common hornbeam community 

(brown shapes) and sessile oak - common hornbeam community (green shapes). The line within rectangle 

represents the median. Upper and lower boundary of rectangle represent range within which 50 % of all values fall 

(± 25 % from median). The segments above and below of rectangle represent range within which is 95 % of all values 

(± 42.5 % from median). 

rena (izvedenog iz digitalnog visinskog modela razlučivosti 

300 x 300 m) za područje cijele panonske Hrvatske. 

Lužnjakova zajednica u velikoj većini svog areala 

dolazi na terenima praktično bez nagiba, što se može 

interpretirati kao težnja vlažnijem staništu na dva načina: 

1 ) u smislu minimizacije površinskog i bočnog utjecanja 

(maksimalno iskorištenje oborine) i 2) u smislu 

potencijalnog kontakta rizosfere s podzemnom vodom. 

Kitnjakova zajednica, iako također najčešća na ravničarskim 

terenima, dolazi i na nagnutim terenima, što 

posredno oslikava njezinu dominantnu zavisnost o makroklimi. 

Sve izneseno upućuje na zaključak da se zajednica 

lužnjaka i graba u značajnom dijelu svog današnjeg 

areala nalazi pod utjecajem dopunskog vlaženja. U 

kontekstu ove rasprave važno je pitanje u kojoj mjeri 

naša ravničarska područja u kojima se ne očituje utjecaj 

dopunskog vlaženja potencijalno pripadaju lužnjaku, a 

u kojoj kitnjaku. Procjene u tom smjeru znatno su otežane 

već spomenutom činjenicom daje upravo u zoni 

dodira areala lužnjaka i kitnjaka najizraženiji antropogeni 

utjecaj. 

Antonie i dr. (2000) razvili su matematički model 

predviđanja prostorne razdiobe glavnih tipova šuma u 

Hrvatskoj u funkciji prostornih razdioba makroklimatskih 

pokazatelja (srednja mjesečna temperatura zraka, 

mjesečna oborina, srednja mjesečna Sunčeva iradijacija 

na površini tla, mjesečna evapotranspiracija), te osnovnih 

značajki reljefa (nagib i orijentacija terena). 

Prostorne razdiobe spomenutih makroklimatskih pokazatelja 

izvedene su prostornom interpolacijom mjerenja 

na 127 meteoroloških postaja uz uvažavanje nadmorskih 

visina iz digitalnog visinskog modela ( A n t o - 

nić i dr., u tisku-b), te osrednjene za razdoblje 1956- 

1995. Podaci o šumskoj vegetaciji preuzeti su od Trin 

aj s t i ć a i dr. ( 1992) i poopćeni na devet glavnih klimatogenih 

tipova - vegetacijskih zona (usporedi Tri - 

n a j s t i ć i dr. 1992 i A n t o n i ć i dr. 2000), koje u sebi 

uključuju edafski uvjetovane zajednice. U tom poopćenju 

prvi tip (nizinske bjelogorične šume) objedinjuje 

šume hrasta lužnjaka, barske šume poljskog jasena 

(Fraxinus angustifolia Vahl.) i crne johe (Alnus glutinosa 

(L.) Gärtn.), te ritske šume vrba (Salix sp.) i topola 

(Populus sp.). Drugim riječima, u izgradnji spomenutog 

modela prejudicirana je klimatogenost rasprostranjenja 

hrasta lužnjaka u zajednici s grabom na području 

50

O. Antonie: JE LI HRAST LUŽNJAK. U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGENE RASPROSTRAN.IKNOSTI? Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001 ), 45-56 

cijelog areala te zajednice u Hrvatskoj, u smislu hipotetskog 

završnog stadija u sukcesiji svih ostalih tipova 

šuma koje pridolaze na istom području. Drugi tip (prigorske 

bjelogorične šume) objedinjuje klimatogene i 

edafske šume hrasta kitnjaka. Ostali tipovi nisu bitni za 

ovu raspravu. Model je razvijen kao neuronska mreža, 

koja za svaki od devet glavnih šumskih tipova računa 

vjerojatnost pojave za zadane makroklimatske parametre 

i osnovne značajke reljefa. Konačna klasifikacija 

određene prostorne jedinice (300 x 300 m) s obzirom 

na njezin makroklimat i osnovne značajke reljefa u 

određeni vegetacijski tip, provodi se odabirom onog 

tipa koji ima najveću vjerojatnost pojave. Ukupna točnost 

klasifikacije modelom za područje cijele Hrvatske 

u odnosu na kartiranu vegetaciju iznosi približno 80 %. 

S tim se modelom može procijeniti vjerojatnost pojave 

određenog tipa i izvan njezinog sadašnjeg areala (model 

potencijalne šumske vegetacije), što je za potrebe 

ovoga rada i učinjeno za spomenuti prvi i drugi tip u 

području panonske Hrvatske (slika 5.). 

Slika 4. Razdioba nagiba terena unutar sadašnjih areala zajednice 

hrasta lužnjaka i običnog graba (plava linija) i zajednice 

hrasta kitnjaka i običnog graba (crvena linija). 

Figure 4 Distribution of terrain slopes within the recent areas of pedunculate 

oak - common hornbeam community (blue line) 

and sessile oak - common hornbeam community (red line). 

Slika 5. Model prostorne razdiobe glavnih tipova šuma u Hrvatskoj (potencijalna šumska vegetacija) izveden 

iz makroklime i osnovnih značajki reljefa (Antonie i dr., 2000). Svjetlo zeleno - nizinske bjelogorične 

šume (glavna vrsta je hrast lužnjak), tamno zeleno - prigorske bjelogorične šume (glavna vrsta je hrast 

kitnjak), žuto - ostali tipovi (gorske šume bukve, visokogorske šume bukve i jele). Plavo - vodene 

površine, smeđe - urbana područja. 

Figure 5 The model of spatial distribution of main forest types in Croatia (potential forest vegetation) derived 

from macroclimatc and basic relief characteristics (Antonie et al., 2000). Light green - lowland deciduous 

forests (main species is pedunculate oak), dark green - submontane deciduous forests (main 

species is sessile oak), yellow - other types (montane beech forests, altimontane beech-fir forests). 

Blue - surface water, brown - urban areas. 

51

O. Antonie: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGLNL RASPROSTRANJENOSTI 9 Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001 ). 45-56 

Na slici je vidljivo da u modeliranoj potencijalnoj 

šumskoj vegetaciji u panonskoj Hrvatskoj tip s lužnjakom 

zauzima vrlo velike površine, a tip s kitnjakom čak 

ponegdje (sjever Hrvatske) potpuno izostaje iz vegetacijske 

zonacije, pa se na tip s lužnjakom izravno nastavljaju 

brdske šume bukve. Takav se rezultat iz perspektive 

gornje rasprave može smatrati nerealnim i uzrokovan 

je ponajprije činjenicom da korišteni model ne uzima 

u obzir utjecaj podzemne vode, predviđajući rasprostranjenje 

lužnjaka samo na temelju makroklime i osnovnih 

značajki reljefa. 

Prirodno razgraničenje areala lužnjaka i kitnjaka, 

kao i precizno prostorno određenje klimatogenosti luž- 

njakovog rasprostranjenja, moći će se izvesti tek kada 

se model potencijalne šumske vegetacije unaprijedi 

ugradnjom ostalih potencijalnih makroklimatskih procjenitelja 

(npr. minimalne temperature zraka, vlaga zraka), 

ali i procjenitelja koji opisuju utjecaj dopunskog 

vlaženja podzemnom i poplavnom vodom. To su ponajprije 

značajke tla povezane s teksturom (kapilarno podizanje, 

vodni kapaciteti tla), zatim dubina do podzemne 

vode, te značajke reljefa poput potencijalne akumulacije 

površinskim tečenjem (Be v en iKirkby 1979, 

Burt i Butcher 1985, vidi sliku 6.) i dubine u lokalnim 

sabirnicama vode (Antonie 1996b, Antonie i 

dr. u tisku-c, vidi sliku 7.). 

Slika 6. Prostorna razdioba indeksa potencijalne akumulacije površinskim tečenjem u šumi Repaš, prikazana 

u skali plave boje. Najtamnija područja predstavljaju potencijalne vodotoke ili depresije sa stajaćom 

vodom. 

Figure 6 Spatial distribution of potential flow accumulation index in Repaš forest, shown in the blue scale. 

The darkest areas represent potential water flows and depressions with stagnant water. 

Može se očekivati da će biti potrebna i dodatna istraživanja 

u području fiziologije obje vrste (transpiracijski 

koeficijent, grada lista i puci), te u području hidrologije 

i hidropedologije naših ravničarskih slivova, s posebnim 

naglaskom na vjerodostojnom i reprezentativnom 

monitoringu podzemne vode i vlažnosti tla u rizosferi. 

Pri tome će trebati uzeti u obzir i utjecaj unutarvrsne 

(ekološke rase) i međuvrsne genetske varijabilnosti 

lužnjaka i kitnjaka, kao dvije filogenetski vrlo srodne 

vrste, čija specijacija nije do kraja razjašnjena (usporedi 

npr. Kleinschmit iKleinschmit 2000). 

52

O. Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KL1MATOGENE RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski lisl br. I 2, CXX V (2001 ). 45-56 

Slika 7. Prostorna razdioba dubine u lokalnim sabirnicama za šumu Repaš, prikazana u skali zelene boje od 

svjctlog (0 m, otvoren teren izvan sabirnica) do tamnog (2 m). 

Figure 7 Spatial distribution of depths in sinkholes for Rcpaš forest, shown in the green scale from light (0 m, 

open slope out of the sinkhole) to the dark (2 m). 

Hrast lužnjak je vrsta čije je rasprostranjenje i uspijevanje 

dominantno uvjetovano potrebom za značajnom 

količinom fiziološki aktivne vlage u tlu tijekom 

vegetacije (usporedi npr. Ivkov, 1994). Fiziološki aktivna 

vlaga tla posljedica je cijelog niza utjecaja: makroklimatskih 

(oborina, evaporacija, transpiracija), hidropedoloških 

(kapilarno podizanje, vodni kapaciteti, 

infiltracija), hidroloških (dubina do podzemne vode, 

učestalost poplava) i geomorfoloških (nagib terena, položaj 

terena u slivu, položaj terena u lokalnim sabirnicama 

- mikrodepresijama). Prostorne granice ekološke 

niše lužnjaka određene su međudjelovanjem svih tih 

utjecaja. Lužnjak se može smatrati vrstom klimatogenog 

rasprostranjeni a samo ondje gdje dopunski izvori 

vlaženja (podzemna voda, poplave) ne doprinose osiguravanju 

dovoljne količine fiziološki aktivne vlage 

potrebne za rast i razvoj. U kojoj su mjeri ti uvjeti 

ostvareni unutar lužnjakovog areala u Hrvatskoj, ne 

može se precizno procijeniti zbog nedostatka podataka. 

Hrast kitnjak je vrsta klimatogenog rasprostranjenja, 

čije sastojine možda predstavljaju monoklimaks ne 

samo prigorskog, nego i ravničarskog područja, tamo 

ZAKLJUČAK - Conclusion 

gdje skup navedenih utjecaja ne osigurava lužnjaku dovoljno 

vlage. Obje vrste hrasta grade sastojine s običnim 

grabom, koji se zbog plićeg zakorjenjivanja može 

smatrati vrstom klimatogenog rastprostranjenja i na 

svim staništima s lužnjakom (slika 8.). 

Vrednovanje značaja utjecaja koji uvjetuju pridolazak 

hrasta lužnjaka na konkretnom staništu iznimno je 

važno za šumarsku struku iz perspektive njegovog sušenja 

i razloga koji do toga dovode. Dosada su to najčešće 

bili hidrotehnički zahvati, ali u budućnosti to 

može biti i globalno zatopljenje koje bi moglo mnogostruko 

izmijeniti doprinos hidroloških i makroklimatskih 

utjecaja opskrbi lužnjaka vodom na konkretnim staništima. 

O tome posebno valja voditi računa u planiranju 

i projektiranju hidrotehničkih zahvata u blizini lužnjakovih 

sastojina, koje treba, gdje god je to moguće, 

usmjeravati prema meliorativnom utjecaju, a drugdje 

inzistirati na prihvatljivim tehničkim rješenjima i/ili 

zaštitnim mjerama. 

Sličan problem granice lužnjakovog rasrostranjenja 

postoji i na suprotnoj strani njegove ekološke niše - na 

barskoj granici šume gdje se javljaju uvjeti prevlaživa- 

53

O. Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGENE RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list br. 1 2, CXXV (2001 ), 45-56 

dubina do podzemne vode 

groundwater depht 

Slika 8. Shematiziran prikaz pridolaska glavnih vrsta drveća s obzirom na vlažnost tla u ravničarskom području 

Hrvatske. A - dubina zakorjenjivanja hrasta lužnjaka, B - dubina zakorjenjivanja običnog graba. Svjetlo 

zeleno područje - prisutnost hrasta lužnjaka uvjetovana makroklimom, svjetlo plavo područje - prisutnost 

hrasta lužnjaka uvjetovana dopunskim vlaženjem podzemnom vodom, tamno zeleno područje - 

hrast kitnjak, smeđa streliea - obični grab, tamno plava strelica - poljski jasen, ljubičasta strelica - crna 

joha. 

Figure 8 Schematic representation of distribution of the main tree species related to the soil moisture in the lowland 

areas of Croatia. A-depth of rooting of pedunculate oak, B - depth of rooting of common hornbeam. 

Light green area - presence of pedunculate oak conditioned by macroclimatc, light blue area - presence 

of pedunculate oak conditioned by the additional moistening by groundwater, dark green area - sessile 

oak, brown arrow - common hornbeam, dark blue arrow - narrow-leaved ash, purple arrow - sticky alder. 

nja i anaerobiozisa (i gdje se javlja posebna fiziološka 

rasa hrasta lužnjaka, usporedi Prpić, 1976) na koje je 

lužnjak znatno osjetljiviji od ostalih vrsta drveća nizinskih 

šuma (poljski jasen, crna joha). Taj problem tematski 

ne pripada u ovu raspravu, ali je za šumarsku struku 

podjednako važan. 

U budućnosti valja provesti detaljno istraživanje 

ekoloških uvjeta sadašnjeg i potencijalnog lužnjakovog 

rasprostranjenja u Hrvatskoj. Postojeće spoznaje o problemu 

ukazuju da je djelovanje pojedinih okolišnih 

čimbenika (makroklimatskih, hidroloških, hidropedoloških, 

geomorfoloških) na pridolazak i uspijevanje 

lužnjaka na konkretnom staništu između sebe mnogostruko 

povezano, što znači da se ti čimbenici ne mogu 

razmatrati odvojeno jedan od drugoga. Spomenuto će 

istraživanje morati zbog specifičnosti problema biti u 

domeni autekologije, populacijske ekologije, populacijske 

genetike i ekološkog modeliranja, a postojeće sinekološke 

spoznaje biti će važna podloga u njegovom 

planiranju. 

54 


A n t o n i ć, O. 1996a: Modeli utjecaja topoklime na vegetaciju 

krša (doktorska disertacija). Sveučilište 

u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. 

Antonie, O. 1996b: Application of the Spatial Modelling 

in the Karst Bioclimatology. Cro. Met. J., 

31,95-102. 

Antonie, O., Kušan,V. iHrašovec,B- 1997: Microclimatic 

and topoclimatic differences between 

the phytocoenoses in the "Viljska ponikva" 

sinkhole, Mt. Risnjak, Croatia. Cro. Met. J. 32, 

37-49. 

Antonie, 0., Hatić, D., Križan, J. i Bukovec, 

D. 1999: HE Novo Virje: Prihvatljivi režim podzemnih 

voda sa stajališta održanja šumskih ekosustava. 

Oikon d.o.o., Zagreb.

O. Antonie: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIVI A'I (KiLNL RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list br. 1 2. ('XXV (2(101 ). 45-56 

Antonie, O., Bukovec, D., Križan, J., Marki, 

A. i H a t i ć, D., 2000: Spatial distribution of major 

forest types in Croatia as a function of macroclimate, 

Natura Croatica, 9, 1-13. 

Antonie, O., Hatić, D. i Križan, J. (u tisku-a): 

Modelling groundwater regime acceptable for 

the forest survival after the building of the hydroelectric 

power plant, Ecol. Modelling. 

Antonie, O., Križan, J., Marki, A. i Bukovec, 

D. (u tisku-b): Spatio-temporal interpolation of 

climatic variables over large region of complex 

terrain using neural networks, Ecol. Modelling. 

Antonie, O., Hatić, D. i Pernar, R. (u tisku-c): 

DEM-based depth in sink as an environmental 

estimator, Ecol. Modelling. 

Archibold, O. W. 1995: Ecology of World Vegetation. 

Chapman and Hall, London. 

Beven, K. J. i Kirkby, M. J. 1979: A physicallybased 

variable contributing area model of basin 

hydrology. Hidrol. Sci. Bull. 24,43-69. 

Biondić, D. i Vidakov ić-Šutić , R. 1998: Morphological 

processes on the downstream part of 

the Drava river. Proceedings of the International 

Conference on European River Development 

(ICERD). 16-18 April, Budapest, Hungary. 

Braun-Blanquet, J. 1964: Pflanzensoziologie - 

Grundlagen der Vegetationskunde. III. ed., 

Springer - Verlag, Wien, New York. 

Burt, T. P. i Butcher, D. P. 1985: Topographie controls 

of soil moisture distributions. J. Soil Sci. 36, 

469-486. 

C1 e m e n t s, F. E. 1936: Nature and structure of the climax. 

J. Ecol. 24: 252-284. 

Clements, E E. 1916: Plant succession: Analysis of 

the development of vegetation. Carnegie Inst. 

Wash. Publ. 242: 1-512. 

D a u b e n m i r e, R. 1966: Vegetation: Identification of 

typal communities. Science 151: 291 -298. 

Ellenberg, H. 1978: Vegetation Mitteleuropas mit 

den Alpen in ökologischer Sicht. Verlag Eugen 

Ulmer, Stuttgart. 82 p. 

G1 a v a č, V 1987: Sukcesija. Šumarska enciklopedija, 

II. izdanje (3): 298-299. 

Hatić, D., Antonie, O., Š panj ol, Ž. i Križan, J. 

2000: Growth of old oak trees in Croatia: The 

preliminary results of the TGECC programme. 

Glas. šum. pokuse 37.311 -321. 

Ivkov,M. 1994: Simuliranje razvoja sastojina uz pomoć 

modela ovisnosti debljinskog prirasta o 

razini podzemnih voda. Glas. šum. pokuse 30. 

95-141. 

Jovanović, B., i Vukičević, E. 1987: Hrast 

lužnjak. Šumarska enciklopedija, II. izdanje (2): 

74-76. 

Kleinschmit, J. i Kleinschmit, J. G. R. 2000: 

Quercus robur - Quercus petraea: A critical review 

of the species concept. Glas. šum. pokuse 

37.441-452. 

Mayer, B. 1996: Hidrološka problematika osobito s 

gledišta površinskog dijela krovine. U: Hrast 

lužnjak u Hrvatskoj. Hrvatska akademija znanosti 

i umjetnosti i Javno poduzeće Hrvatske šume, 

Zagreb.55-71. 

Nikolov,N. T. iZeller, K. F. 1992: A solar radiation 

algorithm for ecosystem dynamic models. 

Ecol. Modelling 61. 149-168. 

Pearlstine, L., McKellar, H. i Kitchens, W. 

1985: Modelling the impacts of river diversion 

on bottomland forest communities in the Santee 

river floodplain, South Carolina. Ecol. Modelling 

29. 283-302. 

P h i p p s, R. L. 1979: Simulation of wetlands forest vegetation 

dynamics. Ecol. Modelling 7. 257-288. 

Priestly, C. H. B. i Taylor, R. J. 1972: On the assessment 

of surface heat flux and evaporation using 

large-scale parameters. Mont. Weather Rev. 100. 

81-92. 

Prpić, B. 1976: Reagiranje biljaka hrasta lužnjaka 

{Quercus robur L.) iz dva različita staništa na 

različite uvjete vlažnosti. Šumarski list 3-4. 

117-123. 

Prpić, B., Rauš, Đ., Pranjić, A., Matić, S., 

Vranković, A., Seletković, Z., Lukić, 

N., Papeš, B., Žnidarić, G. i Skenderović, 

J. 1987: Studija hidrološke sanacije šume 

Repaš. Zavod za istraživanja u šumarstvu Šumarskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 33 pp. 

Prpić, B., Vranković, A., Rauš, Đ., Matić, S., 

Pranjić, A. i Meštrović, Š. 1994: Utjecaj 

ekoloških i gospodarskih činilaca na sušenje hrasta 

lužnjaka u gospodarskoj jedinici Kalje šumskog 

gospodarstva Sisak. Glas. šum. pokuse 30. 

361-420. 

Prpić, B. 1996: Propadanje šuma hrasta lužnjaka. U: 

Hrast lužnjak u Hrvatskoj. Hrvatska akademija 

znanosti i umjetnosti i Javno poduzeće Hrvatske 

šume, Zagreb. 273-298. 

Prpić, B. i An i ć, I. 2000: The role of climate and hydraulic 

operations in the stability of the pedunculate 

oak (Quercus robur L.) stands in Croatia. 

Glas. šum. pokuse 37. 229-239. 

Rauš, Đ., Trinajstić, t., Vukelić, J. i Medvedović, 

J. 1992: Biljni svijet hrvatskih šuma. U: 

Šume u Hrvatskoj. Šumarski fakultet Sveučilišta 

u Zagrebu i Javno poduzeće Hrvatske šume, 

Zagreb. 33-78. 

Rauš, Đ. 1996: Šumske zajednice hrasta lužnjaka. U: 

Hrast lužnjak u Hrvatskoj. Hrvatska akademija 

znanosti i umjetnosti i Javno poduzeće Hrvatske 

šume, Zagreb. 27-54. 

55

O. Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLJMATOGhNE RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list br. I 2. CXXV (2001 ). 45-56 

Tansley, A. G. 1935: The use and abuse of végéta- i Javno poduzeće Hrvatske šume, Zagreb. 79-80 

tional concepts and terms. Ecology 16: 284-307. + 1 karta. 

Trinajstić, I., Ra uš, Đ., Vukelić, J. i Medve- Vukelić,J.iRauš,Đ. 1998: Šumarska fitocenologidović, 

J. 1992: Vegetacijska karta šumskih za- ja i šumske zajednice u Hrvatskoj. Sveučilište u 

jednica Hrvatske, M 1:500000. U: Šume u Hr- Zagrebu, Zagreb. 

vatskoj. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

SUMMARY: Ecological conditions of spatial distribution of the pedunculate 

oak (Quercus robur L.) in Croatia are discussed in this paper. Pedunculate 

oak in Croatia is the main tree species in two forest communities: Genisto 

elatae - Quercetum roboris Ht. 1938 and Carpino betuli - Quercetum roboris 

(Anić 1959) emend. Rauš 1969. In the first community which resides on 

flood-plains, the presence of pedunculate oak, as well as the majority of other 

species, is conditioned by additional moistening by groundwater and flood, 

i.e. its distribution is not climatogenic. The second community is floristically 

similar to the climatogenic community of the sessile oak and common hornbeam 

(Tipimedio-Carpinetum betuli (Ht. 1938) Bo rh idi 1963). Although the 

other species o/ Carpino betuli - Quercetum roboris community are not influenced 

by groundwater due to the shallower rooting, the presence of pedunculate 

oak, as a species which can develop deep rooting system, is often (but not 

allways) conditioned by additional moistening by groundwater in this community 

too. This is especially evident on lighter soils with unfavourable hydropedological 

characteristic (low capillary rise and available soil water capacity). 

Besides, areas under Carpino betuli - Quercetum roboris community and 

Epimedio - Carpinetum betuli community have similar macroclimate, but they 

differ geomorphologically - the first community avoides sloped terrain which 

indirectly implies moister habitats. It can be generally concluded that pedunculate 

oak in Croatia is distributed out of additionally moistened areas (by 

groundwater and/or floods) only when hydropedological and/or geomorphological 

conditions are favorable. 

Knowing environmental factors which control presence and growth of the 

pedunculated oak on the specific site is important for the forest management 

and also for designing of the hydro-technical measures based on principles of 

sustainable development. Consequently, the future research has to be undertaken 

to enable detailed understanding of interactions beween environmental 

factors (e.g. hydrological and hydropedological characteristics, evaporation, 

transpiration, precipitation) which together result in the presence of pedunculate 

oak on the specific site, including the problem of intraspecies (ecological 

races of pedunculate oak) and interspecies (toward the sessile oak) genetic 

variability. 

Keywords : pedunculate oak, vegetation climax, macroclimate, groundwater, 

rooting, hydropedological characteristics, terrain slope, sessile oak. 

56

STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski listbr. 1 -2, CXXV (2001), 57-61 

UDK 630* 432 

ZAKLJUČAK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I 

PRIJEDLOG PROGRAMA PREVENTIVNE ZAŠTITE ŠUMA 

OD POŽARA U REPUBLICI HRVATSKOJ 

THE CONCLUSION OF THE CROATIAN GOVERNMENT AND THE 

PROPOSAL OF PREVENTIVE FOREST FIRE PROTECTION 

PROGRAMME IN THE REPUBLIC OF CROATIA 

Tomislav DIMITROV* 

SAŽETAK: Vlada Republike Hrvatske je 5. listopada 2000. godine, na temelju 

izvješća Ministarstva unutarnjih poslova RH, donijela Zaključak u 

kome je dan kritički osvrt na dosadašnji rad protupožarne zaštite u našoj 

zemlji i zadužila resorna ministarstva radi preispitivanja organizacije djelovanja 

zbog dugogodišnje nebrige u protupožarnoj zaštiti. 

U odnosu na prijašnje razdoblje Zaključak predstavlja prekretnicu u požarnoj 

politici Vlade RH, jer je sukladan s ekspertizom kanadskih stručnjaka 

iz 1994. godine o nužnosti reorganizacije programa za gospodarenje (upravljanje) 

šumskim požarima u nas. 

U članku je dan cjelovit tekst skupine stručnjaka ' 'Prijedlog programa preventivne, 

zaštite šuma od požara u Republici Hrvatskoj", kojega je Hrvatska 

vatrogasna zajednica uputila Vladi RH na prihvaćanje. 

K Ij u č n e r ij e č i : prevencija šumskih požara, FBP sustav, eksperimentalni 

laboratorij, edukacija vatrogasaca. 

Vlada Republike Hrvatske je 5. listopada 2000. godine, 

na temelju izvješća Ministarstva unutarnjih poslova 

o zaštiti od požara od 1. siječnja do 31. kolovoza 

2000. godine, s posebnim osvrtom na razdoblje od 1. 

lipnja do 31. kolovoza 2000. godine, donijela Zaključak, 

o sadržaju kojeg će se u ovome članku iscrpno raspravljati. 

Analizirajući Zaključak raščlanjen u 12 točaka, došlo 

se do točke koja će vjerojatno biti prekretnica u dosadašnjem 

radu protupožarne organizacije u zaštiti šuma 

u našoj zemlji. Nakon izmijenjene političke karte od 3. 

siječnja 2000. godine, očekivala se i izmjena požarne 

politike Vlade RH u kojoj se u proteklu razdoblju od 

prosinca 1981. do danas, osim u izmjenama resornih 

subjekata nadležnih za koordinaciju u zaštiti od požara, 

malo toga promijenilo. Treba istaći nedvojbenu tvrdnju 

u Zaključku Vlade RH o "dugogodišnjoj nebrizi upro- 

* Tomislav Dimitrov, dipl. ing. silvometcorolog, 

Vladimira Ruždjaka 9c 10000 Zagreb 

tupožamoj zaštiti svih subjekata zaduženih za njezino 

provođenje", kao i "preispitivanje dosadašnje organizacije 

djelovanja u različitim kriznim situacijama ". 

Iz prijašnjih je napisa u "Šumarskom listu" i Vatrogasnom 

vjesniku" našoj stručnoj javnosti poznato izvješće 

kanadskih eksperata Cliffa B. Smitha i Murray 

W. Macquarriea "Gospodarenje šumskim požarima u 

hrvatskom jadranskom priobalnom odručju" koje su, 

nakon boravka u našoj zemlji, napisali u rujnu 1994. 

godine. Do tada, naša zemlja nije imala takvu temeljitu 

i cjelovitu ekspertizu gospodarenja šumskim požarima 

kakvu to izvješće sadržava, a sastoji se od 13 poglavlja 

s preporukama koje su u tekstu dane s odgovarajućim 

popratnim informacijama. Temeljna sukladnost između 

tog izvješća i Zaključka Vlade RH, koja ohrabruje, 

jest ocjena o nedjelotvornosti protupožarne organizacije 

u našoj zemlji. Već na početku kanadski su stručnjaci 

u preporuci br. 2 svog izvješća, upućivali na reorganizaciju 

programa za gospodarenje šumskim požarima u 

našoj zemlji, u kojemu treba uvesti potpuno integrirani 

57

T. Dimitrov: ZAKLJUČAK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I PRIJEDLOG PROGRAMA PREVENTIVNE ... Šumarski listbr. 1-2. CXXV (2001 ). 57-61 

gospodarski požarni sustav, kako bi se gubici od šumskih 

požara uvelike smanjili. 

U preporuci br. 3 upućuje nas se u osnivanje posebne 

agencije unutar MUP-a RH koja će imati punu odgovornost 

za sve požare u šumama, te na otvorenom izvan 

nastanjenih područja. Ta bi se agencija bavila samo 

gospodarenjem šumskim požarima i uključivala bi specijaliste 

s ekspertizom u prevenciji šumskih požara, otkrivanju, 

ponašanju šumskih požara, vremenskim uvjetima, 

zrakoplovnim operacijama, ljudskim resursima, 

opremi, komunikacijama i podršci u odlučivanju. S tom 

preporukom misli se na mogućnost da neki specijalisti 

mogu djelovati u više od jednog područja ekspertize. 

U preporuci br. 28 kanadski stručnjaci upućuju na to 

da treba dati prednost izgradnji i uvođenju sustava pripravnosti 

koji je poznat kao " Sustav za podršku u odlučivanju 

". Sustav treba imati za svoje glavne ulazne podatke 

različite šumske karakteristike, vrste gorivih tvari, 

topografiju, indekse požarne opasnosti, te podatke o 

prognozi vremena. Glavni izvještaji koje će sustav davati 

predviđeni su počeci novih požara, maksimalno 

dopušteno vrijeme za iniciranje početnog požarnog napada, 

potrebna radna snaga i razina opreme, te mjesto 

na kojem ti resursi trebaju biti predpozicionirani. (Kod 

ove preporuke ne očekuje se da će Hrvatska odmah 

moći uvesti sustav za podršku u odlučivanju. Može proći 

zapravo i nekoliko godina prije nego što se postigne 

potpuna kompjuterizacija i, još važnije, ne izgradi baza 

podataka). 

Prošlo je nekoliko godina od izvješća kanadskih 

eksperata, i to razdoblje možemo nazvati razdobljem 

zaostajanja u primjeni tuđih iskustava i njihovih prilagodenja 

našim uvjetima. Procjena naših stručnjaka iz 

protupožarne zaštite je da ne postoji ni suradnja ni koordinacija 

institucija koje se bave zaštitom od požara. 

Sve je razjedinjeno, nema baze podataka, a svake se sezone 

kreće od nule, što znači da organizacija djeluje 

diskontinuirano. Još je poraznije za takvu organizaciju 

da tijekom sezone zaštite od požara nema nadzora u 

izvršenju zadataka iz Programa aktivnosti u provedbi 

posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku 

Hrvatsku, koji donosi Vlada RH. Nakon završetka 

sezone svaki subjekt sam sebi daje ocjenu rada, i to 

upućuje MUP-u RH, MUP Vladi RH, i nitko ni za šta 

ne odgovara. 

Uzmimo za primjer Državni hidrometeorološki zavod 

kao jedan od izvršitelja zadataka dan u Programu 

aktivnosti Vlade RH za 2000. godinu, i pitanja na koja 

treba dati odgovor: 

tko daje procjenu uspješnosti prognostičkih indeksa 

opasnosti od šumskih požara za sljedeći dan, po kojima 

se ravnaju aktivnosti ostalih subjekata? Postotak 

loših prognostičkih indeksa uvjetuje veći utrošak 

proračunskih sredstava. 

tko daje procjenu uspješnosti vrlo kratkoročnih prognoza 

(novvcasting) za područja pod vatrom, na kojima 

se temelje kratkoročni planovi u suzbijanju požara? 

tko nadzire davanje podataka u realnom vremenu o 

promjeni smjera i brzine vjetra u situacijama kada 

se očekuju znatne promjene u odnosu prema prijašnjoj 

prognozi, što uvjetuje promjenu smjera, brzine i 

žestine čelne vatrene fronte? 

tko nadzire rad eksperimentalnog laboratorija i 

gdje je banka podataka o istraživanjima zapaljivosti 

i gorivosti živih i mrtvih gorivih materijala naše priobalne 

vegetacije u Makarskoj? 

Na ta i druga pitanja odgovore bi trebala dati, po kanadskim 

ekspertima uvjetno nazvana agencija, čiji bi 

rad bio potpuno neovisan i kontinuiran cijele godine, i 

po mišljenju autora ovog članka izvan MUP- a RH. 

Zatim se u točki 9 Zaključka Vlade RH zadužuju resorna 

ministarstva, koja sudjeluju u pripremama i ostvarivanju 

Programa aktivnosti u provedbi posebnih 

mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku, 

da u državnom proračunu za iduću (2001. op. a.) 

godinu predvide sredstva za predmetne namjene. Tu se 

također nameće pitanje: 

- tko nadzire namjensko trošenje proračunskih sredstava, 

odnosno, novac poreznih obveznika u zaštiti 

šuma od požara? 

Usprkos Kyotu i Haagu, naše globalno selo laganim, 

ali sigurnim koracima ulazi u klimu udvostručena 

ugljikova dioksida (2 x C0 2 ) sa svim posljedicama koje 

ta klima nosi - produljenje požarne sezone, češći i žešći 

šumski požari, kraći povratni intervali požara, promjena 

šumskog ekosustava itd. Suočeni s ozbiljnošću takva 

predviđanja razvoja situacije, krajnje je vrijeme za promjenu 

požarne politike naše Vlade i ubrzano osposobljavanje 

suvremene protupožarne organizacije, koja će 

biti sposobna primiti na sebe silinu udara šumskih požara 

koji se nagovješćuju. 

Stoga stručna skupina daje punu podršku Zaključku 

i upućuje Vladi RH "Prijedlog programa", na temelju 

kojeg će se razvijati odgovarajući modeli u odlučivanju 

i suzbijanju šumskih požara. Jednako tako, za unapređenje 

postojećeg stanja u Hrvatskoj i uvođenje potpuno 

integriranog sustava gospodarenja šumskim požarima, 

potrebno je dobiti jaku podršku kod Vlade RH. 

Sadržaj spomenutog Prijedloga programa je kako 

slijedi: 

58

Dimitrov: ZAKLJUČAK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE 1 PRIJEDLOG PROGRAMA PREVENTIVNE Šumarski listbr. 1-2, CXXV(2001), 57-61 

PRIJEDLOG PROGRAMA PREVENTIVNE ZAŠTITE SUMA 

OD POŽARA U REPUBLICI HRVATSKOJ 

UVOD 

Na temelju dosadašnjih naših i stranih analiza 

razvoja sustava organizacije zaštite šuma od požara 

u našoj zemlji, počevši od 1981. godine, ekspertna 

je skupina zaključila da u preventivi, osim klasičnih 

zahvata kao što su protupožarni prosjeci, promidžbe 

i slično, nije bilo zapaženijih pomaka u gospodarenju 

šumskim požarima. 

SADRŽAJ PROGRAMA 

Očigledna je potreba za podrškom u općem razvoju 

preventivne zaštite šuma od požara u kojoj će 

biti i svjetska dostignuća požarne znanosti i prilagodba 

našim prilikama. Stoga se program uglavnom 

osniva na kanadskim iskustvima koja su u 

vrhu svjetskih dostignuća, te na francuskim iskustvima 

u mediteranskoj silvikulturi. 

Program se sastoji od četiri dijela: 

1. Uvođenje kanadskog sustava za predskazivanje 

ponašanja šumskog požara (FBP), 

2. Izrada priručnika (vodiča) kao terenskog 

pomagala za vatrogasce i ostale korisnike, 

3. Uvođenje u rad eksperimentalnog poligona 

za submediteransku silvikulturu, 

4. Edukacija vatrogasaca i ostalih korisnika 

u prevenciji šumskih požara. 

Osnovni je cilj programa razvoj i poboljšanje 

sustava za odlučivanje u preventivnoj zaštiti i gašenju 

požara, što će se pokazati u učinkovitosti gospodarenja 

šumskim požarima u Hrvatskoj. 

Cilj je programa osposobljavanje vatrogasaca i 

ostalih korisnika u praktičnoj primjeni prevencije 

šumskih požara. 

CILJEVI PROGRAMA 

Program daje podloge drugim stručnjacima koji 

se bave suzbijanjem nastalog šumskog požara, koji 

će razviti otpremu, početni napad, strategiju i taktiku. 

Sustav gospodarenja šumskim požarima podrazumijeva 

primjenu računalnih sustava koji pomažu 

vatrogasnim zapovjednicima u odlučivanju. 

OBJAŠNJENJA POJEDINIH DIJELOVA PROGRAMA 

Ad 1) Sustav za predskazivanje ponašanja šumskog 

požara FBP (Fire Behavior Prediction System) 

uključuje najbolje raspoložive informacije o 

ponašanju šumskih požara i omogućuje korisniku 

da predskaže brzinu širenja (m/min), potrošnju goriva 

(kg/m 2 ) i jakost (žestinu) čelne, začelne ili bočne 

vatre (kW/m). Ta se obilježja određuju žestinom 

požarnog vremena (utemeljeno na brzini vjetra i 

određenim komponentama FWI sustava), tipu goriva, 

strmini nagiba, zemljopisnom položaju, visini i 

kalendarskom datumu. Sustav također daje opći 

opis tipa požara (npr. površinska vatra, vatra u krošnjama, 

prekidana ili neprekidana). U procjenjivanju 

veličine i oblika požara koji nastaje iz jednog 

izvora paljenja upotrebljava se jednostavan eliptički 

model rasta vatre. 

Taj je sustav kompatibilan i nastavlja se na sustav 

meteorološkog indeksa požara FVVI (Fire Weather 

Index), po kome Državni hidrometeorološki zavod 

(DHMZ) procjenjuje klase opasnosti od nastanka 

i širenja šumskih požara u hrvatskom priobalju. 

Ad 2) Priručnik za vatrogasce i ostale korisnike 

sadržavat će najnovije spoznaje iz prevencije požarne 

znanosti, i to: 

- metode ocjene požarnog rizika od šumskih 

požara i smanjivanje požarnog rizika po općinama 

(jedinicama lokalne samouprave), 

požarno vrijeme, odnosno, meteorološki 

uvjeti u odnosu prema šumskim požarima, 

- meteorološki instrumentarij i njegova uporaba 

u zaštiti šuma od požara, 

• sustavi za procjenu opasnosti i procjenu ponašanja 

šumskih požara, i 

osnovni pojmovnik o korištenim izrazima i 

pojmovima. 

Ad 3) Uspostava eksperimentalnog poligona nužna 

je radi korelacije meteoroloških parametara s temeljnim 

istraživanjima zapaljivosti i gorivosti submediteranskog 

raslinja našeg podneblja, radi iznalaženja 

vlastitih spoznaja te poboljšanja indeksa opasnosti 

od šumskih požara. Tu su zamisao podržali i 

kanadski stručnjaci Cliff B. Smith i Murray VV. Macquarrie 

u svom izvješću upućenom Vladi RH u rujnu 

1994. godine. 

59

T. Dimitrov: ZAKLJUČAK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I PRIJEDLOG PROGRAMA PREVENTIVNE Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001 ), 57-61 

Ad 4) Naš će stručni tim vatrogasce i ostale korisnike 

iscrpno uputiti s kompletnim sadržajem i 

značenjem materijala pod točkama 1, 2 i 3, s posebnim 

osvrtom i uputama o primjeni dijela naputka o 

metodi ocjene požarnog rizika i njegova smanjenja 

po jedinicama lokalne samouprave u nenaseljenim i 

naseljenim prirodnim sredinama. 

a) lako je ova ekspertna skupina još prije nekoliko 

godina u stručnim časopisima "Šumarski list" i 

"Vatrogasni vjesnik" upoznala našu stručnu javnost 

s razvitkom FBP sustava u Kanadi i njegovom primjenom 

u više zemalja, ni jedna od institucija aktivnih 

u organiziranoj zaštiti šuma od požara u nas, 

nije bila zainteresirana za njegovo uvođenje. 

b) U požarnoj sezoni 1994. u Hrvatskoj su boravili 

stručnjaci Cliff B. Smith i Murray W. Macquarrie 

i izradili izvješće "Gospodarenje šumskim požarima 

u hrvatskom jadranskom priobalnom području" 

za Vladu RH i ostale mjerodavne institucije. 

Od 1981., kada je započela sustavna organizacija 

zaštite šuma od požara, do danas nitko nije napravio 

tako cjelovitu i temeljitu ekspertizu s iscrpnim 

konkretnim preporukama. U izvješću se uz ostalo 

posebno preporučuje Ministarstvu poljoprivrede i 

šumarstva da odmah izradi opsežan popis gorivnih 

tvari, što dosad nije napravljeno. Upravo ti ulazni 

podaci omogućuju primjenu FBP sustava i donošenje 

objektivnih odluka pri suzbijanju vatre. 

RAZLOZI IZRADE PRIJEDLOGA PROGRAMA 

Općenito, usporedbom njihova izvješća sa sadašnjim 

stanjem u zaštiti šuma od požara pokazuje 

se stupanj našeg zaostajanja u razvoju požarne znanosti. 

c) Na temelju idejnog koncepta RHMZ-a (sadašnjeg 

DHMZ-a) iz 1984. o uspostavljanju eksperimentalnog 

poligona za ispitivanje zapaljivosti i gorivosti 

naše priobalne vegetacije u Makarskoj, Izvršno 

vijeće Sabora 1990. donijelo je Zaključak o financiranju 

Programa hidrometeoroloških aktivnosti u zaštiti 

šuma od požara i na teret proračuna odobrilo financiranje 

3 djelatnika visoke i 3 srednje spreme, 

koji bi radili u Zagrebu i Makarskoj. To do sada nije 

ostvareno, a dio sredstava nenamjenski je trošen. 

Vlada RH i 2000., kao i prijašnjih godina, donosi 

"Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera 

zaštite od požara od interesa za RH", u kojem se uz 

ostalo DHMZ zadužuje nastaviti istraživanja u okolici 

Makarske, a činjenica je da ondje nema nikoga i 

da nedovršen eksperimentalni laboratorij od 1990. 

do danas nije ni radio. 

EKSPERTNA SKUPINA 

Prijedlog programa preventivne zaštite šuma od 

požara u Republici Hrvatskoj izradila je ekspertna 

skupina stručnjaka iz meteorologije, šumarstva i 

vatrogastva, članovi koje od početka sudjeluju u 

sustavu organizirane zaštite šuma od požara u Hrvatskoj. 

Ekspertnu skupinu predvodi poznati stručnjak 

za preventivnu zaštitu šuma od požara, dipl. 

ing. Tomislav Dimitrov. 

Pošto njen program prihvati Vlada RH, ekspertna 

će skupina činiti jezgru u interdisciplinarnu i interinstitucionalnu 

pristupu suradnjom sa stručnjacima 

iz meteorologije, šumarstva, vatrogastva i državne 

uprave pod koordinacijom Vlade RH. 

REALIZACIJA 

Konkretan i iscrpan provedbeni projekt bit će 

podnesen u roku od mjesec dana od prihvaćanja, a 

cijeli program ostvarit će se u idućih 12 mjeseci, s 

tim da će se neki rezultati već moći primijeniti u 

požarnoj sezoni u 2001. godini. 

S obzirom na to da su izradbu priručnika inicirali 

županijski vatrogasni zapovjednici, koji su djelatnici 

vatrogasnih zajednica županija, predlažemo 

da nakladnik priručnika bude Hrvatska vatrogasna 

zajednica. 

Za ostvarivanje predloženog programa bit će 

potrebna određena sredstva o kojima će se dogovoriti 

naknadno. 

PROGRAMA 

Na temelju gornjeg, može se zaključiti da je 

nužno nadoknaditi razdoblje zaostajanja u znanstvenu 

pristupu u uspostavi protupožarne organizacije, 

koja će slijediti svjetske trendove požarne znanosti 

i uključivati povezivanje Hrvatske u globalnu 

požarnu zajednicu. 

Poticaj za promjenu požarne politike i njen razvoj 

u našoj zemlji prema onoj koja je dosad vođena, 

uveliko je dala i Hrvatska vatrogasna zajednica, koja 

je u načelu prihvatila razvoj prevencije sadržan u 

Prijedlogu programa stručne skupine i proslijedila 

ga Vladi RH na prihvaćanje. 

60

T. Dimitrov: ZAKLJUČAK VLADE RKPUBLIKE HRVATSKE I PRIJEDLOG PROGRAMA PREVENTIVNE Šumarski list br. 1 2, CXXV (2001), 57-61 

Dimitrov, T. (1999): Šumski požari u Hrvatskoj - 

povod za razmišljanje, Šumarski list br. 9-10, 

Zagreb. 

Dimitrov, T. (1998): Gorenje globalne biomase - 

utjecaji na atmosferu, klimu i biosferu, Šumarski 

listbr. 9-10, Zagreb. 

M as le, A. (2000): Suša i požari - čekaju nas još duže 

suše i još žešći požari (razgovor sa dipl. ing. 

Markom Vučetićem iz DHMZ-a), tjednik "Globus" 

br. 508, Zagreb. 

Smith, B. C. (rujan, 1994): Gospodarenje šumskim 

požarima u Hrvatskom jadranskom priobalnom 

području, Canada, prijevod na hrvatski. 

LITERATURA 

Vlada RH (2000): Program aktivnosti u provedbi posebnih 

mjera zaštite od požara od interesa za Republiku 

Hrvatsku u 2000. godini, Vatrogasni vjesnik 

5/2000, Zagreb. 

Vlada RH (5. listopada 2000): Zaključak po izvješću o 

stanju zaštite od požara u razdoblju od 1. siječnja 

do 31. kolovoza 2000. sa posebnim osvrtom na 

razdoblje od 1. lipnja do 31. kolovoza 2000. godine, 

materijal dobiven iz Hrvatskog državnog 

Sabora, Zagreb. 

SUMMARY: The Government of the Republic of Croatia following the report 

of the Ministry of Interiors made the Conclusion where a critical review 

about the work on fire protection in our country up to now and charged corresponding 

ministries to review activity organization due to negligence in fire 

protection for many years. 

Related to the previous period the Conclusion represents a milestone in fire 

policy of the Government, as it is congruent with the expertize made by Canadian 

experts in 1994 about necessity to reorganize programs for wildfire 

management in our country. 

In the paper the whole text titled "A Proposal of a Program for Preventive 

Forest Fire Protection in the Republic of Croatia ", which was directed to the 

Government of the Republic of Croatia by the Croatian Firefighting Association 

to be accepted, is presented. 

Key words : Forest Fire Prevention, FBP System, Experimental Laboratory, 

Firemen Education. 

61

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001). 63-67 

UDK 630* 375 

ŠUMSKE ŽELJEZNICE U HRVATSKOJ 

FOREST RAILWAYS IN CROATIA 

Prilog poznavanju povijesti iskorištavanja šuma 

A contribution to the historical background of logging 

Dragan TONKOVIĆ* 

SAŽETAK: Gotovo jedno stoljeće šumske željeznice bile su najvećim dijelom 

jedino transportno sredstvo pri iskorištavanju šuma u Hrvatskoj. Još 

1950. bilo je u uporabi 851,7 km šumskih pruga, staničnih kolosjeka i odvojaka. 

U16 šumskih poduzeća te je godine u uporabi bilo 74 lokomotive, najčešće 

parnih s ponekom diesel lokomotivom, te 1848 vagona za trupce, rudničko drvo, 

ostalo industrijsko drvo kao i prostorno drvo, mahom ogrjevno i drvo za 

celulozu. Postupnim povećavanjem domaćeg bruto proizvoda, tehničkim razvojem 

i prihvatljivijim cijenama motornih vozila, šumske su željeznice u nas 

nestale polovicom pedesetih godina. To je također razdoblje intenzivne izgradnje 

infrastrukturne pretpostavke - otvaranje šuma cestama. Takvo otvaranje 

odgovara novom konceptu suvremenogpotrajnog gospodarenja šumama, koje 

su prestale biti zrele ili prezrele prirodne sastojine, postavši mladim, prirodi 

bliskima, a da bi takvima i ostale trebaju stalnu njegu, koja je moguća samo uz 

povoljnu otvorenost šuma. 

K Ij u č n e r ij e č i : Šumske pruge - Iskorištavanje šuma - Privlačenje i 

transport drveta - Iskorištavanje šuma kao uzgojna njega sastojina 

UVOD 

Podaci o šumskim željeznicama u Hrvatskoj o kojima 

je ovdje riječ, potječu iz ondašnje Planske službe 

Ministarstva drvne industrije Hrvatske, davne 1950. 

godine, u čijoj je nadležnosti bila djelatnost iskorištavanja 

šuma. 

Autor ovog prikaza, ondašnji planer tog Ministarstva, 

smatra da taj značajan način transporta pri iskorištavanju 

šuma, gotovo jedini spomena vrijedan u industrijskoj 

epohi i razvoju Hrvatske, ne bi trebao biti zaboravljen. 

Sedamdesetak lokomotiva s pripadajućim vagonima 

obavile su ogroman posao transporta posječenog 

drva tijekom gotovo jednog stoljeća. A radi se o mnogobrojnim 

milijunima kubičnih metara industrijskog i 

* Dipl. ing. šum. Dragan Tonković, HR-32000 Vinkovci, 

Gundulićeva 5 

Introduction 

ogrjevnog drva. Prvo vrijeme su te željeznice bile jedini 

put do ponekih područja u Hrvatskoj. Ne treba zaboraviti 

koliku ulogu je odigrala šumska željeznica u 

transportnoj povezanosti Hrvatske u Podravini, Banovini, 

Kordunu, Lici, Gorskom kotaru i Slavoniji. 

Šumske željeznice predstavljaju u razvoju Hrvatske 

povijesni odsječak, kojega bi bilo šteta zaboraviti. I 

sam sam bezbroj puta postavljao pitanje, da li su šumske 

željeznice neko prošlo vrijeme , da lije njihova uloga 

dovoljno osvijetljena i da li su raščišćeni gospodarski 

i ini učinci ovog i drugih načina transporta, u prošlosti, 

sadašnjosti i budućnosti? To mi je bilo poticajem 

da pokušam to razdoblje oteti zaboravu. Dakako, nemam 

pretenzija dati odgovore na mnogobrojna pitanja, 

već samo iznijeti činjenični materijal o postojanju šumskih 

željeznica u nas u jednom razdoblju i njihovu značenju 

u zbivanjima u našem šumarstvu. Sasvim je izvjesno 

da o tom razdoblju ima posvuda mnoštvo poda- 

63

D. Tonković: ŠUMSKE ŽELJEZNICE U HRVATSKOJ Šumarski list br. 1 2, CXXV (2001), 63-67 

taka i slika, pa bi ovaj prikaz trebao biti pozivom da se 

sve to počne parcijalno objavljivati, kako bi se taj mate- 

rijal mogao koristiti jednom kao ishodište jedne sveobuhvatne 

studije. 

TRANSPORT DRVETA ŠUMSKOM ŽELJEZNICOM TIJEKOM VREMENA - 

Timber transportation by forest rail in its time 

Pedesetih godina 20-og stoljeća transport drveta 

šumskim željeznicama bio je, počevši od vremena sedamdesetak 

godina prije, najvažniji i količinski gledano 

gotovo isključivi način transporta. To je bilo vrijeme 

kada su se tek počeli uvoziti teški kamioni podobni 

za transport drveta, tehnički usavršeni tijekom Drugog 

svjetskog rata, nakon što su uslijed masovne proizvodnje 

postali po cijeni pristupačni. Za kamione nije u tadašnje 

vrijeme bilo pogodne infrastrukture, tada je tek 

započela izgradnja pogodnih kamionskih putova, no i 

za to je trebalo ne samo vremena već i novaca da bi se 

stvorila jedna sasvim nova koncepcija u gospodarenju 

šumama, gdje je otvaranje šuma pogodnim putovima u 

pristupu u potpunosti promijenilo dotadašnja stajališta 

o izvlačenju i transportu, kao jednoj od najskupljih operacija 

u iskorištavanju šuma. Taj proces je dakako u Europi, 

prije toga svakako i SAD i Kanadi, započeo čak 

odmah iza I. svjetskog rata pa i ranije, ali u tadašnjoj 

Kraljevini Jugoslaviji čiji je Hrvatska bila sastavni dio, 

koncepcija gospodarenja šumama, koja u suvremenom 

pristupu ima kao najvažniji cilj da prirodi bliskim gospodarenjem 

šume čim djelotvornije otvori, jer je sječa 

prestala biti poslovno profitna operacija i postala uz- 

gojnom, nije mogla doći do izražaja. 

Kako bilo, razdoblje transporta drveta iz šuma šumskom 

željeznicom, odraz je u prvom redu gospodarskih 

prilika vremena kada su one kao načinom transporta drveta 

prevladavale u nas. 

Gledajući sa stajališta troškova i činjenice da je u 

doba kada su šumske željeznice bile u uporabi, tj. da 

smo imali uglavnom lijepe zrele šume, mahom sjemenjače, 

koje su bile više manje nepristupačne. Gospodarski 

poticaj iskorištavanju tih šuma davao je izgled poduzetnicima 

na profit, a takav pristup dakako da nije 

vodio računa o potrajnom gospodarenju šumama i 

maksimizaciji općekorisnih funkcija šuma. U takvim 

uvjetima sasvim je razumljivo da se šumska željeznica 

kao najjednostavniji i najjeftiniji način transporta nametnula 

sama od sebe. 

Glavno gorivo rabljeno pri transportu šumskom željeznicom 

bilo je drvo, najprijateljskije prema prirodi, 

stoje prednost koju osim animalne vuče nema nijedan 

drugi način transporta. Ne treba međutim zaboraviti da 

su pak šumske željeznice bile velikim izazivačem šumskih 

požara, stoje pak negativna strana. 

Šumske pruge u Hrvatskoj pedesetih godina 20-og stoljeća - 

Forest railways in Croatia in fifties of the 20" 1 century 

Godine 1950. u Hrvatskoj je bilo ukupno 40 glavnih 

šumskih pruga (mahom 0,76 m, osim nekih bivših Gutmannovih 

pruga s razmakom tračnica 1,0 m) ukupne 

dužine 604,7 km, te sa 187 km odvojaka i 60 km staničnih 

kolosjeka, odnosno sveukupno 851,7 km. 

Šumske su pruge u ono vrijeme bile u posjedu drvnoindustrijskih 

poduzeća, 16 njih raspolagale su s takvim 

voznim parkom različitih dužina kako je to prikazano 

u tab. 1. 

Slika 1. Šumska pruga u gradnji 

Figure 1 Forest railway under construction 

Slika 2. Premošćivanje plitkih udolina 

Figure 2 Overbridging of shallow gully 

64

D. Tonković: ŠUMSKE ŽELJEZNICE U HRVATSKOJ Šumarski list br. I 2. CXXV (2001 ), 63-67 

Tablica 1. Šumske pruge u Hrvatskoj - Stanje 1950. godine 

Table 1 Forest Railways in Croatia - as per 1950 

PODUZEĆE 

BELIŠĆE 

BRESTOVAC 

DVOR NA UNI 

ĐURĐENOVAC 

GLINA 

KARLOVAC 

OKUCANI 

NOVOSELEC 

KRIŽ 

PAKRAC 

SISAK 

SL. BROD 

VINKOVCI 

VIROVITICA 

VOJNIĆ 

PLASKI 

VRATA 

UKUPNO 

ŠUMSKA PRUGA 

1) Sekulinci - Budanica 

2) Voćin - Trešnjevica 

3) Voćin - Jovanovica 

4) Drenovac-Bogdanovac 

5) Kuruzovac - Maljani 

Ukupno 

1 ) V. Grđevac - Česma 

2) Brestovac - Podgarić 

3) V Pisanica - Cađevac 

Ukupno 

1) B. Novi - Majdan 

1) Đ. Stakl., Đ. - Marijanci 

2) Drenovac - Papučkar 

3) Veliki - M. Gaj - Klipovac 

4) Orahovica - Kaptol 

Ukupno 

1 ) Maja - Popov Gaj 

1 ) Lasinja - Crna Draga 

1 ) Okučani - Psunj - Stavča; 

Okučani-Prašnik 

2) Dragalić - Južni Psunj 

3 ) Novska - Novska brdo 

4) Bročice - Trstika 

5) Baričevac - Zmijević 

6) Lipovljani - Posavina 

Ukupno 

1 ) Novoselec - Samarica 

2) Kutina - Kutinica 

Ukupno 

1 ) Pakrac - Zvečevo 

2) Daruvar-Damir Kapija 

3) Sirač - Jankovac potok 

Ukupno 

1) Majur-Samarica 

1) Andrijcvci - Kaznica 

2) Garčin - Ilijanska 

Ukupno 

1 ) Mikanovci - Merolino 

2) Spačva - Debrinja; 

Spačva - Lože 

Ukupno 

1 ) Pitomaca - Trokut 

2) Pitomaca - Kuzma 

Ukupno 

Vojnić - Jarčevac 

Plaški - Krasnica 

Vrata - Rogozno 

Glavna 

13 

6 

7 

7,5 

6 

39,5 

20 

17 

12 

49 

28 

34 

8 

20 

6 

68 

21 

9 

25 

13 

10 

6 

5,7 

19 

78,7 

30 

16 

46 

42 

10 

16 

68 

32 

42 

4 

46 

11 

33 

44 

24 

9 

33 

23 

11 

8,5 

604,7 

DUŽINA u km 

Odvojci Stanice 

10 

3 

13 

11.4 

10 

21,4 

18 

5 

11 

4 

20 

3,2 

2 

11 

2 

8 

21 

31 

31 

27,3 

1 

2 

30,3 

2,9 

4,6 

0,6 

5,2 

1 

4 

5 

4 

2 

6 

6 

1 

1 

187 

1,9 

2,2 

0,1 

1,4 

5,6 

0.8 

2,1 

0,8 

3,7 

2,2 

2,7 

1,3 

1,1 

0,6 

5,7 

2,1 

0,3 

3,6 

1,2 

0,8 

0,4 

1,1 

2,2 

9,3 

10,2 

1,2 

11,4 

5,7 

0,4 

1,2 

7,3 

1,8 

2,8 

0,3 

3,1 

0,6 

0,8 

1,4 

2,1 

2,1 

4,2 

1,6 

0,3 

60 

Ukupno 

24,9 

11,2 

7,1 

7,5 

7,4 

58,1 

32,2 

29,1 

12,8 

74,1 

48,2 

41,7 

20,3 

21,1 

10,6 

93,7 

26,3 

11,3 

39,6 

14,2 

10,8 

8,4 

6,8 

29,2 

109 

71,2 

17,2 

88,4 

75 

11,4 

19,2 

105,6 

36,7 

49,4 

4,9 

54,3 

12,6 

37,8 

50,4 

30,1 

13,1 

43,2 

30,6 

12 

9,8 

851,7 

Izvor: Ministarstvo drvne industrije SRH, Zagreb 

Source: Ministry of Forest Industries of the SRH, Zagreb

I). Tonković: ŠUMSKE ŽELJEZNICE U HRVATSKOJ 

Tadašnja poduzeća imala su za potrebe eksploatacije 

postojećih šumskih pruga 74 lokomotive, od kojih je 

nekolicina bila na pogon diesel motorom, a najveći su 

Slika 3. Konstrukcija visokih stupišta 

Figure 3 Construction of high piers 

Šumarski list br, I 2, CXXV (2001 ). 63-67 

dio bile parne lokomotive. One su bile rabljene za vuču 

i manevriranje. Kako je taj vozni park bio uglavnom vrlo 

zastario, značajan broj lokomotiva zahtijevao je temeljite 

popravke. U nedostatku dijelova, popravci su 

vršeni uz upravo nevjerojatnu domišljatost i improvizacije. 

Naime, mnoge od tvornica proizvođača tih 

lokomotiva čak su prestale postojati, a postojeće su 

proizvodile sasvim nov program. 

Osim šarolikosti tipova lokomotiva, jednako su 

tako i vagoni, njih ukupno 1 848, bili svih mogućih 

tipova i isto tako sastavljani iz bezbroj adaptiranih dijelova 

uzimanih od vagona izvan uporabe. 

Kako bilo, što pokazuju fotografije kojima raspolažem, 

pregledom se možemo diviti i odati priznanje vrlim 

projektantima tih pruga, koji su uspješno krotili 

bespuća i provalije, a isto tako i odvažnim strojovođama, 

koji su po njima smjelo kročili s pozamašnim teretima, 

te majstorima koji su taj vozni park uz velike teškoće 

i zadivljujuću invenciju održavali. 

Slika 4. Jedan od impozantnijih mostova na Papuku 

Figure 4 One of remarquable bridges in the Papuk mountain 

Slika 6. Unatoč vrletnoj trasi lokomotiva se pouzdano kreće 

Figure 6 Despite of rugged route the engine moves reliably 

Slika 5. Radničke nastambe i štale uz prugu 

Figure 5 Timberjacks' dormitories and stables close to the rail 

Slika 7. Šumsko stovarište Srnjače uz šumsku prugu Srnjače-Merolino-Mikanovei 

u 1952/53 

Figure 7 Dumped yard of logs for transport on the rail Srnjače-Merolino-Mikanovei 

in 1952/53 

66

D. Tonković: ŠUMSKE ŽELJEZNICI-: U HRVATSKOJ Šumarski list br. I 2. C.XXV (2001 ), 63-67 

NEIZBJEŽNO JE DOŠAO I KRAJ - The end came inevitably 

količine prekrasnog drva naših do tada nedirnutih šu- 

ma listača. Dio utrška za to drvo vratio se u reproduk- 

cijski ciklus u šumarstvu, od kojega mnogobrojni kilo- 

metri šumskih putova svih kategorija predstavljaju zna- 

čajna ulaganja, pa je za očekivati velike koristi razvoju 

za naše zemlje. 

Pedestih godina i dalje, sazorile su nove ideje o načinu 

gospodarenja šumama. Kada je pristupni put postao 

neophodnim u stalnom njegovanju šuma, a materijalne 

prilike su to dopuštale, šumskoj je željeznici došao 

kraj. Ona je u razvoju našeg šumarstva odigrala 

slavnu ulogu: njom su na tržište dopremane ogromne 

SUMMARY: Almost one century the forest rail was by greatest part the 

unique transportation mean in logging operation in Croatia. Even 1950 in 

operation was 851.7 km of forest rail, station rails and branch lines. In 16 

formerly forest corporations in operation were 74 mainly steam engines with 

some Diesel engines, and 1848 forest railway trucks for logs, pitprops, other 

long industrial roundwood, as well as for fuelwood and pulpwood. By gradual 

rise of gros domestic product, technical development and acceptable prices of 

trucks, the forest rail has disappeared in mid fifties. This period of intensive 

investment into inevitable infrastructural premise -forest extension by roads. 

Such an extension corresponds to the new concept of modern sustained yield 

management of forests, after the mature and overmature stands were turned 

into young, close to nature stands, which if they were to remain so, require 

continued care, possible only in circumstances of existing optimal road 

network. 

Key words : Forest rails - Logging operations - Hauling and transportation 

of timber - Logging as sylvicultural care of stands. 

67

ZAŠTITA PRIRODE 

ŠARENI DAŽDEVNJAK {Salamandra salamandra 

L.) 

U sistematici je svrstan u razred vodozemaca, red 

repaša, porodicu daždevnjaka Izledom je na prvi pogled 

sličan gušterima, no nema nikakve bliže srodstvene 

veze s time razredom gmizavaca. 

Tijelo šarenog daždevnjaka je crno, s velikim žutim 

pjegama koje su različitih oblika i veličina. Na prednjim 

nogama ima četri, a na stražnjim pet prstiju bez plivaćih 

kožica. Vlažna koža sadržava velik broj žlijezda i bradavica. 

Žlijezde izlučuju ljepljivu bjeličastu sluz, zbog koje 

ga kao hranu izbjegavaju brojni predatori. 

Razmnožava se u vodi u kojoj mužjaci ispuštaju 

vrećicu sa sjemenom koju ženka svojom nečisnicom 

usisava u tijelo. Nakon toga napuštaju vodu. Najčešće 

sljedećeg proljeća ženke u plitkoj vodi rađaju 30 - 70 ličinki, 

koje su se u međuvremenu razvile u njihovom tijelu. 

Odrasle jedinke narastu u dužinu 15-20 cm. 

Zbog izlučivanja sluzi uz daždevnjaka su vezane 

mnoge predrasude koje su se u narodnim pričama zadržale 

i do danas. Plinije u svom dijelu Historia neturalis 

navodi da "sva hrana i voda koju dotakne postane otrovna, 

a bijeličasta sluz u dodiru s ljudskim tijelom pali 

dlaku, a koža se na tome mjestu pretvara u doživotni 

madež. Tijelo daždevnjaka je toliko hladno da samim 

dodirom poput leda gasi vatru". 

Načinom života vezanje uz vlažne i sjenovite šume 

brežuljkastih i gorskih područja. Aktivan je noću, no 

susrećemo ga i danju po tmurnon i kišovitom vremenu 

ili neposredno nakon toga. Danju se skriva ispod trulog 

drveća, mahovine, raznim rupama u tlu, gdje i prezimi. 

Šareni daždevnjakje zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj 

. 

Tekst i fotografija: 

Krunoslav Arač. dipl. ing. šum. 

68

AKTUALNO 

OKRUGLI STOL: 

ŽIRENJE, PAŠARENJE I BRST U PRIRODNIM ŠUMSKIM EKOSUSTAVIMA 

U organizaciji Hrvatskoga šumarskoga društva 25. 

siječnja 2001. god. održanje u Hrvatskom šumarskom 

društvu Okrugli stol na navedenu temu. 

Predsjednik HSD-a prof. dr. sc. Slavko Matić, 

pozdravlja sve nazočne, zahvaljuje im na odazivu i u 

uvodnoj riječi navodi kako će tema ovog okruglog stola 

biti rasprava o utjecajima na šume, koje nisu samo 

šumarske, nego vlasništvo svakog građanina ove zemlje. 

Svi mi uživamo njihove blagodati i moramo znati 

što se i kako se s njima gospodari. Ova tema nije slučajno 

odabrana. Šumari znaju kakav je utjecaj stoke na šume 

- ono što ne spada u šumski ekosustav ne može ni 

biti u njemu. To je bilo jasno i onima koji su vodili dalmatinske 

gradove još u 13. stoljeću, jer mnogi statuti 

upravo decidirano zabranjuju ulazak koza u šumu, kao 

i Rabski statut u 15. stoljeću, a da ne govorimo o vremenu 

kada se šumarstvo javlja kao struka, negdje prije 

250 godina. Strano tijelo u šumskom ekosustavu utječe 

na njegovu ravnotežu. Tu leže i odgovori onima koji 

kažu da su u prošlosti "svinje žirovali" bez posljedica. 

Te su šume tada bile gotovo prašume, šumarstvo se tek 

organiziralo, šumski ekosustavi bili su u naponu snage, 

hrast je živio u optimalnim uvjetima, bez zagađivanja 

zraka vode i tla, bez nasipa, podzemne i poplavne vode 

su funkcionirale, pa je taj 300-godišnji hrast mogao 

podnositi male neprirodnosti. Taj ekosustav definiran 

je zoocenozom, fitocenozom, mikrobiocenozom, a stanište 

(tlo i klima) mu je točno određeno. Ako je sve u 

njemu u dinamičkoj ravnoteži on opstoji. Sve drugo što 

uđe u njega, posebice danas kada se mijenja klima, 

podzemna voda pada, zatrovanost zraka, vode i tla 

raste, sve to uzrokuje velike probleme tom prirodnom 

ekosustavu, još uvijek najstabilnijem u Europi. Problemi 

koji nastaju u vezi su s pravnom državom, jer kada 

ona funkcionira, tih problema nema. To posebno vrijedi 

za šumarstvo. Sve ostalo je politikanstvo, bitka za 

glasove i podilaženje narodu, koji na žalost zbog tisućgodišnjeg 

življenja pod tuđinom razmišlja na način 

"sve stoje državno nije naše", odnosno ničije je. 

Nažalost, nemamo javnu scenu, ovakav skup za medije 

nije vijest. Ipak potrebno je obavijestiti javnost o 

čemu se zapravo radi, jer je nama šumarima društvo povjerilo 

2,4 mil. ha šuma i šumskog zemljišta, pa smo odgovorni, 

iako šume ne ovise samo o šumarima, već i drugima 

(industrija, poljoprivreda, naftovodi, dalekovodi i 

sve ostalo). Interesantno je da će medijski npr. biti popraćena 

sječa trule bukve u Maksimiru, svašta će se pričati 

o Kopačkome ritu, o sječi šuma prije 200 godina na 

Plitvicama- sve ovo zapanjujuće neznanje ide u javnost 

- ali kada treba čuti struku, primjerice šumarsku, agronomsku, 

veterinarsku, lovačku, to nikoga ne interesira. 

Očito niti jedna vlast ne voli šumarstvo - vjerojatno 

zbog toga što rad temelji na zakonima, statutima i pravilnicima. 

Društvo se, kada je šume dalo šumarima na 

upravljanje, debelo ogradilo zakonom i inspekcijama. 

Zašto svi ostali kada je u pitanju šuma ne poštuju te zakone? 

I to pitanje je tema ove današnje rasprave. 

Nakon ovih uvodnih riječi predsjednika HSD-a prof, 

dr. Slavka Matica, tajnik HŠD-aje pročitao kome su sve 

upućeni pozivi za ovaj okrugli stol. Prema popisu (u prilogu), 

ispričali su se gosp. Drago Krpi na (zasjedanje 

Hrvatskog sabora), dr. L i p ej koji je poslao svoj kratki 

pismeni prilog raspravi te ministar mr. Božidar Pank 

r e t i ć i pomoćnik ministra ing. Željko R e n d u 1 i ć . 

Sa žaljenjem je zaključeno da osim predsjednice 

Zbora novinara za okoliš gde prof Lidije Firšt, novinarke 

Večernjeg lista, gđe Valentine Wiesner M i j i ć i 

urednice II. programa Hrvatskog radija gde Tanje 

Devčić (koja je zbog obveza reportažu snimila dan 

ranije), predstavnici medija nisu pokazali interes, a bila 

je prilika na temelju interdisciplinarne i stručno utemeljene 

rasprave o odnosnom problemu izvjestiti zainteresiranu 

javnost. 

U svojoj poticajnoj raspravi, ing. Tomislav Starce 

v i ć glede napasanja, žirenja i brsta u šumama, ukazuje 

na povijesne istine o reguliranju odnosa čovjek- 

69

šuma još od Krčkog statuta 1388. godine, akta "Krajiška 

prava" Marije Terezije iz 1754, Privremenog šumskog 

reda Karlovačkog generalata od 1. veljače 1764, 

Zakona o šumama iz 1930. (članci 30-35.) do sada važećeg 

Zakona o šumama (čl. 44 NN 52/90). 

Ta višegodišnja saznanja o štetnosti prisutnosti stoke 

u šumama i bojazan o nestanku istih, poticaj su borbi za 

zaštitu i očuvanje šuma i šumskih ekosustava, posebice 

u vrijeme rastućeg značenja općekorisnih funkcija šume. 

Danas su one zdravstveno ugrožene, narušene stabilnosti 

i proizvodnosti. Ukazujući na današnji problem 

sušenja hrastika, degradacije i propadanja staništa, što 

uz prorjeđene urode sjemenom značajno otežava njihovu 

prirodnu obnovu, upozorava na ogromne štete. To 

potkrepljuje primjerom iz područja Uprave šuma Nova 

Gradiška, gdje je u 2000. godini sakupljeno i posađeno u 

šume, gdje se hrast suši, 400 tona žira uz trošak sabiranja, 

sjetve i sadnje od 4,245.147 kn. Bespravnim žirenjem 

domaćih svinja koje su pojele znatnu količinu toga 

žira, onemogućena je obnova hrastika. Od 27 prijava, 

prekršajno je uz kazne od samo 400-800 kn po predmetu, 

riješeno 17 prijava. Tu je i šteta koju te domaće svinje 

čine i na poljoprivrednim kulturama, a ona se pripisuje 

divljim svinjama i pada na teret lovoovlaštenika. 

Starčević posebno ukazuje na nekompetentnost i 

slabo poznavanje stručnih problema u nekim medijima 

- primjerice u emisiji HT "Pravo i pravda" od 18. prosinca 

2000. godine glede žirenja u državnim šumama, u 

kojoj se zapravo daje podrška nepoštivanju zakona - 

bezvlašću. Kako je zadaća programirati razvoj Hrvatske 

u 21. stoljeću, svoju raspravu zaključuje podcrtavajući 

daje temeljni cilj ove rasprave osiguranje stručnoodgovornog 

odnosa (bez prisustva dnevno političkih interesa) 

prema brojnim obvezama svih interesnih i odgovornih 

skupina, koje svojim institucionalnim, gospodarskim, 

edukativnim, informativnim i kontrolnim aktivnostima 

mogu, ali i moraju, provodeći postojeće zakone, 

osigurati zaštitu prirodnih šumskih ekosustava. 

Prof. dr. sc. Zvonko Mustapić s Agronomskog 

fakulteta, svoj prilog raspravi temelji na problemima i 

zapažanjima na znanstveno-nastavnom poligonu Agronomskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je smješten 

u državnom lovištu Prolom kraj Gline te istraživanjima 

i edukaciji studenata iz disciplina Lovstvo, Botanika, 

Fitocenologija i dr. U proteklih godinu dana otkada 

Fakultet gospodari lovištem, na temelju gospodarske 

osnove, uočeni su brojni akutni problemi, koji gotovo 

onemogućavaju suvremeno gospodarenje i aplikaciju 

znanstvenih spoznaja, a konzekventno tome i 

odvijanje suvremene nastave - posebice vježbovnog 

dijela iz nastavne discipline Lovstvo. Osim devastacije 

lovišta po vrstama i intenzitetu populacija divljači, 

uzrokovane svim mogućim načinima krivolova, najveći 

problem je upravo žirenje. 

Brojne napuštene domaće svinje u poslijeratnim godinama 

križane su s divljim, te su danas u lovištu prisutne 

populacije cijepajućih generacija svih mogućih 

morfolohabitualnih svojstava, gotovo bez čistih linija 

divlje svinje. Ovaj teško rješivi problem produbljuje i 

nekoliko seljaka-stočara, koji slobodnim pašarenjem, 

žirenjem i brstom, nepoštivajući postojeću zakonsku 

legislativu, čine neprocjenjivu štetu, šumskom ekosustavu 

s poznatim posljedicama, i napose lovstvu s nepoznatim 

posljedicama. 

Stoga je po njegovom mišljenju potrebno hitno, 

svim mogućim instrumentima pravne države zaustaviti 

ovaj ekstenzivni način stočarenja, jer su njegovi ekonomski 

i socijalni učinci i po broju uzgajivača i po ostvarenoj 

gospodarskoj vrijednosti minorni, a štete neprocjenjive. 

Osnovica svega je poštivanje zakona i 

krajnje je vrijeme da se zaustavi problem na ovoj razini 

počinjene štete, jer će kasnije posljedice postati nepopravljive. 

Dr. sc. Maks K a r 1 o v i ć, napominje kako seciravši 

kao patolog tijekom 37-godišnjeg staža u Veterinarskom 

institutu više od 640.000 životinja, ima dosta dobar 

pregled patologije životinja u Hrvatskoj. 

Prva pojava svinjske kuge u Hrvatskoj bilježi se 

1895. godine, a održala se 75 godina. Glavni razlozi širenja 

bili su stočni sajmovi, gdje se skupljalo mnoštvo 

svinja, a potom žirenje. Posljednja epidemija kuge bila 

je 1953. godine u hrastovim šumama oko Velike Gorice 

kada je uginulo preko 300 svinja, a zaraza se širila dalje. 

Druga još opasnija bolest je bjesnoća. Seciranjem 

lisica, kao prenosnika bjesnoće, ustanovljeno je da je 

svaka peta lisica pozitivna. Treća bolest je trihineloza. 

Pretraživanjem bjesnoće kod lisica, istovremeno je 

pregledom jezika ustanovljavana trihineloza na svakoj 

petoj. Kako je najveća koncentracija trihinele u ošitu, 

to možemo zaključiti daje svaka četvrta lisica bila trihinelozna. 

I uginućem zaražene lisice ne prestaje opasnost, 

jer svinja kao svežder, jedući zaraženu strvinu postaje 

opasnim prenosnikom zaraze. Još možemo kao 

bolesti navesti brucelozu (koja izaziva pobačaj ili sterilitet) 

i leptospirozu. 

70

Ovdje treba još spomenuti nepoznavanje hranidbene 

vrijednosti i kemijskog sastava žira, što može utjecati 

na oplemenje pasmine landras, jorkšir, bekšir itd. Pitamo 

se priznaje li tržište meso iz takvog nekontroliranog 

tova? 

Prof. dr. sc. Branimir P rp i ć, polazeći od značaja i 

vrijednosti s ekološkog i općega gospodarskog stajališta 

lužnjakovih nizinskih šuma u međurječju Save i 

Drave, njihove biološke raznolikosti biljnoga i životinjskog 

svijeta, uravnoteženja vodnih odnosa, zaštite pitke 

vode, protuerozijskog djelovanja, povoljnog utjecaja 

na klimu, pročišćavanje zraka i vode te njihovu golemu 

ulogu u općoj zaštiti prirode na prostoru od kojih 

200 000 ha navodi: 

kako su štete, koje nastaju antropogeno utjecano 

žirenjem pitomih svinja velike, i mogu znatno oštetiti 

prirodni šumski ekosustav hrasta lužnjaka (već i kod 

normalnog gospodarenja s divljači vodi se skrb neprekoračenja 

kritičnog broja jedinki po jedinici površine); 

- kako je živi svijet tla (edafon), biljni (bakterije, 

gljive - posebice mikorizne, alge, virusi i korijenje 

šumskog drveća, grmlja i prizemnog rašća) i životinjski 

(praživotinje, oblici, kolnjaci, kolutićavci, 

stonoge, paučnjaci, kukci i kralješnjaci), predstavlja 

bitan dio šumskog ekosustava, tzv. razgrađivače, 

koji žive na različitim dubinama tla - ekološkim nišama, 

pa kada svinja svojim rovanjem i žderanjem 

edafona poremeti odnose, u šumskome ekosustavu 

nastaju stresovi i fiziološko slabljenje šumskog drveća, 

a oporavak traje godinama; 

kako gazeći rahlo šumsko tlo, stoka zbijanjem i mijenjanjem 

strukture tla smanjuje hidrološku, vodozaštitnu 

i fiziološku (ispuštanje kisika, vezivanje 

ugljika) funkciju tla. 

Dr. sc. Marijan G r u b e š i ć, potičući raspravu, uvodno 

podsjeća kako su prirodni šumski ekosustavi sačinjeni 

od pripadajućih biljnih i životinjskih vrsta, odnosno 

prostoru i staništu. Manji dio životinjskih vrsta koji 

obitava u šumskim ekosustavima, predstavlja po Zakonu 

o lovu divljač s kojom se gospodari, dok je veći dio 

vrsta zaštićen i tretiran kao ostale životinjske vrste. 

Stoljetna tradicija gospodarenja prirodnim šumama 

i divljači u lovištima, omogućila je upoznavanje prirodnih 

procesa i zakonitost, te na temelju znanstvenih spoznaja 

i izradu normativa o optimalnom broju određenih 

vrsta divljači na jedinici površine. 

Danas u Hrvatskoj imamo 311 državnih lovišta i 607 

zajedničkih. Za sva lovišta izrađeni su elaborati na temelju 

kojih se njima gospodari - lovnogospodarske osnove 

koje propisuju vrstu i broj divljači koja se može (i 

mora) uzgajati u dotičnom lovištu. Ti normativi usklađeni 

su tako da divljač koja obitava u lovištu bude u optimalnom 

broju za određeno stanište (bonitet lovišta). 

Nije nam poznato daje ikada do sada izrađen elaborat 

kojim bi bio nominiran broj domaće stoke u prirodnim 

ekosustavima i izrađeni propisi za takav ekstenzivan 

način stočarstva! 

Problemi koje uzrokuje stoka u šumi nisu samo paša, 

žirenje i brst, iako su oni najznačajniji i najuočljiviji, 

već i daleko širi. 

Na kraju ističe koji su to negativni aspekti prisutnosti 

domaće stoke u prirodnim šumskim ekosustavima: 

Pašom, žirenjem i brstom stvara se neprirodna konkurencija 

za hranom i prostorom, životinjskim vrstama 

koje tu žive od prirode i sastavni su dio ekosustava. 

Brojno stanje domaće stoke i do 100-struko je veće 

od brojnog stanja konkurentne divljači po jedinici površine. 

Prisutnošću domaće stoke u prirodnim šumskim 

ekosustavima uništavaju se stanišni i prehrambeni 

uvjeti za obitavanje i uzgoj bilo koje vrste divljači i ostalih 

životinjskih vrsta. 

Prekomjernom gustoćom populacije eksponencijalno 

se povećava negativan utjecaj na stanište (uništenje 

prirodne flore i faune). 

Nekontroliranim ispuštanjem stoke u šumu narušava 

se prirodni genofond divljači, ali i domaće stoke kod 

vrsta gdje je normalna pojava križanja poput križanja 

domaće i divlje svinje te domaće ovce i muflona. 

Boravak domaće stoke u šumama i lovištima onemogućava 

izvršenje propisa lovnogospodarske osnove 

i bavljenje lovnim turizmom. 

Veliki je problem nekontrolirano širenje zaraznih 

bolesti s domaće stoke na divljač i obrnuto (trihineloza, 

bjesnoća, svinjska kuga, bruceloza, metilj i dr.). 

Prof. dr. sc. Milan G1 a v a š ukazuje kako su oštećeno 

sjeme (žir), mlade polomljene biljke, guljenjem 

oštećena stabla, upravo plodna podloga za razvoj različitih 

gljiva: saprofitnih od tzv. plijesni koje crpe hran'iva 

i isušuju plodove (gljive iz rodova Aspergillus, Penicilium, 

Pestalotia, Trichoderma, Trichotecium, Fusarium, 

Botritis i dr.). Druga pak grupa uzrokuje trulež 

žira kao npr. Ciboria batschiana ili one koje uzrokuju 

pjegavost žira i kasnije prelaze na sadnice koje uništavaju. 

Oštećene ranjene biljke lako se zaražavaju parazitima 

rana i slabosti te uzročnicima truleži. Tu među najštetnije 

svakako spada Armillaria mellea, poznati uzročnik 

masovnih sušenja biljaka, a poznate su i Phellinus 

robustus, vrste rodova Poria, Ganoderma, Fontes i 

dr. Velika grupa je i onih koje uzrokuju bolesti kore 

(Calpoloma quarcinum, Phomopsis spp., Gloesporium 

spp., Dioporthe spp., Fusicoccum spp., Nectria spp. i 

mnoge druge). Dakle od nastalih oštećenja kreće lanac 

štetnog djelovanja brojnih negativnih čimbenika koji 

djeluju na cijelu šumu. 

Dr. sc. Zoran Lipej iz Hrvatskoga veterinarskog 

instituta, ispričavši se što zbog smrtnog slučaja ne može 

71

sudjelovati u raspravi, u svom pismenom prilogu navodi 

kako u nastojanjima za sprječavanjem štetnih posljedica 

prisutnosti domaće stoke u šumskim ekosustavima, 

ponajprije treba ukazati na pozitivne propise, tj. 

"Naredbu" Ministarstva poljoprivrede i šumarstva o 

mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti, 

kao i propisa o obveznom označavanju, tj. markiranju 

životinja. 

Budući da je domaća svinja uzgajana u ekstenzivnim 

uvjetima putem pašarenja i žirenja kao tradicionalni 

način držanja, najznačajniji objekt interesa s gledišta 

očuvanja šumskog ekosustava, ukazuje na postojanje 

potencijalne opasnosti širenja nekih zaraznih bolesti 

unutar populacije tako držanih svinja. Naime, vrlo često 

tako ekstenzivno uzgajane svinje nisu cijepljene protiv 

svinjske kuge, čime se krši spomenuta "Naredba", 

što podliježe sankcijama veterinarske inspekcije. Istodobno 

takve životinje nisu ni označene (markirane), pa 

im je otežano utvrditi porijeklo. 

Također je poznato, da su divlje svinje izvor infekcije 

virusom svinjske kuge kako u svijetu tako i u nas, što 

je i potvrđeno laboratorijskim pretragama na Veterinarskom 

institutu. A budući da slobodno živuće svinje vrlo 

često dolaze u kontakt s divljim svinjama s kojima se 

križaju, moguće je širenje te opasne zarazne bolesti s 

jednih na druge. 

Postoji još jedna zarazna bolest koja se može širiti 

unutar populacije slobodno držanih svinja. Riječ je o 

brucelozi, zaraznoj bolesti koja se također nalazi na listi 

A, tj. listi bolesti od značaja za našu zemlju obuhvaćenih 

"Naredbom" Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. 

Ing. Damir C v r k o v i ć, rukovoditelj za lovstvo U. 

Š. Vinkovci navodi primjer iz Uprave šuma Vinkovci 

koja gospodari s državnim lovištima "Spačva-Sjever", 

"Spačva-Jug" te uzgajalištem divljači "Kunjevci", ukupne 

površine 35.717 ha. Rubom tih lovišta izgrađena je 

žičana ograda visine 2,5 m u ukupnoj dužini od oko 130 

km, te je kroz par godina u ogradu investirano oko 

2.600.000 DEM. Redovito se u ogradu i dalje ulažu 

znatna sredstva kako bi se održala u funkciji. 

Ograda je izgrađena i održava se u funkciji s ciljem 

intenzivnijeg napučivanja divljači, te sprječavanja 

poljskih šteta od divljači. 

Međutim, danas dio te ograde služi kao "okol" za 

držanje pitomih svinja. Radi se o površini od oko 5.100 

ha na kojoj je i sada danonoćno prisutno oko 1.000 pitomih 

svinja (zna ih biti i do 2.000). Tim dijelom lovišta 

"Spačva-Jug" zapravo ne gospodarimo, nemoguće je 

vršiti prihranu divljači, raditi lovno-gospodarske ili 

lovno-tehničke objekte, voditi lovce u lov, niti bilo što 

drugo što spada u gospodarenje lovištem. 

Pitome svinje su bez nadzora, nekontrolirano se kreću 

u potrazi za hranom i vodom, šire se i u dio lovišta 

"Spačva-Sjever", prelazeći autoput Zagreb-Lipovac, te 

izazivaju prometne nesreće. 

Svinje nisu zaštićene od svinjske kuge (prije pet godina 

od kuge je u šumi uginulo 400 pitomih svinja) te je 

opasnost od ponovne pojave kuge i širenja na populaciju 

divljih svinja stalno prisutna. 

Sve je veći udjel križanih svinja, što vrlo loše djeluje 

na razvoj lovnog turizma, a u zadnje vrijeme sve je više 

divljih svinja zaraženo trihinelom. 

Zapravo, radi se o samovolji i "snazi" 12 (dvanaest) 

mještana sela Vrbanja i Bošnjaci (usput, isti ne spadaju 

u socijalnu kategoriju), koji su "jači" od cijelog državnog 

aparata (Zakona o šumama, Zakona o lovu, sudstva, 

MUP-a, Hrvatskih šuma, šumarsko-lovnih, veterinarskih 

i drugih inspektora...). 

Uprava šuma Vinkovci kontinuirano prijavljuje vlasnike 

pitomih svinja, no svinje i dalje ostaju u šumi. Isto 

tako povremeno se ruše nastambe za svinje da bi sutra 

niknule nove. 

U znak dobre volje nude se i površine šume izvan 

ograde (oko 2.500 ha), gdje bi se moglo držati svinje uz 

čuvanje, no za to ne postoji nikakav interes. 

Kako tome stati na kraj? 

Prof. dr. sc. Pavo Caput smatra da te stvari treba 

kompleksno sagledati, i daje to širi i nacionalni problem. 

Naime, on se zalaže za širi pristup problemu, i mišljenja 

je da i domaće životinje uz divlje imaju mjesto u 

šumi uz određene uvjete. Potrebno je biti aktualan u 

promišljanju. Navodi primjer koze koja izbija u prvi 

plan u proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda i ruši 

postupno poziciju krave i ovce. Ona je s obzirom na tjelesnu 

masu, životni vijek i energiju koju konzumira tjekom 

života, te proizvodnju mlijeka, najučinkovitija životinja. 

Glede proteinske strukture mlijeka, ono je najzdravije. 

Stoga je teško na državnoj razini zagovarati 

stroge granice, već je potrebno zagovarati poljoprivredno-šumsko 

gospodarenje, gdje se oba sektora nadopunjuju, 

a ne potcijenjuju. Dakle potreban je stručni konsenzus, 

jer nitko ne zagovara današnji nekontrolirani 

stupanj proizvodnje, što je jedan stupanj anarhije, da ne 

upotrjebimo stroži izraz hajdučije, već kontrolirani oblik 

proizvodnje i brsta i ispaše i zagovora žirenja. Treba 

poštivati osnove gospodarenja šumama, ali razumljivo 

je da su na marginalnim prostorima mediterana "zelenija 

vrata" nekim vrstama stoke - kozi i ovci. Naravno, u 

mlađoj uzgojnoj dobi šume domaća životinja šteti, ali u 

starijoj koristi šumi - nije prihvatljiv stav da domaća životinja 

uništava ekosustav, naprotiv ona ga obogaćuje, 

naravno ako je pravovremeno, na dobar način i u optimalnom 

broju u njega došla. Sprega više struka na državnoj 

razini bit će obvezna za osmišljavanje modernog 

programa proizvodnje, a to će onda omesti pojedince 

da rade štete koje sada čine. 

72

Ovome gledištu replicirao je prof. Matić, smatrajući 

da domaćim životinjama nije mjesto u šumi. Na području 

Dalmacije, ima toliko neobrađenih površina da na 

njemu može opstati milijun koza. Takve akcije svesrdno 

podržavamo, ali ne da se to radi na šumskim površinama 

gdje postoje osnove gospodarenja za 100 godina 

unaprijed. Dalmatinske šume ne moraju biti samo šikare 

i makije, iako su i one vrhunske šume u odnosu na one iz 

vremena dok je harala koza. To su šume čija je općekorisna 

funkcija daleko vrijednija od onoga što bi dala 

koza. Svoj posjed ograditi i čuvati, a u državni posjed 

utjerati domaću životinju, za neke je normalna stvar. 

Prof. Prpić navodi kako u jednoj Francuskoj, koja 

ima velik broj koza, nikome ne pada na pamet kozu tjerati 

u šumu. Osnovni je problem ovdje kod nas nerazgraničenje 

šumskog i poljoprivrednog zemljišta. Šuma 

koja treba zadržati svoj osnovni cilj, a čiji ekosustav 

podnosi određen broj biljojeda i mesojeda njemu pripadajućih, 

ne podnosi bez posljedica ništa izvan tog ekosustava. 

Prof. dr. sc. Paula D u r b e š i ć, ekolog s PMF-a, posebno 

pozdravlja multidisciplinarnost u ovoj raspravi 

HŠD-a, ukazujući na nedosljednost, kada nakon mukotrpnog 

rada na donošenju podcrtavajućih dobrih odluka, 

društvo zbog trenutačnih probitaka i podilaženja 

želi učiniti korak natrag. 

To možemo okarakterizirati čak amoralnim i neodgovornim 

ponašanjem onih zaduženih da zakon provode, 

i običnih građana koji gledaju samo osobni interes. 

Imajući prilike proučavati šumsko tlo, bogato takvim 

materijalom koji nam, ako ga pogledamo govori što to 

može na njemu rasti - ono je indikator onoga gore, i 

obratno, ako gledamo što raste na njemu, imamo i odgovor 

koliko je tlo bogato. Narušivši taj sustav u jednoj 

slavonskoj hrastovoj ili jedinoj gorskokotarskoj šumi, 

posebice onoj dalmatinskoj koja je u fazi nastanka, činimo 

neprocjenjivu štetu. Dakle struka treba imati riječ, 

treba braniti stavove struke, pa tako tu dužnost i pravo 

moraju imati i šumari, jer oni su za šumu zaduženi. 

Dr. Durbešić se posebno osvrnula na dio medija 

gdje se iznose neznanstvene činjenice, što nije dobro za 

hrvatsku javnost, jer se donose nepravilni zaključci, koji 

su onda poticaj i poziv da se čini ono što ni stručno pa 

ni zakonski nije dozvoljeno. Ako gledamo dalje oko 

sebe, onda nam je jasno zašto "svi danas proizvode 

zdravu hranu". Pitamo se koja je nezdrava i tko nam na 

nju ukazuje? Zdrava hrana, eko-hrana posebno, ponajprije 

je pitanje utemeljenosti tog naziva. 

Prof. Matić zahvaljujući prof. Durbešić na raspravi, 

slaže se kako se treba čuvati bombastičnih izraza i izjava, 

posebice naglašavajući onu kako "koza čuva šumu 

od požara", ali ako hoćemo biti sarkastični, ona je istinita, 

naime kad koza sve obrsti nije ništa ostalo i nema 

što gorjeti - kamen ne gori! Zapravo naš je problem 

što svatko sve zna, naravno o šumarstvu znaju svi. U 

ovoj kući HSD-a gdje se nalazimo, 1898. godine, dakle 

prije 102 godine počela s radom šumarska visokoškolska 

nastava i HSD od svog utemeljenja 1846. godine do 

danas kontinuirano radi i bori se za šumarstvo, ali na 

osnovu znanosti. 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić svoju raspravu započinje 

tvrdnjom kako mi danas ovdje ne bi raspravljali o 

odnosnoj temi kada bi funkcionirala pravna država, jer 

treba poštovati zakone i to je polazište svega. Neutemeljene 

izjave opasne su glede formiranja mišljenja i 

laičkog i polustručnog. U raspravi smo čuli što to domaća 

stoka donosi šumi negativno, zašto nema mišljenja 

što donosi pozitivno - ima li toga - vjerojatno nema. 

Inače se slaže s dijelom rasprave prof. Caputa, ali 

ne da se na taj način radi u šumi, jer ima drugih površina. 

Primjer Paga - 7 % površine je šuma, na tih 7 % površine 

posječe se šuma za nogometno igralište, a onda 

stiže u Ministarstvo zahtjev da se i stoka tjera u šumu, a 

93 % površine je kamenjar i pašnjaci. Gdje je tu logika i 

opravdanje - to je ono što nas tjera da ponekad pušemo 

i na hladno. Jedna ozbiljna država, Ministarstvo i Svjetska 

banka, morale bi u ozbiljnoj strategiji razgraničiti i 

reći da je od naših 660.000 ha krša, npr. 200.000 ha 

šumsko tlo, i zatražiti od šumarstva program kako pošumiti 

gole i održati pošumljene površine. Određeni dio 

od 660.000 ha treba dati poljoprivredi pa neka ona da 

program gdje će se uzgajati koze i dr. Slijedi turističko 

područje, građevno, vojno itd. 

Kada je pak riječ o makiji, nemojmo je omalovažavati, 

jer je to jedan sukcesijski stadij koji može teći u 

regresivnom, ali i progresivnom smjeru. Reći da makija 

ili šikara nikada neće biti šuma, nije utemeljeno, jer 

pitanje je to ulaganja ili neulaganja i stručnog rada u 

tome prostoru. 

Na kraju, podsjeća na pitanje poštivanja zakona i 

potpisanih dokumenata, ukazujući na Ministarsku konferenciju 

1993. godine u Helsinkiju, gdje je ministar 

poljoprivrede i šumarstva potpisao rezoluciju Hl o 

očuvanju europskih šuma, koja govori o smjernicama 

za potrajno gospodarenje europskim šumama. U dokumentima, 

točka K se kaže, da se "priznaju štetni utjecaji 

na šume u nekim dijelovima Europe zbog uništavanja 

većih šumskih površina požarima i olujama, zbog neprimjerenog 

gospodarenja, zbog štetnika, bolesti, paše, 

neregularnog brštenja i industrijskog i infrastrukturnog 

razvoja. Opće smjernice gospodarenja koje je potpisalo 

39 zemalja, a među njima i Hrvatska, u točci 7 kazuju - 

postupci u gospodarenju šumama trebaju težiti barem 

održavanju sadašnjeg stanja, a ako je moguće i poboljšanju, 

stabilnosti, vitalnosti, regenerativnih sposobnosti, 

otpornosti šuma i prilagodbi šumskih ekosustava 

prema stresu, posebice zaštiti od požara, štetnih bolesti, 

divljači i drugih uzročnika kao stoje paša i brštenje". 

Dakle, sve je jasno rečeno. 

Na kraju predlaže da HŠD i "Hrvatske šume" upute 

73

ozbiljan apel HT, od gosp. Galica na niže, s napomenom 

da sada kada su prestali politički zahtjevi prema 

šumarstvu, sada ga napadaju kvazi-stručnjaci, tako da 

je onaj komentar o Kopačkome ritu, a i neki drugi, na 

granici histerije. Gledajući tekstove Helsinkija, Ria i 

ono što se od šumarstva traži - glede ophodnje, autoktonih 

vrsta, prirodne obnove i drugo, pa to je može se 

reći 99,9 % hrvatskoga šumarstva tamo. Skidanjem sa 

satelita pojedinih bombastičnih dijelova emisija, i sa 

sličnim prilozima ne može se biti tvorac javnog mišljenja 

o šumarskoj struci. Tome se treba suprotstaviti. 

Prof. Glavaš ovome dodaje i odgovornost pojedinih 

šumarskih stručnjaka za određene nestručne izjave. 

Svatko, pa i šumarski inženjer, mora znati o čemu može 

stručno, odgovorno i utemeljeno govoriti. 

Slušajući raspravu, prof. Lidija Firšt preporuča 

kako iz toga trebaju proizaći zaključci struke, koji bi 

trebali biti upućeni nadležnom Saborskom odboru, 

svim ministarstvima, posebice HT. Na emisije s kojima 

struka nije zadovoljna, i kada ima ozbiljne stručne zamjerke, 

treba odmah reagirati protestom, jer svima nam 

je važna stručnoobjektivna i znanstveno utemeljena istina. 

HT-u treba uputiti zamolbu da se ponajprije u 

znanstveno-obrazovnom programu rasvijetle pitanja 

struke. Pozive treba upućivati i novinarima koji imaju 

sluha za prirodoslovlje. 

Ing. Mile Dodan iz Ministarstva polj. šumarstva, 

uz ispriku ministra i pomoćnika ministra koji zbog sjednice 

Vlade nisu mogli biti nazočni ovome skupu, podržava 

dosadašnju raspravu. Ističe izmjene Zakona o 

denacionalizaciji i probleme u vezi s podatcima o šumama 

- koliko i kome će se vratiti, da li onima koji će 

zaista promicati prirodne vrijednosti šume i gospodarski 

ih koristiti prema programima i planovima. Sto će 

biti s pravima imovnih općina i zemljišnih zajednica 

koje danas traže županije - odnosno lokalna uprava. 

Stoji li iza toga skrb za šumu ili nešto drugo. Slijedi pitanje 

rekonstrukcije Hrvatskih šuma i koliko će struka 

u vraćenim šumama biti zastupljena. Što će se dogoditi 

glede izjednačavanja prava kupnje šuma i šumskog 

zemljišta svih zemalja članica europskih integracija, 

njihovih pravnih i fizičkih osoba. Suočen i s glavnom 

temom rasprave, podržava mišljenja glede štetnosti 

domaće svinje u šumskom ekosustavu, a replicirajući 

prof. Caputu, navodi kako se Dalmacija s kozom bijelila, 

a danas se bez nje zeleni, i na pojedinim područjima 

ima već sklopljene gospodarske šume. 

Svakodnevno Ministarstvo zaprima zamolbe onih 

koji bi zapravo htjeli, provlačeći se kroz zakone, nešto 

bespravno uzeti sebi, a neki mediji i politička scena ih 

podržava. Odgovori samo Ministarstva nisu dostatni, 

manjka zapravo šumaraski lobi. Struku treba propagirati 

i reagirati na sva nestručna tumačenja i pojedinačne 

neutemeljene zahtjeve koji se prikazuju kao javno 

mišljenje. 

Ing. Božidar Terzić, šumarski inženjer, ovdje 

predstavnik Hrvatskoga lovačkog saveza pozdravlja organizaciju 

ovakve rasprave, jer ona potiče i problematiku 

hrvatskoga lovstva. Iskazuje mišljenje lovaca, kako 

zaista nije do kraja ustrojena pravna država, i da svi problemi 

kao i ovaj glede žirenja, pašarenja i brsta leže tu. 

Kada bi funkcionorala pravna država ne bi bilo potrebe 

za ovakvim raspravama, a izostale bi nestručne i neutemeljene 

medijske nedorečenosti. Problemi nekontroliranoga 

kretanja stoke na lovnim površinama koje se 

prostiru na cijeloj površini Hrvatske, jer su su nelovne 

površine samo 300 m od naselja, javne prometnice i 

ceste te privredni ribnjaci (koji imaju drugo lovno svojstvo) 

tako da je ovdje u pitanju kompletni ekosustav. 

Ljudi govore kako je nekad bilo drukčije, no tada su 

stoku čuvali i napasali je na određenim prostorima. Danas 

je to napušteno. Oni malobrojni koji danas drže 

stoku imaju stada, a ne dva do tri grla kao nekad, i nitko 

to ne čuva. I na lovce ima velikih i neutemeljenih povika. 

Lovci plaćaju svaki hektar lovišta koji su zakupili, a 

državne poljoprivredne površine mogu se dati u zakup 

ili prodati. Iste bi trebalo ograditi ili pak stoku čuvati, ali 

te površine onda treba izuzeti iz lovišta i lovce osloboditi 

plaćanja lovozakupa. Nekontrolirano pašarenje 

ovaca npr. ugrozilo je zeca, a srnu potisnulo sa dotadašnjeg 

staništa. Slično utječe i druga stoka. Drugi problem 

je križanje divlje i pitome svinje i prenapučenost lovišta 

tim križancima, jer se između ostalog, divlja svinja pari 

(buca) jednom godišnje i praši 2-3 praseta, dok ove sada 

prase 6-10 prasadi i pare se dva puta godišnje. Te probleme 

imamo na cijelom području Hrvatske i ako se ne 

posluša struka, doći će do prekobrojnosti koja uz to donosi 

veliku mogućnost zaraznih bolesti. 

Na kraju iskazuje svoje nezadovoljstvo nedovoljnim 

uključivanjima šumara u lovstvo, što uzrokuje 

nestručne izjave glede šumarstva, npr. glede borovih 

šuma u Dalmaciji. Nažalost, lovstvo nam vode ljudi 

koji malo znaju o struci. 

Prof. Matić ponovno upozorava na nestručan istup u 

medijima i navodi primjer Plitvičkih jezera, gdje je navodno 

bukva uzrokom destabilizacije jezera, jer stvara 

74

humus koji truje ribe itd. No, nije rečeno da te šume treba 

njegovati, a za taj posao treba šumarske inženjere. 

Istog dana u Večernjem listu prof. Stilinović s PMF-a, 

jedan od najboljih poznavatelja Plitvičkih jezera, ukazuje 

na zagađenja jezera iz kanalizacije što zapravo 

uzrokuje probleme. No to izgleda nije vijest, bolje je 

okriviti šumarstvo. 

Prof. First ukazuje i na krivnju struke, što na vrijeme 

ne reagira na izjave s kojima nije zadovoljna. Njih 

bi tada bilo manje jer bi se onaj tko ih daje morao ili 

povući ili se bolje educirati, stoje i cilj Zbora novinara 

za okoliš HND-a, čija je predsjednica. 

Na kraju je moderator rasprave, predsjednik HSD-a 

prof. Matić, zahvalio svima nazočnima na odazivu i sudjelovanju 

u raspravi, nakon koje će slijediti zaključci. 

H. Jakovac 

Očuvanje prirodnosti, stabilnosti, proizvodnosti 

i napose samoobnovljivosti, osjetljivih a sada i 

znatno ugroženih prirodnih šumskih ekosustava, 

temeljna je zadaća šumarske znanosti i 

struke. Poštivanje zakonskih odredbi o zabrani 

žirenja, pašarenja i brsta u šumama, kao 

opasaom ekscesu za šumska staništa, osnovni je 

preduvjet osiguranja opstanka šuma. Zbog toga, 

jasan je i nedvojben stav sudionika okruglog 

stola o isključenju bilo kakve mogućnosti ulaska 

domaće stoke u prirodni šumski ekosustav. 

U pogledu lovnog gospodarstva, prisutnost domaće 

stoke (svinja, krava, konja, koza i ovaca), 

u lovištima izaziva izrazito negativne utjecaje i 

dugoročne posljedice: 

zbog prehrambene i prostorne konkurencije 

divljači 

u pogledu uništavanje staništa zbog prekobrojnosti 

zbog genetskoga zagađenja križanjem (divljadomaća 

svinja) 

radi pada ugleda hrvatskog lovstva u Europi i 

gubitka tržišta za lovni turizam. 

Patolozi Hrvatskoga veterinarskog instituta u 

nepoštivanju pozitivnih propisa o obveznom cijepljenju, 

protiv svinjske kuge, neprovedbi mjera 

zaštite životinja od zaraznih i nametničkih 

ZAKLJUČCI 

bolesti i njihovog obilježavanja (markiranja), 

vide potencijalnu opasnost od širenja svinjske 

kuge, trihineloze, metilja, bruceloze, bjesnoće i 

drugih bolesti. Predvidljive i dugoročno tragične 

posljedice na mnogim gospodarskim granama, 

dovoljan su razlog za jasno upozorenje 

znanstvenika Hrvatskoga veterinarskog instituta 

o obvezi dosljedne provedbe svih pozitivnih 

propisa koji reguliraju zabranu takvog ekstenzivnog 

i nekontroliranog načina stočarenja. 

Rješenje ove problematike sudionici okruglog 

stola vide isključivo u dosljednom poštivanju, 

od Republike Hrvatske potpisanih međunarodnih 

konvencija, svih zakonskih odredbi i 

donošenju prostornih planova koji će jasno 

razgraničiti površine šuma od poljoprivrede i 

stočarstva. 

Cilj zaštite i očuvanja prirodnih šumskih ekosustava, 

razvoj šumarstva, lovstva i naprednog 

stočarstva biti će postignut samo onda, budu li 

sve interesne i stručno odgovorne skupine; od 

institucionalnih, gospodarskih, obrazovnih, 

informativnih i kontrolnih, savjesno i odgovorno 

izvršavale svoje funkcije, poštivale i 

provodile zakone. 

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA 

POBOLJŠANJE PROTUPOŽARNE ZAŠTITE POMOĆU 

PROTUPOŽARNIH GRABLJI 

Šumski požari iz godine u godinu nanose našoj zemlji 

velike štete. Oni se pojavljuju u krajevima koji nemaju 

mnogo šuma, ali imaju razvijeni turizam, pa te 

štete djeluju još teže. 

75

Slika 1. Protupožarne grablje 

(Foto: M. Stojković) 

Slika 2. Protupožarne grablje prilikom ispitivanja 

(Foto: M. Stojković) 

Napori koji se poduzimaju usmjereni su: 1. Preventivne 

mjere. 2. Mjere za što djelotvorniji način gašenja. 

Prema Žunku (1978) u to vrijeme postojao je problem 

prikladne opreme i sredstva za gašenje. Voda za gašenje 

nije se koristila uz primjenu retardenata. Vjerojatno 

ti problemi postoje i danas? 

Mi bismo se ovdje zadržali samo najednom nedjelotvornom 

primjeru opreme (alata) kod preventivnih 

mjera zaštite kao i kod suzbijanja požara. 

U časopisu "Hrvatske šume" broj 44/45, kolovoz, 

rujan 2000., pročitali smo kako je jedna mobilna ekipa 

šumarije u Istri opremljena alatom koji sadržava i metlanice. 

To je ponajprije vrtlarski ili poljoprivredni alat. 

Metlanice služe za sakupljanje lišća i tanjih grana, a 

kod vrtlarskih grablji sakupljeni materijal zaglavi se između 

zubaca i to je kod požara teško čistiti. 

U Šumarskom listu broj 11-12/1990, kao i Suvremenom 

vatrogastvu broj 3-4/1989 prikazali smo protupožarne 

grablje koje se upotrebljavaju ponajprije u USA, 

a potom u drugim zemljama kao Meksiko, Španjolska, 

Francuska itd. 

Na osnovi slika i opisa iz američke literature, konstruirali 

smo ove grablje. 

Prema Stojković (1990) grablje se mogu koristiti u 

svim šumskim predjelima gdje nema mnogo prizemnog 

rašća, a imaju nekoliko namjena: zgrtanje materijala, 

sječa tanje vegetacije te razgrtanje nasipane zemlje. 

Te grablje umjesto klasičnih zubaca, u koje često zaglavljuje 

materijal pri radu, imaju trapeze oštrih bridova, 

jer se u njih ne sakuplja materijal. U slučaju oštećenja 

trapezi se mogu vrlo jednostavno zamijeniti. Također 

grablje mogu poslužiti za skupljanje ugaraka prilikom 

kontrole garišta. Grablje se nasađuju na držalicu 

do 6 metara dužine. One nisu pogodne za kraške terene. 

Prvi par grablji izradio je obrtnik Kramarić iz Varaždina, 

no nažalost za vrijeme Domovinskog rata izgubljene 

su. 

U vrijeme izrade prvih grablji, cijena im je bila nešto 

veća od klasičnih grablji. 

Za očekivati je da će šumarske organizacije biti pokretači 

uporabe ovih grablji, jer ostale organizacije su 

svu svoju pozornost usmjerile na velika sredstva za gašenje 

požara. 

Mrkobrad, M. 2000.: Sve je pod kontrolom, a nikad 

toliko požara. "Hrvatske šume", broj 8-9, 

Zagreb, str. 5-8. 

Stojković, M. 1990.: Novi tip protupožarnih 

grablji. Šumarski list, 11-12, Zagreb, str. 546. 

Stojković, M. 1989.: Protupožarne grablje, Suvremeno 

vatrogastvo, broj 3-4. Zagreb, str. 15. 

LITERATURA 

4 Zunko, O. 1978.: Razdjeljenje SR Hrvatske na 

oblasti prema učestalosti šumski požara. Šumarski 

list, 1-3, Zagreb, str. 41-52. 

Mladen Stojković 

76

OBLJETNICE 

90 GODINA ČASOPISA "PRIRODA' 

Ekološko obrazovanje i obrazovanje o prirodi i o 

okolišu, te primjeren suživot s prirodom, jedino osiguravaju 

budućnost novim generacijama. 

Prof. dr. sc. Oskar P. Springer, 

glavni i odgovorni urednik "Prirode" 

Izlaskom posljednjeg 12-tog broja za godinu 2000., 

odnosno 880-tog broja tijekom cjelokupnog razdoblja 

izlaženja, časopis PRIRODA - mjesečnik Hrvatskog 

prirodoslovnog društva (HPD), navršio je 90. obljetnicu 

svog kontinuiranog izlaženja. Ako danas više i nije 

jedini časopis za popularizaciju prirodnih znanosti u 

nas, PRIRODA je zasigurno naš najomiljeniji i najozbiljniji 

mjesečnik te vrste, a u promicanju ekološke kulture 

s pravom ga krasi pridjevak (otisnut na naslovnici 

svakog broja): "najstariji ekološki časopis na svijetu." 

Izdavač PRIRODE je, kako spomenusmo, Hrvatsko 

prirodoslovno društvo ili, kako se je zvalo prilikom 

svog utemeljenja 27. prosinca 1885, Hrvatsko naravoslovno 

društvo. Njegov suosnivač i prvi predsjednik 

zoolog Spiridion B r u s i n a već sljedeće godine ( 1886) 

pokreće časopis Glasnik Hrvatskog naravoslovnog 

društva, koji će, nakon pet godina izlaženja, počevši od 

1911. godine prerasti u isključivo "stručni i znanstveni 

časopis", a popularni prilozi biti objavljivani u novo 

pokrenutom tromjesečniku, kojemu je prvi glavni 

urednik dr. Ljudevit G u t s c h y nadjenuo ime PRIRO 

DA. Zaslugom aktualnog glavnog i odgovornog urednika 

prof. dr. sc. Oskara Springera, koji je pretraživao 

arhiv Nacionalne i sveučilišne biblioteke i zapisnike 

Skupština HPD-a, danas znamo i točan datum izlaska 

prvog (dvo) broja. To je 3. srpnja 1911., kada je uz 

pretplatnu cijenu od 5 kruna za nečlanove Društva (članovi 

Društva i danas primaju časopis besplatno!) odaslan 

u prodaju prvi broj PRIRODE. U prvoj dekadi 

(1911 - 1920) izdano je tako 76 svezaka, u drugoj (1921 

- 1930) 100 svezaka i tako redom sve do posljednjeg 

desetogodišta (1991 - 2000) kada su ukupno izdana 

104 sveska. 

Časopis PRIRODA tijekom svoga 90 godina dugog 

izlaženja uređivali su ugledni znanstvenici iz redova 

biologa, zoologa, botaničara, kemičara, liječnika, geografa 

... njih dvadesetak, sve mahom doktori znanosti, 

sveučilišni profesori i/ili akademici. Najduži urednički 

staž imali su u kontinuitetu zoolog Miroslav Hirtz, 

kojije časopis uređivao punih 16 godina (1926 - 1941), 

koliko i mineralog-petrograf Fran Tucan (1915 - 

1919, 1945- 1948. i 1949- 1955), s time daje posljednjih 

7 godina mjesto urednika dijelio s kemičarom Dragom 

Grdenićem. Akademik veterinar Teodor Varićak 

na čelu je Uredništva PRIRODE 11 godina 

(1958 - 1968), a biolog Zlatko Pavletić 9 godina 

(1971 - 1979). Uz već spomenutog prvog urednika dr. 

Ljudevita Gutschya i današnjeg prof. dr. Oskara Springera 

koji, izrazivši nadu "da će PRIRODA u novom 

stoljeću (i tisućljeću!) izlaziti s manje teškoća", ima sve 

preduvjete da postane urednik s najdužim stazom, časopis 

su još uređivali kemičar Fran Bubanović, fizičar 

Ivan S u p e k, botaničar Fran Kušan, matematičar 

Slika 1. Naslovnica Bibliografije PRIRODA 1911 - 1971. koju je 

sastavio iskusan leksikografski stručnjak Filip Juras, dipl. 

ing. agr. 

77

Dragutin Mayer, biolog Nikola Ljubešić, da nabrojimo 

samo one najznačajnije. Svima njima, kao i 

brojnim suradnicima koje su znali okupiti oko sebe, dugujemo 

veliko hvala što PRIRODA nije prestajala izlaziti 

ni tijekom dva svjetska razaranja, pa ni u vrijeme 

Domovinskog rata, obavljajući tako osnovnu svoju zadaću 

popularizatora i širitelja prirodoslovne znanosti u 

Hrvata. 

Tko su bili suradnici PRIRODE i o čemu je pisao 

naš najstariji ekološki časopis na svijetu? Tko je PRI 

RODU najbolje prihvaćao i kome je njeno štivo bilo od 

najveće koristi? "Nema nijednog našeg prirodoslovca 

koji se nije na bilo koji način pojavio na stranicama 

ovog našeg časopisa... "napisao je daleke 1974. godine 

dr. Zlatko Pavletić, tada glavni i odgovorni urednik 

PRIRODE. To dobrano vrijedi i za nas šumarske stručnjake. 

I pored 34 godine starijeg stručnog staleškog 

glasila "Šumarski list" (ustanovljen 1877. god.) u PRI 

RODI su tijekom minulih devet desetljeća surađivali 

mnogi šumari praktičari i znanstvenici, ne smatrajući 

"da suradnja u tom listu nije dostojna znanstvenika, da 

ih ta suradnja degradira medu stručnjacima". Listajući 

tako već požutjele stranice PRIRODE medu suradnicima 

koji su objavili barem jedan prilog, našao sam ova 

nam znana imena naših profesora, akademika i stručnih 

Slika 2. Naslovnica rujanskog broja časopisa "Priroda" posvećenog 

90. obljetnici izlaženja 

javnih djelatnika: Drago Andrašić, Milan Anić, 

Zvonimir Badovinac, Stjepan Bertović, Karlo 

Böhm, Stjepan Frančišković, Alojzije Frkov 

i ć, Pavao F u k a r e k, Mihovil G r a č an i n, August 

Horvat, Dušan Jedlovski, Alfons Kauders, 

Ratko K e v o, Dragutin K i š, Josip K i š p a t i ć, Dušan 

Klepac, Oskar P i skori ć, Đuro Ra uš, Zdenko 

Tomašegović, Zlatko Vaj da ... 

Kad je riječ o prirodnim znanostima, lakše bi mi bilo 

napisati o čemu PRIRODA nije pisala, nego o čemu 

je pisala. U njoj su zastupljeni članci iz područja prirodno-matematičkih 

znanosti, astronomije, geodezije, 

navigacije, mehanike, ali i iz religije i društvenih znanosti. 

Brojni prilozi tretiraju područje kemije, geologije, 

mineralogije te bioloških znanosti poput genetike, 

botanike, zoologije... Od primijenjenih znanosti zastupljena 

je medicina, farmacija i veterina, inženjerstvo i 

tehnika, poljoprivreda i šumarstvo, različite industrije i 

obrti, geografija... U njoj su uz povijesne članke i biografije 

povremeno objavljivani ulomci iz književnih 

djela, pa je tako našao svoje mjesto i naš šumar Josip 

Kozarac sa svojom Slavonskom šumom. 

O šumi i šumarstvu u PRIRODI nisu pisali samo šumarski 

stručnjaci. Posebno to vrijedi za pitanja iz domene 

zaštite šuma, o čemu su vrijedne priloge objavili 

nešumari poput Josipa Pol jaka, akademika Branimira 

Gušića, Josipa Kovačevića, Ivana S ugara 

Ive Trinaj stića i dr. Na neke od njih znali su reagirati 

šumari s terena, poput primjerice Vladimira Ševerinskog, 

dipl. ing. šum. ispred tadašnjeg Šumskog 

gospodarstva Senj, na inače odličan napis dr. se. Ivana 

Šugara: "Velebit biser-planina Hrvatske". Kako se o pitanju 

(ne)opravdanosti proglašenja vršnih dijelova planine 

Velebit nacionalnim parkom i danas raspravlja na 

stranicama Šumarskog lista, za bolje poimanje same 

problematike preporučio bih citirani članak dr. Šugara i 

onaj pok. akademika Branimira Gušića: "Ponovno o 

šumama Velebita", objavljenih u PRIRODI šezdesetih 

godina prošloga stoljeća, koji ni danas nisu izgubili na 

aktualnosti. 

Na upit tko je najbolje osjetio tu silinu "korisnog 

materijala" iz PRIRODE odgovor ćemo opet naći citirajući 

urednika Zlatka Pavletića: "To je naša mladež, 

naša srednjoškolska omladina, koja se obraća prvenstveno 

našem časopisu kod obrade pojedinih pismenih i 

drugih zadataka iz područja prirodnih nauka. Gotovo 

svakodnevno naše Društvo dobiva traženja od gimnazijalaca 

i drugih učenika za poneko pitanje, članak ili 

informaciju iz ranijih brojeva "Prirode ". Ali nije samo 

mladež koja se zanima za materijale iz ranijih godišta 

"Prirode". Sve je veći broj nastavnika, liječnika, agronoma, 

šumara, novinara, pa čak i znanstvenih radnika 

koji traže izašle brojeve "Prirode" iz nedavne ili dalje 

prošlosti. Broj pojedinih traženja je toliki daje često 

svima teško udovoljiti... ". Ne bez razloga na preporuku 

78

Ministarstva prosvjete i športa od 1. srpnja 1993. PRI- 

RODAje obvezna pomoćna literatura za učenike. 

Sveto bilo je razlogom daje HPD godine 1975. dao 

izraditi Bibliografiju objavljenih članaka u PRIRODI 

za razdoblje 1911 - 1971, a ima naznaka da će se za njen 

stogodišnji jubilej izraditi bibliografija članaka svih 

godišta PRIRODE. 

U skladu s imenom časopisa koje nosi, a prigodom 

90. obljetnice njegova izlaženja, valja se prisjetiti daje 

u HPD-u dvadesetih godina prošlog stoljeća niknuo rad 

na zaštiti prirode u Hrvatskoj, a u časopisu PRIRODA 

stali se objavljivati prvi prijedlozi zaštite. "Hrvatsko 

prirodoslovno društvo je i nakon osnivanja Zemaljskog 

zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti (1946. god.) surađivalo 

u zaštiti prirode. Osobito se angažiralo 1953. 

god. radi proglašenja Nacionalnog parka Risnjak. Povodom 

20-godišnjice službe zaštite prirode u Hrvatskoj 

posvećenje u 1966 .god. dvobroj 6 - 7 problematici zaštite 

prirode... Kako u Hrvatskoj još ne postoji poseban 

časopis zaštite prirode, Hrvatsko prirodoslovno društvo, 

nastavljajući svoju tradiciju u propagandi ideje 

zaštite prirode, ponovno posvećuje čitav broj "Prirode 

" objektima i problemima zaštite prirode u Hrvatskoj, 

nastojeći da to bude poticaj znanstvenim i stručnim 

radnicima, učenicima, nastavnicima i profesorima da 

se povodom Međunarodne godine zaštite prirode - 

uključe u čuvanje prirodnih znamenitosti, prirodnih Ije- 

pota i dobara naše domovine ", stoji u priopćenju Pododbora 

za zaštitu prirode HPD-a uz broj 4/1970. 

Prigodom 90. godišnjice redovitog izlaženja časopisa 

i Svjetskog dana zaštite okoliša izdavač HPD objavio 

je prigodni tematski trobroj (lipanj-kolovoz) (2000) 

časopisa pod imenom ČOVJEK I OKOLIŠ, "malu monografiju 

iz ekologije, ekotoksikologije, zdravstvene 

ekologije i zaštite prirode i okoliša". To izdanje, iznimno 

tiskano u 10.000 primjeraka (naklada PRIRODE po 

broju je prosječno 6000 primjeraka) i na sto stranica, 

naišlo je na veliko zanimanje javnosti, posebno škola, a 

preporučamo ga i našim šumarskim stručnjacima. 

Uz više dosadašnjih javnih priznanja za dostignuća 

na području zaštite prirode i okoliša u godini jubileja 

časopisu PRIRODA dodijeljeno je i najviše gradsko 

priznanje Nagrada grada Zagreba 2000. Na svečanosti 

"Dan "Prirode" 2000" koja je održana na Tribini 

grada Zagreba 14. prosinca 2000, PRIRODA se pak 

odužila svojim bivšim urednicima, stalnim suradnicima, 

najuspješnijim povjerenicima dodjelom nagrada i 

priznanja za njihovu dugogodišnju uspješnu suradnju s 

časopisom i izvanredan doprinos na promicanju i popularizaciji 

prirodnih znanosti i ekologije, i stoje posebno 

zanimljivo, svom milijuntnom pretplatniku dodijelila 

posebnu nagradu. 

Alojzije Frković 

KNJIGE I ČASOPISI 

Holger Piegert & Walter Uloth 

DER EUROPÄISCHE MUFFLON 

Međunarodni simpozij o muflonu (International 

muflon symposium), koji je od 27. do 29. listopada 

2000. godine održan u Sopronu u Mađarskoj, bio je najprikladniji 

događaj za promoviranje netom iz tiska izišle 

monografije "Der Europäische Mufflon". Tematski 

simpozij tako je obogaćen prvim javnim predstavljanjem 

cjelovitog djela - monografije o europskom 

muflonu. 

Glede najnovijeg djela koje detaljno obraduje vrstu 

divljači kojoj je namijenjen i simpozij, mogao se tijekom 

izlaganja steći dojam daje monografija svojevrsni 

zbornik radova, jer obrađuje svu problematiku u svezi s 

muflonom koja je iznesena kroz radove mnogih autora. 

Autori su poznati stručnjaci u gospodarenju i istraživanju 

muflona. 

Dr. Holger Piegert, diplomirani inženjer šumarstva, 

diplomirao je u Dresdenu a tema diplomskog rada je 

populacijska genetika kod muflona. S istraživanjima je 

nastavio i kasnije, kada je kao nadšumar u Ostharzu vodio, 

između ostalog, i lovište namijenjeno za istraživanje 

muflonske divljači. Doktorska disertacija koju je 

obranio 1985. godine, nosila je naslov "Istraživanje populacijske 

genetike kod odabranih populacija muflonske 

divljači". 

Diplomirani nastavnik biologije, gospodin Walter 

Uloth, već ima samostalno tiskanu monografiju o muflonima, 

koja je doživjela dva izdanja 1976.i 1979. godine, 

a istraživanjima muflona bavi se već više od 35 

godina. Posljednjih 15-ak godina težište istraživanja je 

analiza mikro i makroelemenata u ishrani muflona. 

79

Monografija "Der Europäische Mufflon" predstavlja 

cjelovito djelo o muflonu, a opći podaci o vrsti i rasprostranjenosti 

upotpunjeni su najnovijim stanjem muflonske 

divljači na području Europe. Kako je već i istaknuto, 

u monografiji se nalaze i neki rezultati najnovijih 

istraživanja muflona. 

Opseg monografije je 260 stranica, a čitavo djelo je 

podijeljeno je u 4 osnovna poglavlja: 

1. Način života i ponašanje - na 40 stranica opisan je 

način života muflona, komuniciranje, orijentacija u 

prostoru i vremenu, te socijalno ponašanje muflonske 

divljači. 

2. Uzgoj i lov - poglavlje u kojemu se na 73 stranice 

obraduje cilj uzgoja, stanište, zimska prihrana, štete, 

gustoća divljači, hvatanje žive divljači, markiranje, 

puštanje, razvoj populacije, održavanje brojnosti 

i strukture populacije, utvrđivanje starosti, lovljenje 

muflona, trofej, lovački običaji. 

3. Biologija muflona - na čak 94 stranice detaljno je 

opisan muflon, počevši od sustavnog razvrstavanja, 

prikaza rasprostranjenosti divljih ovaca u svijetu s 

vrstama i podvrstama. Detaljno je prikazano naseljavanje 

(širenje) muflona kroz povijest na prostoru 

Europe. U opisu anatomskih, morfoloških i fizioloških 

značajki muflona danje tekstualno i slikovno 

detaljan opis ove vrste, a posebice opis rasta roga, 

oblici i forme rogovlja muflona. Takoder je vrlo detaljno 

analizirana prehrana muflona te razmnožavanje, 

rast i razvoj. Na kraju ovog poglavlja opisani su 

prirodni neprijatelji (predatori), bolesti i ostali uzročnici 

gubitaka. 

80

4. Dodatak - poglavlje na 40 stranica, 

u kojemu se nalaze prilozi 

kao što su kazalo pojmova abecednim 

redom, kazalo izvora fotografija, 

grafika i popis tablica 

te popis korištene literature. Uz 

to je dan popis svih značajnijih 

monografija o muflonu, disertacija 

posvećenih muflonu te stručnih 

i znanstvenih radova, skupova 

i simpozija tematski namijenjenih 

istom. 

Monografija je vrlo bogato 

opremljena tako da uz dobro uređen 

tekst, u kojem su važniji djelovi 

istaknuti i naglašeni podlogom u 

boji, sadrži 161 fotografiju i grafiku 

te 54 tablice. 

Hachstirntg (zB. Mufflon) 

Stimform 

hochstirnig (z.B. Argati I 

Ovo djelo napisano je na njemačkom 

jeziku, no za praktičnu primjenu, 

zahvaljujući upravo pomno 

odabranim fotografijama, grafikama 

i grafikonima, može ga koristiti 

svaki lovac, uzgajivač ili stručna 

osoba u lovištu, a posebno dobro 

može koristiti za određivanje optimalne 

strukture populacije, prepoznavanje 

idealnog rasta rogovlja ili 

pak za utvrđivanje starosti grla - živih 

ili nakon odstrela. Kako se radi 

o najnovijem cjelovitom djelu o 

muflonu koje je tehnički na vrlo visokoj 

razini, i otisnutu na kvalitetnom 

papiru, s tekstom i fotografijama 

u boji, bilo bi poželjno da svako 

lovište, odnosno osobe koje vode 

lovište u kojem obitava muflonska 

divljač i koje propisuju zahvate u 

populaciji, dođu u posjed ove knjige. 

Nesumnjivo će im biti od velike 

koristi. 

Knjiga se, osim kupnje u Njemačkoj, 

može nabaviti kod nas narudžbenicom 

putem knjižare "Algoritam" 

d.o.o., Zagreb, Gajeva 12. 

Doc. dr. se. Marijan Grubešić 

81

MONTI E BOSCHI 

(talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš) 

Iz broja 5, rujan-listopad 2000. Dajemo osvrt na 

sljedeće priloge: 

Enrico R o v e 11 i : Bilješke o procjenama bukovih 

sastojina središnjih i južnih Apenina. 

Ekologiju i rasprostranjenost bukve na Apeninskom 

poluotoku proučavali su mnogi autori a, posebno Hofman(1956, 

1960, 1991) te Susmel 1959. 

Ovim člankom autor je doprinjeo poznavanju apeninskih 

sastojina bukve, koje predstavljaju najvažnije 

ekosustave visokih planina. Autor je naglasio limitirajuće 

aspekte koji utječu na normalan razvoj sastojina 

bukve i koji su prepreka brzom i ispravnom oporavku 

tih lijepih šumskih formacija. Radi usporedbi, koristio 

je mnogo arhivskih fotografija iz razdoblja druge polovice 

prošlog i početka ovog stoljeća, kao i aerosnimke 

iz polovice ovog stoljeća. 

Rod Fagus tipičan je za sjevernu Europu, Aziju i 

Sjevernu Ameriku, dok u Australiji rastu vrste srodnog 

roda Nothofagus. U Europskom kontinentu prevladava 

F sylvatica L., dok na istoku raste i F. orientalis te se 

njihovi areali na istoku preklapaju. Neki autori potvrđuju 

postojanje treće vrste "moesiaca ", ali autor osobno 

po svojim istraživanjima na Balkanu i Italiji to ne 

potvrđuje. 

U odnosu na ekologiju, bukva preferira ova područja 

radi ujednačene klime i količina oborina od preko 

1000 mm, ali svakako manje od 2500 mm. Oborine 

veće od ovog maksimuma uzrokuju pretjerano ispiranje 

tla. Temperaturne razlike trebaju biti manje od 20 

stupnjeva C s rijetkim kasnim mrazovima. Ljetnu sušu 

bukva dobro podnosi, a posebno na dubokim tlima i 

južnim obroncima, gdje je korjenje jače razvijeno. 

Optimalni klimatski uvjeti za bukvu nalaze se u središnjem, 

južnom dijelu Europskog kontinenta, posebno u 

Kordiljerima, zapadnim Pirenejima, Središnjem masivu, 

zapadnim Alpama, Vogezima, Juri, Karpatima, 

Apeninima i zapadnom Balkanu. 

U Italiji najveću rasprostranjenost bukve nalazimo u 

regijama: Abruzzo, Emilia-Romagna i Liguria. Visoke 

šume rasprostranjene su uglavnom na jugu i Siciliji, a 

panjače na sjeveru. Nakon tisuću godina korištenja terena 

u poljoprivredne svrhe, šumske površine su se stalno 

smanjivale i to najprije u bazalnim dijelovima planina, 

zbog velikih suša pašarenje i uzgoj travnih kultura 

penjao se i preko 2000 m n.m. To pokazuju ostaci nastamba 

i skloništa koji se nalaze na velikim visinama 

duž cijelih Apenina. Ujedinjenje Italije i pogrešna politika 

prema šumama uništile su mnoge tisuće hektara 

šuma. Prvi svjetski rat doprinjeo je daljnjem uništenju 

visokih šuma zbog povećane potrošnje drveta i loše politike 

gospodarenja. Pojava fašizma i Drugi svjetski rat 

dali su veliki udarac talijanskom šumarstvu, posebice 

bukovim sastojinama. Bukva se koristila za izgradnju i 

održavanje željezničkih pruga. Veliki kompleksi visokih 

šuma posječeni su i pretvoreni u degradirane panjače. 

Mnogi zapisi i fotografije iz tog razdoblja dokaz su 

nestanka tih "prirodnih spomenika", što podsjeća, kaže 

autor, na fotografije lovaca iz vremena lova na bizone. 

U nastavku članka autor daje prikaz stanja bukovih 

sastojina po talijanskim pokrajnama, prikazujući detaljno 

posljedice pogrešnog gospodarenja, što je potkrjepljeno 

brojnim podacima i fotografijama. 

Šumska patologija 

Tullio Turchetti, Giorgio Maresi, Damiano 

N i 11 i, Alessandro G u i d o 11 i, Giovanni M i c c i n e s i, 

Giuseppe Rotundaro: Rasprostranjenosti bolesti 

crnila u sastojinama pitomog kestena u Mugettu (Fi) 

U posljednjem razdoblju uzgoj kestenovih kultura u 

Italiji nalazi se u velikom porastu. Zahvaljujući poboljšanim 

fitosanitarnim uvjetima i sve široj spontanoj rasprostranjenosti 

biljaka otpornih na Ciyphonectria parasitica 

(Murr), uzročnika raka kestenove kore. Ovoj 

povoljnoj situaciji u novije vrijeme sve se više suprostavljaju 

znaci opasne bolesti crnila (tintana bolest). 

Ova je bolest ponovo u ekspanziji, nakon stoje početkom 

stoljeća prouzrokovala znatne štete na kulturama 

kestena (Petri, 1917 g.). Bolesti se dugi niz godina pripisivala 

sekundarna uloga pored raka kestenove kore i 

smanjenog interesa za uzgoj kultura kestena zbog migracije 

stanovnika iz brdskih područja. 

Nakon dužeg razdoblja patogeni uzročnik crnila 

Phytophtora cambivora (Petri) vrato se s većom učestalošću 

u kulturama kestena i u rasadnicima, uzrokujući 

crnilo i uginuće širokih razmjera (Turchetti i Parrini 

1993.,Anselmiidr. 1999.). 

U toj situaciji i uslijed ozbiljnih napada u kulturama 

kestena na području Firence, smatralo se opravdanim 

obaviti istraživanja zbog procjene uloge bolesti u području 

Mugello. Ta istraživanja vršena su u suradnji s Institutom 

za patologiju šumskog drveća, zajednice šumarstva 

Mugello-Sieve i Arsia (Toscana). 

U ovom članku autor je iznio rezultate istraživanja, 

koja su vršena u razdoblju od 1997-1999 g. Kestenici 

područja Mugello svrstani su u "Zaštićeno geografsko 

okružje" i svim vlasnicima kultura podijeljen je obrazac 

gdje su trebali osim općih podataka upisati štete od 

bolesti crnila, s naznakom intenziteta i stanja bolesti. 

Poslije su izabrani posjedi gdje je najintenzivniji napad 

bolesti, kako bi se lokalizirala žarišta bolesti. Za svako 

žarište ustanovljeni su glavni parametri staništa (nadmorska 

visina, ekspozicija, položaj i nagib). Gdje je to 

bilo moguće, uzeti su od posjednika podaci o početku i 

82

azvoju bolesti. Izvršene su potrebne klimatske analize 

na bazi podataka susjednih meteoroloških stanica za 

razdoblje od 1951. do 1970. g. i uspoređeni onima u 

razdoblju od 1971. do 1990. 

Uzeti su uzorci od oboljelih stabala iz zone korjena i 

kore u prsnoj visini radi izoliranja patogenog uzročnika. 

Uzorci su uzgajani na pločici sa supstratom u mraku 

i na temperaturi od 25 stupnjeva C, u trajanju od deset 

dana. Poslije su ispitane morfološke karakteristike uzročnika 

i uspoređene s uzorcima micelija P. cambivora 

iz središnjeg ureda u Baarn-u (Nizozemska) i ostalim 

uzročnicima iz Instituta. 

Ozbiljno napadnute stabljike tretirane su organskim 

gnojivima, zatim organskim gnojivima kojima je dodan 

gnoj od peradi, te konačno ista kombinacija kojoj su 

dodani mikroelementi. Ovi preparati dodaju se biljci u 

količini od 100 kg s dodatkom od 10 kg gnoja od peradi. 

Tijekom tretmana ispitane su 63 sastojine kestena sa 

23 166 stabala na površini od 314 ha. Starost sastojina 

bila je 70-300 g. za stabla visokog uzgoja i 20-30 g. za 

panjače. Od ispitanih kultura 46 % imalo je uginula stabla, 

27 % bilo je bolesno, a na ostalih 27 % nije bilo nikakvih 

šteta ili 1300 stabala bilo je bolesno od kojih 

700 nepovratno. 

Možemo zaključiti daje bolest podjednako napadala 

odrasla i mlada stabla, zatim stabla u srednjem dijelu 

kulture, kao i ona druga. Također je podjednako evidentirana 

bolest kod pojedinačnih stabala kao i kod grupa. 

Intenzitet napada veći je tamo gdje je ispiranje tla veće, 

a posebno kod obilnih proljetnih i jesenskih kiša. Čišćenje 

tla od listinca i smanjenje količine organske materije 

nepovoljno djeluje na razvoj bolesti. 

Pozitivni rezultati u suzbijanju postižu se dodavanjem 

organskih gnojiva, a posebno ako se to radi krajem 

travnja ili početkom svibnja. To pospješuje razvoj 

korjenovih vrhova, poboljšava strukturu terena, povećava 

mikrobiološku aktivnost i unošenje hranjivih tvari, 

minerala i mikroelemenata. 

Obnovljena snaga korjenovog sustava postignuta 

dodavanjem gnojiva omogućava uspostavljanje ravnoteže 

između biljke domaćina i patogenog uzročnika. 

Potrebno je stabla očistiti od suhih grana, a teren ne osiromašivati 

konstantnim eliminiranjem listinca i ostalih 

organskih tvari, a ukoliko se to radi treba nadoknaditi 

organsku materiju u obliku komposta. Vodni režim treba 

urediti tako da se regulira protok vode i spriječi stagnacija 

vode drenažom i skretanjem vodenog toka. 

Poduzimanjem adekvatnih uzgojno-tehničkih radova 

trebalo bi eliminirati uvjete koji pogoduju parazitu. 

Ostaje i nadalje potreba da se nastavi s još detaljinim 

analizama koje bi omogućile uspješniju borbu protiv 

ove opasne bolesti. 

Gianfranco Minotta: Miting udruženja šumarskih 

novinara Europe (EFA) u nizozemskim šumama 

U mjesecu svibnju 2000. g. održan je u Nizozemskoj 

godišnji miting udruženja koje objedinjuje glavne 

šumarske revije Europe (European Forest Journals 

Association-EFA). Susret omogućava analizu aktivnosti 

udruženja, razmjenu vijesti i informacija između sudionika 

sa svrhom boljeg poznavanja realnog stanja u 

šumarstvu raznih zemalja članica EFA-e. Odlučeno je 

da EFA službeno sudjeluje na Kongresu međunarodne 

federacije novinara poljoprivrednog sektora, koji će se 

održati u Finskoj u rujnu 2001. g. Stoga je potrebno pripremiti 

niz prijedloga koje će EFA predstaviti na Kongresu, 

a koji se odnose specijalno na stanje u šumarskom 

novinarstvu. 

Kao i obično, u sklopu aktivnosti godišnjeg mitinga 

održane su različite ekskurzije i susreti s predstavnicima 

šumskog sektora sa svrhom upoznavanja stanja i 

aktualne problematike u šumarstvu domaćina. Šumarstvo 

Nizozemske raspolaže skromnim površinama šuma 

od oko 335 000 ha ili oko 10 % površine zemlje. U 

strukturi vlasništva na privatne šume otpada oko 50 %. 

Važno je naglasiti da postoji vrlo velika naklonost općeg 

javnog mišljenja o značaju šuma posebno o ulozi 

šuma u pogledu zdravlja, kao i rekreativnoj i ekonomskoj 

ulozi. Središnja i lokalne vlasti u posljednje vrijeme 

poduzimaju sve više zakonskih inicijativa za stimuliranje 

privatnih vlasnika za očuvanje i poboljšanje stanja 

šumskih površina, posebice glede njihove rekreativne 

funkcije. 

Predviđeno je ukidanje zemjišnog poreza i poreza 

na nasljeđivanje zemjišta pod uvjetom da: 

najmanje 30 % površine zemjišta bude pošumljeno, 

a poljoprivredne površine trebaju biti okružene stablima 

u iznosu od najmanje 75 % opsega posjeda, 

unutar posjeda poljoprivredne površine moraju se 

izmjenjivati sa šumskim zonama i isključenje intenzivni 

uzgoj stoke (osim peradi i svinja), 

te površine moraju ostati pod tim uvjetima najmanje 

25. g. i trebaju biti otvorene za građanstvo, tj. treba 

biti dozvoljeno kretanje cestama i stazama (pješice 

ili sredstvima bez motornog pogona). 

Taj program pod nazivom "cjelovito gospodarenje 

šumama", ima zadatak stimulirati privatne i javne vlasnike 

da prilagode metode gospodarenja ujedinjenom 

produktivno-rekreativno-naturalističkom cilju. 

Ova inicijativa predviđena je za vlasnike s više od 

25 ha površine, a za male vlasnike je predviđeno udruživanje 

u konzorcije. Ti konzorciji udružuju više od tisuću 

vlasnika s površinom od oko 130 000 ha. Konzorciji 

obavljaju razne poslove za članove, kao što su kupoprodaja 

proizvoda i tehničke konzultacije. 

Šumarstvo Nizozemske pokušava naći kompromis 

između aktivnosti ekonomskog karaktera i ambijentalno-socijalnog 

karaktera, što sve više postaje obilježje 

europskog i izvaneuropskog šumarstva. 

83

Beatrice Pesenti Barili, Valeria Va 1 e r i o : Prikladnost 

pojedinih terena za uzgoj tartufa u području 

Val Bormida (SV) 

Prisutnost crnog tartufa {Tuber melanosporum Vitt.) 

u šumskoj zajednici Val Bormida predstavlja značajan 

doprinos vrijednosti prirodnih resursa tog područja. 

Mogućnost da se u budućnosti pristupi umjetnom uzgoju 

tartufa ocijenjena je kao povoljnost za stvaranje dopunske 

zarade. 

Odsjek za poljoprivredu, parkove i šume regije Ligurija, 

vršio je ispitivanja o prikladnosti pojedinih tala 

za uzgoj crnog tartufa. Utvrđene su pedološke, morfološke 

i geološke karakteristike tla, te analiza vegetacije 

i klimatskih elemenata u svim zonama koje imaju predispoziciju 

za uzgoj tartufa. Detaljni pedološki podaci 

omogućili su da se izradi matrica procjene vrijednosti 

tala za umjetni uzgoj tartufa, što predstavlja polaznu 

točku za izbor terena na kojem je mogućnost uspješnog 

uzgoja dobra. 

Ispitivanja su vršena u šumskoj zajednici Alta Val 

Bormida (Savona) u Liguriji u zoni niskih brežuljaka, s 

nadmorskom visinom koja varira između 300 i 500 m 

nadmorske visine. U tom brežuljkastom području vegetaciju 

obilježavaju mješane panjače u kojima prevladava 

medunac (Q. pubescens) i crni grab (O. carpinifolia), 

obje vrste koje žive u simbiozi s crnim tartufom. 

Kao pridruženi ovim vrstama česti su: jasen (F. excelsior), 

lužnjak (Q. robur), klen (A. campestre), brijest 

(Ulmus sp.), dren (C. mas), ljeska (C. avellana), bijeli 

trn (C. oxyacanthä), trešnja (P. avium), breza (Betula 

sp.), kupina (Rubus sp.) i rijeđe bijeli bor (P. silvestris). 

To su uglavnom zapuštene panjače na dosta strmom i 

kamenitom terenu. 

S geološkog gledišta tla u predmetnim zonama pripadaju 

novijem razdoblju (oligocen) sa sedimentnim 

pokrovom laporasto-glinaste, vapneno-laporaste i laporasto-šljunčane 

strukture. Teren je sastavljen od niskih, 

srednjih i visokih obronaka, s udubinama i terasama 

koje su nekad napravljene u poljoprivredne svrhe, a 

sada napuštene, te pašnjačkih površina koje zadiru duboko 

u šumu. Zemjište je nestabilno, sklono klizanju i 

odronima. Nasipi stvoreni odronima zatvaraju udoline i 

formiraju prostore u obliku amfiteatra. 

Klima je umjereno kontinentalnog tipa sa srednjom 

godišnjom temperaturom od 12,4 °C, a godišnje oborine 

f iznose prosječno 833 mm. Minimalne temperature 

su -3,9 °C, a maksimalne 25,4 °C. Sušni period traje oko 

50 dana, s početkom u mjesecu lipnju. 

Za istraživanje prikladnosti za uzgoj crnog tartufa 

izabrana su tri tipa tla. Evidentirani su i tabelirani svi 

relevantni podaci koji daju vrlo važne smjernice uzgajivačima 

tartufa za izbor najprikladnijih terena. Glavni 

čimbenici koji utječu na prikladnost terena su: sastav 

zemljišta, propusnost tla, pH tla, postotak kalcijevog 

karbonata, kapacitet zadržavanja vlage, nagib terena, 

erozija te šumske vrste kao nositelji mikorize. 

Napravljena je tablica vrijednosti tala za uzgoj crnog 

tartufa, što predstavlja znatnu stručnu podlogu za 

poduzetnike koji sve više ulaze u ovaj projekt. 

Časopis MONTI E BOSCHI objavio je izlazak iz 

tiska tri interesantna izdanja: 

Raffaele Spinel li: Šumarska mehanizacija - 

ilustrirani priručnik 

Knjiga ima 162 stranice i 154 ilustracije, namijenjena 

je manjim poduzetnicima i drvosječama part-time. 

Obrađuje adaptacije tipičnih poljoprivrednih traktora 

za primjenu u izvršavanju šumarskih operacija. Opisuje 

priključne elemente (vitla, prikolice, kranove i sjekirostroj) 

i njihovo funkcioniranje. 

Dva poglavlja opisuju izbor poljoprivrednih traktora, 

njihovo opremanje i upotrebu, a ostala dva poglavlja 

obrađuju pravilnu upotrebu najvažnijeg "stupa" šumske 

mehanizacije - motorne pile. 

Cijena priručnika je 40 000 lira. 

Lorenco Vi et to, Achille Giorcelli: Bolesti 

topola 

Priručnik donosi analizu glavnih bolesti koje napadaju 

kulture topola, s prijedlozima za poduzimanje valjanih 

mejra za obranu. 

Obrađena su sljedeća poglavlja: bolesti korjenovog 

aparata, bolesti debla i grana, bolesti izbojaka i lišća, 

virozna oboljenja, bolesti abiotskog porijekla, tablice 

klonskih obilježja, tumač naziva i literatura. 

Priručnik ima 84 stranice i 47 ilustracija, a cijena mu 

je 20 000 lira. 

Guido S a n e s i : Osnovi pedologije 

Ovo izdanje obrađuje tlo, njegove osobine, prostornu 

rasprostranjenost te probleme vezane za njegovo korištenje 

i odnose između formacija tla i okoliša. 

Prvi dio - okoliš i formacije tla sadrže: glavne osobine 

tala, otvorena problematika, čimbenici koji utječu 

na stvaranje tla, sinteza i promjene organskih materija u 

profilu tla. 

Drugi dio - vrste tla, njihova rasprostranjenost i 

osobine sadrži: opis pedoloških podataka, klasifikacija 

tla, dijagnostičke osnove (Soil Taxonomy), vrste organskih 

tala i osnove procjene tala. 

Knjiga ima 390 stranica i 75 ilustracija, a cijena joj 

je 65 000 lira. 

84

ITALIA FORESTALE E MONTANA 

(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - 

izdanje Talijanske Akademije šumarskih nauka-Firenze) 

Iz broja 4, srpanj-kolovoz 2000. izdvajamo: 

Orazio Ciancio: Nove metode obnove i gospodarenja 

šumskim sustavima 

Dana 10. veljače 2000. g. održanje u sjedištu Akademije 

šumarskih nauka, Firenze, seminar na temu 

"Nove metode obnove i gospodarenja šumskim sustavom". 

Časopis broj 4 obraduje problematiku koja je prezentirana 

tijekom seminara. Odgovorni direktor časopisa 

i generalni sekretar Akademije gospodin Orazio 

Ciancio dao je uvodno izlaganje na seminaru, kao i 

uvodni članak u časopisu. 

Fijekom seminara prezentirani su prvi rezultati 

znanstvenog istraživanja od općeg interesa, koje je Financiralo 

Ministarstvo znanstvenog i tehnološkog istraživanja. 

Istraživanja su započela u siječnju 1999. godine i 

trajala do kraja 2000. g. U programu istraživanja sudjelovali 

su istraživači iz 3 naučna sektora, svrstani u 10 

istraživačkih ekipa, sa 6 sveučilišta (Bari, Bologna, Firenze, 

Padova, Reggio Calabria, Fuscia). 

Znanstveni projekt iniciran je u sklopu problematike 

"Program 21"- konferencije UN o ambijentu i 

razvoju (UNCED, Rio di Janeiro 1992. g.), programa 

zaštite okoliša Europske zajednice i Nacionalnog plana 

razvoja. Cilj je odrediti kriterije, ustanoviti pokazatelja 

i metodologiju, te osigurati tehničku opremu operativcima 

šumskoga sektora. 

Program istraživanja predviđa proučavanje tri kvalitetne 

grupe: 

1. Spontana obnova naseljavanjem na napuštene poljoprivredne 

površine 

2. Pošumljavane autoktonim vrstama postojećih sastojina 

radi povećanja stabilnosti šumskih populacija 

3. Intervencija na obnovi krajolika pošumljavanjem 

površina s kojih je nestala šumska vegetacija. 

U ovom broju časopisa objavljenje dio tih radova, 

dok je dio istraživanja još u tijeku. 

Susanna N o c e n t i n i : Obnova šumskih sustava - 

osnovni pogledi 

Autorica u ovom članku obraduje značenje pojmova 

vezanih za prirodnu obnovu šumskih sustava, koji su 

tijekom godina zbog intenzivnog i često lošeg korištenja 

lišena svog nekadašnjeg izgleda. 

Danas se sve više postavlja zadatak da se te površine 

privedu svom "prirodnom stanju". Pojam "prirodno 

stanje" trebao bi označiti jedan proces bez utjecaja čovjeka, 

ali je danas općenito priznato da su svi zemaljski 

ekosustavni podložni većem ili manjem utjecaju čovjeka. 

Moglo bi se reći da pojam "prirodnog stanja" zahtijeva 

mogućnost autonomnog obnavljanja i regulacije 

samoodržanja bez potrebnog utjecaja čovjeka. 

Odgovor na pitanje što je to prirodno obnavljanje, 

bio bi da se u funkcionirnju sustava maksimalno koriste 

prirodni izvori energije, a umjetni energetski izvori trebali 

bi se svesti na minimum. 

Obnavljanje se osniva na zahvatima koji trebaju biti 

oprezni, ustrajni i detaljni. Kao generalna orijentacija 

potrebno je unositi lokalne vrste, vodeći računa o postepenim 

promjenama okoliša. Ako su unutar šumskih površina 

prisutne egzotične vrste, nije potrebno ići na njihovu 

eliminaciju, jer se u mnogo slučajeva prirodno obnavljaju, 

što ide u prilog Stvaranja raznolike strukture. 

U pravilu se unesene vrste mogu zadržati u mješanim 

strukturama, ukoliko ne sprječavaju postojanje lokalnih 

vrsta. 

S jednim gospodarenjem koje se osniva na prirodnoj 

obnovi, krajolik se formira bez naglih promjena, a postižu 

se veći kulturni, estetski, bioekološki i ekonomski 

učinci. 

Od posebnog je značenja prirodno spontano naseljavanje 

šumskih vrsta na napuštene poljoprivredne površine. 

Ovo naseljavanje mnogo je brže nego što se misli. 

Brzina ovisi o blizini sjemenskih stabala, stanju tla, hidrološkog 

režima te prisutnosti životinjskih vrsta koje 

utječu na raznošenje sjemena. 

Obnavljanje prirodnog izgleda krajolika ne znači isključiti 

utjecaj čovjeka na prirodu, već pronaći harmoničan 

odnos između prirode i ljudske aktivnosti. Dokaz 

tomu su mnogi predivni krajolici koje su znalački oblikovali 

ljudi u sklopu svojih redovitih aktivnosti. 

Roberto Mer curio: Iskustva i perspektive primjene 

sječe u krugovima u sastojinama jele u nacionalnom 

parku Casentini 

U posljednje vrijeme sve je jača potreba gospodarenja 

šumama kako bi se vratio njen prirodni izgled. Fo su 

u prvom redu velike površine monokultura koje nemaju 

potrebnu biološku raznolikost, a u koje se nastoji unijeti 

autoktone vrste. 

Sječa u krugovima bazira se na prirodnoj pojavi 

stvaranja "rupa" u sastojini nakon nestanka pojedinih 

stabala. Mnoga su istraživnja vršena u prirodnim šumama, 

kako bi se optimizirale forme i dimenzije krugova, 

te ustanovili stanišni i ekološki čimbenici koji utječu na 

dinamiku obnove. U pravilu veličina krugova varira od 

100 do 1000 kvadratnih metara, i na toj površini posječena 

su sva stabla golom sječom. Po nekim autorima ta 

bi površina trebala biti veća (400-1500), ali u svakom 

slučaju mora biti tolika da jamči prirodnu obnovu. 

Oblik tih površina može biti okrugao, eliptičan ili kvadratni, 

a njihova veličina ovisi o visinama najviših stabala, 

dobi i osobinama vrsta, kapacitetu proizvodnje 

85

sjemena, zahtjevima vrste za svjetlom i ostalim stanišnim 

čimbenicima. Uobičajena veličina krugova je ona 

gdje je omjer visine najviših stabala i promjera kruga 

1:1, 1:0,5 i 1:0,75. 

Radi detljnijeg proučavanja sječe u krugovima 

1982. g. posječeno je golom sječom 6 krugova u dva 

područja sličnih stanišnih uvjeta (šuma Campigna i 

šuma Camaldoli). Odnos visine stabala i promjera kruga 

bio je 1:1. Naknadno su vršena ispitivanja s manjim 

krugovima, gdje je odnos promjera kruga i visine stabala 

bio: D=0,5 i 0,75H. Proučavano je i stanje unutar 

krugova (središte kruga i rubovi). Cilj je bio da se unutar 

krugova obnove listače, stoje i postignuto (Sorbus 

sp., Acer sp. i sporadično Q. cerris, P. avium, C. sativa, 

S. aria i C. avellana). 

Autor zaključuje daje sječa u krugovima koristan 

način za prirodnu obnovu monokultura, jer je u relativno 

kratkom razdoblju promijenjena floristička struktura 

te predlaže nastavak s takvim tretmanom u svrhu postizanja 

raznolikosti vrsta i dimenzija. Ovakva obnova 

pogoduje estetskom izgledu šume i stvaranju povoljnijih 

uvjeta za biljni i životinjski svijet. 

Riziero T i b e r i, Angela N i c c o 1 i, Tiziana P a n - 

za vol ta: Uzajamni odnosi biljaka i životinja na 

pošumljenim površinama napuštenih poljoprivrednih 

područja - temeljni rezultati 

U svrhu proučavanja međusobnih odnosa biljaka - 

životinja, istraživanja su išla u dva smjera. Prvi dio istraživanja 

odnosi se na kvalitetne i kvantitetne promjene 

već postojećih zoocenoza, vezane za novonastale 

pošumljene površine. Životinje svojim aktivnostima 

utječu na životne funkcije pojedinih biljnih vrsta, modificirajući 

odnos i konkurenciju među biljkama, pomažući 

često razvoj vrsta koje su u normalnim uvjetima 

sprječene u svom rastu i raširenosti. 

Poznato je da se u jednostavnim fitocenozama nalazi 

ograničen broj životinjskih vrsta, dok u ekosustavima 

s razvijenim komponentama stabala, grmlja i prizemnog 

raslinja nalazimo brojne životinjske vrste koje 

tu imaju uvjete prehrane, sklonište i mogućnost reprodukcije. 

Istraživanja su vršena za insekte i sisavce sustavnim 

mjesečnim pregledima tijekom cijele godine, a za ptice 

kontrole tjedno, tijekom gnježđenja. 

Unošenje listača i četinjača kojih prije nije bilo, donijelo 

je povećanu raznolikost i brojnost entomološke 

komponente, ali i mnogih bezkralježnjaka i kralježnjaka, 

posebice ptica te velikih i malih sisavaca. Rezultati 

preliminarnih istraživanja slijede. 

Drugi dio istraživanja usmjerenje prema ispitivanju 

odnosa biljke domaćina i insekta fitofaga. Između biljaka 

i insekata u prirodi postoji "dijalog" koji se prenosi 

putem hlapljivih terpentinskih supstanca, koje su tzv. 

"kemijski glasnici". Te hlapljive supstance omogućuju 

86 

insektu da lokalizira biljku domaćina. Među tim kemijskim 

porukama najvažnije su one terpentinske supstance 

koje su prisutne u smolastim tvarima iglica četinjača. 

U ovom primjeru proučavan je utjecaj tvari koje 

emitiraju iglice bora na ponašanje ženke borovog četnjaka 

(Thaumatopoea Pitvocampa) u trenutku odlaganjajajašaca. 

Ovaj štetnik rasprostranjen je po cijelom Mediteranu. 

Pored šteta na stablima kao defolijatori, od velike su 

važnosti i problemi higijensko-sanitarnog karaktera, 

zbog infekcija kože koje izazivaju dlačice kojima je 

prekriveno tijelo gusjenica. Ispitivanja su pokazala da 

leptir ima jasne preference prema pojedinim vrstama 

borova ako rastu u mješanim formacijama. Tu pojavu je 

uočio Calas još davne 1897. g. 

Kvaliteta hrane koji različite vrste borova pružaju 

štetniku, igra važnu ulogu u brzini razvoja gusjenica. 

Cilj je bio izolirati supstance koje izlučuju iglice pojedinih 

vrsta borova. Ispitivanja su vršena u dvije mlade 

sastojine, sastavljene od više vrsta borova (crni bor, bijeli 

bor, alepski bor, primorski bor i pinija) s ciljem da 

se pronađu vrste koje su najprikladnije za pošumljavanje 

tog područja. U laboratoriju se ispitivao kemijski 

sastava iglica. Ustanovljeno je da iglice pinije (P. pinea) 

u razdoblju kada ženka borovog četnjaka odlaže jajašca, 

imaju u svom sastavu 24-70 puta više lako hlapljivog 

monoterpentina (S-)-Limonene, čija se koncentracija 

izvan tog razdoblja značajno smanjuje. Upravo pinija 

predstavlja vrstu bora koju ženke borovog četnjaka 

izbjegavaju. 

Pokusom je dokazano da i ostale vrste borova čije su 

iglice tretirane preparatom monoterpentina (S-)-Limonene 

i njemu sličnim (R+)-Limonenom su imali znatno 

manji intenzitet napada borovog četnjaka. 

Ova istraživanja su važan doprinos borbi protiv 

ovog neugodnog štetnika i daju pozitivne smjernice za 

odabir pogodnih vrsta za pošumljavanje u mediteranskom 

području. 

Frane Grospić, dipl. ing.

IZVADAK IZ PHARE DOKUMENTA, ISBN: 92-828-8416-3 

OČUVANJE I ODRŽIVO GOSPODARENJE ŠUMAMA 

U ZEMLJAMA SREDNJE I ISTOČNE EUROPE 

Pravni i politički okviri, strukture organizacije i vlasti 

Ovaj se odlomak ne zasniva samo na izvješću 

Phare-a o stanju šumarstva u nekoliko zemalja, nego 

isto tako razmatra rezultate radionica pod nazivom 

"usmjereno ciljano interventno planiranje ", koje su se 

održavale u razdoblju od prosinca 1997. do siječnja 

Donošenje zakona o šumama i šumarstvu 

Sve zemlje sudionice Phare programa imaju zasebne 

zakone o šumama. U razdoblju tranzicije bile su potrebne 

velike promjene u legalnim sustavima i organizacijskim 

okvirima. Ove su promjene imale značajan utjecaj 

na državnu administraciju, raspodjelu odgovornosti 

itd. Zbog njih je porasla napetost između tradicionalnih 

struktura u šumarstvu i nedavno razvijenih upravnih organa 

i udruga za zaštitu okoliša (npr. novoosnovana ministarstva 

za zaštitu okoliša, nevladine udruge itd.) 

U šumarstvu se morao osigurati značajan razvoj, 

kako bi se putem unapređenja inventarizacije šuma, 

planiranog gospodarenja i uvođenja novih sustava, osi- 

1998. godine u Mađarskoj, Slovačkoj i Litvi, kako bi što 

više zainteresiranih stranaka dobilo mogućnost izražavanja 

vlastitih stajališta. Gdje god je to bilo moguće, 

rađene su usporedbe sa zahtjevima relevantnih zakona 

i politika EU o očuvanju šuma i biološke raznolikosti. 

u zemljama sudionicama Phare programa 

gurala podrška privatnim vlasnicima šuma i izbjeglo 

neprimjereno gospodarenje šumama. 

Većina je zemalja od 1991. godine donijela nove zakone, 

odnosno značajno promijenila postojeće imajući 

u vidu i značaj usklađivanja zakonskih okvira sa acquis 

communautaire. 

U Makedoniji, na primjer, ključna je promjena to 

što, u odnosu na zakone iz 1972. godine, novi zakoni 

uključuju kako državne, tako i šume u privatnom vlasništvu 

koje jednako podliježu odredbama o planiranju u 

šumarstvu. Novi zakon šume dijeli na ekonomske i šume 

posebnih namjena. 

Pregled odgovornosti za upravljanje šumama i zaštitu prirode 

Zemlja 

Albanija 

Bosna i Hercegovina 

- Federacija BiH 

- Republika Srpska 

Bugarska 

Republika Češka 

Estonija 

Mađarska 

Latvija 

Litva 

Makedonija 

Poljska 

Rumunjska 

Slovačka 

Slovenija 

Državni organ vlasti 

zadužen za šumarstvo 

MP- Središnja uprava šuma i 

šumskih površina 

Državna poduzeća Ministarstva 

poljoprivrede 

Državno poduzeće srpskih 

šuma pri MP 

MP i šumarstva 

Odjel za šumarstvo pri 

Ministarstvu poljoprivrede 

Odsjek za šumarstvo pri 

Ministarstvu okoliša 

Ured za šumarstvo pri MP 

Odsjek šumarstva pri MP 



Odsjek šumarstva pri MO 

Odsjek šumarstva pri MO 

Odjel za šumarstvo pri MP 

Državna šumarska služba 

pri MP 

MP - Ministarstvo poljoprivrede; MO - Ministarstvo za zaštitu okoliša ili si. 

Državni organ vlasti 

zadužen za zaštitu prirode 

Odbor Ministarstva za 

zaštitu okoliša 

Odsjek za zašt. prirodnog 

kulturnog nasljeđa pri MO 

Uprava nacionalnih 

parkova pri MO 

Državna služba za zaštitu 

prirode pri MO 

Odsjek za zaštitu prirode 

i zelenih površina pri MO 

Odsjek za zaštitu prirode 

pri MO 

Ured za očuvanje prirode pri MO 

Odsjek za zaštitu okoliša pri MO 

Odsjek za upr. zelenim 

površinama i biološku 

raznolikost pri MO 

Ministarstvo za zaštitu okoliša 

Odsjek za zaštitu prirode pri MO 

Ministarstvo za zaštitu okoliša 

Ministarstvo za zaštitu 

prirode i zelenih površina 

Uprava za zaštitu prirode pri MO 

Novi zakon o zaštiti šuma i gospodarenju šumama 

očekuje se u Bosni i Hercegovini, Slovačkoj i Estoniji. 

Slovačka je uz podršku FAO-a provela "projekt pomoći 

u usklađivanju zakona i strategije razvoja u sektoru šu- 

87

marstva", s ciljem razvijanja novih zakona u skladu sa 

zahtjevima EU-e. Estonija je najavila kako bi novi zakon 

koji poštuje načela nove politike u šumarstvu, trebao 

biti proveden do kraja 1997. Većina je zemalja pripremila 

izvješća o čitavom nizu dodatnih propisa i zakona 

neophodnih za očuvanje šuma i upravljanje šumama. 

S obzirom na tradicionalnu uporabu šuma, ne iznenađuje, 

na primjer, daje u svim zemljama osim Estonije 

na snazi pravilnik o lovstvu. Većina zemalja, isto tako, 

ima važeće propise o sječi, odnosno rušenju stabala u 

šumama. 

Prema zahtjevima EU (nadopuna odredbe EEZ/- 

2158/92 o zaštiti od šumskih požara), poseban zakon o 

zaštiti od požara nije potreban, s izuzetkom zemalja na 

jugu Europe gdje Albanija i Makedonija imaju važeće 

propise o zaštiti od šumskih požara. 

Iz podataka koji su bili dostupni nije bilo moguće 

utvrditi imaju li zemlje sudionice Phare programa važeću 

klasifikaciju šuma i nadgledanje (monitoring) koji bi 

se mogli usporediti s nacrtom propisanim Uredbom 

vijeća o atmosferskom zagađenju (EEC/3528/86). Važeća 

odredba ministarstva u Republici Češkoj koja se 

odnosi na utvrđivanje ugroženih šumskih područja, 

može poslužiti kao primjer usporedivog legalnog instrumenta. 

Slovačka, također, ima odredbe koje se odnose 

na ovo područje. 

EU ima važeće propise za poticanje unapređenja 

šumarstva, uključujući financijsku podršku za pošumljavanje. 

Brojne zemlje sudionice Phare programa, poput 

Češke, Estonije, Latvije, Makedonije i Rumunjske, 

također su na snagu stavile uredbe o unapređenju šumarstva 

- uredbe o pošumljavanju i obnovi šuma. Ove 

uredbe u nekim slučajevima uključuju i nacrte financijske 

podrške. Tako su u Slovačkoj, Litvi i Sloveniji osnovane 

zaklade za šumarstvo. 

Samo nekoliko zemalja - Češka, Makedonija, Mađarska, 

Litva i Slovačka na snazi imaju nacrte o ekooznačavanju, 

poput onih koje propisuje Uredba EEC7- 

880/92. Nema podataka o tome da ovakvi nacrti na nacionalnoj 

razini pokrivaju i papir, odnosno druge šumarske 

proizvode. 

Trenutno stanje politike prema šumama u europskoj uniji 

Ne postoji zajednička politika prema šumama u Europskoj 

uniji. Primjena načela subsidiarnosti odgovornost 

je zemalja članica. U EU ipak postoji velik broj zakona, 

propisa i mjera koje se izravno ili neizravno odnose 

na sektor šumarstva. Slijedi opis njihova sadržaja. 

Na razini Zajednice, Stalni odbor za šumarstvo postao 

je glavno tijelo za usklađivanje svih zajedničkih spornih 

pitanja zemalja članica, s izravnim utjecajem na 

razvoj i upravljanje šumama u okvirima Europske unije. 

Europski parlament pozvao je Komisiju Europske 

unije da na osnovi članaka 43,130 i 235 Ugovora izda 

prijedlog strategije europskog šumarstva. 

Pomoćni nacrt Europske zajednice za mjere u šumarstvu 

i poljoprivredi (Odredba 2080/92) zasniva se na 

ekonomskim i ekološkim promišljanjima. Kao jedna od 

pomoćnih mjera reforme iz 1992. godine, za cilj ima 

Pregled zakona i politika prema šumama krajem 1997. 

Zemlja 

Albanija 


Bugarska 


Estonija 

Mađarska 

Latvija 

Litva 

Makedonija 

Poljska 

Rumunjska 

Slovačka 

Slovenija 

Zakon o šumama 

1992, dopunjen 1994. 

Federacija BiH 1993. amandmani u 

pripremi Republika Srpska 1994. 

1997. 

1995. 

1993, amandmani 1995, 

novi zakon u pripremi 

1996. 

1994, amandmani 1995., 1996., 1997. 

1994, amandmani 1996, 1997. 

1997. 

1995. 

1962, amandmani 1996. 

1977, amandmani 1993,1995. 

1993. 

Politika ili program o šumama 

Predviđen u Projektu Svjetske banke 

za razvoj šuma u Albaniji 

Program za dugoročni razvoj prihvaćen 1986. 

Nakon rata pokušaj reaktiviranja 

u oba dijela zemlje 

Nacrt za nacionalnu politiku o šumama 1995. 

Načela državne politike prema šumama 1994. 

Politika o estonskim šumama 1993. 

Naputci o politici prema šumama 

u Zakonu o šumama 

Politika o šumama u Latviji 1998. 

Program za razvoj šumarstva i drvne 

industrije 1994., izmijenjen 1996. 

Naputci u Strategiji razvoja poljoprivrede, 

šumarstva i upravljanja vodama 1991. 

Nacionalna politika o šumama 1997. 

Strategija razvoja šumarstva ( 1995) 

Načela državne politike o šumama ( 1993); 

izmjene u pripremi 

Slovenski program za razvoj šuma (1995) 

88

kontrolu poljoprivredne proizvodnje i doprinos dugoročnom 

poboljšanju šumskih resursa. Osim toga trebala 

bi poticati i određene oblike unapređenja seoskog gospodarstva 

koji će uspostaviti ekološku ravnotežu, boreći 

se protiv učinka staklenika i štetnog djelovanja ugljičnog 

dioksida. Financijska pomoć dobiva se na bazi ugovora, 

a pokriva troškove pošumljavanja, održavanje, gubitke 

u prihodu od pošumljenih poljoprivrednih područja, 

te troškove ulaganja u unapređenje šuma u zakupu, 

npr. u mjere zaštite od požara. Financijsku pomoć određuju 

programi za pošumljavanje koje uvode zemlje članice 

Europske unije. Danas takvi programi pokrivaju čitavo 

područje unije. Mjere u odredbi 2080/92 za područja 

od posebnog značenja EU financijski pokriva 75 %, a 

mjere za ostala područja 50 %. Do 1997. očekuje se pošumljavanje 

700 000 hektara, te poboljšanje strukture 

300 000 hektara postojećih šuma. 

Razvoj i unapređenje šuma (Uredba 1610/89) zakonskim 

mjerama omogućuje promicanje šuma u okvirima 

operativnih programa za ruralna i nerazvijena područja. 

Prednost se daje područjima na kojima šumarstvo 

može pridonijeti razvoju gospodarstva i kreiranju' 

novih radnih mjesta, područjima na kojima je potrebno 

zaustaviti eroziju i zaštititi tlo i vode, te područjima koja 

mogu unaprijediti ulogu šuma u turizmu i rekreaciji. 

Sve zemlje osim Bosne i Hercegovine i Slovenije 

imaju posebne zakone ili akte o zaštiti prirode. Većina 

zemalja koje imaju posebne zakone o zaštiti prirode 

provode ih od 1991. godine. Bugarska je nekoliko puta 

mijenjala svoj Zakon o zaštiti prirode od 1967.; posljednji 

put 1991. godine. 

U Sloveniji je u pripremi novi Zakon o očuvanju prirode 

koji će zamijeniti postojeći Zakon o zaštiti prirodnog 

nasljeđa iz 1981. godine. Država Bosna i Hercegovina 

nema poseban zakon o zaštiti prirode osim zakona 

Brojne zemlje sudionice Phare programa postale su 

potpisnice Konvencije u Bernu i Konvencije o međunarodnoj 

trgovini ugroženim vrstama (CIFES). Ovi međunarodni 

pravni instrumenti osnova su mnogim obvezama 

iz Zakona Europske unije o zaštiti prirode i biološke 

raznolikosti. 

Konvencija iz Berna, na primjer, u zemljama Europske 

unije provodi se putem direktive Habitatio. Stoga je, 

radi približavanja zahtjevima Europske unije, uz pristupanje 

ovim međunarodnim instrumentima, potrebno i 

unošenje izmjena u nacionalne zakone. U tablici koja 

slijedi, vidi se koliko pojedine zemlje sudionice Phare 

Donošenje zakona o zaštiti prirode 

Međunarodne konvencije i rezolucije 

pod nazivom Zakon o zaštiti i upotrebi kulturno-historijskog 

i prirodnog nasljeđa. Novi zakon o zaštiti prirode 

ipak je u pripremi, a trebao je stupiti na snagu 1998. 

godine. 

Niti ujednoj zemlji sudionici Phare programa, s izuzetkom 

Bugarske, postojeći zakoni nisu doneseni prije 

1991. Neke od zemalja - Albanija, Bosna i Hercegovina, 

Estonija, Mađarska, Latvija, Litva i Poljska imaju i 

neke oblike važećih zakona koji se odnose na šumska i 

prirodna područja pod posebnom zaštitom. 

programa ispunjavaju uvjete međunarodnih konvencija. 

Tri Ministarske konferencije o zaštiti šuma u Europi 

razvile su zajednički pristup s ciljem zaštite šuma i razvoja 

održivog upravljanja europskim šumama. Posljedica 

ovih konferencija su tri skupine rezolucija nazvane 

imenima gradova u kojima su se konferencije održale: 

Strasbourg, Helsinki i Lisabon. Tablica prikazuje i koliko 

pojedine zemlje provode ove rezolucije. Većina zemalja 

sudionica programa potpisnice su i Rezolucije u 

Lisabonu (osim Albanije, Bosne i Hercegovine i Makedonije). 

Primjena međunarodnih konvencija i rezolucija 

Zemlja 

Albanija 


Bugarska 


Estonija 

Rezolucija iz Strasbourga 

Potpisala svih 

6 rezolucija 

Jugoslavija potpisala 

svih 6 rezolucija 1990. 

Potpisala svih 6 

rezolucija 

Ceškoslovačka 

potpisala Rezolucije 

1,2,4,5 i 6 

Potpisala Rezolucije 

1,2,3 i 6 

Konvencija/ Rezo 

Helsinška rezolucija 

Ne 

Ne 

Potpisala sve 4 

rezolucije 


rezolucije 


rezolucije 

ucija 

Konvencija CITES 

Akcesija 

Ratifikacija u 

Ccškoslovačkoj 

deki. o sukcesiji 

Akcesija 

Konvencija iz Berna 

Potpisana, još 

nije ratificirana 

Akcesija i ratifikacija 

Potpisana i ratificirana 


89

Mađarska 

Latvija 

Litva 

Makedonija 

Poljska 

Rumunjska 

Slovačka 

Slovenija 


1,2,4,5,6 


1,2,3,5,6 


1,2,3,5,6 

Jugoslavija potpisala 

svih 6 rezolucija 1990. 


rezolucija 


rezolucija 

Ćeškoslovačka potpisala 

Rezolucije 1,2, 4, 5 i 6 


rezolucija 


rezolucije 


rezolucije 


rezolucije 

Ne 


rezolucije 


rezolucije 


rezolucije 


rezolucije 

Akcesija 

Akcesija 

Ratifikacija 

Akcesija 

Ratifikacija u 

Ceškoslovačkoj 

deki. o sukcesiji 


Potpisala i ratificirala 




Potpisana i ratificirana 

Odnos administracije i zakona o šumarstvu i administracije i zakona o zaštiti prirode 

U većini zemalja sudionica Phare programa nema 

nesklada između zakonskih sustava za šumarstvo i 

očuvanje prirode, no postoji značajan sukob funkcija 

koje se odnose na šumarstvo i ciljeva zaštite prirode. 

Interesne skupine obično pregovorima rješavaju konflikte 

između zakona o šumarstvu i zakona koji se odnose 

na očuvanje prirode. Prijavljeno je značajno nesuglasje 

ovih zakona u Slovačkoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. 

Ovo se nesuglasje najviše odnosi na razinu institucija. 

Nejasna je, na primjer, raspodjela nadležnosti između 

ministarstva šumarstva i ministarstva za zaštitu 

okoliša. U slučaju kada isto ministarstvo pokriva i šumarstvo 

i zaštitu okoliša, do sukoba interesa može doći 

kod naplate kazne za povredu zakona o zaštiti okoliša 

zbog sječe šuma. 

Zakoni o šumarstvu kao podrška biološkoj raznolikosti - zakonske odredbe s ciljem očuvanja šumskih genetskih resursa u 

zemljama sudionicama pharc programa 

Zemlja 

Albanija 


Federacija 

Republika Srpska 

Bugarska 


Estonija 

Mađarska 

Latvija 

Zakonske odredbe o zaštiti i upravljanju genetskim resursima 

• Osnovne odredbe sadržane u Zakonu o šumama, 1992. 

• Zakon o sjetvi i preradi biljaka, 1992. 

• Napuci o prikupljanju sjemena, uzgoju sadnica i pošumljavanju 

• Zakon o sjemenu br. 21 /77/633 

• Međunarodni propisi o šumarstvu sadržani u Zakonu o šumama 

(novi zakon u pripremi) 

• U Zakonu o šumama nema međunarodnih propisa (novi zakon u pripremi) 

• Osnovne odredbe u Zakonu o šumama , 1997 

• Napuci o očuvanju i racionalnoj upotrebi šumskog genofonda, 1991 

• Osnovni propisi u okviru Zakona o šumama iz 1995. 

• Propisi 82/1996 Ministarstva poljoprivrede o genetskoj klasifikaciji i 

šumskom materijalu za obnovu 

• Četiri izvršna propisa o šumskim genetskim resursima od 80- ih 

• Naputak o sjemenskoj banci šumskih vrsta drveća (br. 1098/ORLH/284/OPV/I985) 

• Osnovne odredbe sadržane u Zakonu o šumama 1993 

• Propis o obnovi državnih šuma u Estoniji 1993 

• Osnovni propisi u Zakonu o šumama i zaštiti šuma 1996 

• Zakon o državnoj registraciji biljnih vrsta, certifikaciji, 

proizvodnji i upotrebi promidžbenih materijala, 1996 

• Dekret Ministarstva poljoprivrede (br. 92/1997) o očuvanju i 

upotrebi genetskih resursa 

• Usvojeni propisi OECD-a (Organizacija za ekonom, suradnju i razvoj) 

• Osnovni propisi u Zakonu o šumarskoj upravi i iskorištavanju šuma - 1994 

• Propisi o pošumljavanju, 1995 

• Propisi o dovršnom sijeku i proredama ( 1997) sa snažnim učinkom na 

očuvanje rijetkih šumskih vrsta 

90

Litva 

Makedonija 

Poljska 

Rumunjska 

Slovačka 

Slovenija 

• Osnovni propisi u Zakonu o šumama, 1994 

• Propisi o sađenju i uzgoju ( 1993 i 1997) 

• Propisi o obnovi šuma (1997) 

• Propisi o biljnoj bazi (1997) 

• Propisi u Zakonu o šumama, 1997 

• Zakon o sjetvi i materijalima za reprodukciju u pripremi 


• Program o očuvanju šumskog genofonda i selektivnom uzgoju šuma za 

razdoblje od 1991-2000. 

• Regionalizacija sjetve i popunjavanja šuma ( 1994) 

• Usvojeni propisi OECD-a 

• Osnovni propisi u Zakonu o šumama , 1997 

• Propis o kontroli proizvodnje i upotrebe reproduktivnih materijala, 1977 

• Propis o proizvodnji, certifikaciji i genetskoj kontroli 

šumskih repr. materijala ( 1978) 

• Sav reproduktivni materijal ekonomskih vrsta drveća (21) podliježe kontroli 


• Upute o registriranju površina odobrenih za prikupljanje sjemenja i šumskog 

materijala za reprodukciju (1986), nove upute o u skladu sa 

propisim OECD-a u pripremi 

• Upute za osnivanje i upravu šumske sjemenske banke ( 1987) 

• Upute za plantaže topola i vrba ( 1987) 

• Osnovni propisi u Zakonu o šumama 1993. 

• Zakon o sjemenju i sadnicama (1997) 

• Dopune Zakonu o šumama ( 1998) pod nadzorom EU i OECD-a u razdoblju od 1996-99 

Potencijalni sukob predstavlja i upravljanje riječnim 

područjem. Sukob se odnosi na službe za zaštitu 

proizvodnje drva u šumama i na službe za prevenciju 

erozije i ruguliranje riječnog toka. Problemom se smatra 

gubitak prihoda zbog smanjenja proizvodnje drva u 

područjima uz rijeke, kao i izostanak naknade. 

Nekoliko nacionalnih koordinatora ustanovilo je 

nedostatak jasne suradnje između organa vlasti odgovornih 

za šumarstvo i organa vlasti odgovornih za biološku 

raznolikost. Ovi organi djeluju u različitim ministarstvima 

(u slučaju Bugarske, npr. u Ministarstvu poljoprivrede, 

šumarstva i zemljišne reforme, te u Ministarstvu 

za zaštitu okoliša i voda). Kao problem naveden 

je i nedostatak jasnih načela i kriterija za održivo 

upravljanje šumama. 

Primjer sukoba sektora šumarstva s ostalim sektorima, 

nevladinim udrugama i javnosti 

Na upit je li bilo značajnijih sukoba između šumarstva 

i nevladinih udruga, javnosti i drugih sektora, nekoliko 

je zemalja (Mađarska, Makedonija, Slovenija i 

Bugarska) istaknulo niz sukoba koji su nastali zbog neriješenih 

pitanja vlasništva i novčanih naknada u procesu 

restitucije šuma i uvođenja strožih zakona o zaštiti 

prirode. 

U izvješću o Mađarskoj spominje se sukob oko naknade 

u procesu restitucije šuma, u razdoblju od 1992. 

do 1994. godine. Prema zakonima iz 1992. zaštićene 

šume nisu mogle poslužiti kao naknada privatnim vlasnicima. 

Morale su ostati u vlasništvu države. Nezaštićene 

šume smatrale su se prikladnim oblikom naknade 

štete. Ipak, Zakon iz 1993. godine poništio je dijelove 

ranijeg zakona koji su se odnosili na naknadu štete razmjenom 

zemljišta, a zaštićene šume više nisu bile rezervirane 

samo za državno vlasništvo. Kako državne 

metode stjecanja vlasništva nisu bile do kraja razjašnjene, 

a zadruge su nestajale bez pravnih nasljednika, zaštićene 

šume ostale su bez vlasnika, te su mnoge od njih 

predane privatnim vlasnicima. Kao odgovor na tužbu 

nevladinih organizacija, Ustavni sud 1994. godine 

amandman zakona iz 1992., uključen u zakon iz 1993., 

proglašava neustavnim. To je državi omogućilo povrat 

nelegalno restituiranog zemljišta. 

Drugi je sukob u Mađarskoj izbio kada su se ugovori 

o naknadi davali bez procjene trenutne vrijednosti drva 

u šumama. Tako su privatni vlasnici za šume platili 

samo cijenu zemljišta na kojem su se šume nalazile. 

U Makedoniji je novi Zakon o privatizaciji koji bivšim 

vlasnicima jamči povrat šuma doveo do pravnih 

rasprava. Organi vlasti u makedonskom šumarstvu istaknuli 

su i mogućnost nastanka novog sukoba oko raspodjele 

zemljišta provedene u vrijeme tranzicije. Ova 

je nova raspodjela povećala broj zemljišnih čestica sa 

34 na 123, pa su vlasnici novih čestica zatražili sudjelo- 

91

vanje u upravi na razini općina. Nedovršena i netočna 

katastarska podjela šuma i šumskog zemljišta čini problem 

koji će zahtijevati prikladna rješenja. 

U Sloveniji je problem nastao kada je državno Lovačko 

društvo za svoje članove zatražilo očuvanje prava 

lova i gospodarenja s divljači koja su imali prije 

nego što su šume promijenile vlasnika. 

Raspodjela odgovornosti i razlike u pristupu upravljanju 

šumama, doveli su do nesporazuma u Slovačkoj, 

Latviji, Bugarskoj, i Češkoj. U Slovačkoj je primjena 

Zakona o zloupotrebi prirode i zelenih površina izazvala 

nekoliko sukoba između Ministarstva poljoprivrede 

i izvršnih ogranaka Ministarstva za zaštitu okoliša, 

zapravo između Slovačke agencije za zaštitu okoliša i 

Uprave nacionalnih parkova. Nesporazum se, osim na 

dejuro i de facto raspravu o odgovornosti u upravljanju 

šumama, odnosio i na provedbu mjera za pomoć i obnovu 

područja pogođenih navalom štetočina i zagađenjem 

okoliša. 

Još je jedna rasprava na temu financiranja mjera obnove 

šuma koje propadaju zbog zagađenja okoliša izbila 

između slovačkog Ministarstva poljoprivrede i Državne 

zaklade za zaštitu okoliša. Godine 1997. zakon je 

dobio nadopunu prema kojoj se polovica iznosa svih 

kazni zbog zagađenja okoliša iz lokalnih izvora, mora 

uplatiti u Državnu zakladu za unapređenje šuma. U Slovačkoj 

je došlo do nesporazuma i kod provedbe strogih 

zakona o očuvanju prirode bez financijske naknade vlasnicima 

zemlje, odnosno upraviteljima. 

U Latviji je bilo sukoba oko upravljanja šumama između 

organa šumarskih vlasti i predstavnika WWF-a 

(Svjetska zaklada za prirodu, op. prev.) za Latviju. Uz 

to je došlo i do nesuglasja šumarskog sektora i sektora 

za zaštitu okoliša u svezi s izdvajanjem šuma na područja 

za očuvanje, odnosno zaštitu prirode. Kako bi se izbjegle 

daljnje rasprave s lovačkim udrugama oko izlova 

divljači u šumama, proveden je inventar početkom 

devedesetih. U šumarskom sektoru u Bugarskoj bilo je 

sukoba oko upravljanja zaštićenim područjima i upravljanja 

divljim životinjama. 

U Češkoj je nastao ozbiljan sukob šumara i javnosti 

oko tradicionalnog, odnosno "zelenog" načina uklanjanja 

potkornjaka u Nacionalnom parku Sumava. Šumari 

su zastupali tradicionalni način intenzivne kontrole koji 

uključuje i sječu stabala. Ovakav je pristup izazvao burnu 

reakciju javnosti i nevladinih organizacija koji su 

predlagali izostanak bilo kakve intervencije, kako bi 

najezda nametnika nestala sama od sebe. Rasprava je 

imala značajan odaziv u javnosti. Održavali su se skupovi 

i konferencije s ciljem pronalaženja mogućih rješenja. 

Usprkos tomu, propadale su šume omorike u Nacionalnom 

parku Sumava, a među njima i neprocjenjive 

prirodne šume. Na kraju je Uprava parka započela s 

mjerama kontrole najezde potkornjaka gdje god je to 

bilo potrebno. 

Politika prema sumama u zemljama sudionicama Phare programa 

Ovaj odlomak pokriva područja koja imaju značajan 

utjecaj na formuliranje i provođenje politike o šumarstvu. 

Većina zemalja sudionica Phare programa 

ima nacionalnu službenu politiku prema šumama koja 

uključuje i pitanje biološke raznolikosti, kao i odgovarajuću 

strategiju za njezino provođenje. 

Podaci o provođenju politike prema šumama dostupni 

su u godišnjim izviješćima o šumama i šumarstvu 

koji se objavljuju u većini zemalja. Ova izviješća ne pokrivaju 

uvijek čitav raspon aktivnosti u šumarstvu na 

području čitave zemlje. Odnose se na šume u državnom 

vlasništvu, te na aktivnosti državnih organa vlasti u šumarstvu. 

Nisu uvijek dostupna široj javnosti. Osnovni 

podaci o šumarstvu mogu se u većini zemalja pronaći u 

godišnjim statističkim izdanjima. 

Šumarski sektor i nacionalne privrede 

Doprinos šumarstva (uzgoj šuma, zaštita, sječa, transport i dr. usluge) BND-u 

(Bruto- nacionalni dohodak) 

U većini zemalja doprinos šumarstva iznosi od Latvija (1,3-1,5 %), i Slovačka (1,4 %) imaju udio u 

0,3-0,8 % ukupnog BND-a.Samo Estonija (1,2 %), BND-u veći od 1 %. 

Ulaganje u šumarstvo u usporedbi s doprinosom BND-u 

U svim zemljama, osim u Latviji, relativni doprinos 

šumarstva BND-u (y) puno je veći od prijavljenih ulaganja 

u sektor šumarstva (x). Odnos y/x iznosi oko 2 u 

većini zemalja, s izuzetkom Slovačke (5,2), i Slovenije 

gdje iznosi 4,0. 

92

Financijska pomoć šumarstvu: 

Šest od dvanaest zemalja (Bugarska, Bosna i Hercegovina, 

Estonija, Latvija, Litva i Poljska) prijavile su 

izostanak novčane potpore šumarstvu. Ovo bi trebalo 

pažljivo razmotriti zbog toga što definicija novčane 

potpore nije sasvim jasna i može se razlikovati od zemlje 

do zemlje. Pomoć u vidu naplata štete i potpore ak- 

tivnostima od javnog interesa provodi se u većini zemalja, 

osim u Bugarskoj, Bosni, Latviji i Litvi. Šumarski 

sektor u Albaniji u potpunosti ovisi o državnom proračunu. 

Državna financijska potpora nacionalnim šumarskim 

institucijama u Estoniji iznosi polovinu ukupnog 

prihoda od šuma u državnom vlasništvu. 

Sedam zemalja (Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, 

Makedonija, Slovačka i Slovenija) prijavile su da 

je visina prihoda u šumarstvu niža od prosjeka radnič- 

Visina prihoda: 

kih plaća. Samo su u dvije zemlje (Latvija i Litva) plaće 

u šumarstvu više od prosjeka. 

Nedovoljno ulaganje u šumarstvo, nedostatak financijskih izvora 

marskog sektora. Potreba za poboljšanjem trenutnog 

stanja, pogotovo u šumarskoj privredi i financiranju aktivnosti 

u šumarstvu (uključujući mjere podrške šumarskim 

službama izvan drvne industrije), stavljena je na 

vrh liste prioriteta zemalja članica Ekonomske komisije 

za Europu. 

Trenutno ukupno stanje u sektoru šumarstva relativno 

je stabilno u većini zemalja sudionica Phare programa. 

U mnogim slučajevima financijski pokazatelji, 

tj. visina prihoda i obustava financijske potpore ukazuju 

na pogoršanje. Kao posljedica nedostatka financija, 

visina ulaganja često je niža od polovine prihoda od šuti 

zemljama sudionicama Phare programa financiranje 

šumarstva područje je pod značajnim utjecajem 

ne samo trenutnog stanja privrede u zemlji, nego i kontinuiteta 

financijskih politika i navika iz bivših centraliziranih 

privreda. Ciljevi financijske politike nisu uvijek 

jasno određeni, a politika se formulira kratkoročno. 

Pomoć sektoru šumarstva uglavnom može biti u 

obliku 

• subvencije, tj.izravne financijske potpore 

• financijske potpore određenim projektima za poboljšanje 

stanja u šumarstvu 

• oslobađanje od poreza za udruge koje se bave aktivnostima 

u šumarstvu, ili 

doprinos plaćanju kamata na dug komercijalnim 

bankama 

Zemlje podvrgnute istraživanju mogu se svrstati u 

sljedeće skupine: 

a) zemlje s politikom državne subvencije, poput Češke, 

Mađarske, Slovačke i Slovenije; 

b) zemlje u kojima odabrane projekte u šumarstvu fi- 

Financijska pomoć izvana 

nancijski pomaže država, poput Makedonije, Poljske 

i Rumunjske; 

c) zemlje u kojima nema državne subvencije; privatne 

osobe i udruge koje upravljaju šumama svoje troškove 

pokrivaju iz vlastitih prihoda; kao u slučaju 

Estonije, Latvije, Litve, Bugarske; 

d) zemlje u kojima je šumarska uprava izravno vezana 

na državni budžet, kao u Albaniji 

e) zemlje poput oba entiteta Bosne i Hercegovine, u kojima 

nema državne potpore. 

Državni budžet glavni je izvor izravne financijske 

pomoći šumarstvu izvana: naknade za štete, potpora 

dobrotvornim šumarskim službama, subvencije ili indirektna 

financijska potpora (npr. porezna olakšica). 

Državna potpora šumarskom sektoru najčešće se 

odnosi na subvencije za uzgoj šuma, pomoć programima 

pošumljivanja, potporu programima obnove i zaštite 

okoliša. Pomoć se, u nekim slučajevima, daje i za pripremu 

osnova gospodarenja, za ulaganje u izgradnju 

cesta i zgrada. 

Državna šumarska administracija i strukture šumarske uprave 

Državna administracija utječe na privredne aktivnosti 

u mnogim zemljama.To umanjuje nezavisnost kako 

državnih organa vlasti, tako i šumarskih poduzeća. 

Kako bi se postiglo odvajanje državne administracije 

od tržišnih aktivnosti, potrebno je stvoriti ekonomske 

uvjete i zakone koji će uvažavati specifičnosti pojedinih 

zemalja. 

93

Nadležnost organizacija državne administracije za šumarstvo i zaštitu okoliša 

Raspodjela odgovornosti između državnih organa 

vlasti u šumarstvu i organa vlasti za zaštitu okoliša često 

je nejasna. To smanjuje učinkovitost jednih i drugih, 

te isto tako, izaziva nesigurnost koja može dovesti do 

sukoba. Isticanje očuvanja prirode s jedne, odnosno 

produktivne uloge šuma s druge strane, šteti usklađenom 

djelovanju protiv propadanja šuma, te odvlači po- 

zornost od šumarskih službi za zaštitu i rekreaciju koje 

doprinose općem dobru. 

Postoji potreba za priznavanjem višenamjenske prirode 

šumarstva, koja bi proizvodno šumarstvo svrstala 

odmah do opće korisnih funkcija šuma, te za određivanjem 

strateških prioriteta šumarstva u pojedinim zemljama. 

Potreba za grananjem poslovanja šumarskih poduzeća na preradu drva i trgovinu 

Šumarski sektori zemalja u tranziciji podložni su 

različitim ekonomskim teškoćama. Ne postoji ravnoteža 

ekonomske snage proizvođača drva i potrošača. U 

zemljama centraliziranih privreda odnos dobavljača i 

potrošača određivali su državni propisi. Propašću mehanizama 

centraliziranih privreda došlo je, u mnogim 

slučajevima, do zastoja protoka novca, pa se tako produbila 

i privredna kriza. Promjena vertikalne diversifikacije 

bila bi djelomično, no ipak strateško rješenje 

mnogih od ovih problema. 

Druga je briga zemalja sudionica Phare programa 

unapređenje pravne, političke i privredne osnove radi 

dobivanja financijske potpore šumarstvu izvana. Unapređenje 

podrazumijeva objektivnije transparentne mehanizme 

distribucije financijske potpore, kao i dovoljan 

broj informacija o izvorima potpore. Drugi je značajan 

čimbenik procjena učinkovitosti uporabe vanjske 

financijske potpore (izravna i neizravna privredna 

učinkovitost, proširenje ili unapređenje neproduktivnih 

šumarskih službi itd.). 

Vlasništvo suma - struktura i izazovi 

Udruge šumskih vlasnika 

Zemlja 

Albanija 


R. Srpska 

Bugarska 

Češka 

Estonija 

Makedonija 

Mađarska 

Latvija 

Litva 

Poljska 

Rumunjska 

Slovačka 

Slovenija 

Udruge šumskih vlasnika-na 

državnoj razini 

- 

1 

2 

2 

3 

- 

2 

1 

1 

- 

- 

2 

1 

regionalnoj razini 

- 

- 

- 

- 

- 

- 

4 

- 

- 

- 

- 

5 

- 

Trgovačke udruge 

šumskih vlasnika 

- 

- 

- 

1 

- 

- 

3 

- 

- 

1 

- 

- 

- 

Ne postoje 

X 

X 

X 

X 

X 

Zakoni u zemljama centraliziranih privreda stvarani 

su dok su šume bile u državnom vlasništvu. Na politiku 

prema šumama još i danas značajno utječe profesionalna 

državna šumarska uprava. Privatni vlasnici uglavnom 

ekonomski ovise o iskorištavanju svojih šuma. Zakonima 

se može ojačati profesionalna i ekonomska osnova 

privatnog šumarskog sektora. 

S izuzetkom Bosne i Poljske sve zemlje sudionice 

Phare programa već su ustanovile zakonsku osnovu za 

sustavnu restituciju šuma, odnosno reprivatizaciju 

94 

Utjecaj udruga šumskih vlasnika na politiku prema šumama i na 

donošenje zakona; državna potpora udrugama 

šumskih površina. Restitucija bi mogla biti provedena 

na taj način da se vlasnicima umjesto zemljišta naknada 

izda u nekom drugom obliku. 

Ne postoje stroga pravila za restituciju šumske infrastrukture 

čak niti tamo gdje za to postoji zakonska 

osnova. U svakom pojedinom slučaju postoji različito 

rješenje ovisno o vrsti, vrijednosti, te javnom značaju 

infrastrukture. Velike su razlike između financijskog 

tereta kojim se opterećuje nove vlasnike šumskih infrastruktura, 

šumske infrastrukture trebalo bi restituirati

Pravna osnova za restituciju i rcprivatizaciju šuma 

Zemlja 

ALB 

BiH 

BUG 

CE 

EST 

MAK 

MAĐ 

LAT 

LIT 

PO* 

RUM 

SLK 

SLO 

Pravna osnova 

Zakon br. 7512 

U pripremi 

Zakon o restituciji šumskog zemljišta 

Zakon br. 229/1991. i odluka Vrhovnog suda br. 29/1996. 

Zakon br. 172/1991. 

Dekret br. 168 

Zakon o pretvorbi vlasništva 

Zakon o šumama 

Zakon br. XXV 

Zakon o pretvorbi zemljišta u ruralnim područjima Republike Latvije 

Zakon o upravi i iskorištavanju šuma 

Zakon o povratu prava građanima na vlasništvo postojećih nekretnina 

Administrativni zakonik 

Zakon br. 18 

Zakon br. 229/1991 ibr. 186/1993 

Zakon br. 138/1991 

Zakon br. 282/1993 

Zakon br. 92/1991 

Zakon br. 192/1995 

Zakon br. 181/1995 

Zakon br. 27/1991 

* Poljska: Postoji inicijativa za povrat nelegalno prisvojenog šumskog zemljišta prijašnjim vlasnicima. 

Vlasnička struktura nije se mijenjala od 1989. godine. 

Nadnevak 

10.8.1991. 

25. 11. 1997 

1991. 

1991. 

15.3. 1995. 

1991. 

9 

1991. 

1990. (?) 

1994. 

1997. 

1991. 

1991,1993 

1991. 

1993. 

1991. 

1995. 

1995. 

1991. 

zajedno sa šumskim zemljištem (bez dodatnih troškova), 

ili bi restituciju infrastruktura trebalo zasebno financirati. 

Postoje i alternativna rješenja. Trebalo bi 

spomenuti kako je pristup cestama - najvažnijoj infrastrukturi 

- nezavisan od prava vlasništva, te stoga osiguran 

u svim slučajevima. 

Teško je načiniti detaljnu klasifikaciju strukture vlasništva 

šuma, budući da se definicija vlasništva razlikuje 

od zemlje do zemlje. Usporedba vlasničkih struktura 

temelji se na razlici između šuma u državnom i šuma u 

privatnom vlasništvu. 

U većini zemalja očekuje se kako će i nakon restitucije 

i privatizacije u vlasničkoj strukturi prevladavati 

Struktura vlasništva 

državno vlasništvo. U sedam zemalja manje od 25 % 

šuma bit će u privatnom vlasništvu; u šest zemalja između 

32 % i 80 %. Trenutno je prosječan odnos u strukturi 

vlasništva u zemljama sudionicama Phare programa 

obrnut odnosu u strukturi vlasništva u zemljama 

članicama Europske unije. 

Očekivani odnos u vlasničkoj strukturi nakon tranzicije 

(državno vlasništvo - privatno vlasništvo) 

Očekivani odnos u strukturi vlasništva nakon tranzicije 

trebalo bi usporediti s početnim stanjem u kojem je, 

krajem osamdesetih, 100 % šuma bilo u vlasništvu države. 

Sadašnje strukture u Sloveniji, Makedoniji, Mađarskoj, 

Češkoj, Latviji i Slovačkoj, blizu su razine očekivanog 

odnosa. U posljednje tri zemlje 3,5 %, približno 

6,5 %, te 7,9 % šuma 1997. godine još je uvijek čekalo 

na restituciju. Značajne promjene u šumskom vlasništvu 

očekuju se osobito u Rumunjskoj i Bugarskoj. 

Odgovornost za upravljanje šumskim područjima u 

procesu restitucije i privatizacije leži uglavnom na 

državnim organima vlasti u šumarstvu. Šumska uprava 

može se svesti na čuvanje šumskih područja uz saznanje 

o nezakonitom iskorištavanju, no isto tako može 

primjenjivati i sve potrebne mjere kod uzgoja i sječe 

šuma. 

Potpora privatnim vlasnicima malih i srednjih posjeda šuma 

Motivacija vlasnika šuma za udruživanjem danas je 

niska u većini zemalja. Razlog tomu djelomično su 

neosigurana prava vlasnika, te malen broj šumskih imanja 

od kojih se ne očekuje veća ekonomska korist. Pro- 

95

lem opet može biti u nedostatku znanja, u tradiciji, odnosno 

lošem ranijem iskustvu. 

Osnivanje udruga za pomoć šumskim radnicima i 

vlasnicima šuma odvijalo se različito u svih 13 zemalja. 

Udruge osnovane u Bugarskoj, Češkoj, Latviji, Mađarskoj 

i Slovačkoj primaju djelomičnu državnu pomoć. U 

Latviji Ministarstvo poljoprivrede i Državna šumarska 

služba potpomažu Sindikat šumarskih djelatnika i 

Udrugu vlasnika šuma. U Mađarskoj već duže vrijeme 

djeluje petnaest udruga šumskih radnika, no sada se bore 

za opstanak. Udruge vlasnika šuma u Mađarskoj su 

još uvijek novost. Postoje različite vrste udruga ovisno 

o vrsti vlasništva; npr. državno, zadružno i privatno vlasništvo. 

Ministarstvo poljoprivrede u Češkoj vlasnicima 

šuma osigurava pomoć u načinu uredskih usluga i 

informacija o važećim propisima za različite oblike 

udruživanja. Skupinama vlasnika malih šumskih posje- 

Ova brošura predstavlja sažetak rezultata istraživanja 

Phare projekta pod nazivom "Priprema programa za 

šumarstvo u više zemalja". Ovaj jedinstveni projekt 

imao je za cilj prikupljanje podataka o stanju šuma i šumarskim 

sektorima u 13 zemalja srednje i istočne Europe, 

od Baltika do Crnog mora i Mediterana. Tranzicija 

privrede zajedničko je obilježje svih ovih zemalja, iako 

se ona razlikuje od zemlje do zemlje. Ipak, iscrpna anada 

pruža se pomoć u obliku subvencija. Nema posebnih 

propisa o potpori udrugama šumskih radnika. U Poljskoj 

ne postoje profesionalne udruge šumskih radnika, 

no u zemlji ima 1 600 šumarskih zajednica. Ove zajednice 

upravljaju vlasništvom - šumskom površinom, no 

od države ne primaju nikakvu pomoć. Ne spominje se 

postojanje udruga šumskih radnika u Litvi i Sloveniji. 

U obje zemlje, međutim, postoje udruge vlasnika šuma 

kojima država pruža pomoć u obliku zakona i/ili financijske 

potpore. U Litvi se priprema novi zakon s ciljem 

jačanja i razvoja privatnog šumarskog sektora. 

Bosna i Hercegovina i Makedonija nemaju ni udruge 

profesionalnih šumskih radnika, niti udruge vlasnika 

šuma. Albanija, Estonija i Rumunjska ne pružaju nikakvu 

pravnu, niti institucionalnu potporu udrugama 

šumskih radnika i vlasnika šuma. U Albaniji su šume 

još uvijek uglavnom u državnom vlasništvu. 

Postoji pravna osnova za restituciju i privatizaciju 

Dostupne pouzdane informacije o očekivanoj 

vlasničkoj strukturi 

Jasna odgovornost upravljanja, nejasno pitanje 

vlasništva šuma u restituciji 

Dovršena restitucija šumske infrastrukture 

Omogućena institucionalna i financijska pomoć 

zadrugama šumskih vlasnika 

Financijska, odnosno institucionalna potpora vlasnicima 

šuma, s ciljem poticanja suradnje ovih malih i 

srednjih poduzeća još uvijek nije jako razvijena u zemljama 

sudionicama Phare programa. Izravna potpora 

suradnji vlasnika šuma pruža se u Češkoj i Litvi. U Slovačkoj 

i Sloveniji suradnja se potiče ponudom posebne 

institucionalne, odnosno financijske pomoći isključivo 

udrugama šumskih vlasnika. 

Pravnu osnovu za restituciju i privatizaciju šuma 

i šumske infrastrukture sve zemlje sudionice 

Phare programa drže nedostatnom. 

U velikom broju zemalja očiti su brojni propusti u 

zakonima i administracijskim pravilima. To koči pro- 

OPĆI TRENDOVI 

Parametar 

ces restitucije. Neke od zemalja imaju poteškoća s profesionalnim 

upravljanjem šumama, kao i s održavanjem 

šumske infrastrukture u restituciji. 

Neprikladne strukture privatnog šumskog vlasništva 

i nedostatak suradnje mogli bi nauditi zdravoj 

šumarskoj upravi. 

Posljedica restitucije i privatizacije nisu uvijek ekonomski 

održiva šumska imanja djelomično zahvaljujući 

nedostatnosti jedinica šumske uprave, te izostanku 

suradnje među vlasnicima šuma. Restitucija i privatizacija 

šuma i šumske infrastrukture su osnovni proces koji 

će odrediti budući razvoj sektora šumarstva u većini 

zemalja. Održiva šumska uprava mora imati zdrave 

ekonomske temelje u privatnom sektoru. Spomenuta 

problematična područja jesu kritična obilježja u međusobnom 

odnosu unutar posebnog konteksta svake od 

zemalja. Ustanovljavanje mogućeg djelovanja i projekata 

za pomoć kod osnivanja, odnosno stabiliziranja 

nedržavnih šumarskih sektora trebalo bi se zasnivati na 

detaljnom proučavanju svih aspekata vlasničkih struktura 

u pojedinim zemljama. 

Zaključak 

liza prirodnih uvjeta i tradicionalnih korištenja šuma 

ukazuje na regionalne sličnosti koje omogućavaju svrstavanje 

u "Baltičku", "Središnju" i "Južnu", ili "Mediteransku" 

regiju. Neka su obilježja karakteristična za 

samo jednu regiju, dok su druga zajednička svim zemljama 

partnerima Phare programa, a često i zemljama 

Europske unije. Takva obilježja uključuju, na primjer, 

nastavak ozbiljnog zagađivanja okoliša i promjenu u 

96

sastavu vrsta drveća u središnjoj regiji, dok su relativno 

velike površine prorijeđenih šuma i učestali šumski požari 

tipični za mediteransko područje. 

Najdojmljivija je potvrda o povećanju šumskog pokrova. 

Osim u Albaniji, u preostalih 12 zemalja bilježi 

se postupan porast broja šuma i porast drvnih resursa u 

posljednjih pedeset godina. Porast je očigledan unatoč 

velikoj šteti koju su prouzročili živi ili neživi čimbenici: 

spomenuto zagađenje okoliša, insekti, oluje i šumski 

požari. Oštećeno je otprilike 10 % ukupnih šumskih površina. 

U zemljama baltičkog područja zabilježen je 

značajan porast: 125 % u Estoniji, 75 % u Litvi i 65 % u 

Latviji. Važno je i spomenuti obnovu šuma u Poljskoj i 

Makedoniji, te pošumljavanje u Mađarskoj. 

Kada govorimo o stanju šuma, očigledno je kako je 

stabilno stanje u velikoj mjeri uvjetovano režimom 

uprave. Umjetno podignute šume u pravilu su osjetljivije 

na vanjske utjecaje od poluprirodnih i prirodnih šuma. 

Sposobnost otpora prema vanjskim utjecajima (kako 

živih tako i neživih čimbenika) razlikuje se ovisno o 

sastavu vrste i dobnoj strukturi šume. Mlade su šume 

obično zdravije, dok su šumske površine sa drvećem različite 

dobne strukture uglavnom otpornije. Iskorištenost 

oštećenih šuma znatno je smanjena. Ovo se pogotovo 

odnosi na grmlje i polušipražje. Zbog razlika u 

prirodnim uvjetima, povijesti i tradiciji šumarske uprave, 

stanje šuma u pojedinim zemljama i regijama teško 

je uspoređivati. No složenost pitanja koja se odnose na 

šume podvlači neophodnost zdravog profesionalnog 

poznavanja kako očuvanja tako i ekonomske vrijednosti 

šuma. Isto se odnosi i na svijest upravitelja o dugoročnim 

posljedicama različitih oblika iskorištavanja 

šuma i primijenjenih sustava upravljanja. 

Ekonomsko stanje sektora šumarstva postalo je prilično 

teško u razdoblju tranzicije. Kao prvo, smanjena 

je izravna i neizravna državna potpora šumarstvu i javnim 

dobrotvornim službama. Drugo, tržište drvom postalo 

je krajnje nestabilno zahvaljujući promjenama 

strukture i smanjenoj domaćoj potražnji. Loša izvedba i 

kakvoća proizvoda, te nedovoljno poznavanje marketinga 

u drvnoj industriji izloženoj pritisku vanjske konkurencije 

dodatno otežavaju tranziciju u sektoru šumarstva. 

Usto je porasla i potreba za višenamjenskom 

šumarskom upravom koja će imati zaštitnu, društvenu, 

kulturnu i funkciju očuvanja. Omjer šuma kojima namjena 

nije samo proizvodnja drva u zemljama sudionicama 

Phare programa, u prosjeku iznosi 31 % ukupne 

šumske površine i u daljnjem je porastu. Očekuje se i 

porast strogo zaštićenih područja u većini zemalja sudionica 

Phare programa, s izuzetkom zemalja koje su 

već proširile ovakva područja (posebice Bugarska i 

Slovačka). Usprkos zahtjevima javnosti i profesionalnom 

značaju, u većini zemalja samo se ograničen broj 

financijskih stimulansa može preusmjeriti prema korištenju 

šuma za javnu dobrobit. Ovo je jedan od čimbenika 

koji u mnogim zemljama sudionicama Phare programa 

ometaju širu primjenu rezolucija ministarskih 

konferencija o zaštiti šuma u Europi. 

Ova opća tendencija prema usklađivanju različitih 

funkcija šuma otvara pitanje procjene nekomercijalnih 

vrijednosti i službi u ponekad zanemarenim šumarskim 

sektorima. Kako procijeniti vrijednost koju službe za rekreaciju 

i zaštitu imaju u nacionalnoj privredi? Kako 

odrediti koliki je utjecaj šuma na opskrbu čistom vodom, 

usporavanje erozije i kolika je moguća ušteda? 

Takve prosudbe korisne za proračun, značajne su za rasvjetljavanje 

stvarnog doprinosa i važnosti šumarskog 

sektora za društvo i za utvrđivanje mogućih potreba 

ovog sektora. Subvencije su danas niske. Tako se sektor 

mora snalaziti sa smanjenim prihodom od proizvodnje 

drva i slabom ili nikakvom naknadom za troškove vezane 

opće korisne funkcije šuma. Posljedica ovakvog stanja, 

koja se najlakše može uočiti u nekim zemljama južne 

regije, jest neprovođenje zakona i šteta u šumskim 

resursima, što ponekad završava krčenjem šuma ili češće 

još podmuklijim propadanjem šumskih resursa. 

Znanje stečeno kroz stoljeća uči nas da su šume resurs 

koji se može obnavljati, ali ne u beskonačnost. Potrebna 

im je prikladna njega i prikladna uprava. Šumarstvo 

po definiciji podrazumijeva dugoročno upravljanje 

(ciklus izmjene traje i do 100 godina). Potrebno je 

puno vremena da se rezultati počnu uočavati. Posebna 

se pozornost mora posvetiti prirodnim procesima i pažljivom 

planiranju. Poneka analogija ovakvih obilježja 

može se pronaći u bilo kojem privrednom sektoru. Još 

veći značaj ima stabilnost šuma u svim zemljama Europe. 

Kad god je to moguće šumari pokušavaju umanjiti 

posljedice lošeg upravljanja tijekom zadnjih desetljeća. 

Pokušavaju stvoriti stabilnije ekosustave koji će paziti 

na sastav vrsta drveća, dobnu strukturu, zaštitu od nametnika 

i bolesti, te zaštitu od požara. Ovo objašnjava 

značaj koji se pridaje upravljanju "bliskom prirodi". To 

je oruđe koje može pomoći u stvaranju istinski višenamjenske 

šumske uprave koja će biti ekonomski zdrava, 

te proizvesti održivu biološku raznolikost. 

Saznanja o višenamjenskoj upravi postoje i razmjenjuju 

se između zemalja članica Europske unije i sudionica 

Phare programa. U razdoblju tranzicije, osim novca, 

nedostaju i jedinstven pravni okvir i stabilne institucije. 

Problem najčešće spominjan na svim regionalnim 

Seminarima za ciljano interventno planiranje koji su 

bili organizirani kao dio Phare projekta, bilo je restrukturiranje 

drvne industrije u koju se nedovoljno ulaže, a 

ima potrebu za razvojem novih strategija u marketingu i 

dizajnu. Drugi je problem povrat šumskih područja legalnim 

potražiteljima. Ovi problemi uzrok su loše uprave, 

a mogu izazvati poriv za kratkoročnom zaradom - 

pogotovo na malenim restituiranim šumskim posjedi- 

97

ma. To se događa samo u zemljama u kojima se posljednjih 

godina smanjio udjel šuma u državnom vlasništvu. 

U većini od njih učinak lošeg upravljanja smanjen je 

kroz osnivanje i podržavanje udruga šumskih vlasnika, 

proširenih službi i drugih oblika pomoći. Bilo je i drugih 

korisnih inicijativa u stvaranju održive šumarske uprave. 

U većini zemalja sudionica usvojeni su i neki oblici 

politike prema šumama i strategija (u nekim slučajevima 

u vidu pravnih dokumenata) za uspostavu pravnih 

okvira. Na jugu regije lakše se može uočiti potreba 

za njihovim stvaranjem, odnosno osuvremenjavanjem. 

Šumarska uprava ne regulira se samo zakonima o 

šumarstvu, nego i drugim zakonima o zaštiti i očuvanju 

okoliša. Kako se sve zemlje sudionice Phare programa 

žele pridružiti Europskoj uniji, važno je njihove zakone 

uskladiti sa acquis communautaire. Iako se već puno 

uložilo u razvoj pravnih okvira zemalja sudionica Phare 

programa, svi su suradnici na izradi brošure naglasili 

potrebu za daljnjim razvojem. 

Jedan od ciljeva istraživanja u zemljama sudionicama 

bila je nadgradnja postojećih inicijativa za poticanje 

suradnje i razmjenu informacija. Razlika u definicijama 

i metodama predstavljala je jednu od najvećih poteškoća 

u prikupljanju i analizi podataka. Važno je ustrajati 

u potpori naporima za standardiziranjem informacija 

u čitavoj Europi. U sektora šumarstva, to je bio 

glavni cilj EFICS-a (Europskog sustava za informiranje 

i komunikaciju u šumarstvu). Mogućnost sudjelovanja 

u ovom projektu koju zemlje sudionice Phare 

programa imaju putem određenih aktivnosti u Europskoj 

agenciji za zaštitu okoliša, olakšat će harmonizaciju, 

prenošenje znanja i praktičnih vještina u šumarstvu, 

nadgledanje, praćenje upravljanja i pristup podacima. 

Isto bi se tako na čitav kontinent trebalo proširiti nadgledanje 

koje provode UN - ECE (Ekonomska komisija 

za Europu) i EU u okviru projekta pod nazivom 

Internacionalni program za procjenu i praćenje učinka 

zagađenja atmosfere na šume (ICP - Forests). Program 

je još u povojima u Makedoniji, au Albaniji je tek započet. 

U Bosni i Hercegovini očekuje se nakon rata. 

Može se reći da je u zemljama sudionicama Phare 

programa uočena većina problema. Pronađena su i 

moguća rješenja, iako se negdje još čeka na njihovu 

primjenu. Unatoč regionalnim razlikama, sve su zemlje 

uložile znatan napor kako bi prošle kroz teško razdoblje 

tranzicije. Usvojeni su pravni okviri, a još se uvijek radi 

na usavršavanju kadrova i proširenju. U porastu je interes 

za osiguravanjem stabilnih ekosustava i prikladnim 

iskorištavanjem šumskih resursa. 

Ostalo je još prostora za raspravu, posebno između 

sektora šumarstva i sektora za zaštitu okoliša, o određivanju 

točne definicije održive šumarske uprave i načina 

na koji se do nje može doći.Vjerujemo da ovakve rasprave 

koriste šumama sektorima šumarstva, budući da 

potiču aktivnu potragu za rješenjima koja nisu uvijek 

jednostavna. Daljnje usavršavanje znanja, napredak u 

komunikaciji između zainteresiranih strana i povećana 

mogućnost razmjene stajališta, ovu će raspravu održati 

konstruktivnom i korisnom. Ne vjerujemo da će se postići 

jednoglasnost oko koncepta i analize, no to ne držimo 

neophodnim. Imali smo dva različita načina razmišljanja 

koji su branili svoje stavove, no oba u potrazi za 

istim uspjehom. Ovo istraživanje može dokazati kako 

je moguće ujediniti različite poglede kako bi se postigao 

dogovor o onomu stoje potrebno. Dogovor na putu 

do cilja sada može uslijediti. Konačno, vidjeli smo 

kako zemlje sudionice razmjenjuju znanja i sposobnosti. 

O puno se toga još može govoriti, puno se još može 

otkrivati i provjeravati. Suradnja na svim razinama - u 

obrazovanju, istraživanju, razmjeni gledišta i iskustava, 

omogućit će ne samo daljnju integraciju Europe, 

nego i globalan napredak šumarstva. 

Jela Bilandžija 

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva 

NOVA KNJIGA POEZIJE SUMARNIKA DAVIDA DAŠE KABALINA 

David Kabalin, "Pomalko prohaja deveti križ" Izdavački centar Rijeka, Rijeka 2000. 

U uvodnoj "besedici" svoje jedanaeste po redu knjige 

poezije i kraće proze "Pomalko prohaja deveti 

križ", David Daša Kab a 1 i n, dipl. ing. šum., u svojoj 

osamdesettrećoj godini života i predviđanja da mu je 

"u nebeskim knjigama još malo dana na raspolaganju 

", objašnjava kako je nastala ova zbirka i s kojom je 

svrhom napisana: 'Wo, kako rekoh, ne poigravati se s 

vremenom. Pa uzeh metlu i sabrali na hrpu skoro sve 

neobjavljeno ili pretežito neobjavljeno... I evo nove 

zbirke. Neka su joj srićni puti. Neka ju čim brojnija srca 

puste "va svoje dvori. "Ako tako bude, stari će pisar rado, 

iz svoje drhtave desnice, odložiti olovku. Pa neka 

mladi dragu čakavsku rič toplim srcem i čvrstom rukom 

prihvate ". 

Na susretu "Pul Matetićevega ognjišta", kojeg je 21. 

prosinca 2000. organizirala Ustanova Ivan Matetić 

Ronjgov iz Viškova-Ronjgi i Izdavački centar Rijeka, a 

na kojem je kao "duhovna hrana" predstavljena nova 

zbirka pjesama našeg uvaženog kolege, ni po čemu se 

nije moglo zaključiti da će "stari pisar", nazočan susretu, 

tako brzo "odložiti olovku", da mu je to posljednja 

pjesnička "beseda". Uz "kanat" Novljana i mladih pjesnikinja, 

bard novljanske čakavštine čitajući ulomke iz 

nove knjige i pričajući anegdote iz svog bogatog plodo- 

98

Slikal. Šumarnik i pjesnik David Daša Kabalin (83) ispričao je 

mnogo anegdota iz svog života i pjesničkog stvaralaštva 

na predstavljanju u Ronjgima 


nosnog života, djelovao je "ka mladić". A da mu ni desnica 

još (tako) ne podrhtava rječito kazuje fini rukopis 

toplog zapisa, kojega je upisao u poklonjeni primjerak 

knjige piscu ovih redaka. 

U prvom dijelu knjige, kojemu je nadjenuo naslov 

"Ča na srdašcu raste", Kabalin objavljuje pjesme na 

novljanskoj čakavštini, nastale tijekom razdoblja od 

1976. do 1999. godine, a koje do sada nisu objelodanjene. 

To je ujedno pjesnički najsnažniji dio zbirke. U pjesmama 

poput "Materino božičnje pismo", "Na dušni 

dan", "Vela spovid Kabalinska" i dr., pjesnik-šumar 

"pjeva" o svojoj mladosti, o minulom vremenu, uzvisujući 

"staricu mat" koja, dok joj muž služi kruh sa sedam 

kora, "naušna skrbit, svoj križ nosit, trpit i božju podnosit". 

Kanti su puni "staračka maštanja", kako se zove 

jedna od pjesama napisana 1998.: "Ne baš ravan ko 

jablan, mrvicu grintav, pomalo svrt, ma još ne strt 

Osam desetak na rame sjela, sve više mira, sve manje 

djela ", no ipak "starački sretan ". 

Drugi dio zbirke naslovljen je s "Svakodnevni poj". 

Kabalin više nije pjesnik čakavštine, pišući jednako uspješno 

i dojmljivo na standardnom hrvatskom jeziku. 

Zadnja trećina knjige prozne su crtice u kojima se pjesnik 

prisjeća svog mučnog razdoblja vojevanja ("U do- 

maji Vile Velebite" i "Tifusari"), ali i novljanske "pisme, 

kola i sopila". 

O Kabalinovu pjesničkom stvaralaštvu na predstavljanju 

u Ronjgima govorili su Ljubomir Stefanović, 

urednik knjige i skladatelj i maestro Dušan Prašelj, 

koji je, uz Ivana Matetića Ronjgova i Borisa Papandopula, 

uglazbio više Kabalinovih pjesama. Kabalin 

kao pjesnik javio se u čakavskoj književnosti i u krugu 

kojemu pripadaju autori poput Zorana Kompanjeta 

i Ljube Pavešića. O snazi njegovih pjesničkih riječi 

govori i podatak da su Kabalinove pjesme uvrštene u 

više antologija hrvatskog pjesništva, poput "Besede s 

kamina i mora", Rijeka 1968., "Mare nostrum", Zagreb 

1971., "Čakavsko pjesništvo 20. vijeka", Rijeka 1987., 

Slika 2. Skladatelj maestro Dušan Prašelj, pjesnik Zoran Kompanjet 

i drugi ugledni gosti na predstavljanju najnovije zbirke 

pjesama Davida Kabalina "Pomalo prohaja deveti križ" na 

susretu u Ronjgima kod Rijeke 21. prosinca 2000. 


99

"Godine ljubavi", Zagreb 1988. i dr. Za osamdesetu 

obljetnicu rođenja objavljen je poseban broj časopisa 

"Književna Rijeka"* posvećen našem šumarnikupjesniku. 

* Frković, A.: "Književna Rijeka" posvećena pjesniku i šumamiku 

Davidu Dasi Kabalinu. "Šumarski list" 1999., 1-2, s. 75-76 

Poetski oblikujući bogatstvo svijeta i rodne mu 

grude, koji već stoljećima pribivaju na uzmorjima, vinodolskom 

pjesniku i šumarniku Davidu Dasi Kabalinu 

poželimo još pregršt novih "čakavskih rič", sve dok 

iz njegove "pješčane ure iz gornjeg polja u donje zadnja 

zrnašca cure... ". Ne budi "ni tužan ni sjetan " već 

' 'starački sretan ' ' ! 

Alojzije Frković 

PRIZNANJA ŠUMARSKIM STRUČNJACIMA 

PRIZNANJE ČASOPISA PRIRODA 

Alojziju F r ko vicu, dipl. ing. šum. u povodu 90. obljetnice izlaženja časopisa 

Prigodom 90. obljetnice redovitog izlaženja "Prirode", 

časopisa za popularizaciju prirodnih znanosti i 

ekologije Hrvatskog prirodoslovnog društva - Zagreb, 

odlukom Uredništva od 30. studenog 2000. Alojziju 

Frko vicu, dipl. ing. šum. dodijeljeno je priznanje za 

dugogodišnju uspješnu suradnju i izvanredan doprinos 

na promicanju i popularizaciji prirodnih znanosti. 

Stare jele na Risnjaku, prvi je članak kojegaje kolega 

Frković objavio u časopisu "Priroda" još daleke 

1966. godine, ostajući mu vjeran suradnik sve do naših 

dana. Kao dokazani popularizator prirodnih znanosti, 

njegovi napisi iz oblasti šumarstva i lovstva odišu brigom 

za skrb i zaštitu našeg "zelenog zlata" i slobodno 

živućih životinja kao njegova uresa, pretežito se odnoseći 

na rodni mu Gorski kotar, kojeg najbolje poznaje i 

u kojem je proveo većinu svog radnog vijeka. 

Za razliku od mnogih drugih listova i časopisa, suradnici 

"Prirode" ne primaju nikakve honorare za svoje 

članke, tako daje njihov svaki napis dragovoljni doprinos 

radu za opće dobro. Dodijeljeno priznanje kolegi 

Frkoviću tim je značajnije, stoje medu 27 nagrađenih 

stalnih autora-suradnika jedini naš šumarski stručnjak i 

član Hrvatskog šumarskog društva kojemu je "Priroda" 

na ovaj način odala priznanje. 

Priznanje mu je uručeno na svečanosti DAN PRI 

RODA 2000. u četvrtak 14. prosinca 2000. u Zagrebu. 

Uz čestitke na zasluženom priznanju našem kolegi i 

stalnom suradniku i našeg "Šumarskog lista", želimo 

još mnogo uspjeha u radu. 

Hranislav Jakovac 

100

IZLOŽBE 

Na tragu otkrića nesvakidašnjeg majstora fotografije 

U POVODU IZLOŽBE FOTOGRAFIJA "LUNGOMARE", 

AUTORA PROF. DR. SC. ANTE P. B. KRPANA, 

održano u Novom Vinodolskom 11. 8. 2000. god. 

Samo u kamen ukorijenjeno stablo, žudeći će za svijetlom 

rasti položeno 

(prof, dr .sc. Ante P. B. Krpan) 

Uspješno stvaralašvo šumara izvan redovita posla, 

u različitim aspektima umjetničkog dosega, rijetka je 

pojava. To su osobe s izraženom crtom urođenoga talenta, 

koja se jedino može njegovati velikim odricanjem, 

zbog malo slobodnog vremena. Međutim, bavljenje 

kreativnim aktivnostima za takve osobe ne znači 

novi napor nego, naprotiv, relaksaciju i veliku radost. 

Više se šumarskih stručnjaka otisnulo u takve vode, ali 

su u većini slučajeva odustajali ne dosegnuvši krajnje 

domete. U tome su uspijevali samo pojedinci, koji su 

svoj talent razvili do neslućenih visina. Mnogi početnici 

medu šumarskim stručnjacima žele dobiti kvalitetnu 

fotografiju šume ili nekog njezinog detalja, ali tijekom 

vremena najčešće odustaju razočarani slabim rezultatima. 

Kvalitetne fotografije vrlo su rijetke. Glavni razlog 

je nedostatak istančanog osjećaja za znalačko promatranje 

šuma, upornost i pravi odabir relevantnih detalja, 

a to znaju tek pojedinci. 

Jedan od istinskih talenata i prokušanih majstora fotografije, 

svakako je naš kolega profesor Ante P. B. Krpan, 

ljubitelj lijepe umjetnosti. Šumarskoj struci nije 

potrebno posebno predstavljati našeg profesora, ali za 

ostale treba navesti nekoliko podataka iz njegove biografije. 

Prof. dr. sc. Ante P. B. Krpan roden je 20. 5. 

1942. god. u Kninu. Danas je profesor iskorištavanja 

šuma i predstojnik Zavoda za iskorištavanje šuma na 

Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Od 1993. god. voditelj 

je poslijediplomske nastave i specijalističkog studija 

iskorištavanja šuma, a predaje više predmeta iz područja 

iskorištavanja šuma. Član je uređivačkog odbora 

i urednik za područje iskorištavanja šuma "Šumarskog 

lista", te član uređivačkog vijeća i međunarodnog 

uređivačkog vijeća časopisa "Mehanizacija šumarstva". 

Vrlo je aktivan na svim područjima šumarske 

struke i svoje uže specijalnosti. Član je Hrvatskog šumarskog 

društva, Hrvatskog ekološkog društva, Hrvatskog 

lovačkog saveza, a od međunarodnih udruga član 

je IUFRO i asocijacije srednjeeuropskih profesora i 

istraživača iz područja iskorištavanja šuma. Sudjelovao 

je na mnogim domaćim i međunarodnim znanstvenim 

skupovima. Od 1976. god. uključenje u znanstveno-istraživački 

rad na desetak projekata, te organizator 

većeg broja likovnih kolonija u Gorskom kotaru i likovnih 

izložbi u Opatiji i Novom Vinodolskom. I pisac 

ovih redaka rado se prisjeća skupa predsjednika više 

susjednih ogranaka Matice hrvatske na Fakultetskom 

dobru u Zalesini, koji je održan prije nekoliko godina 

pod pokroviteljstvom prof. dr. sc. Ante P. B. Krpana, 

njezinog upravitelja. 

Na poticaj Narodne čitaonice i knjižnice Novi Vinodolski, 

odnosno njezine agilne mlade ravnateljice prof. 

Barbare Kalanj, i uz podršku Hrvatskog šumarskog 

društva, Ogranka Senj, otvorena je izložba 11.8. 2000. 

godine sa tridesetak fotografija u boji velikog formata 

pod nazivom "Lungomare", autora prof. dr. sc. Ante P. 

B. Krpana. Na tim fotografijama prof. dr. sc. Ante P. B. 

Krpan pokazuje ljepotu u kamenu ukorijenjenih stabala. 

Iako je prostor Narodne knjižnice i čitaonice dostatan 

za održavanje kulturnih manifestacija u Novom Vinodolskom, 

ovog puta nije mogao primiti sve ljubitelje 

lijepe fotografije. Izloženi radovi plod su autorovog višegodišnjeg 

stvaralaštva nastalog za vrijeme mnogih 

šetnji uz more ("Lungomare") od Voloskog do Lovrana 

u dužini dvanaest tisuća metara i znatno više ljudskih 

koračaja. O svojim intimnim osjećajima vezanim za 

"Lungomare" autor će zapisati: "Tu uz "Lungomare" 

otkrivao sam iz godine u godinu, uvijek iznova i uvijek 

snažno, doživljeni svijet žive i nežive prirode, obliko- 

Slika 1. U programu otvaranja izložbe osim prof. Barbare Kalanj 

sudjelovali su sdesna: mr. Amalija Zoričić, Milan Krmpotić, 

dipl. ing. šum., prof. dr. se. Ante P. B. Krpan i dr. sc. 

Vice Ivančević. 

101

van u stoljetnom urbanom okruženju. Dominantna uloga 

u tom svijetu, izuzmemo li more, pripada živom drvetu 

i kamenu. Otkrivanje njegovih odnosa, neuočljivih 

za mnoge prolaznike okrenute ljepoti krajolika i 

mora, kao šumara i prirodnjaka silno me je uzbuđivao. 

Stoga sam oko kamere usmjerio prema nečujnim i nenametljivim 

krivcima sukoba, prodora, razaranja, prožimanja, 

obuhvaćanja, ljubavi i opojne ovisnosti. Pokoja 

sličica pobjegla je osnovnoj temi na slavu stvarateljskih 

vrednota prirode i čovjeka na ovim prostorima. 

Mojoj supruzi pripada zahvalnost. Bila je od prvog dana 

uvjerena da radim vrijedan posao." 

Osim mnogobrojnih domaćih stalnih posjetitelja, 

otvaranju izložbe bili su nazočni domaći i strani turisti 

te domaći šumari. U mnoštvu publike zapažen je i prof, 

dr. sc. Slavko Matić, predsjednik Hrvatskog šumarskog 

društva, koji je odnedavno postao stalni građanin Novog 

Vinodolskog, kao stoje to već otprije prof. dr. sc. 

Ante P. B. Krpan. Njihovim dolaskom, za sada samo tijekom 

ljeta, "šumarska kolonija" u Novom Vinodolskom 

postaje zaista respektabilna cjelina. Prisutnost šumara 

u ovom povijesnom gradu Hrvatskoga primorja 

potvrđuje se, između ostalog, i ovom izložbom našeg 

kolege profesora Ante P. B. Krpana. 

Izložbu je otvorila prof. Barbara Kalanj, ravnateljica 

Narodne čitaonice i knjižnice, a zatim je kolega Milan 

Krmpotić, dipl. ing. šum., član Hrvatskog društva 

književnika i najpoznatiji književnik među šumarima, 

nadahnuto govorio o autoru i njegovom radu. Iz njegovog 

sjajnog osvrta izdvajamo jedan manji dio. Time 

očito činimo nepravdu, jer se tako gubi cjelovitost, ali 

nam prostor ne dozvoljava da ga donesemo u cijelosti. 

Ipak vjerujem da će i takvim pristupom čitatelji steći 

dovoljan uvid o dometima kamere prof. dr. sc. Ante P. 

B. Krpana. Dakako, najpotpuniji uvid može se jedino 

dobiti razgledavanjem izložbe. U tu svrhu već su obavljeni 

preliminarni razgovori s Hrvatskim šumarskim 

društvom, Ogrankom Senj za otvarenje izložbe u Senju, 

a nakon toga, možda, i u Zagrebu. 

U svom osvrtu pod naslovom "Ukorijenjeno u kamenu", 

promotor Milan Krmpotić, dipl. ing. šum. kaže: 

"Otkad je biblijski Adam u rajskom vrtu kušao plod sa 

stabla spoznaje, drvo je postalo jedno od najvažnijih 

Božjih darova koje je bitno utjecalo na razvitak ljudskog 

roda, darujući mu hranu, zaklon i sklonište, vatru, oruđe 

i oružje... Ljudska se kultura može mjeriti ovim ili onim, 

ovakvom ili onakvom mjerom, ali jedno je nepobitno, - 

naša je kultura kultura stabla, drva ukorijenjena u ovu 

jednu zemlju i ustremljena u nebo vječne nade... 

Istančanim motrilačkim darom Ante P. B. Krpan, kao 

iskusan i darovit fotograf, živopisno svjedoči o srazu 

iskonske ljepote i civilizacijskih omeđenja, i surovo 

stvarno i mitski maštovito, jer jasno je - ne moraš biti 

mitski titan da bi lomio okove, dovoljno je biti stablo, 

stabalce, makar i neugledno. Samo moraš znati što ti je 

činiti. Napokon, ta neželjena stabla dala su svojim neobičnim, 

gotovo iznakaženim oblicima, začuđujuću ljepotu 

bezličnim sivim plohama, počesto deprimirajućim 

uradcima, kojima radi vlastita komoditeta, unakazujemo 

vlastiti okoliš. Zato ovo nije samo svjedočanstvo ljepote 

i patnje nego izložba puna vitalističkih poruka od kojih 

je jedna najočitija. Unatoč svemu, valja izdržati... 

Nevjerojatno je mnogo zanimljivih motiva autor 

pronašao Opatijom šetajući uz more. Posao mu je vjerojatno 

bio olakšan, jer je pozivom snažno vezan za 

šumu i stablo mu je vječiti životni izazov, ali nije ovdje 

u pitanju proračunat odnos objekta i subjekta, posrijedi 

je svježina emocije, urođeni dar da se uoči snaga detalja 

i zanimljivost kadra, pa tako fotografija postaje jak 

emocionalni doživljaj. Svaka je slika zapravo mnogo 

više od detalja. Ona je i protest i ispovijed, pokretač. 

Nema ravnodušnosti u ovim prizorima, samo život, zaprečavan 

i neželjen, presijecan i odsijecan, ali nezaustavljiv. 

Ova je izložba paradoksalna oda životu... 

Visok umjetnički doseg ovih fotografija i nesvakidašnja 

ljepota biranih motiva oplemenjuju naš odnos 

prema prvom nam susjedu - stablu. Autor je zaljubljenim 

okom nepokolebljiva vjernika u šumu i stablo, 

znalački odabrao motive. Sjedinivši svoju šumarsku i 

fotografsku stručnost, postigao je majstorski ostvaraj, 

te je, uz sve već prije rečeno, izvornom autorskom snagom 

ostvario pravo umjetničko djelo. Ovom izložbom 

on nije samo oplemenio konkretni prostor, nego i naše 

duše. Hvala mu." 

Zatim je u kulturno-umjetničkom dijelu programa 

nastupila mr.se. Amalija Zoričić, domaća pjesnikinja. 

Recitiranjem stihova iz nekoliko svojih zbirki pjesama, 

osobito na domaćoj čakavici, bila je nagrađena dugotrajnim 

pljeskom. U svom kratkom obraćanju autoru i 

nazočnima, dr. se. Vice Ivančević, predsjednik Hrvatskog 

šumarskog društva, Ogranka Senj, jedan od organizatora 

izložbe, istaknuo je veliku ulogu šumarskih 

stručnjaka, koji su se uz svoj redoviti posao afirmirali 

na kulturno-umjetničkom planu. Takvi primjeri tek su 

Slika 2. Podijeljena radost je dvostruka radost, pogotovo kada se 

događa u prijateljskom krugu šumara. 

102

Slika 3,4 i 5. Iz bogatog fundusa izloži 

izuzetak, ne samo u šumarskoj struci, nego i u drugim 

strukama. Zbog toga ostvarenje kolege Ante P. B. Krpana 

na polju umjetničke fotografije zaslužuje svaku 

pohvalu i podršku. Hrvatsko šumarsko društvo, Ogranak 

Senj, nastojat će sljedeće godine organizirati ovu 

izložbu i na ostalim područjima Uprave šuma Senj. Na 

kraju predsjednik senjskog ogranka zaželio je kolegi 

Anti P. B. Krpanu puno uspjeha u daljnjem umjetničkom 

stvaranju. U znak pažnje, dr.sc. Vice Ivančević poklonio 

je autoru prigodni suvenir grada Novog Vinodolskog. 

Potom se autor fotografija zahvalio svim nazočnima, 

osobito svojim najbližim sudionicima u programu 

i organizatorima. Cjeloviti program otvaranja 

izložbe upotpunio je svojim majstorskim muziciranjem 

Nebojša Stanišić na gitari. Na kraju je prof. Barbara 

Kalanj proglasila izložbu i službeno otvorenom. 

Mnogobrojni posjetitelji razgledali su izložbu i nastavili 

se družiti u ugodnom svečanom prostoru. Riječki 

"Novi list" objavio je o izložbi 23. kolovoza 2000. 

godine, tako da su čitatelji o njoj bili obavješteni. 

Na kraju, umjesto zaključka, mogu izraziti samo 

svoje osobno stajalište. Nedvojbeno su ovakve manifestacije 

važne za stvaranje pozitivnog imidža o našoj 

struci u širokom krugu javnosti. Često puta je to puno 

važnije nego naša daleko veća ostvarenja unutar struke, 

koja najčešće ne znamo na pravi način prezentirati javizdvojili 

smo tek manji dio eksponata; 

nosti, ili su ona toj javnosti, zbog specifičnosti struke, 

nerazumljiva. Zbog toga, ovakve nastupe istaknutih 

pojedinaca naše struke, pogotovo u širem kulturnoumjetničkom 

miljeu neke sredine, trebamo stimulirati i 

puno "agresivnije" i kvalitetnije prezentirati. Poželio 

bih stoga u budućnosti što više ovakvih nastupa pod 

okriljem naše struke, i to u prvome redu Hrvatskoga šumarskog 

društva. Ovaj primjer uspjele izložbe fotografija 

kolege profesora dr.sc. Ante P. B. Krpana, bio je 

zaista praznik šumarstva u Novom Vinodolskom. 

Vice Ivančević 

103

ZNANSTVENI STRUČNI SKUPOVI 

UNAPREĐENJE POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA NA KRŠU 

Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske 

akademije znanosti i umjetnosti, organiziralo je 

znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem pod 

gornjim naslovom. 

Skup je održan 29. i 30. ožujka 2000. godine u palači 

Milesi HAZU u Splitu na Trgu braće Radića 7. Sudionici 

skupa dobili su knjigu sa sažecima svih referata 

na hrvatskom i engleskom jeziku, koji su tiskani prema 

propozicijama HAZU. 

Skup je otvorio prof. dr. sc. Petar Males, predsjednik 

Odbora za pripremu skupa. U ime Hrvatske akademije 

znanosti i umjetnosti skup je pozdravio akademik 

Milan Macelj ski, predsjednik Znanstvenog vijeća za 

poljoprivredu i šumarstvo, a rektor Sveučilišta u Splitu 

prof. dr. sc. Ivo B a b i ć je to učinio u ime Sveučilišta. 

Rad skupa započeo je zajedničkim plenarnim izlaganjima, 

a nakon toga je šumarski dio skupa održan odvojeno. 

Problematika koja se odnosi na šumarstvo 

obrađena je u 31 referatu i na tri postera. 

U dvorani 2 prije samog izlaganja šumarskih referata 

prezentirani su posteri: 

K. Poštenj ak, S. Poštenj ak*, M. Gradečki : 

Značaj kozarstva u poljoprivrednoj proizvodnji i 

šumarstvu imotske krajine 

Autori su na svom pošteni dali prikaz poljoprivredne 

proizvodnje i stočnog fonda imotskog područja 

1953. i 1997. godine. Procjenjuju ekonomske i ekološke 

vrijednosti oštećenja koja nastaju ispašom i brstom 

koza u niskim šumama i šikarama, te vrijednosti stočne 

proizvodnje koza. 

M.Gradečki,K. Poštenjak na posteru pod naslovom 

"Obnova i podizanje šuma na kršu s posebnim 

osvrtom na crniku i medunac", upućuju na činjenicu 

da priznate sjemenske sastojine crnike i medunca 

ne mogu udovoljiti složenoj problematici alimentiranja 

sjemenom godišnjih potreba, jednostavne i 

obvezne biološke reprodukcije šuma na kršu. 

Na posteru N. Potočić, I. Seletković: Rezultati 

petogodišnjeg praćenja stanja ishrane, osutosti 

krošanja i debljinskog prirasta hrasta medunca 

(Quercuspubescens Willd.) na trajnoj pokusnoj plohi 

"Lovrečica", autori u sklopu međunarodnog kooperativnog 

programa za procjenu i motrenje utjecaja onečišćenja 

zraka na šume (ICP Forests) u Republici Hrvatskoj, 

daju prikaz procjene osutosti krošanja i folijarne 

analize po godinama uzorkovanja i stupnjevima 

oštećenja, godišnjeg debljinskog prirasta hrasta medunca, 

te rezultate analize tla na početku i na kraju petogodišnjeg 

razdoblja na plohi Lovrečica. 

Nakon toga, rad znanstvenog skupa je počeo izlaganjem 

referata kako slijedi: 

N. Pernar, D. Bakšić : Organska tvar tla šumskih 

ekosustava na kršu 

Referat je izložio N. Pernar, te ukazao na količinu, 

kvalitetu i razlike organske tvari tla nekih šumskih ekosustava 

na kršu. Kod prirodnih šumskih ekosustava količina 

i kvaliteta organske tvari odražavaju, u prvom redu, 

opće bioklimatske značajke te fiziografske značajke 

tla. Kod poljodjelskih ekosustava i šumskih kultura 

značajke organske tvari najviše odražavaju vrstu i razinu 

antropogenog utjecaja. 

B. Vrbek u referatu pod naslovom "Utjecaj posolice 

na šumska tla i vegetaciju otoka Korčule", koji je 

iznio M. Benko, ukazuje na problematiku utjecaja šumske 

kulture na tlo i zasoljavanje putem zračne depozicije. 

Istraživanja su provedena na pokusnim plohama 

u predjelu Šaknja rata i Pupnata na otoku Korčuli. Prikazana 

je uloga šume u filtraciji i primanju glavnog udara 

depozicije koja se taloži na krošnje, a zatim ispire u 

tlo i dalje transportira kroz tlo. Ovisno o pufernoj sposobnosti 

tla mogu nastati manja ili veća oštećenja na vegetaciji, 

a to se zatim očitava i na prirastu drvne mase. 

Referat G. M i č e t i ć : Bujice i erozija na području 

sjevernojadranskog krša daje osnovne podatke o bujicama 

i eroziji na sjevernojadranskom krškom području, 

kao što su površine slivova, njihova bujičnost, produkcija 

i pronos nanosa. Obraduje utjecaj vegetacijskog 

pokrova na eroziju i bujice, ukazuje na problem 

erozije vjetrom, kao i pojave ekstremne erozije nakon 

požara. 

V. To p i ć u referatu pod naslovom "Utjecaj kultura 

crnog bora (Pinus nigra Arn.) na zaštitu tla od 

erozije", prikazuje rezultate istraživanja utjecaja kultura 

crnog bora na zaštitu tla od erozije. Istraživanja su 

provedena na pokusnim plohama u mladim i starim sastojinama 

crnog bora, nagiba 16 i 32°. U razdoblju od 

1993. do 1998. godine na istraživanim površinama 

utvrđeni su koeficijenti površinskog otjecanja oborinskih 

voda i sadržaja mulja u protjecajnim vodama, odnosno 

gubici tla pod borovom kulturom. 

M Grubešić i K. Krapinec u referatu "Sukcesija 

vegetacije na kršu i njen utjecajna lovno gospodarenje" 

ističu da su u proteklih 50 godina nastale zna- 

104

čajne promjene u demografskoj strukturi, načinu života 

i intenzitetu korištenja površina na kraškom dijelu Hrvatske, 

stoje uzrokovalo i reakciju prirode na novonastalo 

stanje. Ta reakcija prirode odražava se kroz sukcesiju 

vegetacije. Promjene u sastavu vegetacije povlače 

za sobom i promjene stanišnih uvjeta za divljač, te s 

promjenom u staništima nastaju i promjene u sastavu 

divljači. Istraživanja provedena na području Like, Dalmatinske 

Zagore i dubrovačkog primorja pokazuju intenzitet 

promjene u tim staništima. Racionalno korištenje 

prostora u lovnom gospodarstvu pruža velike mogućnosti: 

za lovni turizam, za zapošljavanje malobrojnog 

pučanstva na tom prostoru, za proizvodnju zdraveprirodne 

hrane i za komercijalno korištenje napuštenih 

površina koje na drugi način ne ostvaruju prihod. 

K. Krapinec, J. Vukelić, M. Grubešić: Prilog 

poznavanju brštenja širokolisne zelenike (Phyllirea 

latifolia L.) od strane divljih preživača na otoku 

Rabu 

Referat je iznio K. Krapinec. On je istakao daje u 

sklopu znanstveno-istraživačkog rada u lovištu "Kalifront" 

na otoku Rabu jedan od ciljeva istražiti šumu 

hrasta crnike s gledišta prehrambenog potencijala za 

divljač. Pregledom oštećenosti vrsta ove fitocenoze od 

strane jelena axisa i muflona, ustanovljeno je kako je, 

uz lempriku, širokolisna zelenika najjače oštećena biljna 

vrsta. Budući da su istraživanja još u tijeku, namjerava 

se utvrditi razlog veće preferabilnosti širokolisne zelenike 

u odnosu na ostale vrste makije. 

V. To p i ć : Utjecaj ispaše i brsta koza na devastaciju 

šumske vegetacije i degradaciju tla na kršu 

V. Topić je u svom referatu upoznao znanstveni 

skup o istraživanjima koja se provode na trajnim pokusnim 

plohama Stilja, u području šume hrasta medunca 

i bijeloga graba, o štetnom utjecaju koza na šumsku 

vegetaciju i tlo, kao i pozitivnom učinku vegetacije na 

rast i razvoj koza. Dobiveni rezultati predstavljaju značajan 

doprinos u rješavanju ove složene i aktualne problematike. 

Na osnovi dosadašnjih znanstvenih spoznaja 

može se zaključiti da su ekološke i ekonomske vrijednosti 

gubitaka u drvnoj zalihi, lisnoj i travnoj masi 

veće od vrijednosti prirasta koza i jaradi nastalih racionalnom 

ispašom i brstom koza u šumama. 

Z. Jenko: Uzgoj ovaca i koza u svrhu uništavanja 

šumskog prizemnog raslinja slovenskog krša 

U referatu autor je ukazao na problem zapuštenih 

poljoprivrednih površina na krškom području Slovenije. 

Zarasle površine opet su, uz pomoć države i angažiranosti 

seljaka kultivirane i namijenjene ispaši sitne 

stoke (ovaca i sanskih koza) i to ispaši pod nadzorom u 

ograđenim pašnjacima. Na taj način izbjegnute su moguće 

štete u kraškim šikarama koje bi imale za posljedicu 

eroziju osjetljivog kraškog tla. Uzgoj ovaca i koza 

na tim pašnjacima donosi prihode jer se njihovi proizvodi 

dobro prodaju na tržištu, a krško područje je ljepše 

i potupožarno sigurnije. 

S. Matić, I.Ani ć,M. Oršanić: Radovi na obnovi, 

podizanju i njezi šuma na kršu u današnjim 

ekološkim i gospodarskim prilikama 

U svom referatu prof. dr. Slavko Matić je iznio problem 

obnove, podizanja i njege šuma na kršu. Šumarstvo 

na kršu, rekao je S. Matić, mora prepoznati realne 

mogućnosti svakog staništa i sastojine, te na temelju 

njih odrediti način i intenzitet uzgojnih postupaka. Nužno 

je definirati one uzgojne postupke koji će pridonijeti 

povećanju kvalitete staništa, sastojine i njihovih proizvoda. 

Držeći se tih načela S. Matić je podrobnije obrazložio: 

broj biljaka koji je nužan kod pošumljavanja 

krša, učešće listopadnih vrsta drveća kod pošumljavanja, 

ulogu postojeće, često devastirane šumske vegetacije, 

u različitim degradacijskim stadijima, uzgojne zahvate 

u šikarama i makijama glede njihovog intenziteta, 

metodologije i dinamike izvođenja, uzgojne postupke u 

panjačama i ophodnju panjača, uzgojne postupke njege 

u kulturama i prirodnim sastojinama crnogorice, obnovu 

kultura i prirodnih sastojina crnogorice, konverziju 

panjača u viši uzgojni oblik, uzgojne postupke s ciljem 

smanjenja štete od požara i biotskih čimbenika. Posebno 

je naglašena potreba većeg broja biljaka po hektaru 

prilikom pošumljavanja krša, kako bi procesi regresije 

sastojine na pošumljenoj površini u što kraćem vremenu 

prešli u progresiju. Sadnjom manjeg broja biljaka 

od optimalnog, povećava se količina korova koji neposredno 

konkurira u rastu posađenim sadnicama, oduzimajući 

im hranu, vlagu i svjetlo, što se negativno odražava 

na kvalitetu novopodignutih sastojina. 

V. Ivančević: Rezultati pošumljavanja na dijelu 

krša Hrvatskog primorja 

U svom referatu V. Ivančević prikazao je rezultate 

uspjeha kultura crnog bora na dijelu krša Hrvatskog 

primorja, koje su osnovane i podignute tijekom senjske 

krške šumarske ustanove (Kraljevskog nadzorništva - 

Inspektorata). Kulture su u prvom redu imale zaštitnu i 

pionirsku ulogu. Usporedbom između početnog i sadašnjeg 

stanja obračunat je prosječni uspjeh pošumljavanja, 

odnosno podizanja kultura po ha. Ti su podaci 

vrlo vrijedni i dr. V. Ivančević smatra da bi i danas trebalo 

voditi evidenciju o pošumljavanju prema uzoru na 

nekadašnju senjsku kršku ustanovu. 

D. Kajba i M. Vidaković : Uspijevanje rasa i 

međurasnih hibrida crnog bora (Pinus nigra ) na flišu 

Istre 

Referat je izložio akademik Mirko Vidaković. On je 

upoznao skup s pokusima rasa i međurasnih hibrida crnog 

bora na području Istre, koji su osnovani 1982. godine. 

Na osnovi podataka o visinama i promjerima biljaka 

pojedinih rasa autori su utvrdili da postoji varijabilnost 

između pojedinih provenijencija. U prvu skupinu spa- 

105

daju provenijencije koje uspijevaju na flišu (ssp. austriaca 

iz Italije, var. Ulyrica podrijetlom sa Tare u Crnoj 

Gori, "Pyramidalis " iz Turske, "Brzac" iz Istre ijedna 

provenijencija ssp. laricio iz Francuske), a u drugu i 

treću skupinu spadaju provenijencije koje na flišu imaju 

slabiji rast (ssp. fenzlii iz Turske, ssp. laricio (dvije 

provinijencije iz Francuske), ssp. austriaca iz Knina i 

Vrhovina, te ssp. pallasiana iz Berova i Maleševa u 

Makedoniji). I kod međurasnih hibrida kod kojih su za 

muškog roditelja korištena tri stabla korzičkog crnog 

bora (Pinus nigra ssp. laricio), a za ženskog roditelja 

stablo austrijskog crnog bora, pokazale su se razlike između 

pojedinih kombinacija križanja. Na kraju svog izlaganja 

akademik Mirko Vidaković je zaključio da su u 

ovom stadiju razvoja biljaka bolje rezultate u produkciji 

i preživljavanju imale rase crnog bora u odnosu na 

međurasne hibride. 

S. Matić, I. Anić, M. Oršanić: Uzgojne značajke 

mladih sastojina alepskog bora (Pinus halepensis) 

Referat je izložio I. Anić. U uvodu I. Anić je istakao 

značaj alepskog bora kao pionirske vrste drveća, vrste 

koja na mediteranskom krškom području tvori prirodne 

šume i šumske kulture koje imaju sposobnost stvaranja 

povoljnih uvjeta, u i na tlu, za povratak autoktone vegetacije 

šume hrasta crnike. U sklopu opširnih istraživanja 

šuma alepskog bora, koje provodi Zavod za uzgajanje 

šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 

prikazani su i rezultati šumskouzgojnih istraživanja 

u 5 godišnjem pomlatku alepskog bora na području 

Skradina. Sastojina je nastala prirodnim pomlađivanjem 

iz sjemena nakon požara 1992. godine. Ciljevi istraživanja 

su: utvrditi strukturne značajke pomlatka 

alepskog bora i optimalan intenzitet njege čišćenjem u 

razvojnom stadiju pomlatka. Pokus je postavljen na 7 

tretiranja, svako sa tri ponavljanja (2000, 5000, 7000, 

10000, 15000, 20000 biljaka/ha i kontrola). Prvi rezultati 

značajni su za šumarsku znanost i praksu. 

A. Krpan, M. Šušnjar: Proizvodnost alepskog 

bora (Pinus halepensis Mili.) u kulturama srednjodalmatinskog 

područja 

Referat je izložio M. Šušnjar koji je upoznao sudionike 

skupa s istraživanjima proizvodnosti alepskog bora 

u kulturama različite starosti na lokalitetima na području 

Zadra. Dobiveni rezultati vrlo su interesantni i 

značajni za šumarsku znanost i praksu. 

A. Krpan, Ž. Zečić: Struktura biomase nadzemnog 

dijela stabala alepskog bora (Pinus halepensis 

Mili.) 

Referat je izložio Ž. Zečić i upoznao sudionike 

znanstvenog skupa s vrlo interesantnim istraživanjima 

strukture biomase alepskog bora u kulturama zadarskog 

područja, koja doprinose boljem poznavanju biomase 

šumskih ekosustava na kršu. 

M. Figurić, S. Posavec: Mogućnosti uporabe 

alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) - tržišni i tehnološki 

aspekti 

Referat je održao S. Posavec. On je upoznao skup s 

tehničkim svojstvima i anatomskom gradom alepskog 

bora, te mogućnostima njegove uporabe u graditeljstvu, 

brodogradnji, izradi stupova i paleta. 

S. Posavec zalaže se za izradu programa proizvodnje 

iz alepskog bora različitih stupnjeva finalizacije, te 

projektiranje novih i modernizaciju postojećih proizvodno-tehničkih 

kapaciteta u industrijskoj preradi drva 

na mediteranskom području Hrvatske. Time bi se postavili 

temelji nove razvojne politike u preradi drva na 

području Mediterana u Republici Hrvatskoj i osnova za 

malo poduzetništvo kako bi se zadržalo stanovništvo u 

toj regiji. 

V. Krej či, T. Du bra vac : Obnova panjača hrasta 

crnike (Quercus ilex L.) oplodnom sječom 

Referat je izložio V. Krejči. On je ukazao na problem 

obnove crnikovih šuma prirodnim putem, prevođenjem 

u viši sastojinski oblik, odnosno u stabilnu produktivnu 

sjemenjaču. Na temelju istraživanja provedenih 

na području Uprave šuma Buzet, Šumarije Pula, V. 

Krejči ukazuje na veliki problem preživljavanja mladog 

naraštaja crnike nastalog iz sjemena nakon oplodne 

sječe. Iako je nakon sječe zadovoljavajući broj jedinki 

crnikovog ponika po ha, visine do 30 cm, nadvladaju ga 

i zaguše viši izbojci crnike iz panja, a u drugoj godini 

samo 2 % crnikovih stabalaca iz sjemena uraste u visinski 

razred izbojaka iz panja. Ako tome pridodamo i značajnu 

nazočnost grmlja, potreba za intenzivnijom njegom 

je neophodna ako želimo ostvariti zacrtan cilj - 

sjemenjače hrasta crnike, rekao je V. Krejči. 

C. Krizmanić,M.Vukičević,D. Bošković: 

Obnova i uzgoj šuma u kraškim predjelima Istre 

Referat je izložio Č. Križmanić. On je posebni naglasak 

dao na obnovu i uzgoj šuma u kraškim predjelima 

južne, srednje i sjeverne Istre. Uzgoju mediteranskih 

i kraških šuma, uz mogućnost njihove eksploatacije 

u gospodarstvu, daje se velika pozornost na području 

Istre. 

A. Krpan iT. Porsinsky: Šumska mehanizacija 

i tehnologije eksploatacije šuma na kršu 

Referat je održao A. Krpan. On je prikazao postojeće 

sustave šumarske mehanizacije i metode rada koje 

su primjenjive na krškom obalnom području. Navodi 

paletu standardnih tehnologija od ručno-strojnog rada 

do visoke mehanizacije, kopnenih i zračnih sustava. 

Posebnu pozornost A. Krpan usmjerava prema sustavima 

usitnjavanja biomase kao potencijalnog izvora 

energije za kućanstva ili manje toplinske jedinice. 

T. Dubravac u referatu pod naslovom: Utjecaj 

šumskih požara na izgled oštećenosti krošanja i mogućnost 

njihove obnove, iznio je rezultate istraživanja 

106

utjecaja šumskih požara na promjene strukture sastojina, 

s naglaskom na promjene oštećenosti krošanja te 

mogućnosti njihove obnove. Istraživanja su provedena 

na području Uprave šuma Buzet, na trajnim pokusnim 

plohama u panjačama hrasta medunca i cera. Rad predstavlja 

značajan prilog rješavanju problematike obnove 

niskih šuma hrasta medunca i cera nakon požara. 

J. Nodilo: Požari otvorenog prostora otoka i 

priobalja - slučajnost ili logičan slijed događanja? 

J. Nodilo ističe problem zapuštenih poljoprivrednih 

površina kao mjesta najčešćeg izbijanja i najbržeg širenja 

požara na otvorenom prostoru. U svom referatu J. 

Nodilo rekao je da se šumarska struka zapostavlja, često 

i marginalizira kod preventivnih mjera zaštite šuma 

od požara. Posebice je to izraženo kod gašenja požara 

gdje u stožerima za rukovođenje gašenja požara uopće 

nema inženjera šumarstva, već se njegova uloga svodi 

na poslove procjene šteta. 

D. Baričević, Ž. Španjol, L. Guić: Sanacija 

opožarenih površina u sastojinama crnog bora 

(Pinus nigra Arn.) na Vidovoj gori - otok Brač 

Referat je izložio D. Baričević. On je u referatu 

iznio probleme, metode i rezultate sanacije opožarenih 

površina u sastojinama autoktonog dalmatinskog crnog 

bora na Vidovoj gori, koji predstavlja značajan prilog 

rješavanju problematike obnove sastojina dalmatinskog 

crnog bora na kršu nakon požara. 

D. Pičman iT. Pentek: Šumske protupožarne 

ceste u zaštiti šuma od požara na području krša 

Referat je izložio D. Pičman. On je istakao da su požari 

najveći destabilizatori šumskih ekosustava na kršu. 

Šumske protupožarne ceste, kao tehničke preventivne 

mjere, zauzimaju značajano mjesto u borbi protiv šumskih 

požara. Tehnologija izvedbe, postojeća otvorenost 

šumskim protupožarnim cestama, kao i planirana otvorenost 

šuma na kršu, također je tema ovoga referata. 

D. Pičman navodi suvremene računalne metode koje 

se mogu upotrijebiti za planiranje učinkovite mreže 

šumskih protupožarnih cesta na digitaliziranoj podlozi, 

te određivanja dostupnih i nedostupnih površina pri 

eventualnoj vatrogasnoj intervenciji. U ovisnosti o terenskim 

čimbenicima i raspoloživim sredstvima za gašenje 

požara utvrđena je potreba gustoća cesta po jedinici 

površine. 

Ž. Španjol i D. Baričević: Zaštita prirode i 

okoliša na kršu Republike Hrvatske 

Referat je održao Ž. Španjol. On je istakao da krš 

predstavlja najznačajnije prirodno obilježje hrvatskog 

prostora i okoliša. To je i razlog stoje prema Zakonu o 

zaštiti prirode u svim kategorijama zaštićeno 180 objekata, 

što čini gotovo 60 % cjelokupne zaštićene površine 

Hrvatske. Na kršu su svih 8 nacionalnih parkova, te 

8 od 10 parkova prirode. Sagledavajući cjelokupne prirodne 

značajke krša (krajobrazne, hidrološke, geomorfološke, 

vegetacijske, florističke, turističke), zajedno s 

povijesno-urbanističko-kulturološkim vrijednostima, 

područje krša predstavlja, rekao je Ž. Španjol, ne samo 

iznimnu nacionalnu vrijednost, već i europsku i svjetsku 

vrijednost. Ovo područje R. Hrvatske traži uspostavu 

cjelovite zaštite prirodnih vrijednosti, koju treba 

provoditi kroz sustavni znanstveno-istraživački rad, 

odgovarajuće vrednovanje prirode, zaštićenost pojedinih 

dijelova prirode, i provođenje odgovarajućih dokumenata 

prostornog uređenja i unapređenja pravne osnovice 

zaštite. 

M. Harapin i B. Hrašovec: Najznačajnija 

štetna entomofauna šuma jadranskog područja 

Hrvatske 

Referat je izložio M. Harapin. On je u referatu dao 

pregled najznačajnije štetne entomofaune šuma obalnog 

dijela i otoka Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije. Posebnu 

je pozornost posvetio defolijatorima četinjača i 

listača. Defolijatori na četinjačama su: korov četinjača, 

borov prelac, obična borova osa pilarica i borov savijač. 

Defolijator na listačama su: gubar, hrastov savijač, jasenova 

grbica, veliki i mali mrazovac, brijestova zlatica, 

hrastov prstenar, čempresov krasnik i ose šiškarice. 

M. Harapin je za navedene štetne vrste prikazao njihovu 

rasprostranjenost, učestalost pojave, intenzitet 

oštećenja i ekonomsko značenje. Za važnije vrste, kao 

što su: borov četnjak, gubar, hrastov savijač i drugi M. 

Harapin je dao pregled njihova parazitskog kompleksa 

glede njegove važnosti prenamnoženja navedenih i drugih 

vrsta štetne entomofaune. Ta se pojava dovodi u vezu 

s drugim čimbenicima kao što su: klimatske promjene, 

zagađenje okoliša i negativni antropogeni utjecaji. 

M. Glavaš: Rasprostranjenost, biologija i štetnost 

gljive Mycosphaerella dearnesü Barr 

Glavašev referat odnosi se na gljivu Mycosphaerella 

dearnesü Barr, uzročniku smeđe pjegavosti i osipanja 

borovih iglica. U nas je prvi put utvrđena 1975. godine 

na iglicama alepskog bora u Crvenoj luci, a zatim 

je pronađena i u okolici Biograda, Dubrovnika, Zadra i 

1998. godine na Rabu. 

Prema istraživanjima M. Glavaša gljiva uzrokuje 

masovno otpadanje iglica, tako da na granama ostaju 

samo jednogodišnje iglice. Zato su u bolesnih stabala 

krošnje vrlo rijetke, pogotovo donji dijelovi. Uslijed toga 

smanjenje prirast, stablo fiziološki slabi, podložno 

je napadu sekundarnih štetnika, a u krajnjem slučaju 

može i uginuti. Gljiva je posebno štetna za mlade borove 

koji rastu u gustom sklopu i u nepovoljnim uvjetima. 

D.Diminić : Pojava i štetnost fitopatogenih gljiva 

na crnom boru priobalja Hrvatske 

U referatu koji nije izložen na ovom znanstvenom 

skupu, danje prikaz najučestalijih fitopatogenih gljiva 

na iglicama, izbojcima i granama stabala crnog bora u 

priobalnom području Dalmacije. 

107

Prema D. Diminiću, najučestalija je gljiva na obrađenim 

uzorcima stabala crnog bora Sphaeropsis sapinea. 

Javlja na oboljenim iglicama, izbojcima različite 

dobi i granama, uzrokujući njihovo sušenje. Pretpostavlja 

se da su pojedini abiotski i biotski čimbenici 

(suša, siromašniji stanišni uvjeti, kukci), uzrokovali 

stresno stanje borovih stabala i time stvorili povoljne 

uvjete za razvoji širenje gljive. 

B. Hrašovec: Potkornjaci i kukcari (Coleoptera: 

Scolytidae, Anobiidae) hrvatskog priobalja i njihova 

važnost u zaštiti šuma 

B. Hrašovec u svom referatu daje prikaz potkornjaka 

i kukcara na području hrvatske obale i otoka, i ukazuje 

na njihovu važnost u zaštiti šuma. Od istraživanih 

potkornjaka najčešće se kao izrazito štetne gljive javljaju 

vrste iz rodova Blastophagus, Orthotomicus, Isp, 

Phloeosinus, Hylesinus, Hylastes i Pityogenes, a od 

kukcara vrste iz roda Ernobius. Najveći brojštetnih vrsta 

utvrđenje na borovima, čempresima i šmriki, dok se 

manji brojvrste razvija na autoktonim bjelogoričnim 

vrstama. Osobitu važnost B. Hrašovec pridaje aspektu 

zaštite ovih šuma od potkornjaka. Osim klasičnih kulturalnih, 

fizikalnih i kemijskih metoda zaštite, autor ističe 

i mogućnost neposredne primjene suvremene biotehničke 

metode korištenjem agregacijskih feromona. 

D. J ure i M. Jure : Bolesti i štetočinje crnoga bora 

(Pinus nigra Arn.) na slovenskom kršu 

Referat je izložio D. Jure. On daje prikaz najznačajnijih 

bolesti i štetočina sastojina crnog bora na slovenskom 

kršu, te šteta koje one izazivaju. Od štetnika najčešće 

se javljaju: Diprionpini, Neodiprion sertifer, Blastophagus 

minor, B. piniperda, Pityogenes spp., Ips 

acuminatus, Isp sexdenatus i Thaumatopoea pityocampa., 

a od gljiva koje izazivaju sušenje borovih izbojaka 

i grana, Sphaeropsis sapinea i Cenangium ferruginosum. 

Prema autorima sušenje borovih izbojaka najrasprostranjenija 

je bolest crnog bora na slovenskom kršu. 

M. Jure : Vrste kukaca na požarištima crnog bora 

(Pinus nigra Arn.) na slovenačkom kršu 

M. Jure u svom referatu daje prikaz rasprostranjenosti 

i brojnosti raznih vrsta kukaca na požarištima kulture 

crnog bora na slovenskom kršu. Istraživanja su 

provedena u kulturama koje su izgorjele u različitom 

vremenu i s različitim intenzitetom. Na tim požarištima 

pronađeni su potkornjaci tipični za oštećene i oslabljene 

kulture crnog bora, kao što su Ips sexdentatus i druge 

vrste. Prema M. Jurcu razlike u sastavu vrsta i broju jedinki 

iste vrste na različitim požarištima ukazuju na 

razliku u uvjetima mikrostaništa i na intenzitet izgorjelosti 

pojedinih šumskih kompleksa. 

Š. Meštrović i Z. Đurđević: Zaštita sadnica 

kod pošumljavanja 

Referat je izložio S. Meštrović. On je u referatu 

obradio metodu zaštite sadnica prilikom pošumljavanja 

krša koje je dvojako: zaštita plastičnom folijom i zaštita 

plastičnim lijevkom. Plastičnom folijom prekriva se tlo 

oko same sadnice i time sprječava isušivanje tla i rast 

travne vegetacije uz samu sadnicu, a plastičnim lijevkom 

štiti se biljka od udara vjetra i sunca te povećava 

količina oborina uz samu sadnicu. Prema autorima, nakon 

3-4 godine lijevak i folija se vade, a radi lakšeg vađenja 

na lijevku je prorez po visini, a na foliji od centra 

do ruba. 

M. Nodilo u referatu: Zaštita prirode u službi 

posjetitelja NP "Mljet", ističe ljepote Nacionalnog 

parka Mljet u kojem se provodi sustavna zaštita prirode. 

Radi što boljeg upoznavanja nacionalnog parka postavljene 

su oznake i karte s opisom ekoloških staza, te 

panoi koji educiraju posjetitelje o karakteristikama 

šumskih zajednica, vegetacije, karakteristikama jezera, 

zaštićenom morskom dijelu, arheološkim lokalitetima, 

mogućnostima razgledavanja. 

ZAKLJUČCI 

sa znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem "Unapređenje poljoprivrede i šumarstva na kršu", 

održanog 29. i 30. ožujka 2000. godine u Splitu u organizaciji Znanstvenog vijeća za poljoprivredu i 

šumarstvo, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 

Od ukupne površine R. Hrvatske (56.538 km 2 ) na 

mediteransko krško područje otpada 15.389 km 2 ili 

27,22 %. Degradiranost šumskih površina opća je 

karakteristika mediteranskog krškog područja. Gotovo 

60 % površina pokrivaju panjače, šikare, makije 

i kamenjare-goleti, dok visoke šume zauzimaju 

samo 3,7 %. Vrlo nepovoljna struktura šumskog 

fonda rezultat je brojnih biotskih i abiotskih čimbenika. 

Utjecaj čovjeka i njegovih navika devastacije i 

propadanja šuma, nigdje nije tako jako izražena kao 

na području Mediterana. To je ujedno i glavni razlog 

stoje ono ostalo bez šume, a kao posljedica toga je 

nestanak tla, loša poljoprivredna proizvodnja, ekstremni 

klimatski uvjeti, jaki erozijski procesi i si. 

Svi su ti čimbenici razlog, što je nekada u davnoj 

prošlosti od kvalitetnih šuma visokog uzgojnog 

oblika crnike i medunca danas ostao samo njihov 

degradacijski stadij. Veliki zemljišni potencijal krša 

koji sada leži neiskorišten, a na čijem je pretežitom 

dijelu jedino moguća šumska proizvodnja, treba aktivirati 

u interesu ekološkog i gospodarskog razvoja 

regije i zemlje u cjelini. To je i veliki izazov za hr- 

108

vatsku državu i njezino šumarstvo, a poslovi koje 

treba obavljati trajat će izuzetno dugo. 

2. Šumski pokrov na mediteranskom krškom području 

Hrvatske, iako gaje čovjek snažno devastira, čini i 

dalje neprocijenjeno nacionalno bogatstvo ne samo 

za ovu, nego i buduće generacije. Njegova vrijednost 

temelji se na općekorisnim funkcijama i proizvodnji 

drvne mase. S obzirom da potrošnja drveta u 

svijetu neprekidno raste, te daje njegova proizvodnja 

limitirana u prvom redu čimbenikom zemljišta, 

onda mediteransko područje krša sa svojih 400.000 

hektara neobraslih šumskih površina predstavlja 

ogroman zemljišni potencijal za proizvodnju drvne 

mase. Ostavljati to zemljište i dalje neiskorišteno bilo 

bi ekonomski neopravdano i društveno neodgovorno. 

3. U svrhu očuvanja poljoprivrednog i šumskog zemljišta 

na kršu, kao temeljnog prirodnog bogatstva na 

kojemu se odvija većina ekoloških i socio-ekonomskih 

procesa, potrebno je posvetiti osobitu pozornost 

radovima na zaštiti tla od erozije, uređenja bujica, 

obrani od poplava i uređenju hidromelioracijskog 

sustava. Nužno je osigurati biološke investicije, 

jer bez biološke sanacije krajolika i slivnih područja 

nema učinkovite zaštite. Intervencije u okoliš treba 

izvoditi na način da se u najvećoj mogućoj mjeri 

poštuju prirodne osobitosti i zakonitosti. 

4. Šumarstvo na kršu pridonosi razvoju ovog područja, 

a njegovo unapređenje moguće je jedino ako se podižu 

nove i obnavljaju postojeće šume. Uz tehnologiju 

podizanja vrlo je važan izbor vrsta i broj biljaka 

pri pošumljavanju. Kod osnivanja šumskih kultura 

na kršu nužno je posaditi onaj broj biljaka koji će u 

što kraćem roku procese regresije preokrenuti u proces 

progresije sastojine. 

5. Istraživanje genetske varijabilnosti i adaptabilnosti 

vrsta šumskog drveća na kršu od velikog je značaja 

za uzgajanje šuma i za poboljšanje stabilnosti prirodnih 

i degradiranih šumskih populacija. S obzirom 

da je genetska struktura pojedinih vrsta šumskog 

drveća jako ugrožena i da postoji opasnost da 

takve vrste izgube dobar dio svoje genetske varijabilnosti, 

potrebno je sačuvati i zaštititi prirodne genetske 

resurse, tim više što prema dosadašnjim 

znanstvenim spoznajama bolje rezultate u produkciji 

i preživljavanju postižu prirodne vrste u odnosu na 

hibride. 

6. Zbog boljeg poznavanja biomase šumskih ekosustava 

na kršu, početna istraživanja strukture biomase 

alepskog bora, tehnologije eksploatacije i mogućnosti 

njegove uporabe, svakako treba nastaviti. 

7. Na mediteranskom krškom području potrebno je organizirati 

jedinstven sustav zaštite šuma protiv štetnika 

i šumskih požara kao najvećeg destabilizatora 

šumskih ekosustava na kršu, te nakon požara potpuno 

sanirati, odnosno obnoviti izgorjele površine, pogotovo 

sastojine alepskog i crnog bora. 

8. Zbog zaštite i racionalnog gospodarenja šumskim 

fondom na kršu, posebna pozornost dana je istraživanju 

utjecaja ispaše i brsta koza na devastaciju 

šumske vegetacije i degradacije tla. Na osnovi dosadašnjih 

znanstvenih spoznaja može se zaključiti da 

su ekološke i ekonomske vrijednosti oštećenja u šumama 

hrasta medunca i bijelog graba, koje nastaju 

ispašom i brstom koza, znatno veće od vrijednosti 

produkcije mesa i mlijeka koje iste daju. Međutim, 

napuštene i zakorovljene poljoprivredne površine 

na kršu postale su veliki problem i mjesta najčešćeg 

izbijanja i najbržeg širenja požara. Stoga ih opet treba 

uz pomoć države i vlasnika kultivirati i namijeniti 

ispaši sitne stoke, i to ispaši pod nadzorom u ograđenim 

pašnjacima. Na takav način izbjegle bi se 

moguće štete u šumama i erozija osjetljivog krškog 

tla, a okoliš i priroda krša postali bi ljepši, bogatiji i 

protupožarno sigurniji. 

9. Lovno gospodarenje na krškom području pruža velike 

mogućnosti za lovni turizam, za zapošljavanje 

dijela pučanstva na tom prostoru, za proizvodnju 

zdrave-prirodne hrane i za komercijalno korištenje 

napuštenih površina, koje na drugi način ne ostvaruju 

prihod. Naravno, uvijek vodeći računa da to gospodarenje 

(korištenje) bude racionalno i da lovna 

djelatnost ne postane opterećenje stabilnosti ekosustava, 

koja je s lovnoekonomskog aspekta vrlo labilna 

i lako izaziva konflikte šumarske i poljoprivredne 

djelatnosti. Stoga sve navedene mogućnosti 

treba koristiti u zajedničkom dogovoru s poljoprivredom 

i šumarstvom, kako bi se što cjelovitije i 

bolje koristili prirodni resursi. 

10. Da bi šumarstvo na kršu moglo na racionalan i učinkovit 

način podizati, zaštićivati i održavati postojeće 

prirodne šume, poboljšavati njihov biodiverzitet, 

potrajnost, stabilnost, produktivnost i sposobnost 

kvalitetnog i optimalnog pomlađivanja, potrebno je 

jačati stručnu službu i razvijati znanstveno-istraživački 

rad, a to moraju potpomagati svi koji žive od 

gospodarskih i općekorisnih blagodati koje šuma 

pruža. Šumski ekosustavi, posebice na kršu, ne trpe 

pogreške, jer svaka pogreška je katastrofalna za 

okoliš i sve one koji se u njemu nalaze. 

Prof. dr. sc. Slavko Matić 

Dr. sc. Vlado Topic 

109

FORTECHENVI BRNO 2000 

Međunarodna znanstvena konferencija "Šuma i tehnologija drva u međusobnom 

odnosu okoliša", Brno, 20 - 22. studeni 2000. 

International Scientific Conferense "FOREST AND WOOD TECHNOLOGY vs. 

ENVIRONMENT", Brno, 20-22. November 2000. 

Međunarodna konferencija održana je u Češkoj Republici 

na Mendelevom univerzitetu Brno, u organizaciji 

Šumarskog fakulteta Brno. Na konferenciji je sudjelovalo 

preko 60 znanstvenika i stručnjaka iz 17 europskih 

država sa 64 referata. Ovo savjetovanje uključeno 

je u 1UFRO program istraživačke grupe P 3. 11. 

00. Znanstveni odbor konferencije činili su predstavnici 

9 europskih država te predstavnik Japana; voditelj 

prof. dr. sc. Rudolf Heinrich, član FAO Rim, Austrija; 

zamjenik voditelja prof. dr. sc. Vladimir Simanov, 

Brno, Češka Republika; prof. dr. sc. Hafiz H. 

Acar, Trabzon, Turska; prof. dr. sc. Nestor By bliuk, 

Lvov, Ukraina; prof. dr. sc. Aristoteles D o u c a s, Thessaloniki, 

Grčka; dr. Risto Lauhanen, Parkano, Finska; 

prof. dr. sc. Milan M i k 1 e š, Zvolen, Slovačka; doc. 

dr. se. Igor Potočnik, Ljubljana, Slovenija; prof. dr. 

sc. Yurij M. Stakhiev, Archangelsk, Rusija i dr. sc. 

Tetsuhiko Yoshimura, Kyoto, Japan. 

Hrvatsku su predstavljali znanstvenici Šumarskog 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz Zavoda za Iskorištavanje 

šuma. Predstavljena su tri referata više autora. 

Referat "Učinkovitost traktora u proredama" prezentiran 

je u plenarnoj sesiji konferencije. Konferencija se 

zbog brojnosti referata odvijala u četiri sesije, koje su 

bile formirane glede tematike. U prvoj sesiji prezentirani 

su referati o istraživanju i problematici novih tehnologija 

prerade drva. Druga sesija obuhvaćala je istraživanja 

na području eksploatacije šuma, klasifikacije terena 

te primjene različitih sredstava, od traktora i žičara 

do helikoptera. Treća sesija obuhvatila je referate iz područaja 

tahnologija eksploatacije drva u odnosu na 

okoliš. U četvrtoj sesiji obuhvaćeni su referati koji se 

odnose na šumske komunikacije, primarnu i sekundarnu 

otvorenost, pojavu erozije te primjenu računalnih 

modela pri optimiziranju otvaranja šuma. U daljnjem se 

dijelu prikazuju sažeci izloženih referata. 

Krpan, A. P. B., Šušnjar, M., Zečić, Ž., Porsinsky 

T.: Efficiency of tractors in thinnings (Učinkovitost 

traktora u proredama) 

Rad traktora na privlačenju drva iz proreda istraživao 

se na 13 radilišta u brdskim i nizinskim uvjetima rada. 

Na svim radilištima proveden je studij rada i vremena 

traktora. Utrošci vremena traktora po radnim zahvatima 

izmjereni su povratnom metodom kronometrije. U nizinskim 

uvjetima prati se rad adaptiranih poljoprivrednih 

traktora Steyr 9078, Torpedo 75A, IMT 558 i IMT 

560 te zglobnih traktora LPKT 40 i Ecotrac V. Zglobni 

110 

traktori Holder C 870 F i Ecotrac V te pet adaptiranih 

poljoprivrednih traktora (Steyr 9078, Torpedo 75A, Zetor 

5748, IMT 539 i IMT 558) usporedno su istraživani u 

brdskim uvjetima. U nizinskim uvjetima prosječni obujam 

tovara kretao se od 0,65 m 3 kod traktora najmanje 

snage IMT 539 (26 kW), do 2,09 m 5 kod zglobnog traktora 

LPKT 40. U nizinskim uvjetima zglobni traktori 

imaju veće specifično opterećenje nego adaptirani poljoprivredni 

traktori, no kod rada u brdskim uvjetima nema 

razlike u vrijednosti specifičnog opterećenja između 

zglobnih i adaptiranih poljoprivrednih traktora. U brdskim 

uvjetima na kraćim udaljenostima privlačenja 

Holder C 870 F ima veće učinke (3,33 mVh na 100 m) od 

Ecotraca V (2,39 mVh na 100 m), ali se s povećanjem 

udaljenosti privlačenja njihovi učinci izjednačavaju 

(1,66 mVh i 1,64 mVh na 600 m). Najveće učinke ostvaruje 

adaptirani poljoprivredni traktor IMT 558 (od 

3,66 mVh na 100 metara do 2,03 mVh na 600 metara udaljenosti 

privlačenja). Od ostalih adaptiranih poljoprivrednih 

traktora učinkovitošću se izdvaja Torpedo 75A 

(od 2,50 mVh na 100 m do 1,65 mVh na 600 m). Najmanje 

učinke u brdskim uvjetima imaju adaptirani poljoprivredni 

traktori IMT 539, Steyr 9078 i Zetor 5748. U 

nizinskim uvjetima najveće učinke na svim udaljenostima 

privlačenja ima zglobni traktor LPKT 40, koji iznose 

od 6,07 mVh (100 m) do 3,66 mVh (600 m). Zglobni traktor 

Ecotrac V ima manje učinke od adaptiranih poljoprivrednih 

traktora Steyr 9078 i Torpedo 75A. Adaptirani 

poljoprivredni traktori IMT 558 i IMT 560 pri radu u nizinskim 

uvjetima imaju najmanje učinke. Traktori koje 

smo promatrali u oba uvjeta rada (Ecotrac V, Steyr 9078 i 

Torpedo 75A) ostvaruju veće učinke u nizini. Iznimka je 

adaptirani poljoprivredni traktor IMT 558, koji u nizini 

ostvaruje učinke od 3,15 mVh (100 m) do 1,73 m7h(600 

m), a brdu od 3,66 mVh (100 m) do 2,03 mVh (600 m). 

Troškovi po jedinici proizvoda rastu s udaljenosti privlačenja. 

Najmanje troškove po jedinici proizvoda imaju 

zglobni traktori Holder C 870 F i Ecotrac V te adaptirani 

poljoprivredni traktori IMT 558 i Torpedo 75 A u brdskim 

uvjetima. U nizinskim uvjetima najmanje jedinične 

troškove ostvaruju zglobni traktor LPKT 40 i adaptirani 

poljoprivredni traktori Steyr 9078 i Torpedo 75A. 

Izbor sredstva rada pri određenim radnim uvjetima i 

tehnologijama rada, ima za cilj postizanje što veće ekonomske 

dobiti uz podržavanje ekoloških zahtjeva. Problem 

privlačenja drva iz prorednih sastojina iskazuje se 

u maloj ekonomskoj dobiti drvnog obujma i velikim 

ekološkim zahtjevima. Provedena analiza učinkovitosti

traktora pri privlačenju drva iz prorednih sastojina ukazala 

je na razlike između tipova traktora. Adaptirani poljoprivredni 

traktor Steyr 9078 u nizinskim uvjetima, 

IMT 558 u brdskim uvjetima i Torpedo 75A u svim 

uvjetima rada odlikuju se dobrom učinkovitosti. Zglobni 

traktori imaju veće učinke u brdskim i nizinskim 

uvjetima od adaptiranih poljoprivrednih traktora, s tim 

što svojim tehničkim značajkama udovoljavaju postavljenim 

ekološkim zahtjevima. 

Krpan Ante, Porsinsky Tomislav, Zečić Željko, 

Šušnjar Marijan: Timber forwarding from thinning 

stands (Izvoženje drva iz prorednih sastojina) 

Pri eksploataciji nizinskih i prigorskih jednodobnih 

šuma Hrvatske, česta je primjena izvoženja drva. Pri izvoženju 

drva teret je potpuno od tla, pa se svladavaju 

samo otpori kotrljanja. Izvoženje drva modernim mehaničkim 

sredstvima u Hrvatskoj naslanja se na dugu, 

tradicijsku uporabu životinjsko-kolske zaprege. U vremenu 

snažnog ulaska mehanizacije u eksploataciju šuma 

nakon 1960. godine, uz traktore se počinje primjenjivati 

domaći sklop traktor-(polu)prikolica s dizalicom 

i vitlom tzv. traktorska ekipaža. Istovremeno se 

uvoze forvarderi (1971) za izvoženje drva pretežito u 

nizinskim područjima. Danas se drvo izvozi forvarderima 

i traktorskim ekipažama. Osim na izvoženju, forvarderi 

i traktorske ekipaže mogu se upotrijebiti i u polufazi 

prijevoza na kraćim udaljenostima, čime se isključuje 

pretovar na pomoćnom stovarištu. Primjena 

forvardera i traktorskih ekipaža na izvoženju drva uvjetovana 

je sortimentnom metodom izradbe drva. 

U radu su prikazani rezultati istraživanja izvoženja 

drva iz prirodnih prorednih sastojina. Uspoređen je rad 

tri traktorske ekipaže (Pionir, FMV, Steyr) i forvardera 

Timberjack 1210. Učinkovitost izvoženja drva obuhvaćenih 

sredstava rada analizirana je metodama studija 

rada i vremena, kroz slijedeće eksploatacijske značajke 

vozila: obujam tovara, prosječne brzine kretanja vozila 

po bespuću i stovarištu, utrošcima vremena rada na sječini 

i pomoćnom stovarištu te dodatno vrijeme. Traktorske 

ekipaže ostvarile su obujam tovara u opsegu od 

3,3 mVturi (Steyr) do 3,8 mVturi (Pionir), dok je kod 

forvardera Timberjack 1210 obujam tovara iznosio 9,2 

mVturi. Prosječna brzina kretanja po bespuću neopterećenih 

i opterećenih traktorskih ekipaža, kretala se u rasponu 

od 2,75 km/h (FMV) do 4,09 km/h (Steyr), dok je 

kod forvardera Timberjack iznosila 3,72.km/h. Prosječna 

brzina kretanja po pomoćnom stovarištu neopterećenih 

i opterećenih traktorskih ekipaža, kretala se u rasponu 

od 4,23 km/h (FMV) do 6,36 km/h (Steyr), dok je 

kod forvardera Timberjack iznosila 4,09 km/h. 

Timberjack 1210 ostvario je dvostruko manji utrošak 

vremena rada na sječini i pomoćnom stovarištu 

(31,29 min/turi) od traktorskih ekipaža, kod kojih se 

utrošak ove grupe radnih sastavnica kretao u rasponu 

od 48,99 min/turi (Steyr) do 74,2 min/turi (Pionir). Za 

sve istraživane traktorske ekipaže utvrđeno je jedinstveno 

dodatno vrijeme od 24,5 %, dok za forvarder 

Timberjack 1210 ono iznosi 18 % od efektivnog vremena. 

Navedene različitosti eksploatacijskih značajki istraživanih 

sredstava rada, odrazile su se na njihovu 

učinkovitost i troškove izvoženja obloga drva. Prema 

rezultatima istraživanjima, forvarder Timberjack 1210, 

je, iako namijenjen za rad u sječinama glavnog prihoda, 

najdjelotvornije sredstvo rada. Po učinkovitosti među 

traktorskim ekipažama prednjači Steyr, dok su Pionir i 

FMV skoro podjednake učinkovitosti. Međutim, zbog 

odnosa učinkovitosti i troškova rada, ekonomičnije je 

izvoziti drvo traktorskim ekipažama FMV i Steyr, jer 

ekipaža Pionir postiže najviše troškove po jedinici izvezenoga 

drva. Ovo istraživanje potvrdilo je sud o tehnološkoj 

zastarjelosti ekipaže Pionir, te mogućnost i isplativost 

izvoženja drva iz starijih prorednih sastojina 

forvarderom Timberjack 1210. 

Dragutin Pičman & Tibor Pentek: Damages of 

skid trail in skidding log by a skidder LKT 80 (Oštećenja 

traktorskih vlaka pri privlačenju obloga drva 

traktorom LKT 80) 

Fino otvaranje šuma sekundarnim šumskim prometnicama 

- traktorskim vlakama, neophodno je za ekonomski, 

ekološki, okolišno i potrajno orijentirano intenzivno 

gospodarenje šumskim ekosustavima. Traktorske 

vlake su, iako predstavljaju svojevrsnu destrukciju 

prirodnog okoliša, neophodna sastavnica eksploatacije 

šuma kada se pri privlačenju obloga drva koriste 

traktori. Mreža traktorskih vlaka mora zadovoljiti sljedeća 

dva uvjeta: smanjenje srednje udaljenosti privlačenja 

uz omogućavanje pristupa traktora u sječinu, te 

povećanje brzine vožnje traktora a time i njegove učinkovitosti, 

smanjenje šteta u šumi, kako ozljeđivanja pomlatka, 

tako i preostalih starijih dubećih stabala, ali i 

sabijanja tla te njegova oštećivanja. Pri tomu se javljaju 

i dvije vrste šteta: štete na traktorskim vlakama te štete 

u sastojini. Gradnjom traktorskih vlaka štete se višemanje 

lociraju na vlake i na šumsko područje oko njih, 

dok bi inače nastajale na čitavoj radnoj površini (sječini). 

U brdskim prebornim šumama Republike Hrvatske 

vrlo rijetko traktorska vlaka nastaje višekratnim prijelazom 

traktora po istom tragu; puno češće se traktorske 

vlake moraju graditi. U oba se slučaja oštećuje ili uništava 

travnati pokrov, listinac ili humus. Pri gradnji 

traktorskih vlaka razaramo stijene, guramo ih s trase 

vlake, a često puta rastresemo i temeljnu geološku podlogu. 

Kasnijom vučom traktorima po vlaci, na njoj nastaju 

oštećenja od kotača traktora, ali i od trupaca koji 

p.ri vuči ruju tlo i guraju ga po vlaci. Tim djelovanjem 

deformira se planum, te nastaju preduvjeti za erozijske 

procese; razrahljuje se podloga, nastaju oštećenja u kojima 

se sakuplja i usmjeruje voda. 

111

Istražuju se štete na starim traktorskim vlakama 

uslijed privlačenja obloga drva traktorima LKT 80. Istraživanja 

su provedena na NPŠO Zalesina Šumarskog 

Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u odjelu 5 g. j. Belevine. 

Poligon istraživanja predstavljali su krajnji dijelovi 

dvije traktorske vlake (svaki duljine 96 m), koji su se 

spajali s pomoćnim stovarištem. Vlake su snimljene 

teodolitom radi ucrtavanja situacije u šumskogospodarske 

karte te niveliram kako bi se dobio uzdužni profil 

svake od njih. Poprečni profili snimani su na međusobnom 

razmaku od 4,00 m, a lomne točke terena su za 

svaki poprečni profil određene na svakih 20 cm razmaka. 

Središnje točke poprečnih profila (u osi traktorske 

vlake) fiksirane su na terenu, a visina letve prenesena je 

na najbliža nedoznačena stabla. Istovjetna mjerenja 

obavljena su i po završetku privlačenja svog obloga drva. 

Na temelju terenskih snimki nacrtani su, primjenom 

osobnog računala i programskog paketa AutoCad, svi 

poprečni profili prije i posije obavljenoga posla, te izračunata 

razlika u površini (pozitivna ili negativna). Iz razlike 

površina i međusobnog razmaka poprečnih profila 

izračunate su količine odnesenoga ili donesenoga 

materijala. 

Pri privlačenju drva praćeni su sortimenti te mjeren 

srednji promjer i duljina, a bilježenje i broj prelazaka 

traktorskom vlakom. Gotovo je svo drvo prošlo čitavim 

poligonom istraživanja, tako da nisu praćena mjesta 

ulaza pojedinog tovara na traktorsku vlaku. Privlačenje 

se obavljalo nizbrdo, a primijenjena je sortimentna me- 

toda izrade obloga drva (kod panja). Svi čimbenici koji 

imaju utjecaj na intenzitet oštećivanja vlake (terenski, 

sastojinski i klimatski), bili su za obje vlake približno 

jednaki (osim količine privučenoga drva i broja prelaska 

skidera). 

Različita su oštećenja nastala na pojedinim poprečnim 

profilima, što dovodimo u vezu s različitim stanjem 

vlake u nultom stanju, odnosno s položajem određenog 

poprečnog profila (veći ili manji uzdužni nagib, 

ravni pravac ili krivina). Ukupno je s vlake br. I odneseno 

14,920 m 3 materijala (0,155 mVm dužnom vlake), a 

doneseno 21,604 m' materijala (0,225 mVm dužnom 

vlake) što prosječno na 25 mjerenih profila iznosi 0,126 

m 2 odnesenoga i 0,184 m 2 donesenoga materijala po 

jednom poprečnom profilu. Kod vlake br. II odneseno 

je 22,902 m 3 (0,239 mVm dužnom vlake), a doneseno 

9,036 m 1 materijala (0,094 mVm dužnom vlake), odnosno 

po jednom poprečnom profilu bilo je 0,229 m 2 odnesenoga 

i 0,090 m 2 donesenoga materijala. 

Istovjetna istraživanja trebalo bi provesti na tek izgrađenoj 

traktorskoj vlaci, gdje bi se jedno dulje razdoblje, 

u određenim vremenskim razmacima, kontinuirano 

pratilo njeno stanje i stupanj oštećenosti (erozije), 

čime bi se dobili vjerodostojniji podaci. Tada bi se mogao 

utvrditi upliv pojedinih utjecajnih čimbenika na intenzitet 

šteta koje nastaju na traktorskim vlakama. 

Mr. sc. Željko Zečić, dipl. ing. šum. 

5. SASTANAK ZA KULTURE U KRATKIM OPHODNJAMA ZA BIOENERGIJU 

(IEA BIOENERGY/TASK XVII SHORT ROTATION CROPS FOR BIOENERGY) 

održanje u Noordwijcku, Nizozemska od 11. do 14. prosinca 2000. god. 

Sastanak za kulture u kratkim ophodnjama za bioenergiju 

održanje u Noordvvijcku, Nizozemska, u organizaciji 

Instituta za šumarstvo i šumske proizvode 

(SBH) iz VVageningena, a domaćin je bio dr. LeenKui - 

per. Nazočno je bilo ukupno tridesetak predstavnika iz 

Švedske, Danske, V. Britanije, Nizozemske, Belgije, 

SAD-a, Australije i Hrvatske (nacionalni koordinator 

za Task 17 doc. dr. sc. D. Kajba). 

U seminarskom dijelu sastanka izlagači su izvijestili 

o uspješnim demonstracijskim projektima korišćenja 

biomase, utjecaju tržišta na osiguranje sirovine i viziju 

njezine uporabe u budućnosti. Hrvatska je izložila svoj 

program korištenja energije biomase i otpada (BIO- 

EN), kao i rezultate dosadašnjih istraživanja uzgoja 

mekih listača u kratkim ophodnjama. 

U Nizozemskoj je korišćenje biomase realizirano s 

ukupno 518 MVV električne i 8665 M W toplinske energije, 

koji zajedno substituiraju 38,3 PJ fosilnih goriva, 

uz izbjegavanje godišnje emisije CG\ u količini od 

2450 kton. Ako opciju ovako dobivene "zelene" električne 

energije svedemo na potrebe od 1000 kućanstava, 

što odgovara potrošnji od 3 milijuna kWh godišnje, 

onda ona može biti zamijenjena s dvije vjetrenjače od 

750 kW, ili sa 40 000 m 2 solarnih ćelija ili sa postrojenjem 

na biomasu od 0,5 MVV, za koju je potrebno 190 

ha bioenergetskih plantaža, koje pak osiguravaju 21001 

suhe tvari biomase godišnje. Energetska politika Nizozemske 

usmjerena je na korišćenje 10 % njezine ukupne 

energije od obnovljivih izvora u 2020. godini, od 

čega bi bioenergija sudjelovala sa 4,4 %. 

U terenskom dijelu obišli smo elektranu u mjestu 

Cuijk, snage 28 MVVe, koja koristi tehnologiju izgaranja 

biomase u cirkulirajućem fluidiziranom sloju. Njezina 

godišnja potreba iznosi 250 000 t drvnog otpada i šumske 

biomase, koja se dovozi s udaljenosti i od 100 km, 

kao i plovnim riječnim putem iz Njemačke. Cijena bio- 

112

mase dogovara se s opskrbljivačima svakih šest mjeseci, 

ovisno o udjelu vlage i kvalitete, dok se količina 

pepela nakon izgaranja kreće oko 3,2 %. Elektrana je 

potpuno automatizirana (sa 20 000 mjernih točaka) i daljinski 

upravljana iz 100 km udaljenog Eindhovena sa 

svega nekoliko zaposlenih. Cijena jednog KWh tako 

dobivene električne energije od 18 nizozemskih centi, 

subvencionirana je dijelom od "zelene takse" naplaćene 

od korišćenja fosilnih goriva, kako bi bila konkurentna 

na tržištu. Cijena se inače kreće od 11 do 16 ct/KWh, u 

stoje uključen energetski porez i nadoplata za proizvodnju 

"zelene" energije i stimuliranje njezinog tržišta. U 

financijskom i poreznom sustavu investicije u obnovljive 

izvore energije imaju dio povrata ulaganja i poticaja 

putem energetskog poreza (fosilna goriva), a kreću se 

od 3,54 do 8,20 nizozemskih centa po kWh. 

Budući da se cijena jednog ha poljoprivrednog zemljišta 

u Nizozemskoj kreće i do 40 000 US$, kulture vrba 

u kratkim ophodnjama osnivanju se na površinama 

ispod dalekovoda u zaštićenim područjima. U posljednje 

dvije godine osnovano je 200 ha kultura vrba za 

bioenergiju, a kao najproduktivniji se iskazao klon 

'Tora'švedske selekcije (SI. 1). 

Slika 1. Klonski test vrba u kratkim ophodnjama za bioenergiju 

(lokalitet Flakkcc) 

Posjetili smo i kogeneracijsko postrojenje (za toplinsku 

i električnu energiju koje također koristi 

100 % učešće biomase) u Lelystadu, snage od 1,5 MWe 

i 6,5 MWth (SI. 2). 

Predstavnica Velike Britanije dr. B. Hilton 

(ARBRE Energy) upoznala nas je s prvim komercijalnim 

postrojenjem za proizvodnju el. energije takvog 

tipa u Europi, a postavljenog u Eggboroughu (sjeverni 

Yorkshire). Osiguravat će el. energiju za 33 500 stanovnika, 

koristeći drvenu sječku iz kratkih ophodnji 

vrba i drvnih ostataka. Do sada je osnovano 1100 ha 

kultura vrba za bioenergiju, dok se još 900 ha mora osigurati. 

Sadnjom 15 000 reznica po ha ostvaruje se od 11 

do 12 t suhe tvari po ha, uz korištenje otpadnog gnojiva 

Slika 2. Kogeneracijsko postrojenje za toplinsku i električnu energiju 

na biomasu u Lelystadu 

s farmi za prihranjivanje. Cijena jedne tone suhe tvari 

biomase vrbe kreće se od 18 do 20 engleskih funti, a seljačkom 

je gospodarstvu isplativo imati 10 ha kultura 

objedinjeno u blizini elektrane, kako bi se smanjili 

transportni troškovi (prijevoz se sada kreće u relacijama 

od 40 do 70 km). Ciljevi Velike Britanije su osigurali 

5 % el. energije iz obnovljivih izvora do 2003. godine, 

te 10 % do 2010. godine. 

SAD su danas najveći potrošač, ali i proizvođač 

energije. Njihova godišnja potrošnja iznosi 100 EJ, od 

čega je samo 3 % osigurano bioenergentima. Nedavno 

je predsjednik Clinton donio Izvršnu naredbu "Razvoj i 

promoviranje bioprodukata i bioenergije", čiji cilj je 

utrostručiti proizvodnju bioenergije do 2010. godine, s 

predviđenim budžetom od 2,1 milijarde dolara. Dr. T. 

Volk s državnog Sveučilišta New York, izvijestio je o 

osnivanju Salix Conzorcija za razvoj proizvodnje biomase 

vrba u sjevernoistočnom i srednjezapadnom dijelu 

SAD-a. Sadašnje količine biomase vrbe koriste se 

u količinama do 10 % njihovim suizgaranjem u obližnjim 

termoelektranama. Osnovani su i novi toplinski 

sustavi na biomasu, kao npr. jedan u zapadnom dijelu 

New Yorka snage od 400 MVV, dok se sadašnja ukupna 

površina od 18 000 ha kultura vrba, u ovom dijelu 

SAD-a, povećava godišnje za 220 ha. 

U južnom i zapadnom dijelu Australije od drvenastih 

se vrsta za proizvodnju biomase koriste Eucalyptus 

vrste, čije lišće služi za dobivanje vrijednog komercijalnog 

ulja-cineola, dok se ostatak posječene mase ovih 

panjača koristi za dobivanje drvenog i aktivnog ugljena 

(karbona). Ovo sušno područje ima problem zaslanjivanja 

tla s mora, te bi se sadašnja zaslanjana površina 

od 9 % mogla povećati na 32 % (ukupno 18 milijuna ha 

poljoprivrednog zemljišta). Iz tog se razloga, kao i 

zbog poboljšanja vodnog statusa, primjenjuje sadnja u 

50 metarskim prugama Eucalyptus vrstama, koje bi u 

dvogodišnjim ophodnjama osiguravale generiranu energiju 

od 2,3 MVVh električne energije i 8,6 MVVh u 

113

produktima drvenog ugljena godišnje. Za tu je namjenu 

tijekom 1999. godine na tom području zasađeno 12 milijuna 

sadnica, odnosno oko 9000 ha, dok je u 2000. godini 

zasađeno ukupno 17 milijuna sadnica eukaliptusa. 

Danska vlada je 1996. godine donijela akcijski plan 

"Energy 21 ", prema kojemu bi se energetske kulture od 

2005. do 2030. godine znatno proširile i činile udio od 

45 PJ godišnje. Od 1980-tih danski farmeri uključili su 

se u proizvodnju biomase, većinom uzgojem kultura 

vrba, manje uzgojem Miscanthusa i drugih vrsta (kao 

trava, konoplje) uz znatno korišćenje biomase poljoprivrednog 

porijekla (oklasak, stabljika i dr.). 

Švedska danas ima više od 16 000 ha kultura panjača 

vrba u kratkim ophodnjama, a tijekom 2000. godine 

planirana je sadnja još 800 ha. Većina seljačkih gospodarstava 

koja su započela sadnjom kultura vrba tijekom 

njihove komercijalizacije uzgoja u osamdesetim godinama, 

danas imaju iskustva već sa trećom ophodnjom. 

Iniciraju se istraživanja također i sa Alnus vrstama, sa 

Phalaris arundinaceae i drugim vrstama. Uvođenjem 

1991. godine švedskog poreza na C0 2 , sa svrhom ograničavanja 

njegove emisije, u visini od 43 US $/tC za industriju, 

odnosno 160 US $/tC za neindustrijske potrošače, 

povećalo se iskorišćavanje biomase i otpada. Također 

se procjena smanjenja ispuštene količine CO : 

kreće od 0,5 do 1,5 milijuna tona godišnje. 

Energija iz biomase i njezin udio u ukupnoj potrošnji 

energije u razvijenim se zemljama znatno povećava. 

Glavna prednost biomase u odnosu na fosilna goriva 

je i neopterećivanje atmosfere stakleničkim plinovi- 

Od 5. do 9. lipnja 2000. godine u španjolskome 

gradu Sevilli, održana je 1. svjetska konferencija i izložba 

o biomasi za energiju i industriju. Navedeni je 

skup prvi puta sjedinio dva najveća događaja na ovome 

području; 11. europsku konferenciju "Biomasa za energiju 

i industriju" te 6. sveameričku konferenciju o biomasi 

(slika 1). 

Tijekom kongresnoga tjedna održano je pet zajedničkih 

općih plenarnih sjednica, 34 istodobna, ali odvojena 

usmena izlaganja, 8 posterskih sekcija i 8 raspravljaonica. 

Izlaganja znanstvenika i stručnjaka na plenarnim 

i izlagateljskim te posterskim odsjecima, upotpunjena 

su velikim izložbenim prostorom na kojemu su 

pokazana najnovija tehnička dostignuća i tehnološka 

rješenja, ali i predstavljene vodeće svjetske tvrtke, ustanove 

i institucije koje rade na području korištenja 

energije dobivene iz biomase. Rad konferencije održavao 

se u prekrasnom, svrhovito izgrađenom i suvremema, 

u prvom redu sa CO : . Površine pod kulturama u 

kratkim ophodnjama, bioenergetske plantaže, znatno 

su uvećane tijekom posljednjih godina, s daljnjim trendom 

rasta u sljedećem desetljeću. Također se koristi 

gnojivo i otpadni talog sa farmi u prihranjivanju kultura 

vrba, koji su jako opterećeni dušikom i drugim elementima, 

pa kulture na taj način ujedno služe kao pročiščivači 

tla i vode. U dijelu seminara svojim su izlaganjima 

veliku zainteresiranost za bioenergente iskazali predstavnici 

naftnih korporacija (kao npr. Shell) potičući 

njihov razvoj i ukazujući na njihov značajan udio nakon 

2020. - 2030. godine, kada će udio fosilnih goriva 

znatno pasti ("ozelenjavanje energije"). Europska zajednica 

je iznijela prijedlog da bi veliki potencijal energetskih 

kultura do 2010. godine zamjenio ekvivalent od 

90 milijuna tona nafte. To će zahtijevati plantažiranje 

na 8 % njihove ukupne površine koje pripadaju poljoprivrednom 

ili šumskom zemljištu, a iznosi ukupno 10 

milijuna hektara. Neke zemlje Europske unije već osiguravaju 

površine za tu namjenu u nekim tranzicijskim 

zemljama (Poljska, Rumunjska, Ukrajina i dr.), a postižu 

se i dogovori ustupanja zemljišta u zamjenu za hranu. 

Također se izrađuju studije o ukupnom svjetskom 

potencijalu bioenergije u procjeni budućih energetskih 

izvora, njihovom međunarodnom poslovanju, tehničkoj 

analizi i pravnom aspektu. 

Doc. dr. se. Davorin Kajba 

OSVRT NA 1. SVJETSKU KONFERENCIJU I IZLOŽBU 

"BIOMASA ZA ENERGIJU I INDUSTRIJU" 

no uređenom zdanju Kongresnoga centra, u kojemu je 

1992. godine organizirana Svjetska izložba EXPO '92. 

Danas se na različite načine iz biomase zadovoljava 

od 11 do 15 posto svjetske potrošnje primarne energije 

ili 1,0 - 1,5 Gt M *. U budućnosti bi se teoretski moglo 

dobivati i do tri puta više energije iz biomase nego što 

se danas u svijetu koristi. Korištenje biomase kao izvora 

energije se, međutim, znatno razlikuje u razvijenim 

zemljama i zemljama u razvoju. U razvijenim zemljama 

proizvodnja energije iz biomase na suvremeni, održivi 

i energetski učinkoviti način stalno raste, dok se u 

nerazvijenim zemljama, u kojima se iz biomase poneg- 

* Gt oe - giga (milijardu) tona ekvivalentne, jednakovrijedne nafte, 

1 Gt oe = 41,9 EJ; uvriježena nezakonita energijsko-masena jedinica. 

Pravilni bi bio iskaz: energija koja bi se dobila iz 1,0 - 1,5 Gt ekvivalentne, 

jednakovrijedne nafte (dok se kod mjerne veličine indeksima 

pobliže opisuje njhova narav, kod mjernih jedinica to nije dopušteno). 

114

Slika 1. Izgled naslovnice programa 1. svjetske konferencije i izložbe 

o biomasi za energiju i industriju 

dje zadovoljava i do 90 posto ukupnih potreba za energijom, 

biomasa i dalje koristi na neprimjeren način. 

Na samoj konferenciji bilo je upisano oko 1050 sudionika; 

s posjetiteljima i izlagačima ta brojka bila je i 

znatno veća. S obzirom na raznovrsnost tema i predmetnih 

sekcija, velik broj zemalja iz kojih su došli sudionici 

te na mnoštvo raspravljaonica, službenih i prijateljskih 

sastanaka i skupova koji su pratili konferenciju, 

skup je omogućavao uvid u zbivanja i trendove 

korištenja biomase u svim dijelovima svijeta. 

Nastupne sekcije bile su podijeljene u osam grupa, i 

još više podgrupa, prema različitim tematskim cjelinama: 

• Ol.A, Ol.B i Ol.C: Externalities ofBiomass 

• 02.A, 02.B, 02.C i 02.D: Biomass Resources: Demonstration 

and Market 

• 03.A i 03.B: Feedstock and Commercial Biofuels 

Production Technology 

• 04.A, 04.B i 04.C: Biofules Market in the Transport 

Sector 

• 05.A i 05. B: Commercial Implementation of Combustion 

Projects 

• 05.C: Feasibility of Technologies 

• 05.D: Commercial Implementation of Combustion 

and Cogeneration Project and Considerations on the 

Future of Thermal Conversion 

05.E: Commercial Implementation of Biological 

Energy Conversion Project 

05.F: Commercial Implementation of Co-firing 

Projects 

06.A i 06.B: Biomass Non-Energy Products and 

Markets 

07.A, 07.B, 07.C, 07.D i 07.E: Bio-energy Implementation: 

Measures and Policy 

08.A: Combustion R& TD 

08.B: Basic Research in Thermochemical Conversion 

08.C: Basic Research in Thermochemical Conversion 

and Considerations for the Future 

08.D: Gasification Technology development and 

Demonstration 

08.E: Biomass Production R&D 

08.F: Fast Pyrolysis Technology 

08.G: Biological Conversion - R & TD 

08.H: Co-firing/Co-gasification R & TD 

08.I: Environmetal Assessment of Biomass Energy 

Conversion Processes. 

Tijekom 5 dana u navedenim su grupama stručnjaci 

iz 21 zemlje izložili ukupno 102 izvješća. Nažalost, iz 

Hrvatske nije bilo niti jednoga izlaganja. No, ono čime 

se hrvatska znanost može ponositi je predsjedavanje 

mladoga znanstvenika i voditelja hrvatskoga programa 

korištenja energije biomase, mr. se. Julija Domca, s 

Energetskog instituta "Hrvoje Požar", tematskom sekcijom 

Ol.C Externalities of Biomass (slika 2). 

Slika 2. Mr. sc. Julije Domac predsjedava tematskom grupom Externalities 

of Biomass 

U konferencijskom je tjednu u osam zasebnih odsjeka 

prikazano ukupno 473 postera raspoređenih u sedam 

posterskih grupa. Posterske su skupine bile: 

• VP1: Externalities of Biomass 

• VP2: Biomass Resources: Demonstration and Market 

• VP3: Feedstock and Commercial Biofuels Production 

Technologies 

115

• VP4: Biofules Market in the Transport Sector 

• VP5: Biomass Market in the Heat and Electricity 

Sector 

• VP6: Biomass Non-Energy Products and Markets 

• VP7: Bio-energy Implementation: Measures and 

Policy. 

Prikazani posteri bit će ravnopravno tiskani s usmenim 

izlaganjima u zajedničkome zborniku. 

Iz Hrvatske je osam znanstvenika dijelom u koautorstvu 

s inozemnim znanstvenicima pripremilo 5 prihvaćenih 

postera. Evo popisa njihovih prinosa: 

(1).I. Domac, R. Madiener, K. Richards: Socio-Economie 

Aspects of Bioenergy Sistems. A New International 

Research Cooperation within IEA Bioenergy. 

Rad je predstavljen u grupi VP1 pod brojem 32. 

(2)S. Risović, J. Domac: Briquetting of Wood Waste - 

an Energy and Economy System Analysis 

(3)T. Krička, Z. Jukić, N. Voća: Biodiesel Fuel Production 

in Croatia. Radovi su bili izloženi na panoima 

poster sekcije VP3 pod brojevima 37 odnosno 49. 

(4) J. Domac, L. Stančić, D. Hanžić: BIOCOM Model- 

Towards a Metodology for Estimation of Price of 

Useful Energy from Bioenergy Plants. 

(5)J. Domac, B. Jelavić: Results and Findings from 

biomass Use Program in Croatia. Pod rednim brojem 

4 i 5 posteri su izloženi u sekciji VP7. 

Nadalje, Hrvatsku je u radnim tijelima Konferencije 

predstavljalo tročlano 'izaslanstvo', po jedan autor sa 

Šumarskoga i Agronomskoga fakulteta te s Energetskoga 

instituta "Hrvoje Požar". 

Prema ukupnome broju postera svih skupina, prema 

autorovom popisu, Hrvatska se nalazi na 19. mjestu od 

ukupno 46 zemalja. 

U sklopu prateće izložbe, na 54 izložbena prostora, 

150 izlagača iz 15 zemalja predstavilo je svoja dostignuća 

u pretvorbi biomase u energiju ili različite proizvode. 

Nakon zemlje domaćina koju su predstavljala 36 

izlagača na 26 izložbena prostora, prema pojedinačnoj 

zastupljenosti najviše je izlagača (16) bilo iz Njemačke. 

Najčešće su izlagači bili svrstani u šest 'nacionalnih' 

izložbenih prostora. Zajednički izložbeni prostor 

danskih proizvođača opreme popunilo je 25 izlagača 

(slika 3). Zainteresirani posjetitelji mogli su se uvjeriti 

daje biomasa postala unosna industrija. Zajednički su 

izložbeni prostor imali i Švedska (9 izlagača), Finska, 

Nizozemska i Švicarska (8) te Engleska (6). 

Na izložbenom prostoru bavarske udruge 

C.a.r.m.e.n. eV. (slika 4), pokazane su raznovrsne mogućnosti 

industrijskoga korištenja biomase, od ambalaže 

kućanskih proizvoda i unutrašnjosti Mercedesa C- 

klase do briketa, peleta te biodizela. 

Sudionicima konferencije bile su ponuđene i dvije 

tehničke ekskurzije. Dio hrvatskih sudionika konferencije 

imalo je zadovoljstvo obići dvije elektrane, gdje se 

Slika 3. Danski izložbeni prostor 

u ložištu parnih kotlova kao gorivo koristi ostatak pri 

proizvodnji maslinovoga ulja. Poljoprivredna zadruga 

OLEICOLA EL TEJAR (Cordoba) koja prerađuje masline 

svojih kooperanata s površina od 500 000 ha ( 1/3 

svih maslinika u Andaluziji), izgradila je u mjestu Palenciana 

(Cordoba) dvije elektrane snage 12,4 MW i 

5,7 MW (slika 5). Elektrana veće snage puštena je u pogon 

1995. godine, a ona druga 1999. godine. Isti prerađivač 

gradi još dvije elektrane u mjestu Baena (snage 

Slika 4. Prikaz proizvoda iz biomase 

116

Slika 5. Encrgane na ostatak pri proizvodnji maslinovoga ulja u 

mjestu Palenciana (Cordoba) 

20 MW) pri čemu je predviđena investicija od 4,6 • 10'' 

ESP (1 EURO = 166,386 ESP) i Algodonales snage 5 

IVI W (0,9 • 10 9 ESP). Trenutno je u izradbi projektna dokumentacija 

za gradnju i pete elektrane snage 20 MW u 

mjestu Pedro Abad. 

Nakon viđenoga na konferenciji nije se teško oteti 

dojmu da je biomasa stvarno prestala biti alternativni 

izvor energije ili područje na kojem je ostalo puno za 

istraživanje i razvoj. Danasje šumska biomasa potpuno 

komercijalni izvor energije, načini njezina korištenja 

su poznati i utvrđeni, a u naprednim europskim državama 

razvijena je prava industrija koja ima tehnološka 

U mađarskom gradu Sopronu održan je od 27. do 

29. listopada 2000. godine Međunarodni simpozij o 

muflonu. Poznati sveučilišni grad u zapadnoj Mađarskoj, 

u kojemu se nalazi Šumarski fakultet, a u sklopu 

kojega je i Institut za lovno gospodarenje, okupio je 

krajem listopada eminentne stručnjake iz čitave Europe 

koji se bave gospodarenjem i istraživanjima muflonske 

divljači. Sumpozij je održan u Pannonia Med Hotelu u 

središtu Soprona, koji je na vrlo visokoj razini tehničke 

i organizacijske pripremljenosti za ovakove skupove. 

Simpozij je organiziran pod pokroviteljstvom CICove 

komisije za krupnu divljač, Odjela za lovno gospodarenje 

i ribarstvo mađarskog Ministarstva poljoprivrede 

te 4 šumarske korporacije (uprave šuma) s područja 

zapadne Mađarske. 

Cjelokupna priprema simpozija i vođenje po pomno 

sačinjenom programu, odvijala se pod "dirigentskom 

palicom" doc. dr. Andrasa Nahlika iz Instituta za lovno 

gospodarenje Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Sopronu. 

Čast da otvori međunarodni simpozij o muflonu pripala 

je gospodinu Zsoltu Kovacsu, pro-rektoru Sveučirješenja 

za sve vrste i načine korištenja biomase. Danas 

pozornost plijene i drugi postupci iskorištavanja energetskoga 

potencijala biomase - rasplinjavanje i piroliza, 

gorive ćelije s vodikom i si. Susreću se tzv. egzotične 

vrste biomase, ponajprije iz poljodjelstva kao što su 

ostaci iz maslinika ili otpad pri proizvodnji pamuka. 

Prepoznat je značajan doprinos biomase u zaštiti okoliša, 

osobito smanjenju tzv. stakleničkih plinova, porastu 

udobnosti življenja stanovništva na područjima prikupljanja 

biomase, njihovo zapošljavanje, dodatni novčani 

interes i dr. 

U ozračju ovih činjenica vrijedi se zapitati kakav je 

položaj Hrvatske u suvremenim stremljenjima na ovom 

području. S obzirom na veličinu i raspoloživa sredstva, 

Hrvatska je dostojno predstavljena kroz znanstvene 

radove iznesene na konferenciji. Promatra li se međutim 

uspješnost ostvaraja projekata, jasno je da je na 

ovom području zaostajanje iz godine u godinu sve veće, 

i to ne samo u odnosu na razvijene zemlje Europske unije, 

već i na zemlje u tranziciji. Usporedbe radi, u 

Ukrajini su trenutno u pogonu elektrane ukupne snage 

oko 320 MW kod kojih je biomasa nositelj energije. 

Ostaje samo nada da će se s obzirom na neke nedavno 

pokrenute aktivnosti u Hrvatskoj, na jednoj od sljedećih 

konferencija moći predstaviti i primjeri uspješno realiziranih 

projekata korištenja energije biomase kod nas. 

Stjepan Risović 

MEĐUNARODNI SIMPOZIJ O MUFLONU 

lista zapadne Mađarske, a uvodni referat o lovstvu u 

Mađarskoj podnio je gospodin Istvan Pinter iz Ministarstva 

poljoprivrede, odjela za lovstvo i ribarstvo. 

Iako se radi o tematski specijaliziranom, mogli bi 

reći tematski ciljanom simpoziju koji se odnosi samo 

na jednu vrstu divljači - muflona, interes je bio vrlo velik 

što pokazuje i 29 prijavljenih referata te 8 postera. 

Slika 1. Tijekom otvaranja simpozija o muflonu 

117

Glede broja prijavljenih referata i vrlo širokog raspona 

istraživanja vezanih za muflona, prijavljeni referati podijeljeni 

su u nekoliko sekcija, tako da su u programu 

bile sljedeće sekcije uz pripadajuća izlaganja: 

Sekcija za ekologiju i etologiju - 9 referata 

Sekcija za povjest i gospodarenje - 10 referata 

Sekcija za Biologiju I - Reproduktivna tehnologija - 3 

referata 

Sekcija za Biologiju II - Genetika - 2 referata 

Sekcija za Biologiju III - Fiziologija - 2 referata 

Sekcija za bolesti i parazite - 3 referata 

U izradi spomenutih 29 znanstvenih radova sudjelovalo 

je 80 znanstvenika i stručnjaka, a 8 postera izradilo 

je 29 autora i koautora. Od spomenutih, ukupno 

preko 100 autora i koautora referata i postera, u radu 

simpozija sudjelovalo je oko 60 sudionika iz 13 zemalja 

(Mađarske, Austrije, Njemačke, Italije, Francuske, 

Španjolske, Poljske, Češke, Bugarske, Turske, Cipra, 

Slovenije i Hrvatske). 

Hrvatska je predstavljena kao zemlja sa stoljetnom 

tradicijom gospodarenja muflonom, izuzetnim stanišnim 

potencijalima, te jedna od rijetkih zemalja koja uzgaja 

muflona uglavnom u prirodnim uvjetima (otvorena 

lovišta) i u kojoj su potencijali znatno iznad postojećeg 

fonda. 

Rasprostranjenost muflona i način gospodarenja u 

Hrvatskoj prikazani su u dva izlaganja: 

M. Grubešić i K. Krapinec: Mouflon (Ovis amnion 

musimon Pallas) distribution in the Republic of Croatia 

(Rasprostranjenost muflona u Republici Hrvatskoj). 

J. Tomljanović: Present mouflons population in the 

"Sveti Juraj" hunting ground, near Senj, after 20 years 

of their introduction. (Predstavljanje populacije muflona 

u lovištu "Sveti Juraj", kod Senja, 20 godina nakon 

njihovog unošenja.) 

Simpozij je održan prema programu, 3 radna dana, 

od čega su dva bila u kongresnoj dvorani hotela gdje su 

održana izlaganja i prikazani posted, a treći dan rezerviran 

je za stručnu ekskurziju u lovišta i uzgajališta u 

kojima se gospodari muflonom. 

Prvoga radnog dana, uz svečano otvaranje simpozija 

i pozdravne govore domaćina i uglednih gostiju, prikazani 

su referati iz područja ekologije i etologije, te povijesti 

i gospodarenja muflonom. U drugom dijelu popodnevnog 

programa održana je prezentacija postera. 

Drugog dana u dopodnevnom programu izlaganja 

su bila posvećena najvećim dijelom biologiji divljači u 

tri odvojene cjeline, Reproduktivna tehnologija, Genetika 

i Fiziologija, dok su popodnevni referati bili posvećeni 

ponovno povijesti i gospodarenju te bolestima i 

parazitima. 

Tijekom jednodnevne ekskurzije sudionici simpozija 

upoznati su s lovištem i uzgajalištem Gyarmatpuszta 

nedaleko Budimpešte, gdje se uzgaja muflonska 

divljač, te lovište Süttö u kojemu se uzgaja prvenstveno 

jelen obični, divlja svinja, muflon te srneća divljač. 

Tijekom posjeta uzgajalištu muflona i lovačkoj kući 

Gyarmatpuszta, tradicija lovstva, lovnog gospodarenja 

te lovnog turizma, osjeća se u svakom dijelu koji smo 

obišli. 

Iz propagandnih materijala koje smo dobili za posjećena 

lovišta, ali i za čitavo područje koje administra- 

Slika 3. U lovačkoj kući uz dobrodošlicu domaćini su ukratko 

predstavili lovište i rezultate lovnog gospodarenja 

Slika 2. Sudionici simpozija ispred lovačke kuće Gyarmatpuszta 

Slika 4. Manja lovačka kuća u Gyarmatpuszti zanimljive arhitekture 

118

Slika 5. Zajednički snimak sudionika simpozija u Gyarmatpuszti 

Slika 6. Detalj iz uzgajališta muflona u Gyarmatpuszti 

Slika 7. Lovačka kuća u lovištu Sütto 

tivno pripada Budimpešti, ističe se upravo stoljetna 

tradicija lovstva. Na 11 lovišta u okolici Budimpešte, 

koja su na udaljenosti do 50 km od mađarskog glavnog 

grada, i prostiru se na ukupnoj površini od 85.000 ha, 

nude se vrhunske usluge lovnog turizma i odstrel znatnog 

broja ponajprije krupne divljači, 700-800 grla jelenske 

divljači, 150-200 lopatara, 500-600 grla srneće 

divljači, 400-500 muflona i 1800-2000 divljih svinja. 

Dobri poznavatelji lovstva u Mađarskoj znaju da 

ovo područje i lovišta u okolici Budimpešte nisu vodeća 

u lovnoj statistici Mađarske, što potvrđuju i podaci o 

najvrijednijim trofej ama koje su nam prezentirali domaćini, 

ali dobra organizacija, trud cjelokupnog osoblja, 

te na visokoj razini uređenost lovišta i objekata, u 

blizini srcdnjeeuropskih zemalja kao što su Austrija i 

Njemačka, iz koje je glavnina lovne klijentele, jamstvo 

su daljnjeg uspjeha u lovnom turizmu ovoga područja i 

ovih lovišta. 

Posjet dragome lovištu - Sütto pružio je ugodnu 

šetnju lijepim brdskim krajolikom i lovištem koje se 

prostire na površini 7.090 ha. U sklopu lovišta nalazi se 

lijepo uređena lovačka kuća. Lovište je dano u obliku 

koncesije na gospodarenje fizičkoj osobi. 

Nažalost kratkoća dana nije nam omogućila duže 

zadržavanje u lovištu i osmatranje divljači, ali uz oko 

Slika 8. Izloženi trofeji muflona u lovačkoj kući Sütto 

800 grla jelena, 150 muflona, divlje svinje i srneću divljač, 

nesumnjivo uz malo više vremena ni taj ugođaj ne 

bi izostao. U ovo lovište muflon je unesen 1975. godine, 

a do sada je stečen najači trofej od 222 CIC točke. 

Cjelokupni program simpozija, uključujući i stručnu 

ekskurziju, bio je vrlo dobro popunjen, a sudionici 

su čitavo vrijeme bili na okupu i pratili rezultate vrlo 

zanimljivih istraživanja koja su pripremana i prezentirana 

na ovome skupu. 

119

Svrha ovog i sličnih skupova nije samo da se iznesu 

rezultati vlastitog rada, već da se upoznaju stručnjaci iz 

različitih zemalja koji rade na istoj ili sličnoj problematici 

i da izmjene dosadašnja iskustva. 

Ovom prilikom na simpoziju je promovirana najnovija 

monografija o muflonu, tek izašla iz tiska, njemačkog 

autorskog tandema Piegert i Uloth, "Der Europäische 

Mufflon" (poseban prilog u rubrici Knjige i časopisi 

ŠL) stoje dodatno obogatilo program rada i stručnu 

literaturu za područje kojemu je simpozij posvećen. 


II EUROPSKI SIMPOZIJ O DABRU 

U središtu najstarijeg Nacionalnog parka u Poljskoj, 

u Bialovieži (Bialowieza) po kojoj park i nosi ime, održan 

je od 27. do 30. rujna 2000. godine II Europski 

simpozij o dabru (2 ml European Beaver Symposium - 

2"" EBS). 

Tri godine nakon održanog prvog europskog simpozija 

o dabru 1997.godine u Bratislavi u Slovačkoj, 

znanstvenici i stručnjaci kojima je objekt istraživanja 

dabar, okupili su se u velikom broju i ovaj puta na krajnjoj 

istočnoj granici prostrane Poljske nizine, kako bi 

na II EBS-u prezentirali svoja najnovija saznanja o dabru, 

odnosno rezultate svojih istraživanja. 

Slika 1. Sudionici II Europskog simpozija o dabru ispred zgrade 

edukacijskog centra u kojemu se održavao simpozij 

Skica Poljske s označenom lokacijom Bialovieže 

Već na prvom simpoziju dogovoreno je održavanje 

drugog za 2000. godinu u Poljskoj i određeno da će cjelokupnu 

pripremu i organizaciju voditi dr. Andrzej 

Czech uz pomoć suradnika. Za mjesto održavanja simpozija 

naknadno je određena Bialovieža, danas administrativno 

središte nacionalnog parka, a nekada izletište 

i lovni revir ruskih careva. Elitno lovište ruskih careva, 

posebice cara Aleksandra II, s elitnim zdanjima datira 

još s kraja prošlog i početka ovog stoljeća, a uz zgradu 

koja je preuređena u hotel nalazi se zgrada direkcije nacionalnog 

parka, lovačka kuća, zgrada muzeja i edukacijskog 

centra s kongresnom dvoranom, u kojoj se i 

održavao radni dio simpozija. 

Simpozij je okupio znanstvenike iz čak 17 zemalja 

(Njemačka, Austrija, Švicarska, Danska, Nizozemska, 

Velika Britanija, Norveška, Finska, Latvija, Litva, Ru- 

Slika 2. Tradicionalna arhitektura na području Bialovieže, kuće i 

vjetrenjača (mlin) 

Slika 3. Tijekom stručne ekskurzije u NP Biebrza obilazak suhih 

staništa dabrova - nastamba na suhome 

120

šija, Mađarska, Hrvatska, Rumunjska, Jugoslavija, i 

naravno domaćin Poljska te od izvaneuropskih zemalja 

iz SAD-a). Znanstvenici koji istražuju dabrove iz spomenutih 

zemalja pripremili su za ovu priliku 21 referat 

i 28 postera. 

Čast da otvori simpozij pripala je čelnom čovjeku 

organizacijskog odbora dr. Andrzeju C z e c h u, koji je 

nakon kratkog uvodnog izlaganja usmjerio pozornost 

na lik i djelo profesora Wirgiliusza Žurovvski, preminulog 

1992. godine, najzaslužnijeg čovjeka za revitalizaciju 

europskog dabra u Poljskoj, izuzetnog stručnjaka 

i učitelja, kojem je ovaj simpozij i bio posvećen. Zahvaljujući 

naporima prof Žurovskog na zaštiti i očuvanju 

dabra, posebice njegovih staništa, danas Poljska 

ima preko 17.000 dabrova. 

Tijekom tri radna dana iznesena je, kroz referate i 

postere, cjelokupna problematika dabrova na području 

Europe. U širokoj tematskoj lepezi, referati su obradili 

cjelokupna pitanja vezana za dabra, od istraživanja potencijalnih 

staništa i mogućnosti ponovnog naseljavanja 

(npr. Velika Britanija), preko analize rezultata izvršene 

reintrodukcije (srednja Europa) pa do načina iskorištavanja 

istih ili genetske varijabilnosti (skandinavske 

i pribaltičke zemlje). 

Hrvatska je predstavljena referatom: 

Grubešić Marijan, Kušan Vladimir, Krapinec Krešimir: 

Monitoring of beaver {Castor fiber L.) population 

spread in Croatia (Praćenje rasprostranjenosti populacije 

dabra {Castorfiber L.) u Hrvatskoj). 

Pored našeg referata, Hrvatska i rezultati rada na 

projektu Dabar u Hrvatskoj, često su spominjani u referatima 

i posterima kolega iz Njemačke, a zbog širenja 

dabrova u Podravini i Pomurju spomenuti smo i u izlaganju 

kolegice iz Mađarske. Ujedno su naši rezultati 

rada već od ranije na njemačkim internet stranicama, a 

prikazani rezultati na simpoziju bit će aktualizirani također 

na internet stranicama (www.bibermanagment.- 

de) koje kreiraju kolege u Njemačkoj, i na kojima se 

mogu pronaći podaci o dabrovima i aktualne informacije 

iz čitave Europe. 

Generalno može se reći na temelju iznijetih rezultata 

istraživanja diljem Europe gdje su nastanjeni dabrovi, 

daje brojno stanje i rasprosreanjenost dabrova u Europi 

još uvijek u usponu, daje opasnost od nestajanja 

kao životinjske vrste daleko iza nas, a reintrodukcija u 

staništa i područja gdje je nekada obitavao nastavlja se. 

Ipak se moglo primijetiti da ima znatnih razlika u stavovima 

i odnosima prema dabrovima među izlagačima 

Slika 4. Tresetišta dominiraju u NP Biebrza - na nekim mjestima 

treset se vadi - tresetištima dominira breza cretuša (Betula 

pubescens Ehrh.) 

Slika 5. Tipični detalj iz prašume - osušeni gorostasni višestoljetni 

hrast 

121

iz zemalja koje imaju svoje autoktone populacije ili već 

dugi niz godina dabrove u svojim staništima, i gdje se 

brojnost procjenjuje na više desetaka tisuća jedinki (Latvija, 

Litva, Norveška, Poljska) i zemalja u kojima se tek 

razvija inicijalna populacija (Hrvatska, Mađarska, Rumunjska). 

Pored ovih, nazovimo ih ekstremima, zanimljiva 

su iskustva iz zemalja koje su prije 20 - 40 godina 

vratile dabrove, pa se populacija uspješno razvila i preko 

stanišnih kapaciteta (Njemačka, Austrija). 

Uočava se velika razlika i u zakonskim odredbama 

koje se odnose na gospodarenje dabrovima, naime, 

zemlje koje obiluju dabrovima uvrstile su ga u lovnu 

divljač i propisale lovnu sezonu, a istraživanja su usmjerena 

na gospodarenje populacijom i pravilno izlučivanje 

određenog broja jedinki. 

Druge pak zemlje ne mogu radi niza drugih zakonskih 

propisa na taj način regulirati brojno stanje, pa su 

prisiljene hvatati žive jedinke i prenositi ih na druge 

lokalitete, odnosno izvoziti u druge zemlje, kao što je 

slučaj da je Njemačka odnosno Bavarska poklonila 

dabrove Hrvatskoj. U zemljama u kojima je tek inicijalna 

populacija poput Hrvatske, Mađarske, Rumunjske 

i Belgije, propisana je stroga zaštita i visoke kaznene 

odredbe za uništavanje dabrova. 

Pored izlaganja i prezentacije postera u okviru programa, 

drugog radnog dana predviđen je obilazak Nacionalnog 

parka Bialovieža, s težištem na posjeti prašumi 

u neposrednoj blizini upravnog središta nacionalnog 

parka, odnosno centra u kojem se održavao 

simpozij. Prašuma predstavlja središnji i najznačajniji 

dio ovog zaštićenog područja. 

Sudionicima simpozija posebni je ugođaj pružio protokol 

zatvaranja simpozija koji je priređen u kasno poslijepodne 

trećega dana, u 7 km udaljenom mjestu Budy, 

do kojeg su prevozno sredstvo bile tradicionalne konjske 

zaprege - fijakeri. Za prijevoz svih 60-ak sudionika 

simpozija formirana je kolona od 15 zaprega. Protokol 

zatvaranja održanje uz vatru na jednome "čardaku", uz 

tradicionalna jela i pečene kobasice na štapu (ugođaj 

kao i kod nas u pauzi lova ili nakon završetka lova). 

Posljednji, četvrti dan simpozija bio je određen za 

posjet susjednom nacionalnom parku Biebrza, koji se 

nalazi oko 100 km sjeverozapadno od Bialowieze. Nacionalni 

park Biebrza prostire se uz istoimenu rijeku u 

dužini od oko 70 km (oko 100 km toka rijeke) te na površini 

od 67.000 ha. Predstavlja iznimno močvarno stanište 

(tresetište), jedno od rijetkih u Europi. Ujedno je 

to područje, između ostalih životinjskih vrsta, nastanjeno 

dabrovima. Tijekom obilaska ovog nacionalnog 

parka, a s ciljem da se upoznamo sa staništima dabrova, 

ove godine smo imali prilike vidjeti jedinstvenu sliku 

inače uvijek vodom prekrivenog staništa. Zbog iznimne 

suše, čak su i najniži dijelovi močvare ostali bez vode, 

a mi smo s lakoćom dolazili do dabrovih nastambi u 

kojima su na suhome ostale familije dabrova, stoje inače 

neuobičajena situacija. 

Simpozij je pratilo vrlo lijepo i ugodno jesensko vrijeme, 

tako daje uz visoki doseg stručnog dijela, i opći 

dojam o Bialovieži i okolici ostao u upečatljivo lijepom 

sjećanju. 

Vrijednost sudjelovanja na simpoziju, pored upoznavanja 

s najaktualnijom situacijom i rezultatima 

istraživanja na prostoru Europe, nesumnjivo su brojni 

susreti i kontakti s kolegama i prijateljima. Homogenost 

i jedinstvo svih sudionika simpozija potvrđuje tvrdnje 

dr. Heideckea, vodećeg stručnjaka za dabrove, izrečene 

još u Bratislavi 1997. godine, da će istraživači dabrova i 

sudionici EBS-a ubrzo postati "jedinstvena obitelj". 

Najstariji nacionalni park u 

Poljskoj, datira još od 1921. godine 

kada je dio šume u sklopu 

današnjeg parka proglašen Rezervatom, 

a od 1932. godine 

nosi naziv "Nacionalni park u 

Bjelovježi" (Bialowieski Park 

Narodowy). Status nacionalnog parka ponovno je potvrđen 

1947. godine, dakle nakon II svjetskog rata. Nacionalni 

park Bialovieža dio je prostranog prašumskog 

kompleksa koji se prostire na ukupnoj površini od 1.500 

knr (150.000 ha), od čega jedan dio pripada Poljskoj a 

drugi Bjelorusiji. Poljski dio prostire se na 625 km 2 

(62.500 ha). Ukupna površina nacionalnog parka je 

10.502 ha, od čega je 4747 ha pod strogom zaštitom. 

U okviru nacionalnog parka i zoni stroge zaštite nalazi 

se jedna od posljednjih prašuma ovoga dijela europske 

nizine, s prirodnim listopadnim i mješovitim šumama. 

122 

NACIONALNI PARK BIALOVIEŽA - Bialowieski Park Narodowy 

Prašuma obiluje višestoljetnim stablima te očuvanom 

prirodnom zajednicom biljnog i životinjskog svijeta. 

Slika 6. Zubr - europski bizon u rezervatu

U Nacionalnom parku evidentirano je u 106 biljnih 

zajednica čak 725 vrsta biljaka, preko 3000 vrsta gljiva 

i 277 vrsta lišajeva, medu kojima je velik broj rijetkih 

vrsta lišajeva tipičnih za prašume. Od životinjskog svijeta 

u nacionalnom parku živi 44 vrste sisavaca, gnijezdi 

se 120 vrsta ptica, a evidentirano je gotovo 10.000 

vrsta insekata. 

Slika 7. Ulaz u strogi rezervat - prašumu u sklopu NP Bialovieža 

Simbol nacionalnog parka Bialovieža je Zubr ili europski 

bizon (Bison bonasus L.). Najveći europski sisavac 

koji je spašen od istrebljenja, i ostao kao autoktona 

populacija upravo na ovom prostoru, odnosno ovom 

dijelu Europe. Danas se u prirodi uzgaja populacija od 

oko 600 jedinki na širokom području oko Bialovieže s 

Poljske i Bjeloruske strane. 

Nedaleko od samog mjesta Bialovieža nalazi se rezervat 

u kojem se nalaze bizoni (poput mini ZOO vrta) 

namijenjeni za posjetitelje, odnosno razgledavanje. 

Pored europskog bizona na području parka nalazimo 

običnog jelena, losa, srnu, divlje svinje, divlje konje 

(tarpane), mješance domaćeg goveda i bizona te vuka. 

U samoj Bialovieži u rezidencijalnom dijelu gdje se nalazi 

uprava parka, nalazi se prirodoslovni muzej parka, 

a upravo je u tijeku izgradnja novog prostora gdje će na 

ZGRADA EDUKACIJSKOG CENTRA J. J. 

Slika 9. Zgrada u kojoj je danas edukacijski centar (NEC) 

Slika 8. Različite generacije stabala u prašumi - čovjek je prema 

njima minijatura 

većoj površini biti izložena stalna postava muzeja. 

Od 1977. godine ovaj nacionalni park uvrštenje na 

popis UNESCO kao kao dio svjetske baštine u sklopu 

projekta "Čovjek i biosfera" (M&B) - Svjetski rezervat 

biosfere. 

Europska diploma kao prvome Nacionalnom parku 

u Poljskoj, dodijeljena mu je 1997. godine. 

KARPINSKI - Nature edukation center (NEC) 

Bjelovježa predstavlja značajno mjesto još od 1845. 

godine kada to postaje elitno lovište ruskih careva. 

Značajniji napredak doživljava krajem 19. stoljeća kada 

Car Aleksandar II izgrađuje elitna zdanja (koje su i 

danas u funkciji), između kojih i muzej za ekskluzivne 

trofeje, izgrađena 1898. godine. Nakon I svjetskog rata 

ta je rezidencija bila prenamijenjena u lječilište, a za 

vrijeme II svjetskog rata prostor je namijenjen za ekskluzivni 

kasino za njemačke časnike. Danas je to zdanje 

središte edukacijskog centra - Nature edukation 

center (NEC), nedavno je obnovljena, uređena je i 

opremljena unutrašnjost, tako da pruža usluge za manje 

skupove (do 80 sudionika), poput ovog o dabru. 


123

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

ZAPISNIK 8. SJEDNICE UPRAVNOGA ODBORA HŠD-a 

održane 23. studenoga 2000. godine u Upravi šuma Senj 

Nazočni: Branko Belčić, dipl. ing., Damir Delač, 

dipl. ing., Ivan Đukić, dipl. ing., dr. se. Joso Gračan, 

Ilija Gregorović, dipl. ing., Zvonko Kranjc, dipl. ing., 

Herbert Krauthacker, dipl. ing., dr. se. Vice Ivančević, 

prof. dr. sc. Slavko Matić, Damir Matošević, dipl. ing. 

Dujo Pavelić, dipl. ing., mr. se. Ivan Pentek, prof. dr. sc. 

Branimir Papić, Mario Stipetić, dipl. ing., dr. se. Vlado 

Topic, Berislav Vinaj, dipl. ing., Željko Perković, dipl. 

ing., Hranislav Jakovac, dipl. ing., Vlatka Antonie, 

Đurđica Belie, prof. Tanja Devčić i predsjednica Hrv. 

sind, šumarstva Gordana Colnar. 

Odsutni, ispričani: mr. se. Vladimir Bogati, prof. dr. 

se. Mladen Figurić, Ivica Fliszar, dipl. ing., mr. se. Željko 

Marman, Milan Presečan, dipl. ing., Luka Radošević, 

dipl. ing., prof. dr. sc. Joso Vukelić, Slavko Šarčević, 

dipl. ing. i Valerija Vukelić, dipl. ing. te Zvonko 

Rožić, dipl. ing. i Tomislav Starčević, dipl. ing., koji su 

bili na stručnom kolegiju "Hrvatskih šuma" istodobno 

održanom u Gradskoj vjećnici u Senju. 

Ova sjednica U.O. Hrvatskoga šumarskog društva, 

kao i Stručni kolegij "Hrvatskih šuma", održane su u 

popodnevnim satima 23. studenoga 2000. god., kao 

prethodnice i potpora obilježavanju 235. obljetnice šumarije 

Krasno i 110. obljetnice rođenja prof. dr. sc. Josipa 

Balena. 

Nakon stoje prdsjednik HŠD-a prof. Matić pozdravio 

sve nazočne, prihvaćenje ovaj 

Dnevni red 

1. Prihvaćanje Zapisnika 7. sjednice U.O. i 104. redovite 

skupštine HŠD-a. 

2. Obavijesti. 

3. Izvješće o radu i financijskom poslovanju do 30. 

rujna 2000. godine te pripreme za sastavljanje izvješća 

o radu i poslovanju HŠD-a u 2000. godini. 

4. Prijedlog programa rada i financijskog poslovanja 

za 2001. godinu. 

5. Šumarski list i ostale publikacije. 

6. Razno. 

Ad. 1.) Zapisnik 7. sjednice U.O. i 104. redovite 

skupštine HŠD-a prihvaćenje bez primjedbi. 

Ad. 2) 

a) Tajnik HŠD-a Hranislav Jakovac izvješćuje i podsjeća 

članove U.O. da je predsjedniku HŠD-a, prof. 

Maticu, u lipnju dodijeljeno znanstveno priznanje doktora 

poljoprivredno-šumarskih znanosti honoris causa, 

na Mendelovom poljoprivredno-šumarskom sveučilištu 

u Brnu (Češka). O tome, kao i o priznanjima ostalim 

šumarskim stručnjacima pisano je u Š.L. 7-8/2000., ali 

je ovo bila prigoda da predsjedniku HŠD-a i osobno 

čestitaju nazočni, na čemu se prof. Matić zahvalio. 

b) Nakon 104. redovite skupštine HŠD-a imenovan 

je odbor za rekonstruiranje "Hrvatskih šuma" u kojem 

ima članova HŠD-a, ali zvaničnog predstavnika HŠD-a 

nema. Iz ogranka s terena i iz središnjice čuje se pitanje: 

zašto su iz svih drugih struktura pa i iz Hrvatskog sindikata 

šumarstva uključeni predstavnici, a samo iz strukovne 

udruge koja je na Skupštini osigurala tribinu za 

početak rasprave o restruktuiranju, zvaničnog predstavnika 

nema. Članovi UO izražavaju nezadovoljstvo 

ovakvim načinom formiranja povjerenstava, zaključujući 

kako se dosadašnja praksa nije promijenila. 

c) U izradi je Strategija razvoja RH "Hrvatska u 21. 

stoljeću". Kao prilog izradi Strategije, na zahtjev Ministarstva 

poljoprivrede i šumarstva, HŠD je uputilo i 

svoje prijedloge. 

d) U okviru priprema za restruktuiranje "Hrvatskih 

šuma", Ministarsstvo je organiziralo nekoliko predavanja, 

gdje su predstavnici Austrijskih državnih šuma (direktor 

ing. Ramsauer i ing. Sutter) predstavili svoj model 

(i onaj rađen za državne šume Branderburga) te 

predstavnici Finske, koji su predstavili svoj model. 

Očekuje se, kako će nakon ovakvih predstavljanja Ministarstvo 

raspisati natječaj za najprihvatljivija rješenja. 

e) U Muzeju za umjetnost i obrt u organizaciji Vjesnika, 

HAZU i Muzeja, 17. 11. 2000. god. otvorena je 

izložba o Arboretumu Trsteno pod motom "Obnovimo 

arboretum zajedno". HŠD je primilo poziv na otvaranje 

izložbe i dat će podršku ovoj hvale vrijednoj akciji. 

f) Rješenjem objavljenim u NN br. 98/2000. od 3. listopada 

kolegica Nives Farkaš-Topolnik, dipl. ing. 

šum., imenovana je ravanteljicom Parka prirode Medvednica, 

što svi šumari pozdravljaju. Ovo imenovanje 

nakon stoje i mr. se. Marija Nodilo imanovana v.d. ravnateljicom 

NP Mljet, pokazuje da zaštita prirode i okoliša 

ipak kreće boljim smjerom. 

g) U.O. HŠD-a udovoljava molbi PD "Šumar" ogranak 

Zagreb, da četvrtkom za sastanke i predavanja koristi 

prostorije HŠD-a prema dogovoru s Tajništvom. 

h) Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja 

7. prosinca 2000. god. organizira cjelodnevne radionice 

iz tri tematska područja: 

1. zaštita prirode (biološka raznolikost upravljanje 

održivim resursima, inspekcija zaštite prirode) 

124

2. zaštita voda i mora 

3. zbrinjavanje otpada (način odlaganja i dr.). 

Tajnik HŠD-a prijavio jesudjelovanje na temi 

pod 1. 

i) U Hrvatskom novinarskom društvu u organizaciji 

Zbora novinara za okoliš, održan je Okrugli stol na temu 

suradnje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog 

uređenja s okruženjem, posebice s medijima. Glavno je 

pitanje bilo, da lije odnosno Ministarstvo za čiju je uspostavu 

najviše lobirano baš u HND na Okruglom stolu 

također u organizaciji Zbora novinara za okoliš, ispunilo 

očekivanja. Uz sudjelovanje zamjenika i jednog od 

pomoćnika ministra (prof. Glavač), predstavnika odnosnih 

nevladinih udruga i medija zaključak je negativan. 

Unatoč malim pomacima i dalje stoji prigovor na nedovoljnu 

stručnost suradnika u Ministarstvu i naglašen 

elitistički pristup. Ako već nema tamo dovoljno znanja, 

normalno bi bilo potražiti ga izvan kuće i konzultirati 

se, a ne pripremati zakone i druge akte, koji su onda 

zbog nedostataka vremena za raspravu i volje, za popravak 

donose na brzinu ili još gore po hitnom postupku. 

U raspravi na UO HŠD-a podržano je mišljenje 

Zbora novinara za okoliš HŠD-a glede teme okruglog 

stola, a navedeni su primjeri s terena gdje na zaštiti prirode 

rade neadekvatni stručnjaci (PP Žumberak - prostorne 

planove u tom ruralnom prostoru rade arhitekti, a 

u PP Učka glavni su zaštitari političari). Ponavlja se mišljenje 

kako struka ponajviše i svojom krivnjom gubi 

prostor u djelatnostima koje joj pripadaju. 

j) Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva na upit 

Vlade RH uputilo je svoj odgovor glede zahtjeva za prijenos 

imovine bivših zemljišnih zamjenica na području 

Gorskoga kotara na Primorsku-goransku županiju. Ako 

bi-saželi ovaj odgovor, on bi se sastojao, prvo od pitanja 

stvarnog vlasništva i prvotne namjene za koju bi to koristile 

zemljišne i slične zajednice te krajiške imovne 

općine, a zatim upozorenja kako članak 15. Zakona o 

lokalnoj upravi i samoupravi upućuje na zaključak da 

županije nisu gospodarski subjekti koji obavljaju gospodarsku 

djelatnost. Osim toga, bilo bi upitno korištenje 

užitničkih prava zbog usitnjenog posjeda, remećenja 

integralnog gospodarenja šumama, obnove i zaštite 

šuma, posebice danas kada su ugrožene sa svih strana. 

Postoji opasnost njihovog devastiranja i smanjenja itekako 

važne općekorisne funkcije, ugrožavanja potrajnosti 

prihoda i ekološke stabilnosti prirodnih šumskih 

ekosustava. 

Iz rasprave je bilo razvidno kako sličnih pitanja ima 

i u Istri, gdje se govori o tri vrste imovine - oktanske 

imovine, komunela i crkve. 

Svakako ova pitanja traže trezven pristup, kojemu 

medvjedu uslugu čine raznorazna predizborna politička 

obećanja i podilaženje biračima. 

k) Hrvatski inženjerski savez (HIS) će na sjednici 

UO 27. studenoga, a zatim na Skupštini 11. prosinca 

2000. pored tekućih pitanja raspravljati i o problemu 

glede izdavanja časopisa, koje izdaju članice HIS-a. 

Naime u situaciji kada je gospodarstvo u krizi, posebice 

industrijske grane proizvodnje, dolazi u pitanje daljnje 

tiskanje nekih dugovjekih časopisa, jer i Ministarstvo 

znanosti svake godine smanjuje pomoć za tiskanje časopisa. 

Delegati skupštine HIS-a mišljenja su kako o tome 

problemu treba hitno razgovarati s ministrom znanosti. 

e) Ing. Matošević izvijestio je članove U.O. o saznanjima 

glede miniranosti Muškog bunara i Prašnika 

"specijalnih rezervata šumske vegetacije". To je područje 

djelomično minirano i nije sigurno njime se kretati. 

U pripremi su akcije razminiravanja, no sve ovisi o nedostatku 

stručnih ljudi i sredstava, ali i o nedostatku podataka 

o minskim poljima. 

Ad. 3.) Iz obavijesti koje je pod 2. dao tajnik HŠD-a 

H. Jakovac, vidljiva je i aktivnost HŠD-a od posljednje 

do današnje sjednice U. O. Što se pak tiče financijskog 

poslovanja za 9 mjeseci ove godine i HŠD-a s ograncima 

i same središnjice bez ogranaka, ono je pozitivno. U 

odnosu na plan, prihodi i troškovi ostvareni su sa 89 %, 

odnosno 88 %, no kada pridodamo očekivani prihod u 

rujnu a pristigao u listopadu, plan bi bio gotovo u potpunosti 

ostvaren, što znači još pozitivnije poslovanje. 

Indeksi planiranih i ostvarenih glavnih troškova kreću 

se oko 100, dok su ostali prilično ispod. U zapisniku ne 

prikazujemo uobičajeni tabelarne prikaze prihoda i troškova 

kao što to činimo kod godišnjeg izvješća, no članovi 

U.O. imali su ih u materijalima i nakon rasprave 

izvješća su jednoglasno prihvaćena. Upravni odbor donio 

je i odluku o isplati Božićnice zaposlenicima HŠD-a 

u visini 700,00 kn netto, koliko je nakon isplate Uskrsnice 

preostalo do zakonom određenih neoporezivih 

1.000,00 kn godišnje. Vrijednost boda, počevši od 1. 

prosinca 2000., određenje u iznosu od 18 kn bruto. Glede 

poslova za pripremu izvješća o godišnjem poslovanju, 

U.O. je izabrao Povjerenstvo za popis imovine i potraživanja 

u sastavu, mr. se. Mladen Stojković, predsjednik 

te Đurđica Belić i Ana Žnidarec, članice. 

Ad4) 

a) Raspravljen je prijedlog Programa rada za 2001. 

godinu. Ukazano je na činjenicu da je već i zbog restruktuiranja 

"Hrvatskih šuma" neminovna izmjena i 

Zakona o šumama. Neki posebno naglašavaju napad na 

čl. 70 ZOŠ-a, što bi bilo pogubno za šumarstvo, ali tada 

bi država morala dobro razmisliti o održavanju i zaštiti 

nekih šuma, odnosno o poslovima i područjima koja se 

financiraju iz tih sredstava. U šumarstvu svakako treba 

poticati širenje djalatnosti i korišćenja ostalih šumskih 

proizvoda, što je i predložena tema rasprave Općekorisne 

funkcije šuma i njihovo vrednovanje. Nakon rasprave 

po prijedlogu, prihvaćen je jednoglasno Program 

rada za 2001. godinu 

125

1. Kao i prošlih godina, potrebno je organizirati savjetovanja 

na teme aktualnih problema hrvatskoga 

šumarstva, a od toga jedno u okviru 105. redovite 

skupštine HŠD-a. Predložene su teme: 

- Zakon o šumama (koji se navodno radi, a što je 

u vezi sa restrukturiranjem "Hrvatskih šuma") 

- Gospodarenje šumama na kršu 

- Općekorisne funkcije šuma i njihovo vrednovanje 

- povezano za započetom raspravom glede 

zapošljavanja šumarskih djelatnika i razvoja 

vanjske usluge te poduzetništva u šumarstvu 

- Šuma - voda - zaštita okoliša 

- Primarna prerada drva - dio šumarstva? 

- Trajna aktivnost u procesu restruktuiranja "Hrvatskih 

šuma" (očekujemo da će biti potrebno 

još raspravljati na temu 104. skupštine HŠD-a 

Preustroj "Hrvatskih šuma" tijekom izrade, a i 

nakon sačinjenog prijedloga "preustroja" koji 

je u izradi). 

- Učinkovitija suradnja Ministarstva polj. i šumarstva 

s "Hrvatskim šumama" glede brže promjene 

zakona i podzakonskih akata. 

- Štete od divljači 

- Žirenje, pašarenje i brst u prirodnim šumskim 

ekosustavima 

- Potrebno je i potražiti odgovore na pitanja što 

je provedeno od zaključaka prethodno raspravljenih 

tema. 

Raspravljali smo na temu vodne naknade, te odnosa 

s tada DUZ PO a danas Ministarstvom zaštite 

okoliša i prostornog uređenja. Da li je problem 

vodne naknade podignut na višu razinu, i 

da li su ili će biti razlozi naznačeni u raspravi 

korišteni kao podloga našem Ministarstvu kako 

bi se izborilo za promjenu statusa šumarstva 

glede vodne naknade. Što je s prijedlozima za 

prijenos "imovine" bivših zemljišnih zajednica 

i imovnih općina na županije? Što se pak tiče 

Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređe- 

Program rada za 2001. godinu 

nja, da li se dolaskom nove vlasti i ustroja Ministarstva 

obistinjuju najavljena obećanja i očekivanja 

glede korektne i učinkovite suradnje? 

2. Organizirati obilježavanje 20. lipnja Dana hrvatskoga 

šumarstva na razini središnjice i ogranaka, a 

u okviru toga i natjecanje šumarskih radnika na lokalnoj 

i državnoj razini, gdje će u konačnici biti 

izabrana i hrvatska ekipa za svjetsko natjecanje 

2002. godine. 

3. Poduprijeti i financijski osigurati sudjelovanje članova 

HŠD-a na ALPE-ADRIA, 9. zimsko-športskom 

susretu šumara u Koruškoj i 33. Europskom 

šumarsko-nordijskom skijaškom natjecanju, Estonija, 

Oepää, 11-18. veljače 2001. god. 

4. Nastaviti i proširiti domaću interdisciplinarnu suradnju, 

i međunarodnu šumarsku (pa i interdisciplinarnu) 

suradnju. 

5. Posebno više raditi na stručnom i moralnom liku 

članstva. 

6. Više i agresivnije raditi na svim područjima promidžbe 

šumarstva, pazeći pritom da bude najprije 

"prihvatljivo čisto ispred naših vrata". 

7. Nastaviti s redovitim tiskanjem znanstveno-stručnog 

i staleškog glasila Šumarski list, raditi na pretisku 

monografije Silvae nostrae Croatiae, na publikacijama 

sa savjetovanja, oživiti rad na izradi 

Šumarskog priručnika i si. 

8. Uz redovito održavanje nastaviti uređenje Hrvatskoga 

šumarskog doma - nakon dovršenja hidroizolacije 

dijela podrumskog prostora (istočni dio) 

u tzv. "Šumarskom klubu" prići uređenju podova 

(nabavka kamenih i keramičkih pločica - prema 

odabiru i ponudi 93.967,85 + PDV 20.672,93= 

114.640,78 kn plus ugradnja) i još potrebne stolarije 

(5 vrata oko 52.000,00 kn), ličenju zidova i 

dovršenju ugradnje pripremljene elektro opreme, 

te početi prikupljati financijska sredstva za obnovu 

fasade, daljnju hidroizolaciju i izmjenu prozora 

zapadnog dijela podrumskog prostora. 

b) Financijski plan s ograncima za 2001. godinu. 

SADRŽAJ 

A PRIHODI 

1. Prihodi od prodaje i pretplate Šumarskog lista, separata i oglasa 

2. Prihodi od dotacija 

3. Prihodi od zakupnina 

4. Ostali prihodi 

5. Prihodi od članarina i naknada 

UKUPNO PRIHODI 

Planirano 

470.000 

70.000 

1.350.000 

50.000 

628.000 

2.568.000 

126

BTROŠKOVI 

I MATERIJALNI TROŠKOVI 

1. Potrošen materijal za redovitu djelatnost 

2. Potrošena energija 

II TROŠKOVI USLUGA 

3. Prijevozne usluge 

'4. Usluge održavanja 

5. Intelektualne i osobne usluge 

6. Komunalne usluge 

7. Grafičke usluge (Šumarski list i dr.) 

III TROŠKOVI ZA ZAPOSLENE 

8. Plaće, naknade, porezi, prirezi i doprinosi 

9. Ostali izdaci za zaposlene 

IVTROŠKOVI POSLOVANJA-NEMATERIJALNI 

10. Dnevnice za službena putovanja i putni troškovi 

11. Dnevnice i troškovi vanjskim suradnicima 

12. Troškovi reprezentacije 

13. Premije osiguranja 

14. Bankovne usluge i troškovi ZAP-a 

V OSTALI TROŠKOVI POSLOVANJA 

15. Troškovi za stručno obrazovanje, savjetovanje i stručne ekskurzije 

16. Troškovi za stručnu literaturu i stručna glasila 

17. Ostali nematerijalni troškovi 

UKUPNO TROŠKOVI 

Nakon kratke rasprave financijski plan HŠD-a s 

ograncima i bez ogranaka jednoglasno je prihvaćen. 

Određen je i blagajnički maksimum u iznosu od 

2.000,00 kn. U dogovoru s odvjetnicima potrebno je riješiti 

pitanje duga korisnika poslovnog prostora, koji ili 

u cijelosti ili djelomično ne plaćaju korišćenje toga prostora, 

a troškovi PDV padaju na teret HŠD-a i predstavljaju 

trošak u poslovanju. 

Ad 5) Glavni urednik Šumarskog lista izvijestio je 

članove Upravnog i Nadzornog odbora o tiskanju 

časopisa broj 9-10, tiskanog početkom studenoga, kojeg 

su već svi dobili, a br. 11-12, kao i nekoliko prethodnih 

godina izaći će iz tiska pred Božić, čime će i ove godine 

biti uspješno završena ova zadaća. 

90.000 

25.000 

68.000 

400.000 

70.000 

40.000 

562.000 

570.000 

15.000 

44.500 

15.000 

185.000 

20.000 

40.000 

213.500 

55.000 

155.000 

2.568.000 

Slijedio je kratki pregled članaka i napisa po strukturi, 

sa zaključkom izvjestitelja kako s brojem znanstveno-stručnih 

članaka možemo biti zadovoljni, ali ne 

i sa strukkturom, jer iz nekih područja ima premalo članaka. 

Detaljnije izvješće treba očekivati u redovitom 

godišnjem izvješću o poslovanju HŠD-a. 

Uz Akademiju šumarskih znanosti koja je nositelj zadatka 

i HŠD pripomaže izradi Monografije o jeli. Glede 

pretplate za Š.L. u 2001. godini, U.O. donosi odluku da 

pretplata za Šumarski list ostaje nepromijenjena. 

Ad. 6) Pod ovom točkom dnevnog reda nije bilo rasprave, 

pa su nazočni krenuli na društvenu večer u hotel 

"Nehaj" (prikaz obilježavanja već navedenih obljetnica 

u Š.L. 11-12/2000). 

Zapisnik sastavio 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. 

Predsjednik HŠD-a 

Prof. dr. sc. Slavko Matić, v.r. 

127

IN MEMORIAM 

PROF. DR. SC. BRANKO MIHAĆ (1911 - 2000) 

Početkom studenog 2000. godine, 

redove šumarskih znanstvenika 

i profesora Šumarskog fakulteta 

Univerziteta u Sarajevu, napustio je 

prof. Branko M i h a ć, redovni profesor 

u mirovini. 

Daleke 1911. godine rođenje u 

Sarajevu, gdje je proveo cijeli životni 

i radni vijek. Osnovno školovanje 

i gimnaziju završio je u Sarajevu. 

Poslije mature upisao je studij 

šumarstva na Šumarskom fakultetu 

Univerziteta u Beogradu, koji je završio 

1936. g. 

U šumarskoj operativi Bosne i 

Hercegovine uglavnom je radio na 

poslovima visokogradnje u oblasti 

drvne industrije. K.ao istaknuti stručnjak 

izabran je za docenta na Šumarskom 

odsjeku Poljoprivrednošumarskog 

fakulteta u Sarajevu 

1950. g., za predmet Šumska transportna 

sredstva. Upisuje Tehnički 

fakultet u Zagrebu, studij građevine, 

na kojem je 1951. g. diplomirao 

odsjek - konstrukcijski smjer. 

Titulu doktora šumarskih znanosti 

stekao je na Šumarskom fakultetu 

Univerziteta u Beogradu 1963. 

g., obranivši disertaciju pod naslovom 

"Upotrebljivost kratkih pilanskih 

sortimenata za izradu lepljenih 

nosača uz primjenu domaćih 

ljepila". 

Tijekom 26 godina nastavnoznanstvenog 

rada, biranje u zvanja 

izvanrednog te redovitog profesora 

na istom predmetu. Bio je i šef Katedre 

za šumske gradnje, Katedre za 

iskorišćivanje šuma te šef Zavoda 

za iskorišćivanje šuma. 

Brojne su generacije studenata 

šumarstva, koje su od prof. Mihaća 

upile temeljna saznanja iz područja 

transporta drveta te projektiranja, 

gradnje i održavanja šumskih prometnica. 

Istodobno je bio i dugogodišnji 

suradnik PP "Šumaprojekt" Sarajevo. 

Rijetki su projekti ovog poznatog 

projektantskog biroa koji su 

realizirani, a da u njima nije sudjelovao 

prof Mihać. Bio je i stalni suradnik 

Jugoslavenskog poljoprivredno-šumarskog 

centra u Beogradu. 

Suvremenik je eminentnih profesora, 

Klemenčiča i Flögl-a, čije je 

naučno i stručno dijelo nastavio zajedno 

s profesorima Simonovićem i 

Lovrićem. 

Prof. Mihać, autor je brojnih dijela 

iz oblasti šumskih komunikacija 

i transporta drveta. Njegovo odlično 

poznavanje svjetskih jezika 

omogućilo mu je aktivno sudjelovanje 

na brojnim međunarodnim 

skupovima. Preveo je značajna dijela 

iz iste oblasti s njemačkog, engleskog 

te švedskog jezika. 

Za cijelokupni naučni i stručni 

opus te nastavni rad dobio je brojna 

domaća i strana priznanja. 

Rezimirajući njegovo dijelo, s 

ponosom možemo reći da smo u 

svojoj sredini imali profesora, čiji 

je veliki doprinos u osnivanju i razvoju 

šumarskog fakulteta Univerziteta 

u Sarajevu. 

Njegovim odlaskom, otišao je 

još jedan iz generacije prvih profesora 

Šumarskog fakulteta u Sarajevu 

i starih sarajevskih intelektualaca. 

Nama, njegovim suradnicima i 

štovateljima, brojnim šumarskim 

stručnjacima Bosne i Hercegovine i 

šire, ostaje zadovoljstvo da ga se 

sjećamo kao nadasve dobrog i plemenitog 

čovjeka, uvijek spremnog 

za pomoć i suradnju, jednom rječju 

istinskog čovjeka i džentlmena. 

Za sve učinjeno trajno 

smo mu zahvalni. 

Dr. sc. Vladimir Eškerica 

128

UPUTE AUTORIMA 

Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz podniëja 

šumarstva, primame preradu drvu, zaštita prirode, 

lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja, 

savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz 

domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje 

iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje 

šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se 

odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i 

crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva, 

te radove Hrvatskoga šumarskog društva. 

Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju 

zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i 

sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni 

članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak) 

na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih 

razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaključke 

razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba 

biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom 

na papiru formata A4. 

Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg: 

- Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi 

članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 

stranice napisane s proredom na papiru formata A4. 

- U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati 

ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što 

omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene 

spoznaje iz određenog područja šumarske struke i 

prakse. 

- Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih 

stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice, 

crteži, slike...), što znači do 16 stranica s proredom 

na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima 

Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove 

nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost 

opravdavaju. 

- Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati 

sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se radi 

o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote) 

navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan. 

Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom, 

metodološkim napomenama, raspravom, 

rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika 

i tablica, treba napisati i na engleskom ili njemačkom 

jeziku. 

- Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom, 

dok se fusnote u tekstu označavaju redosljedom 

arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice 

gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju 

se malim slovima i navode se odmah iza tablica. 

- Za upotrcbljene oznake treba navesti nazive fizikalnih 

veličina, dok manje poznate fizikalne veličine 

treba posebno objasniti u jednadžbama i si. 

- Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu 

nuumljivi boa čitanja teksta i obilježiti ih brojevima 

kako slijede. 

- Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno 

od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora 

i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu 

biti u omjeru 2:1. 

- Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i 

brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake 

fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne 

i kontrastne. 

- Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost 

članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima. 

- Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu 

na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo: 

1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski 

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 

2. Prpić, B., Komlenović, N., Seletković, 

Z. 1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski 

list 5-6, str. 195-215. 

- Pored punog imena i prezimena autora treba 

navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., 

mr., dipl. ing....). 

- Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s 

pomoću nekog od tzv. vvordprocesora na osobnom 

računalu sukladnom s IBM, te tako uređeni 

rukopis predati na disketi 3.5". 

- Potpuno završene i kompletne članke (disketu, 

tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva. 

Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani 

jezik. 

- Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg 

područja na mišljenje u zemlji, a za 

znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. 

-Autori koji žele separate - posebne pretiske svojih 

članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa. 

Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne 

može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se 

može naručiti 20 separata. 

- Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz 

rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa, 

JMBG, adresu i općinu stanovanja. 

Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA 

Zagreb, Trg Mažuranića 11 

Telefon: 48 28 477, 48 28 359 

Telefax: 48 28 477 

E-mail: hrvatsko-sumarsko-drustvo@zg.tel.hr 

WEB stranica: www.hrsume.hr/sumlist

Å UMARSKI LIST 1-2/2001 - HÅ D

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?