Mihovil Rismondo - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

Mirovinsko osiguranje 

na temelju kapitalizacije 

i strukovna mirovinska 

osiguranja te mogu}nosti 

njihova razvoja u Hrvatskoj 

~lanci 

Mihovil Rismondo 

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje 

Sa‘etak 

Pod strukovnim mirovinskim osiguranjem podrazumijeva se posebno, ~esto 

nazivano dodatno mirovinsko osiguranje, obvezno ili dobrovoljno, koje se provodi 

kao jedino, a ~e{}e uz obvezno (javno) mirovinsko osiguranje generacijske 

solidarnosti. Svrha mu je osiguranje dodatne za{tite od rizika karakteristi~nih 

pojedinim profesijama, ili dodatne za{tite u sklopu mirovinskog osiguranja 

odre|ene skupine zaposlenih ili pripadnika samostalnih djelatnosti. Strukovna 

mirovinska osiguranja privatne naravi razvijala su se u Europi usporedno sa 

zakonom uspostavljenim javnim mirovinskim osiguranjem i olak{avala njegovo 

financiranje, osiguravaju}i dodatna davanja ili potpunim nadomje{tanjem davanja 

iz javnog sustava. 

U Hrvatskoj su nakon 1945., u okviru tada{njega socijalisti~koga dr‘avnog 

ure|enja i jedinstvenog sustava mirovinskog osiguranja, ostala samo neka 

obilje‘ja prija{njih strukovnih osiguranja _ posebni propisi o mirovinskom 

osiguranju za pripadnike vojske i unutarnjih poslova, te u sklopu sta‘a osiguranja 

s pove}anim trajanjem. 

Nakon 2002. otvorila se mogu}nost ponovnog uvo|enja i razvijanja strukovnih 

mirovinskih osiguranja u Hrvatskoj, osnivanjem zatvorenih dobrovoljnih 

mirovinskih fondova u okviru tzv. tre}ega dobrovoljnog stupa mirovinskog 

sustava. S obzirom na kandidaturu za priklju~ivanje Europskoj uniji, trebat }e 

uskladiti hrvatsko zakonodavstvo sa zakonodavstvom Unije o strukovnim mirovinskim 

osiguranjima i osigurati ostale uvjete za njegov razvoj u Hrvatskoj. 

1. Uvodne napomene i pojam 

strukovnoga mirovinskog 

osiguranja 

Strukovno mirovinsko osiguranje 

nije novina na podru~ju mirovinskog 

osiguranja. Ova vrsta mirovinskog osiguranja 

postoji i provodi se prakti~no 

od kada i postoji ovo osiguranje, kao 

jedna od grana socijalnog osiguranja, 

u kojoj se osiguravaju dugoro~na davanja 

u povodu rizika starosti, invalidnosti 

i smrti, {to zna~i da se strukovno 

mirovinsko osiguranje provodi ve} 

du‘e od jednog stolje}a. Najstariji primjer 

ove vrste mirovinskog osiguranja, 

bez sumnje, je rudarsko mirovinsko 

osiguranje, s vjerojatno najdu‘om tradicijom 

u Europi, pa i u Hrvatskoj, ~iji 

po~eci se‘u duboko u XIX stolje}e (1). 

Pod strukovnim mirovinskim osiguranjem 

podrazumijeva se posebno, 

~esto puta zvano i dodatno mirovinsko 

osiguranje, obvezne ili dobrovoljne 

naravi, koje ne provodi kao jedino, 

a ~e{}e uz obvezno (javno) zakonom 

uvedeno mirovinsko osiguranje generacijske 

solidarnosti, sa svrhom za- 

{tite od rizika karakteristi~nih pojedinim 

profesijama ili sa svrhom dodatne 

za{tite unutar mirovinskog osiguranja 

19

odre|ene skupine zaposlenih ili pripadnika 

samostalnih djelatnosti. 

Strukovna mirovina osiguranja, kao 

mirovinska osiguranja privatne naravi, 

razvila su se usporedno sa zakonom 

uspostavljenim mirovinskim osiguranjem, 

i to od strane poslodavaca, 

zaposlenih ili jednih i drugih zajedno, 

radi dodatne za{tite zaposlenih unutar 

mirovinskog osiguranja i za{tite od rizika 

specifi~nih odre|enim skupinama 

zaposlenih. Ona su s vremenom 

sve vi{e dobivala na va‘nosti, ne samo 

zbog osiguranja dodatne socijalne 

sigurnosti zaposlenih u mirovini, nego 

i zbog toga da dr‘avi olak{avaju financiranje 

mirovinskog osiguranja, osiguravaju}i 

dodatna davanja uz postoje}i 

javni mirovini sustav a u nekim 

slu~ajevima, potpuno nadomje{tavaju}i 

javno mirovinsko osiguranje (2). 

Strukovna mirovinska osiguranja 

razvila su se u Zapadnoj Europi, osobito 

nakon II. svjetskog rata do te 

mjere da ih se danas smatra integralnim 

dijelom socijalne sigurnosti gra- 

|ana koja se ostvaruje u sklopu mirovinskog 

osiguranja (3). Valja napomenuti 

da ovoj vrsti osiguranja posljednjih 

godina tako|er pridaje va‘nost 

i nastoji ga urediti svojom regulativom i 

Europska unija (ranije Europska ekonomska 

zajednica) (4). U tome smislu, 

ono je u sklopu te me|unarodne asocijacije 

definirano u jednoj njezinoj 

direktivi na sljede}i na~in: «Smatraju 

se kao strukovni sustavi socijalnog 

osiguranja sustavi, kojima se ne 

upravlja na temelju Direktive 79/7/ 

EEZ, a koji imaju za svrhu da zaposlenima 

i pripadnicima samostalnih djelatnosti 

grupiranih u sklopu nekog 

poduze}a, skupine poduze}a ili nekog 

strukovnog, me|ustrukovnog ili 

gospodarskog sektora osiguraju davanja 

sa svrhom upotpunjavanja davanja 

iz sustava socijalnog osiguranja 

uvedenih zakonom ili njihove 

zamjene, bez obzira na to da li je 

uklju~ivanje u te sustave obvezno ili 

dobrovoljno» (5). 

S obzirom na to da se ovaj oblik 

mirovinskog osiguranja javlja kao 

strukovno ili kao dodatno osiguranje, 

u njegovu definiranju su se pojavile 

odre|ene dvojbe, budu}i da se u nazivu 

«strukovno» vi{e tendira tome da 

se ovaj oblik mirovinskog osiguranja 

uredi u sklopu odre|ene struke (profesije), 

njezine organizacije i potreba, 

a naziv «dodatno» tome da svrha ovoga 

oblika mirovinskog osiguranja bude 

osiguravanje dodatnih davanja uz 

davanja koja se ostvaruju u sklopu ve} 

postoje}ega obveznoga mirovinskog 

osiguranja. 

Ove dvojbe je za uporabu unutar 

Europske unije razrije{ila Europska 

komisija, jednom svojom izjavom, na 

sljede}i na~in: 

»U ovome priop}enju, a budu}i da 

se radi o mirovinskim sustavima, izrazi 

«dodatni» ili «strukovni» smatraju se 

sinonimima, u onoj mjeri u kojoj su 

mirovine u pravilu vezane uz dohodak 

iz rada i slijedom toga, uz neku strukovnu 

djelatnost. Svim ovim sustavima 

zajedni~ko je da su uspostavljeni 

na inicijativu privatnog sektora, a ne 

dr‘ave, suprotno od zakonom uspostavljenih 

sustava socijalnog osiguranja. 

Dodatni sustavi se ipak smatraju 

sustavima koji su sastavni dio 

nacionalnog sustava socijalnog osiguranja, 

u mjeri u kojoj njihova davanja 

nadomje{}uju ili dopunjuju davanja iz 

zakonom uspostavljenih sustava« (6). 

U tome smislu, u ovome radu }emo 

se koristiti izrazom «strukovno mirovinsko 

osiguranje» koji obuhva}a i 

dodatno mirovinsko osiguranje. 

Polaze}i od okvira sadr‘anih u navedenoj 

definiciji i izjave u sklopu Europske 

unije, mogu se zapaziti sljede- 

}e karakteristike strukovnih mirovinskih 

osiguranja koje ih ~ine razli~itim 

od zakonom uvedenih javnih mirovinskih 

sustava i to: 

_ ova osiguranja nisu uspostavljena 

voljom vlasti, tj. zakonom ve} drugom 

pravnom regulativom (kolektivni 

ugovori i dr.), iako zakonom 

mogu biti ure|eni uvjeti za njihovo 

poslovanje i provedbu, 

_ ova osiguranja ne obuhva}aju ukupno 

radno stanovni{tvo, ve} pojedine 

njegove skupine s nekim zajedni~kim 

obilje‘jima, koja proizlaze iz 

njihova rada, odnosno djelatnosti, 

_ ova osiguranja ne moraju biti obvezna, 

nego mogu biti i dobrovoljne 

naravi, 

20

Mirovinsko osiguranje 

Strukovno (dodatno) 

generacijske solidarnosti 

mirovinsko osiguranje 

Obveznost na Postoji za sve osiguranike Zavisi od pravila kojima je ure|eno 

osiguranje 

strukovno (dodatno) mirovinsko 

osiguranje 

Dobrovoljnost Postoji samo za produ‘avanje Mogu}a 

osiguranja 

prestalog osiguranja 

Povrat doprinosa ili U pravilu ne postoji, a ako je mogu- Mogu}i 

isplata kapitaliziranog }e, onda samo ako za to postoji 

davanja 

odre|en javni interes (za strance 

u SR njema~koj, na primjer). 

Zakonsko ure|ivanje U cijelosti zakonom i Djelomi~no zakonom, a mogu}e 

podzakonskim aktima 

je i drugim propisima (kolektivni 

ugovor i dr.) 

Osiguranici U pravilu, sve osobe u radnom Pripadnici odre|ene skupine 

odnosu i pripadnici samostalnih osiguranika, sa zajedni~kim 

djelatnosti 

obilje‘jem (poduze}e, privredna 

ili profesionalna djelatnost) 

Nositelj U pravilu, jedinstven za sve Poseban nositelj za skupinu 

osiguranike 

osiguranika za koju se uspostavlja 

strukovno mirovinsko osiguranje 

Prava (davanja) Jednaka za sve osiguranike, Ostvaruju se kao dodatna u 

pod jednakim uvjetima 

odnosu na prava iz mirovinskog 

osiguranja generacijske solidarnosti 

ili cjelovita za skupinu za koju 

su uspostavljena 

Financiranje Iz teku}e prikupljanih doprinosa Iz kapitaliziranih doprinosa (~e{}e) 

i/ili iz dr‘avnog prora~una ili iz teku}e prikupljanih doprinosa 

(rje|e) 

Sudjelovanje dr‘ave u Mogu}e u cijelosti (tzv. nekontri- Dr`ava ne sudjeluje, osim ako je 

financiranju butivni sustavi) djelomi~no, za ona, kao poslodavac, uspostavila 

davanja nepokrivena doprinosima ovaj oblik mirovinskog osiguranja 

Upravljanje Samouprava, uz i bez sudjelova- Upravljanje od strane onih koji 

nja dr‘ave ili dr‘avno uspravljanje pla}aju doprinose, uz dr‘avni 

nadzor poslovanja nositelja 

osiguranja 

_ ova osiguranja provode posebni 

nositelji mirovinskog osiguranja, 

_ ova osiguranja postoje i provode se, 

u pravilu, kao dodatna uz obvezno 

mirovinsko osiguranje koje je uvedeno 

i provodi se na temelju zakona 

te, za razliku od obveznoga javnoga 

mirovinskog osiguranja, koje se financira 

teku}im doprinosima ili iz 

prora~una, ova se osiguranja ~e{}e 

financiraju kapitalizacijom, {to ne 

isklju~uje i njihovo financiranje 

teku}im doprinosima. 

[to se ti~e same obveznosti ili dobrovoljnosti 

strukovnih mirovinskih 

osiguranja, ~esto puta su ona bila uspostavljena 

kao dobrovoljna (na temelju 

kolektivnog ugovora, na primjer) 

da bi se kasnije razvila u obvezna, tako 

da su obuhvatila sve zaposlene koji su 

postali ~lanom nekoga sindikata ili se 

zaposlili kod odre|enog poslodavca. 

Polaze}i od toga, mogu se uo~iti 

sljede}e razlike u modelu strukovnih, 

mirovinskih osiguranja u odnosu na 

tradicionalni model mirovinskog osiguranja 

generacijske solidarnosti, koji 

se zasniva i provodi na zakonu. 

2. Strukovna mirovinska 

osiguranja u Hrvatskoj 

do kraja 2001. godine 

Na podru~ju Hrvatske, strukovna 

mirovinska osiguranja su postojala i 

provodila se do 1945., kada je, primjereno 

tada{njem ustavnom ure|enju 

i socijalnoj politici¸do{lo do njihova 

nestajanja u op}em obveznome javnome 

mirovinskom osiguranju (7), 

koje se, kao takvo provodilo u Hrvatskoj 

do kraja 1998. godine, kada je 

uveden postoje}i troslojni mirovinski 

sustav, koji se sastoji od obveznoga 

mirovinskog osiguranja generacijske 

21

solidarnosti, obveznoga mirovinskog 

osiguranja na temelju individualne 

kapitalizirane {tednje i dobrovoljnog 

mirovinskog osiguranja na temelju individualne 

kapitalizirane {tednje (8). 

Iako je socijalisti~ki sustav na jedinstven 

i gotovo jednaki na~in bio 

uredio mirovinsko osiguranje nakon 

1945., ipak su u njemu bila ostala neka 

obilje‘ja strukovnih mirovinskih osiguranja, 

i to: 

_ u obliku posebnih zakonskih odredaba 

za ostvarivanje prava iz mirovinskog 

osiguranja nekih kategorija 

osiguranika, koje su ta prava ostvarivale 

uz odre|ene pogodnosti u 

odnosu na ostale osiguranike (pripadnici 

vojske i unutarnjih poslova, 

te pripadnici samostalnih djelatnosti 

i poljoprivrednici (9), i 

_ u obliku instituta sta‘a osiguranja s 

pove}anim trajanjem, na temelju 

kojega su odre|ene skupine zaposlenih 

ostvarivale pravo na starosnu 

mirovinu uz sni‘avanje dobne granice 

za tu mirovinu i uz obra~un 

mirovine na temelju vi{e ura~unatog 

mirovinskog sta‘a, nego {to je 

to bilo u stvarnosti (10). 

Od 1999. godine kada je u Hrvatskoj 

po~ela provedba tzv. male mirovinske 

reforme, nestalo je posebnih 

nositelja mirovinskog osiguranja obrtnika, 

ugostitelja i prijevoznika, kao i 

individualnih poljoprivrednika, koji su 

i u pravima iz mirovinskog osiguranja 

u cijelosti izjedna~eni s ostalim osiguranicima 

(zaposlenima). Jedino je kod 

poljoprivrednika ostalo ograni~enje u 

pogledu prava na temelju invalidnosti, 

kod kojih se primjenjuje ne{to druk~ija 

definicija gubitka radne sposobnosti 

i nema mogu}nosti utvr|ivanja profesionalne 

nesposobnosti za rad (11). 

S druge strane, u mirovinskom osiguranju 

generacijske solidarnosti 

ostala su obilje‘ja strukovnih osiguranja 

u obliku sta‘a osiguranja s pove- 

}anim trajanjem i posebnog zakona o 

pravima iz mirovinskog osiguranja 

djelatnih vojnih osoba (za pripadnike 

vojske) i ovla{tenih slu‘benih osoba 

(za pripadnike policije), me|utim, nositelj 

toga osiguranja je jedinstven za 

sve osiguranike na ovoj razini mirovinskog 

osiguranja _ Hrvatski zavod 

za mirovinsko osiguranje (12). Na taj 

je na~in, iako je za to bila prilika, prigodom 

pripreme i po~etka provedbe 

reforme u mirovinskom osiguranju 

generacijske solidarnosti propu{tena 

mogu}nost da se na toj razini mirovinskog 

sustava uvedu strukovna osiguranja, 

s posebnim nositeljima i zapravo 

je u tom pogledu sa~uvan model 

mirovinskog osiguranja koji je 

funkcionirao i prije 1999. godine. Ne 

ulaze}i u ovome ~asu u razloge za 

takovo ure|ivanje obveznoga mirovinskog 

osiguranja na temelju generacijske 

solidarnosti, u kojima su tako- 

|er mogu}a i provode se strukovna 

mirovinska osiguranja s posebnim nositeljima 

(13), ovdje }emo samo zaklju~iti 

da su nakon 1999. ostala obilje‘ja 

strukovnog mirovinskog osiguranja 

samo u institutu sta‘a osiguranja 

s pove}anim trajanjem (u ograni~enom 

opsegu u odnosu na stanje do 

1998. i s promijenjenim postupkom za 

utvr|ivanje radnih mjesta na kojima 

se sta‘ ra~una s pove}anim trajanjem) 

i u posebnom zakonu za ostvarivanje 

prava iz mirovinskog osiguranja za 

pripadnike vojske i policije, u kojemu 

se, pored elemenata strukovnog osiguranja, 

mije{aju i elementi mirovinskog 

osiguranja za pripadnike dr‘avne 

uprave, koji, budu}i da dr‘ava ima 

za to odre|en interes (osiguravanje 

njezine vanjske i unutra{nje sigurnosti), 

svoja prava iz mirovinskog osiguranja 

tradicionalno ostvaruju pod povoljnim 

uvjetima u odnosu na ostale 

osiguranike, ~esto puta u zatvorenom 

mirovinskom sustavu i (naravno) uz 

financiranje iz dr‘avnog prora~una. 


osiguranja u nekim europskim 

dr‘avama 

Kao {to je na po~etku ve} kazano, 

strukovna mirovinska osiguranja su se 

u Europi razvila osobito nakon II. 

Svjetskog rata, tj. u posljednjoj polovici 

XX. stolje}a, koja je i ina~e karakteristi~na 

po rastu i {irenju mirovinskog 

osiguranja (i ostalih podru~ja socijalnog 

osiguranja) u svijetu tako da je taj 

vijek dobio i epitet «socijalni vijek». Za 

potrebe ovoga rada, ovdje }emo se 

osvrnuti i na neka sustavna rje{enja 

22

strukovnih mirovinskih osiguranja u 

nama po sli~nosti i pravnom sustavu 

najbli‘oj SR Njema~koj, Austriji, Italiji 

i Sloveniji, koja je tako|er u sklopu 

svoje mirovinske reforme nedavno 

u~inila korak prema ustrojavanju ovog 

oblika mirovinskog osiguranja, ure|uju}i 

svoje zakonodavstvo tako da se u 

njemu mogu razviti strukovna mirovinska 

osiguranja. 

SR Njema~ka 

U ovoj dr‘avi u postoje}em mirovinskom 

osiguranju generacijske solidarnosti 

provodi se odvojeno mirovinsko 

osiguranje rudara, obrtnika, pomoraca 

i starosno osiguranje poljoprivrednika 

(14). Osim toga, u toj dr‘avi 

veoma se koristi provedbe i mogu}- 

nost dodatnoga mirovinskog osiguranja 

u poduze}ima (grupacijama zaposlenih), 

a na temelju kolektivnih 

ugovora (15). 

Procjenjuje se da op}i mirovinski 

sustav u SR Njema~koj svojim korisnicima, 

nakon 45 godina mirovinskog 

sta‘a, osigurava oko 70% posljednje 

~iste zarade. Zbog toga, dodatnim 

mirovinskim sustavom treba osigurati 

razliku izme|u 70% i 90% zarade. 

Njema~ko dodatno mirovinsko osiguranje 

zasnovano je na dobrovoljnosti 

pristupanja, a provodi se u poduze}ima 

odnosno grupacijama zaposlenih. 

Valja napomenuti da njema~ki 

poslodavci u tom osiguranju tako|er 

vide svoj interes, stimuliraju}i njime 

svoje zaposlene na vjernost poduze- 

}u. U tu svrhu mogu dodatnim mirovinskim 

osiguranjem obuhvatiti sve ili 

samo neke skupine svojih zaposlenih. 

Postoji vi{e na~ina za organiziranje 

dodatnoga mirovinskog osiguranja u 

SR Njema~koj. Prvi je da poduze}e 

samo formira svoje vlastito dodatno 

mirovinsko osiguranje i u tu svrhu osigurava 

sredstva, uklju~uju}i tu i obveznu 

rezervu. Druga mogu}nost jest 

formiranje posebnih neovisnih blagajna 

za jedno poduze}e ili vi{e poduze- 

}a, koje njihovim zaposlenima osiguravaju 

dodatnu mirovinu. U slu~aju 

nezadovoljstva korisnika mirovine odre|enim 

davanjem, on se mo‘e radi 

za{tite prava, obratiti radnom sudu za 

za{titu. Sudska presuda u takvom se 

slu~aju izvr{ava izravno kod poslodavca. 

Radi sigurnosti, te se blagajne 

moraju reosigurati. Tre}i je na~in osiguravanje 

dodatne mirovine kod blagajna 

koje su organizirane kao 

udru‘enja za uzajamno osiguranje (na 

na~elu ‘ivotnog osiguranja) i koje posluju 

kao neprofitne organizacije. Te 

blagajne otvorene su poslodavcima i 

zaposlenima, a njihovo poslovanje 

nadzire dr‘ava. I kona~no, ~etvrta mogu}nost 

je da poslodavac zaklju~i 

ugovor o ‘ivotnom osiguranju u korist 

svojega zaposlenoga i/ili ~lana njegove 

obitelji, zavisno od obuhvata rizika 

koji se ‘eli posti}i. 

Smatra se da }e u idu}em stolje}u 

SR Njema~ka zbog nepovoljnih demografskih 

kretanja (pove}anje starijeg 

stanovni{tva), koja }e pogoditi op}i 

obvezni mirovinski sustav i dodatni 

mirovinski sustav zapasti u te{ko}e. 

Italija 

U sklopu reforme mirovinskog osiguranja, 

provedene devedesetih godina 

pro{loga stolje}a u Italiji, u toj je 

dr‘avi dodatno mirovinsko osiguranje 

uvedeno zakonom od 1993. godine, 

koji se provodi od 1995. godine (16). 

Njime mogu biti obuhva}eni radnici, 

namje{tenici i pripadnici samostalnih 

djelatnosti, a samo osiguranje zasniva 

se na na~elu dobrovoljnosti. Osiguranje 

se provodi preko mirovinskih 

fondova koji se formiraju za jedno 

poduze}e, skupinu poduze}a ili grupaciju 

zaposlenih, odnosno pripadnika 

samostalnih djelatnosti. Mirovinski 

fond mo‘e poslovati samostalno ili 

u sklopu poduze}a. U ovom drugom 

slu~aju zakon predvi|a odvojeno poslovanje 

radi za{tite sredstava namijenjenih 

isplati dodatnih mirovina. 

Zanimljivo je da mirovinski fondovi za 

dodatnu mirovinu ne mogu sami upravljati 

svojom imovinom, ve} je moraju 

povjeriti nekom osiguravaju}em dru- 

{tvu, kreditnom zavodu ili ustanovi 

koja se bavi nekretninama. 

Davanja (dodatne mirovine) odre- 

|uju se ugovorno, bez obzira na mirovine 

iz op}ega mirovinskog sustava, a 

stje~u se nakon najmanje pet godina 

uplate doprinosa i dosizanja dobne 

granice za starosnu mirovinu iz op}eg 

23

mirovinskog osiguranja, ili nakon 

uplate doprinosa od najmanje 15 godina 

i u dobi ranijoj za ostvarivanje 

starosne mirovine iz op}ega sustava 

najvi{e do 10 godina. Dodatna mirovina 

mo‘e se isplatiti i u kapitaliziranoj 

svoti do 50% ukupnoga davanja, kao 

naknada za tro{kove lije~enja ili za 

kupnju ku}e osiguranika. U tome smislu, 

svaki od fondova vlastitim propisima 

ure|uje na~in isplate dodatnih 

mirovina. 

Doprinose za dodatno mirovinsko 

osiguranje u Italiji mogu pla}ati zajedno 

poslodavci i zaposleni, ili samo 

jedni ili drugi, a postoji i poseban solidarni 

doprinos koji pla}aju poslodavci. 

Mirovinske fondove dodatnog osiguranja 

u Italiji nadziru ministarstva 

rada, financija i industrije, te Centralna 

banka i organizacije koje nadziru rad 

Burze i osiguravaju}ih dru{tava. 

Austrija 

U ovoj je dr‘avi 1990. godine donesen 

Zakon o mirovinskim fondovima, 

kojim je ure|eno osnivanje i poslovanje 

mirovinskih fondova, kao nositelja 

dodatnoga mirovinskog osiguranja. 

Osim toga donesen je i Zakon o 

mirovinama u poduze}ima (17). Mirovinski 

fondovi su du‘ni ispla}ivati starosne 

i obiteljske mirovine, a po mogu}nosti 

i invalidske mirovine, te se u 

tu svrhu osnivaju kao dioni~ka dru{- 

tva, s temeljnim kapitalom i matematskom 

rezervom. Mirovinsko osiguranje 

prema ovome zakonu uspostavlja 

se i provodi na temelju ugovora 

izme|u poslodavca i mirovinskog fonda, 

a zasniva se na doprinosima koji 

se kapitaliziraju tijekom vremena. Za 

osiguranike se otvaraju posebni ra- 

~uni na kojima se evidentiraju sredstvu 

za kasniju isplatu mirovine. 

Mirovinski fondovi posluju sli~no 

osiguravaju}im dru{tvima, te imaju 

plan poslovanja, matematsku rezervu 

i rezervni fond, a njihovo poslovanje 

prati aktuar. Za ulaganja mirovinskih 

fondova zakon je uspostavio odgovaraju}a 

ograni~enja, koja se zasnivaju 

na primjeni na~ela disperzije rizika, a 

vrijednosni papiri mirovinskih fondova 

~uvaju se u ovla{tenoj depozitnoj 

banci. Radi osiguranja u~inkovitog 

upravljanja mirovinskim fondovima, 

zakon sadr‘i i odredbe o tijelima 

upravljanja fondova, njihovom funkcioniranju 

i o kontroli poslovanja fonda, 

koja mo‘e biti unutarnja i vanjska 

(ministarstvo financija). 

Ina~e, u Austriji su jo{ prije ovoga 

zakona odre|ene skupine zaposlenih 

imale svoje mirovinske fondove pri 

poslodavcima, u kojima su ostvarivale 

pravo na dodatnu mirovinu. Tako, na 

primjer, slu‘benici mirovinskog osiguranja 

ostvaruju mirovinu u odre|enom 

postotku od svoje posljednje pla}e, a 

razliku do svote koja im se ispla}uje 

pokriva njihov mirovinski fond. 

Slovenija 

U Sloveniji je Zakonom o mirovinskom 

i invalidskom osiguranju (18), 

kojim je provedena reforma toga osiguranja 

u ovoj zemlji od 1. sije~nja 

2000. mirovinski sustav ure|en: 

_ kao obvezno mirovinsko i invalidsko 

osiguranje generacijske solidarnosti, 

_ kao obvezno dodatno mirovinsko 

(i invalidsko) osiguranje, i 

_ kao dobrovoljno dodatno mirovinsko 

(i invalidsko) osiguranje. 

Pod obveznim dodatnim osiguranjem 

u Sloveniji podrazumijeva se 

osiguranje radnika koji rade na te{kim 

i za zdravlje {tetnim poslovima. Ovo je 

osiguranje strukovne naravi i zasniva 

se na doprinosima, a obuhva}a zaposlene 

kojima se, prema prija{njim 

propisima o mirovinskom osiguranju, 

sta‘ osiguranja ra~unao s pove}anim 

trajanjem, zbog rada na te{kim i {tetnim 

poslovima ili zbog toga {to, nakon 

odre|ene starosti, vi{e ne mogu 

uspje{no obavljati svoju profesiju. 

Doprinose za ovo osiguranje pla- 

}aju poslodavci, a osiguranici ostvaruju 

tzv. strukovnu mirovinu i to: 

_ kao mirovinu koju primaju od prestanka 

rada do ispunjavanja uvjeta 

za redovitu starosnu mirovinu, i 

_ kao dodatnu smanjenu mirovinu, uz 

mirovinu iz mirovinskog osiguranja 

generacijske solidarnosti, nakon 

odlaska u redovitu starosnu mirovinu, 

a u svoti razlike zbog manje 

ostvarenoga mirovinskog sta‘a u 

odre|enom slu~aju. 

24

Ovaj oblik mirovinskog osiguranja 

provodi posebno osnovan fond obveznoga 

dodatnoga mirovinskog osiguranja, 

koji: 

_ prikuplja doprinose (premije) koje 

pla}aju poslodavci; 

_ upravlja imovinom od prikupljenih 

sredstava, 

_ ispla}uje mirovine korisnicima (mogu}e 

su i kapitalizirane isplate). 

Ovaj mirovinski fond mo‘e upravljanje 

svojom imovinom povjeriti 

nekom dru{tvu za upravljanje investicijskim 

fondovima. Nadzor nad poslovanjem 

ovoga mirovinskog fonda obavlja 

ministar za rad. 

Osim obveznoga dodatnoga mirovinskog 

osiguranja, ovaj zakon u Sloveniji 

je uveo mogu}nost dobrovoljnoga 


koje mogu financirati zaposleni, njihovi 

poslodavci i pripadnici samostalnih 

djelatnosti. Svrha ovoga osiguranja jest 

ostvarivanje prava na dodatno mirovinsko 

primanje nakon odlaska u mirovinu, 

a otvoreno je, ne samo osiguranicima, 

nego i korisnicima mirovina. 

Ovaj oblik dodatnoga mirovinskog 

osiguranja provodi se putem otvorenih 

i zatvorenih uzajamnih mirovinskih 

fondova. Otvorenim mirovinskim fondovima 

mogu pristupiti svi potencijali 

osiguranici, a zatvoreni mirovinski 

fondovi su rezervirani za pojedine 

poslodavce, njihove udruge ili pojedine 

skupine zaposlenih, kao i samostalnih 

profesionalnih djelatnosti. Sami 

mirovinski fondovi nemaju pravu 

osobnost nego njima mo‘e upravljati 

osiguravatelj koji za to ima ovla{tenje 

ili ovla{tena banka. Zakon, nadalje, 

detaljno ure|uje upravljanje mirovinskim 

fondovima, ~ije poslovanje prati 

agencija za nadzor osiguranja. 

Ovaj zakon omogu}ava i osnivanje 

posebnih mirovinskih dru{tava, koja se 

organiziraju kao dioni~ka dru{tva za 

provedbu dobrovoljnoga dodatnoga 

mirovinskog osiguranja, te koja posluju 

prema propisima o osiguranju. Ovi nositelji 

dodatnoga mirovinskog osiguranja 

mogu provoditi to osiguranje ako 

sakupe najmanje 15000 osiguranika. 

Pravo na starosnu mirovinu iz dobrovoljnoga 

dodatnoga mirovinskog 

osiguranja mo‘e se ostvariti pod 

sljede}im uvjetima: 

_ da je osiguranik napunio najmanje 

58 godina starosti, 

_ da je ostvario pravo iz obveznoga 

mirovinskog osiguranja i 

_ da je od uklju~ivanja u dobrovoljno 

mirovinsko osiguranje pro{lo najmanje 

120 mjeseci, 

Za prijevremenu dodatnu, starosnu 

mirovinu odre|eni su sljede}i uvjeti: 

_ trajanje dobrovoljnoga osiguranja 

od najmanje 180 mjeseci, 

_ navr{avanje 53 godine ‘ivota, i 

_ da pravila dobrovoljnog mirovinskog 

osiguranja predvi|aju mogu}- 

nost ostvarivanja ove vrste mirovine. 

Osim ove dvije vrste mirovine, mogu}e 

je i ostvarivanje invalidske odnosno 

obiteljske mirovine iz dobrovoljnoga 


a u skladu s pravilima odre- 

|enog nositelja. 

I kona~no, zakon posebno ure|uje 

i mirovinski fond obrtnika, u kojemu 

osiguranicima mogu biti i zaposleni 

kod obrtnika, kao i osobe koje imaju 

status samozaposlenih. 

Iz ovoga ukupnog prikaza dodatnoga 

mirovinskog osiguranja u Sloveniji 

mo‘e se zaklju~iti da su u toj dr‘avi od 

2000. godine uspostavljene normativne 

osnove za provedbu strukovnih mirovinskih 

osiguranja, za pojedine skupine 

zaposlenih i pripadnika samostalnih 

djelatnosti, obveznog i dobrovoljnog 

karaktera, a u sklopu otvorenih i zatvorenih 

mirovinskih fondova i u mirovinskom 

fondu obrtnika, sli~no kao i u 

dr‘avama Zapadne Europe, odnosno 

Europske unije. 


osiguranja i dobrovoljno 

kapitalizirano mirovinsko 

osiguranje u Hrvatskoj 

Od po~etka 2002. godine u Hrvatskoj 

se provodi zakonodavstvo, kojim 

je ure|ena druga i tre}a razina postoje}ega 

troslojnoga mirovinskog sustava 

(19). Mirovinsko osiguranje na tim 

razinama ure|eno je kao osiguranje 

financirano doprinosima koji se kapitaliziraju, 

a provodi se putem mirovinskih 

fondova kojima upravljaju posebno 

osnovana mirovinska dru{tva (dioni~ka 

dru{tva ili dru{tva s ograni~enom 

odgovorno{}u). Pri tome je, za 

25

azliku od mirovinskog osiguranja generacijske 

solidarnosti, razdvojena 

funkcija prikupljanja i kapitalizacije 

doprinosa za mirovinsko osiguranje 

(u sklopu mirovinskih fondova i dru- 

{tava koja njima upravljanju) od funkcije 

isplate mirovina (u sklopu mirovinskih 

osiguravaju}ih dru{tava). 

Poslove evidencije u obveznome 

kapitaliziranome mirovinskom osiguranju 

obavlja Sredi{nji registar osiguranika 

(REGOS), a nadzor nad poslovanjem 

mirovinskih dru{tava i fondova, 

te mirovinskih osiguravaju}ih dru- 

{tava obavlja Agencija za nadzor mirovinskih 

fondova i osiguranja. 

U tome smislu, hrvatsko kapitalizirano, 

mirovinsko osiguranje se zasniva 

na sljede}em modelu: 

Obvezno mirovinsko 

Dobrovoljno mirovinsko 

osiguranje (druga razina) 

osiguranje (tre}a razina) 

Prikupljanje i kapitali- Obvezni mirovinski fond Dobrovoljni mirovinski fond 

zacija doprinosa 

Evidencija osiguranika Sredi{nji registar osiguranika (Mogu}e ali nisu obvezne usluge 

i osobnih ra~una 

Sredi{njeg registra osiguranika) 

Isplata mirovina 

Mirovinsko osiguravaju}e dru{tvo 

Polaze}i od naprijed navedenih karakteristika 


osiguranja, mo‘emo odmah na po~etku 

utvrditi da na drugoj (obveznoj) 

razini mirovinskog sustava, koja je ure- 

|ena na na~elu otvorenih mirovinskih 

fondova, u koje se u~lanjuju osiguranici 

po slobodnom izboru (i izlaze iz 

njih) nema mogu}nosti uspostavljanja 

oblika strukovnoga mirovinskog osiguranja 

bilo koje vrste. Naime, po svojoj 

prirodi, otvoreni mirovinski fondovi ne 

mogu poslu‘iti za provedbu strukovnoga 

mirovinskog osiguranja jer ne poznaju 

nikakvih ograni~enja u pogledu 

~lanstva u njima. 

Me|utim, Zakon o obveznim i dobrovoljnim 

mirovinskim fondovima u 

glavi XV. otvara mogu}nosti za uspostavljanje 

i razvijanje strukovnih mirovinskih 

osiguranja u Hrvatskoj, i to u 

tre}oj (dobrovoljnoj) razini mirovinskog 

sustava, a u sklopu tzv. zatvorenih 

mirovinskih fondova. Novelom 

toga Zakona razdvojena je funkcija 

prikupljanja doprinosa i njihove kapitalizacije 

od funkcije isplate mirovina, 

dosljedno, kako je to provedeno na 

drugoj razini mirovinskog sustava, i 

obavljene su neke izmjene, odnosno 

dopune u tekstu Zakona rad poticanja 

primjene upravo ovoga njegovog dijela, 

odnosno uspostavljanja strukovnih 

mirovinskih osiguranja u Hrvatskoj. 

S obzirom na to da se obvezno 

i dobrovoljno kapitalizirano mirovinsko 

osiguranje zasnivaju na istome obrascu, 

ovdje }emo samo upozoriti na 

izmjene odredbe Zakona koje se odnose 

na osnivanje i poslovanje dobrovoljnih 

mirovinskih fondova, i to (20): 

_ pro{irena je mogu}nost osnivanja 

dobrovoljnih mirovinskih fondova 

i na udruge pripadnika samostalnih 

djelatnosti (~lanak 2. to~ka 10. ~lanka 

105. stavak 5. ~lanak 108. stavak 

3. i ~lanak 114. Zakona). 

_ dovoljan je minimalni broj od 200 

osiguranika _ ~lanova dobrovoljnoga 

mirovinskog fonda za njegovo 

osnivanje i poslovanje, umjesto prija{njih 

2000 ~lanova (~lanak 36. 

Zakona), 

_ prema dobrovoljnosti pristupanja u 

dobrovoljni mirovinski fond, naknada 

za pokri}e tro{kova mirovinskog 

dru{tva koje upravlja tim fondom 

odre|uje se Statutom fonda, a ne 

zakonom, kao prije (~lanak 60. stavak 

2.), 

_ mogu}nost ulaganja imovine dobrovoljnog 

mirovinskog fonda u inozemstvu 

pove}ana je na 20% imovine 

oodre|enog fonda (~lanak 71. 

to~ka 1.) 

_u skladu s razdvajanjem funkcije kapitalizacije 

od isplate mirovine, prestala 

je obveza za dobrovoljna mirovinska 

dru{tva da na tr‘i{tu nude 

dobrovoljne mirovinske programe 

(~lanak 105. Zakona), 

26

_ pristup u ~lanstvo dobrovoljnim mirovinskim 

fondovima ure|en je u 

skladu s razdvajanjem funkcije kapitalizacije 

od funkcije isplate (~lanak 

109 i 110. Zakona), i 

_ uklonjena je obveza suglasnosti dobrovoljnoga 

mirovinskog programa 

s kolektivnim ugovorom (~lanak 

112. Zakona). 

Dobrovoljni mirovinski fond mo‘e 

osnovati dobrovoljno mirovinsko dru- 

{tvo (trgova~ko dru{tvo za upravljanje 

tim fondom), pokrovitelj dobrovoljnoga 

mirovinskog fonda ili mirovinsko 

osiguravaju}e dru{tvo (trgova~ko 

dru{tvo osnovano za isplatu mirovina 

iz individualne kapitalizirane {tednje, 

prema Zakonu o mirovinskim osiguravaju}im 

dru{tvima i isplati mirovina na 

temelju individualne kapitalizirane 

{tednje). Pod pokroviteljstvom mirovinskog 

fonda smatraju se prvenstveno 

poslodavci, odnosno sindikati za 

~ije se potrebe mo‘e i osnovati dobrovoljni 

mirovinski fond. Ina~e, dobrovoljnim 

mirovinskim fondovima 

upravlja se, u pravilu, i na isti na~in 

kao i obveznim mirovinskim fondovima, 

tj. njima upravljaju dobrovoljna 

mirovinska dru{tva. S obzirom na to 

da izri~ito predvi|a mogu}nost osnivanja 

i poslovanja zatvorenih dobrovoljnih 

mirovinskih fondova, osnovanih 

za potrebe odre|enih poslodavaca 

i sindikata, te zna~i da ovaj Zakon 

otvara i mogu}nost suradnje socijalnih 

partnera na podru~ju rada i socijalne 

sigurnosti u upravljanju mirovinskim 

fondovima, na na~elima socijalnog 

partnerstva. 

Druga karakteristika tako osnovanih 

mirovinskih fondova jest neprofitabilnost 

u njihovom poslovanju, jer se 

oni ne osnivaju i ne posluju radi ostvarivanja 

dobiti (kao {to je to slu~aj s 

otvorenim mirovinskim fondovima), 

{to zna~ajno umanjuje tro{kove njihova 

poslovanja. Na taj se na~in osiguravaju 

i ve}e uplate na osobne ra~une 

njihovih ~lanova ili ni‘e svote doprinosa 

koji se u njih upla}uju. 

Druga zna~ajka zatvorenih mirovinskih 

fondova jest mogu}nost da se 

u njima osiguravaju odre|eni rizici, 

svojstveni odre|enim skupinama zaposlenih 

ili pripadnika samostalnih 

djelatnosti i na taj na~in pokriju odre- 

|eni nedostatci u njihovoj socijalnoj 

sigurnosti, koji su ostali nepokriveni u 

obveznome mirovinskom osiguranju 

na temelju generacijske solidarnosti. 

Tako }e se, na primjer u sklopu dobrovoljnih 

zatvorenih mirovinskih fondova 

mo}i pokriti rizik ranijeg odlaska 

u mirovinu onih skupina osiguranika 

koji, zbog svoje starosne dobi, ne 

mogu vi{e na}i mjesto na tr‘i{tu rada, 

a jo{ ne ispunjavaju zakonske uvjete 

za odlazak u redovitu starosnu mirovinu 

(pomorci, baletni umjetnici i dr.). 

Nadalje, dobrovoljnim mirovinskim 

osiguranjem, koje se provodi u sklopu 

zatvorenih mirovinskih fondova, poslodavcima 

se omogu}uje stimuliranje 

vjernosti tvrtki osoba zaposlenih u 

deficitarnim zanimanjima (na primjer, 

varioci, cijevari i monteri u brodogradnji) 

ili za stimuliranje rada na pojedinim 

poslovima u tvrtki (npr. rukovode}e 

osoblje kod pojedinih poslodavaca 

ili ~asni~ko osoblje kod brodara). 

I kona~no, dobrovoljnim mirovinskim 

osiguranjem mo}i }e se posti}i 

realno vi{a razina socijalne sigurnosti, 

za razliku od obveznoga mirovinskog 

osiguranja iz prve dvije razine mirovinskog 

sustava, na kojima }e se zapravo 

dostizati prosje~na razina mirovina 

iz po~etka devedesetih godina 

pro{log stolje}a. 

Ako usporedimo navedene mogu}- 

nosti iz Zakona s elementima i obilje‘jima 


osiguranja, ~ini nam se da su odredbe 

Zakona o mogu}im osniva~ima (pokroviteljima) 

dobrovoljnih mirovinskih 

fondova i njihovim obvezama preop- 

}enite i da bi ih radi njihove lak{e 

provedbe u praksi i poticanja ovoga 

oblika mirovinskog osiguranja trebalo 

vi{e razraditi. Nadalje, provedba kapitaliziranoga 

mirovinskog osiguranja 

putem osobnih ra~una, za strogom individualizacijom 

uplata i njihove kapitalizacije 

svakog pojedinca bit }e 

ograni~avaju}i faktor u pogledu odre- 

|ivanja davanja i njihovog opsega u 

27

sklopu strukovnih osiguranja, osobito 

onih koja nisu dodatne naravi, nego 

nadomje{taju manjak socijalne sigurnosti 

nekih skupina zaposlenih kod 

kojih postoje specifi~ni rizik potrebe 

ranijeg povla~enja iz aktivnog ‘ivota. 

To }e se pokazati osobito nakon 2007. 

godine, kada se dobna granica za starosnu 

mirovinu produ‘i na 65/60 godina 

za mu{karce /‘ene, a pogotovo u 

kod nekih od skupina osiguranika kod 

kojih je do{lo do prestanka ra~unanja 

sta‘a osiguranja s pove}anim trajanjem 

nakon 1999. godine. Naime, sustav 

osobnih ra~una i kapitalizacije 

uplata doprinosa na njima primjeren 

je samo za pokri}e rizika starosti, a ne 

i ostalih rizika, kao {to su invalidnost i 

smrt, kod kojih se prava i davanja 

ostvaruju na temelju nepotpunog radnog 

vijeka (21). Sli~no }e se u budu- 

}nosti sve ~e{}e de{avati i u slu~ajevima 

nekih skupina osiguranika koji 

su radili na te{kim i za zdravlje {tetnim 

poslovima kod kojih postoji rizik 

skra}enoga radnog vijeka, a koji }e 

morati ostajati u radnom odnosu du‘e 

nego do sada ili }e zbog nemogu}nosti 

dobivaju zaposlenja morati biti nezaposleni 

odnosno ~ekati da navr{e 

potrebne godine ‘ivota (22.). U tome 

kontekstu treba napomenuti i to da se 

smanjena mirovina iz osiguranja generacijske 

solidarnosti ne mo‘e adekvatno 

kompenzirati dodatnom mirovinom, 

obra~unatom na temelju uplata 

na osobnom ra~unu, pogotovo ne u 

slu~aju kra}eg odnosno nepotpunog 

radnog vijeka. Sve to upu}uje na potrebu 

preispitivanja ovoga dijela kapitaliziranoga 

mirovinskog osiguranja, u 

slu~aju razmatranja mogu}nosti {ire 

primjene strukovnih mirovinskih osiguranja 

u Hrvatskoj. 

I kona~no, za osnivanje dobrovoljnoga 

mirovinskog dru{tva, koje upravlja 

dobrovoljnim mirovinskim fondom, 

potreban je temeljni kapital od 

15 mil. kuna, {to sigurno ne}e stimulativno 

djelovati na poslodavce i sindikate 

u pogledu odluke o osnivaju 

dobrovoljnoga mirovinskog fonda. U 

tome smislu, bi trebalo razmisliti i o 

mogu}em spajaju funkcije uplate i 

kapitalizacije doprinosa s funkcijom 

isplate mirovina, osobito kod malih 

mirovinskih fondova, {to bi im omogu- 

}ilo i racionalnije poslovanje.(23) 

5. Zaklju~na razmatranja 

Kao {to se mo‘e vidjeti, strukovna 

mirovinska osiguranja i njihova primjena 

tek predstoji u Hrvatskoj. U 

kojoj }e se mjeri ona u budu}nosti 

razviti i na taj na~in upotpuniti i pove- 

}ati opseg dosada{nje socijalne sigurnosti 

osiguranika i ~lanova njihovih 

obitelji to ne}e zavisiti samo od 

zakonodavstva nego i od drugih uvjeta 

koji postoje u nekome dru{tvu. 

Da se radi danas ve} o ozbiljnim 

segmentima nacionalnih sustava mirovinskog 

osiguranja govori ~injenica 

da strukovna mirovinska osiguranja u 

zemljama Europske unije ~ine od 20% 

do 40% vrijednosti mirovina u cjelokupnom 

mirovinskom osiguranju pojedinih 

dr‘ava i da im i Europska unija 

pridaje sve ve}u va‘nost (24). 

Stoga i Hrvatskoj predstoji da, u 

kontekstu i postupku koji se vodi za 

pristupanje Europskoj uniji razmatra i 

mogu}nosti te potrebu uvo|enja i 

razvijanja strukovnih mirovinskih osiguranja. 

Pri tome, ne}e biti dovoljno 

postavljati samo normativne okvire za 

to, nego i uklanjati odre|ene prepreke, 

odnosno stvarati uvjete za: 

_ socijalnu koheziju i sporazumijevanje 

socijalnih partnera na ni‘im razinama 

kao {to je poduze}e, skupina 

poduze}a ili skupine zaposlenih 

ili samostalnih djelatnosti, 

_ razvijanje individualne i kolektivne 

kulture osiguravanja od socijalnih 

rizika, i to ne samo osnovnih (starost, 

invalidnost i smrt), nego i drugih 

rizika, kolateralnih mirovinskom 

osiguranju (kra}i radni vijek, nezaposlenost), 

_ razvijanje shva}anja kod poslodavaca 

o potrebi poticanja vjernosti 

poduze}u i poticanja zaposlenih 

koji su nositelji poslova u poduze- 

}u, 

_ razmatranje prepreka na ostalim 

podru~jima koje smetaju uspostavljanju 

i razvijanju strukovnih mirovinskih 

osiguranja (porezni sustav i 

dr.), radi njihovog uklanjanja. 

28

Summary 

The pension insurance based on the capitalized savings and the 

Croatian occupational pension insurance perspectives 

The occupational pension schemes are mostly special, the additional pension 

schemes, on the mandatory or voluntary basis. Sometimes occupational 

pension scheme is the only existing scheme, but more often comes together 

with the mandatory public pay-as-you-go scheme. The aim of the occupational 

pension scheme is an additional insurance against occupation related 

risks. Private occupational schemes were developed in line with the development 

of the public pension schemes, and by providing additional or single 

benefit they eased the financial burden on the public schemes. 

After the 1945 in Croatia in the socialistic regime remained the elements of 

the previous occupational schemes _ special legislation related to the army 

and police members, and the special legislation regarding insurance periods 

counted in the extended duration. After the 2002 it is possible again to 

develop the occupational pension schemes by founding closed voluntary 

pension funds as a part of the 3 rd pillar. Croatia as the Europe Union membership 

candidate will have to harmonize its legislation regarding occupational 

pension schemes and build a favorable environment for its development. 

NAPOMENE 

(1) U Hrvatskoj je jo{ 1833. zabilje‘ena prva rudarska bratov{tina u Rudama kod Samobora. Zatvaranjem rudnika 

Tupljak (Istra) nestala je rudarska profesija u Hrvatskoj, a s njome i osiguranici u mirovinskom osiguranju, osigurani 

kao rudari s ostacima obilje‘ja toga osiguranja karakteristi~nog za tu profesiju. O nastanku i razvoju rudarskog 

mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj do 1945. kada je ono nestalo kao zasebno osiguranje, vidi op{irnije: Ratko 

Pe{i}, Nastanak i razvitak socijalnog osiguranja u Jugoslaviji, prva knjiga Beograd, 1957, str. 24. 

(2) Bureau international du Travail: Introduction à la securite sociale, Genève 1986, str. 7, 14. i 15. 

(3) Op{irnije integraciji javnih i privatnih mirovinskih sustava vidi u publikaciji Me|unarodnog udru‘enja za socijalnu 

sigurnost : L’ integration des régimes publics et privés de pensions, AISS Genève 1987 (Etudes et recherches 

no 24.) 

(4) Directive 98/49/CE du Conseil du 29 juin 1998, J.O. br L209/46 od 25.7.1998. Ovom direktivom je ure|eno osiguranje 

prava na mirovinu iz strukovnih mirovinskih osiguranja radnika koji migriraju unutar Zajednice. 

(5) Directive 86/378/CEE du Conseil du 24 juillet 1986, relative à la mise en oeuvre du principe de l’ égalité de traitement 

entre hommes et femmes dans les régimes professionels de sécurité sociale, art 2/1. Izvor: www. europa.eu. 

et. int/eu.lex. 

(6) Commission de Communautés européennes: Régimes complémentaires de sécurité sociale: la place des régimes 

complémentaires de retraite dans la protection sociale des travailleurs et leur incidence sur libre circulation 

(SEC(91) 1332 final, Bruxelles, 22 juillet 1991.) note no. 1. p.1. 

(7) Isto kao pod 1, knjiga druga str. 2. Ratko Pe{i} navodi 125 privatnih mirovinskih fondova, koji su socijalizirani 

1945., od kojih je zna~ajan broj bio s podru~ja Hrvatske. 

(8) Zakon o mirovinskom osiguranju «Narodne novine» broj 109/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02. i 117/03. ) 

~lanak 1. Za drugi i tre}i sloj mirovinskog sustava vidi i odredbe Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim 

fondovima («Narodne novine», broj 49/99 i 63/00) te Zakona o mirovinskim osiguravaju}im dru{tvima i isplati 

mirovine na temelju individualne kapitalizirane {tednje («Narodne novine» broj 106/99. i 63/00.) 

(9) Vidi odredbe ~l. 90. – 97. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika, preuzetog u hrvatsko 

mirovinsko osiguranje 8. listopada 1991. («Narodne novine» 53/91. i 26/93.) o sta‘u osiguranja s pove}anim 

trajanjem i odredbe ~l. 19. istoga zakona o odre|ivanju visine starosne mirovine. U ovome zakonu zapravo se 

mije{aju oblici strukovnog mirovinskog osiguranja s oblicima slu‘beni~kih mirovinskih osiguranja koja se financiraju 

iz dr‘avnog prora~una, iako su se prava ure|ena tim zakonom financirala formalno doprinosima. Sli~no je bilo 

i posebnim pravima pripadnika SUP-a (~l. 100. – 106. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Narodne 

novine, broj 26/83., 5/86., 42/887., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 26/93., 44/94. i 59/96.) o posebnim pravima pripadnika 

unutarnjih poslova. [to se ti~e pripadnika samostalnih djelatnosti (obrtnici i drugi pripadnici samostalnih 

djelatnosti) u Hrvatskoj, oni su tako|er ostvarivali prava iz mirovinskog osiguranja prema Zakonu o mirovinskom i 

invalidskom osiguranju, u ne{to su‘enom opsegu u odnosu na osobe u radnom odnosu, i to u pogledu prava na 

temelju invalidnosti i prava socijalno za{titne naravi. Obrtnici, ugostitelji i prijevoznici su, osim toga, prava iz mirovinskog 

osiguranja ostvarivali od 1970. godine pa sve do konca 1998. godine kod posebnog nositelja toga osiguranja 

(najprije samoupravne interesna zajednica, a onda poseban republi~ki fond), {to ih je na neki na~in izdvajalo 

od ostalih kao zasebnu skupinu osiguranika sa strukovnim obilje‘jima. I kona~no, individualni poljoprivrednici su 

u Hrvatskoj od 1980. do 1998. godine tako|er ostvarivali i koristili prava iz tada{njeg mirovinskog osiguranja u 

sklopu posebnog nositelja toga osiguranja, ali i na temelju posebnog zakona (najprije na temelju Zakona o mirovinskom 

i invalidskom osiguranju individualnih poljoprivrednika «Narodne novine», broj 26/79., a poslije Zakona o 

mirovinskom i invalidskom osiguranju individualnih poljoprivrednika «Narodne novine broj 26/83). Iako su osnovni 

uvjeti za ostvarivanje prava i provedbu mirovinskog osiguranja za pripadnike samostalnih djelatnosti i poljopri- 

29

30 

vrednike bili ure|eni gotovo jednako kao i za osobe u radnom odnosu, njihovo mirovinsko osiguranje sadr‘avalo 

je neka obilje‘ja svojstvena tim skupinama osiguranika, najvi{e u dijelu i uvjetima i opsegu nekih 

prava iz mirovinskog osiguranja, te njegovog financiranja, me|utim, a s obzirom na posvema{nju unificiranost 

dru{tvenih odnosa u socijalizmu, unutar tih strukovnih mirovinskih osiguranja nisu se mogli razviti neki oblici 

koji bi ih vi{e odvojili od op}ega mirovinskog sustava. 

(10) [to se ti~e instituta sta‘a osiguranja s pove}anim trajanjem i njegove primjene u mirovinskom osiguranju, 

valja napomenuti da je taj institut uveden Zakonom o utvr|ivanju radnih mjesta na kojima se sta‘ osiguranja 

ra~una s pove}anim trajanjem («Slu‘beni list SFRJ» br. 17/68., 20/69. i 29/71.) kao posljedica mirovinske 

reforme od 1965., kada je pove}ana dobna granica za redovitu starosnu mirovinu za pet godina, i to sa 55 na 

60 godina ‘ivota za mu{karce i sa 50 na 55 godina ‘ivota za ‘ene. Razlozi za dono{enje takvoga zakona 

sadr‘ani su u tome {to se smatralo da u nekim profesijama (odnosno nekim poslovima) ne}e biti mogu}e 

odraditi puni tada{nji radni vijek od 35/40 godina, zbog {tetnih utjecaja rada na radnu sposobnost zaposlenih 

ili zbog prirode odre|ene profesije, u kojoj nakon odre|enih godina ‘ivota nije mogu}e daljnje zaposlenje ili 

ostajanje na radu. Razli~iti stupnjevi ra~unanja sta‘a osiguranja s pove}anim trajanjem (12/14, 12/15, 12/16 i 

12/18 mjeseci godi{nje) odnosno odgovaraju}e sni‘avanje dobne granice za odlazak u starosnu mirovinu u 

tim slu~ajevima odr‘avali su ujedno i specifi~nosti pojedine profesije odnosno skupine zaposlenih i njezina 

polo‘aja u mirovinskom osiguranju. Ostali elementi za odre|ivanje prava i provedbu osiguranja, prema tada 

ure|enom sustavu mirovinskog osiguranja bili zajedni~ki svim zaposlenima, bez obzira na to koriste li se ili ne 

institutom sta‘a osiguranja s pove}anjem trajanjem. Valja pri tome napomenuti da se taj institut financirao 

doprinosima poslodavaca (iz dodatka radnih organizacija), a ne zaposlenih, {to je tako|er karakteristika 

strukovnih mirovinskih osiguranja, koje se u izvjesnom broju slu~ajeva, a zavisno od njihove svrhe, financiraju 

isklju~ivo doprinosima poslodavaca. 

(11) Vidi ~l. 39. i 52. Zakona o mirovinskom osiguranju. 

(12) Vidi ~lanak 33. Zakona o mirovinskom osiguranju, odredbe Zakona o sta‘u osiguranja s pove}anim trajanjem 

(«Narodne novine», broj 71/99.) i Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja vojnih osoba i ovla{tenih 

slu‘benih osoba («Narodne novine», broj 128/99., 16/01. i 22/02.) 

(13) Tako se, na primjer, u SR Njema~koj i Austriji provodi posebno mirovinsko osiguranje ‘eljezni~ara i rudara u 

SR Njema~koj i posebno mirovinsko osiguranje pomoraca, dok se u Italiji za artiste, pjeva~e, muzi~are i glumce 

tako|er provodi posebno mirovinsko osiguranje. 

(14) Op{irnije vidi u radu R.A. Kolba: «Les pensions de retraite versées en function du secteur d’ activité, en R.F. 

d’Allemagne, Les pensions de retraite liees au secteur d’ activité AISS Genève 1987». 

(15) O tome vidi u radu Stefana Strunka: Les régimes de retraite complémentaire facultatifs, Pensions complémentaires: 

Perspectives européennes, AISS Genève 1994. 

(16) Legge 335 del’ 8 agosto 1995., Gazetta Ufficiale, no. 190., Supplemento del 16. kolovoza 1995. 

(17) Savezni zakon o osnivanju upravljanju i nadziranju mirovinskih fondova od 15. svibnja 1990. (PKG) i Zakon o 

mirovinama u poduze}ima, od 17.svibnja1990., neformalni prijevodi. 

(18) Janez Prijatelj: Pokojninsko in invalidsko zavarovanje 2000 godine, Centar marketing international, Ljubljana 

2000. str. 415-458. 

(19) Podrobnije o strukturi kapitaliziranoga mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj vidi u ~lanku @eljka Poto~njaka: 

Glavne zna~ajke kapitalno financiranog obveznog dijela hrvatskog mirovinskog sustava, Zbornik Pravnog 

fakulteta u Zagrebu, br. 1/2003. 

(20) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima («Narodne novine», 

103/3) 

(21) Ve} nakon jedne godine primjene Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima pokazala se 

njegova neprimjenjivost u slu~aju invalidske i obiteljske mirovine, te potreba primjene njegovih odredaba ~l. 

47. i 48. o odre|ivanju tih mirovina u cijelosti u sklopu mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti, a 

osobito nemogu}nost primjene u slu~ajevima pripadnika vojske i policije, koji k tome ostvaruju prava i na temelju 

sta‘a osiguranja s pove}anjem trajanjem. 

(22) To }e biti slu~aj s onim baletnim plesa~ima, koji ne}e imati mogu}nost rada na drugim poslovima u svojoj struci 

zbog starosne dobi i opadanja psihofizi~kih funkcija i kojima ra~unanje sta‘a osiguranja s pove}anim 

trajanjem (12/18 mjeseci) ne}e biti od velike koristi. Isto tako, kod pomoraca, kojima se vi{e sta‘ osiguranja ne 

ra~una s pove}anim trajanjem, nakon 55 godina ‘ivota su mogu}nosti za ukrcaj na brod i za rad minimalne i 

ve}ina ih ostaje nezaposlena, te mora ~ekati navr{avanje starosne dobi za mirovinu 

(23) U slu~aju odvojene funkcije upla}ivanja i kapitalizacije doprinosa od funkcije isplate mirovine, kao {to je to 

sada, svaki od nositelja zasebno napla}uje svoje usluge od osiguranika i korisnika mirovina, {to poskupljuje 

tro{kove sustava. 

(24) U sklopu Europske unije nedavno je prihva}ena i objavljena Direktiva br. 2003/41/CE o djelatnosti i nadzoru 

ustanova koje provode strukovno mirovinsko osiguranje, a kojom }e se poslovanje nositelja toga osiguranja 

urediti jedinstveno u svim dr‘avama ~lanicama Unije (Journal officiel, br. L235/10 od 23.9.2003.). S obzirom 

na to da se Hrvatska nalazi u postupku pristupanja Europskoj uniji, trebat }e voditi ra~una i o uskla|ivanju 

odredaba Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima i Zakona o mirovinskim osiguravaju}im 

dru{tvima s njezinim odredbama.

Mihovil Rismondo - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?