Å UMARSKI LIST 3-4/1988

vjeku neophodan. Šuma je isto tako i preduvjet za opstanak brojnih biljnih
i životinjskih vrsta koje nam trebaju danas i u budućnosti (genofond).
Šuma je obnovljivo prirodno bogatstvo neprocjenjive ekološke i vrlo značajne
privredne vrijednosti, lako šuma ima veliku ekološku i socijalnu vrijednost,
koja visoko prelazi njenu sirovinsku vrijednost, ona je u nas shvaćena
kao proizvodno osnovno sredstvo. Svi koji gospodare šumama (društvenom
i pravatnom šumom, a često i zaštićenom šumom) čine to na osnovi privrednog
računa, što često vodi njenoj devastaciji. Suma gubi ekološku i privrednu
funkciju {stanjene drvne zalihe), a iz godine u godinu sve manje se
ulaže u jednostavnu biološku reprodukciju što predstavlja osiromašenje prirode
velikih razmjera i sigurno vodi u ekološku katastrofu. Ovome doprinosi
i današnje propadanje šuma koje se pojavilo u većem dijelu Evrope i
Sjeverne Amerike i zahvaća naše šume sve većim intenzitetom.
Briga o održavanju šumskih ekosistema, dakle o opstanku šume, prepuštena
je uspješnosti poslovanja šumarstva. Navedena uspješnost ovisi o veličini
i kvaliteti etata, a posebno o uspješnosti poslovanja prerade drva koja
koristi drvnu sirovinu. Cijene se dogovaraju, a kako je uspješnost prerade
drva prosječno slaba, iznosi koje šumarstvo dobiva za drvnu sirovinu ne pokrivaju
troškove jednostavne biološke reprodukcije šuma. Prerada drva u SR
Hrvatskoj je danas prekapacitirana (stalan pritisak na povećanje etata), zastarjela
i bez inženjerskog kadra. Gledano ekološki prerada drva, izuzev kemijske
je vrlo čista industrija pa je njen razvoj poželjan. Potrošnja energije
u preradi drva je vrlo racionalna. Tako se za proizvodnju čelika troši 24
puta, aluminijuma 126 puta, a plastike 6 puta više energije po težinskoj jedinici
nego li za preradu drva.
Svaki pokušaj da se iz već iscrpljenog šumskog fonda uloži u modernizaciju
prerade drva vodi brzoj devastaciji šume, odnosno gubitku njene e-
kološke, socijalne i neposredne gospodarske (sirovinske) funkcije. Devastiranjem
šumskih ekosistema ugrožavamo kako proizvodnu tako i samoregidacijsku
funkciju šume, pa više ne možemo govoriti o šumi kao obnovljivom
prirodnom bogastvu većo njenim degradacijskim oblicima (negativna sukcesija).
Sudbina šume ne bi smjela biti povezana samo uz šumarstvo ili preradu
drva niti uz trenutačno gospodarsko stanje društva.
Nestankom osnovnih ekoloških funkcija šume (hidrološka, vodoopskrbna,
protiverozijska i klimatska) povećavaju se opći izdaci za saniranje šteta od
poplava, za traženje novih vodoopskrbnih rješenja i pojavljujiL gubici u elektroprivredi,
vodoprivredi, zdravstvu i dr. što vodi osiromašenju sveukupne,
društvene zajednice.
Brigu o šumskom fondu treba odmah, preko odgovarajućih stručnih službi
preuzeti društvena zajednica Republike (sva privreda i sve stanovništvo).
Društveno upravljanje šumom sastojalo bi se iz podmirenja svih troškova jednostavne
biološke reprodukcije te u raspolaganju drvnom sirovinom koju proizvode
šumski ekosistemi uz održavanje, a tamo gdje ne postoji, uz postizanje
biološke ravnoteže. Ako ovaj korak ne učinimo odmah, šumi prijeti, uz pojavu
propadanja radi industrijske polucije, sve teža devastacija koja se neće moći
ispraviti kroz više stoljeća.
102