29.01.2015 Views

1898. godina

1898. godina

1898. godina

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

16 Liečnički Viestnik <strong>1898.</strong> Br. l.<br />

-------- --<br />

<strong>godina</strong>, mogavši izkusiti njezine jake i slabe strane. Spomen iz mladosti i kasnija izkustva<br />

potaknuše me na sliedeće razmatranje.<br />

"Istina" i "sreća" dvie su tajinstvene, čarobne pojave, što no lj udstvu poput sunca<br />

sjaju ; one ga griju, one mu pružaju snagu, da živi t može i radost, da mu živo t godi. T11.<br />

dva sunca ciljem su lj udske težnje i vodićem duha lj udskoga - istina je ideal razuma, a<br />

sreća ideal čuvstva našega.<br />

Ali ta sunca pojavljaju se i izčezavaju za koprenom oblaka, i nikad ih čovjek nije<br />

dohvatiti mogao ; ako ih je dohvatiti mislio, opet su mu se odmakla u nedoglednu daljinu,<br />

odakle sveudilj svojim sjajem i toplim žarom k sebi mame.<br />

Pojmovi "liepo" i "dobro" jesu traci tih sunaca, što no prodiru u duh ljudski i u<br />

njem radjaju znanost i umjetno:t. Znanost i umjetnost jesu dakle djeca istine i sreće, proizašla<br />

iz sjemena liepoga i dobroga.<br />

Da vidimo, može li se i liečuička znanost uvrstiti n plemenitu tu porodicu.<br />

Theologija je od vajkada najuglednija znanost, jer ona ima predmetom i ciljem najuzvišenije<br />

biće, što ga je lj udski um po prirodnoj objavi zaslutiti mogao. Tu lj udsku<br />

slutnj u podkriepila je, ua vjeri osnovana, znanost neodoljivom snagom vrhunaravne, izravne,<br />

formalne objave Božje i podigla ju time do nepobitne istine. Time su u znanstvenoj<br />

spoznaji akta zaključena, sgrada je dovršena, ona se može samo u svojoj nutrini pregradjivati,<br />

preuredjivati, učvrstiti, ·uriesiti ; popravljača se je vasda našlo, a i takovih, koji su<br />

smjerali sgradu porušiti, uzdrmavši njezine temelje, vjeru.<br />

Iz spoznaje istine izravno proizlazi pojam pravednosti, jedno i drugo je gotovo isto.<br />

pravedno može samo ono biti, što se osniva na istini. Za ostvarenjem pravednosti pako<br />

ide pravnička znanost ; ona se utjelovljuje u zakonu, koj i urejuje ljudsko družtvo i odred<br />

juje, što je dozvoljeno, a što nije. Pravne ustanove ipak nikada nisu mogle doseći do<br />

istine, a niti do sreće, ali su pobudile krilate rieči, da "najviše pravo može biti najveća<br />

krivica". Pravne ustanove mienjaj u se i moraju se mienjati prema potrebi i razvitku čovj<br />

ečanskoga družtva: pravnik prošloga stoljeća dao je na lomači spaliti krivovjerce ili<br />

vješticu s istim etičkim uvjerenjem, s kojim danas dade objesiti ubojicu ; pravnik osu dj uj e<br />

danas urotnika na vješala, a sutradan, ako je borla urotnika urodila uspjehom, postao je<br />

jučerašnji zločinac najplemenitijim junakom naroda. Nu premda je pravna znanost, buduć<br />

judski proizvod, izvržena ljudskomu neznanju, sebičnosti, strastim i zabludam ; ipak joj<br />

nitko ne će poreći naslova znanosti, na koliko ona nastoji, obazrievši se na sve lj udske<br />

potrebe i uvaživši prirodne zakone, da se usavrši i dovine do pravednosti, do istine.<br />

I mudrost je diete istine, ali žalibože nije svaki filozof mudrac, dapače, kolikogod<br />

je znanost težila za "kamenom mudraca", za ljudskom srećom, ipak su i veliki umovi<br />

očitovali Hvoje uvjerenje, "da je mudroslovje od svih taština upravo najsmiešnija i najpraznija<br />

laž školskoga znanja". Matematika je temeljni zakon svega, što naš um pojimlje,<br />

a logika je matematično miš\jenje. Na koliko se mudroslovno umovanje osniva na matematičnom<br />

mišljenju, bit će ono na pravom putu k istini. Kako je filozofsko umovanje<br />

temeljnom podlogom svega ljudskoga znanja, pa i theologije i jusa: spada filozofija logičnom<br />

dosliednošću u prvobitne znanosti; nu i ta znanost ne dovodi do nepobitnih zaključaka,<br />

pošto je ljudsko mišljenje pogriešivo, osobito na širokom polju maštanja, gdje<br />

prelazi u pjesničtvo.<br />

Ako je znanost ono, što znademo, to jest, što smo svojimi ćutili ubrali, svojim<br />

umom razabrali i shvatili, pa je postalo svojinom našega duha : onda su realne znanosti<br />

najpozitivnije. Lj udski um je kroz hiljade <strong>godina</strong> lietao po nedosežnih daljinah izvan<br />

našega svieta, a nije razabrao stvari, koje se ga neposredno tiču - kao što i naše oko,<br />

upravljeno u neizmjernu prazninu, nejasno vidi bliže predmete. U naše doba upravilo se<br />

je oštro ljudsko oko na te bliže stvari, oboružalo se je divnim i pitomim oružjeil.l, koje<br />

mu neizmjerno 11daljene predmete približava, a neizmjerno sitne povećava i viduijimi prikazuje<br />

- i eto uspjeha neizčekivanoga, eto slavlja ljudskog ·uma : odkrile su mu se<br />

stvari nikad nevi dj ene, nikad nečuvene ; eto svjetlosti, gdje je bila tmina, eto razumljivih<br />

pojava u prirodi, koji su razgonetali mnogu tajnu, razbi!ltrili krive pojmove, razpršili<br />

sumnje, preokrenuli ljudsko mišljenje i otvorili bezbrojne nove staze, kojimi koraca duh<br />

ljudski do svoga usavršivanja, do zadnjega cilja - do istine i sreće. Naravoslovne zna-<br />

Br. l. Liečnički Viestnlk <strong>1898.</strong> 17<br />

-------···----<br />

nosti pokrenule su ogromni ovaj napredak čovječanstva u znanju umjenju, s kojega se<br />

snebivamo mi sami, nošeni i bacani njegovimi valovi ; s nagloga gibanja spopada nas<br />

vrtoglavica, te se zapanjeni pitamo, kud nas nose, kamo ćemo dospjeti I zastupnici staro<br />

urevnih znanosti stoje i u čudu motre bučnu i sjajnu triumfalno povorku, što no se pred<br />

njihovim okom ra:1.vija; nekoji nj ih, zagrijani, klanjaju se barjaku povorke : "znanje je<br />

moć !" i priključuju se sveobćemu oduševlj enju; drugi se povlače natrag, ne vjerujući<br />

blistavu 8jaju ; a treći udaraju srednjom stazom, razmišljaju, uče, izpituju sami, prihvaćaju,<br />

što im se čini valjano, zabacuju, što im se čini prenagljeno ili neosnovano. Mlada znanost,<br />

poput vatrena konja juri napred, ruši i obara sve pred sobom, objestno poskakuje u vis<br />

i postrance, spotuknuv se kadkada sbaci jahača i ne stignuv cilja, vraća se natrag<br />

k omiljelim jaslam, da se iz njih nahrani i crpi snagu za ponovni polet. Polet je često<br />

bezuspješan, pogrjrške su neizbježive ; ali snaga je tu, volja je tu, mudro suzprezanje<br />

i uztrajna vj ežba dovode do razumne uporabe snage i do sigurnijega napredka. Ali ako i<br />

zaključci, koji se kadkada izvadjaju iz naravoslovnog iztraživanja, sižu predaleko, ipak<br />

ne stoji, da naravoslovne znanosti moraju dovesti jedino do pustoga materijalizma, bez<br />

utjehe i zanosa ; te znanosti, iztražnjući pojave i tajne prirode. dostojna su luč i u hramu<br />

lj udskih ideala, gdje jasno razsvietljuju pročelje i još tamnijim prikazuju tajinstveno začelje,<br />

. u kojem ljudstvo naslućuje ostvarene slike svojih težnja i svojih nada.<br />

U red naravoslovnih znanosti stupila je i današnja medicina ; ona se je otresla<br />

školskoga doktrinarizma, nju ne vode više puste dogmatične fraze ; motrenje i pokus je<br />

njezina staza, odkrića svih ostalih naravoslovnih znanosti jesu luč, koja joj pokazuje put ;<br />

tim putem i s tim svjetlom je ona već dobrano pokročila napred.<br />

Liečnička znanost može se prispodobiti drvetu. Svojim korienjem - naukom o<br />

ustrojstvu čovječjega tiela i o dj elovanju nj egovih organa - uhvatila je čvrst temelj, a<br />

podpomažu ga i učvršćuju mnoge druge znanosti : prispodabljajuća anatomija, biologija,<br />

nauka o razvitku neorganičnog i organičnoga svieta, fizika i chemija. Iz tako jakoga korienja<br />

poraslo je stablo : nauka o poja vih i znakovih bolesti i o promjenah, što ih bolesti<br />

proizvadjaju u bolestnom organizmu ; a stablo je potjeralo obilno granje : pojedine struke<br />

patholožke. Što je stablu lišće, to je Iiečničkoj znanosti obća i experimentalna pathologija,<br />

pharmakologij a i pharmakodynamika ; a plod drveta toga jest - therapija i hygij<br />

e n a. Po plodu pako cieni čovjek vriednost drveta.<br />

Kod bujnoga razvitka toga drveta primjetilo se je, da nj egov plod nije bio tako<br />

obilan, kakov je bio porast drveta ; uspjesi therapije nisu bili u razmjerju s napredkom<br />

ostalih Iiečničkih disciplina. Liečnici pravili su liepe diagnoze, stavljali su takove prognoze,<br />

koje su se divno obistinile, u ostalom su prekrstili ruke, te su učenim okom mirno motrili<br />

razvitak i tečaj bolesti : rodio se therapeutički nihilizam. Videći na ime liečnici, da se<br />

njihov lječitbeni postupak ne da vasda dovoljno obrazložiti i podkriepiti sigurnošću experimenta<br />

i naravoslovnimi činjenicami, zapustili su therapij u, pa se kod mnogih bolesti o njoj<br />

s katedre ni govorilo nije. Taj nihilizam morao je pobuditi reakciju, i tako se je rodilo<br />

čudno čedo - homoeopathija. Našao se je liečnik, koji je svoju metodu osnovao na ova<br />

dva principa. Prvo : podaš li zdravu čovjeku stanoviti liek, proizvest će ovaj u njegovom<br />

organizmu stanovite symptome ; pojave li se takovi symptomi u bolestnom organizmu, izliečit<br />

ćeš te symptome istim sredstvom - "similia si mili bus 'curantur". Ta tvrdnja doduše ne<br />

Atoji, ali - živio princip ! Drugo : čim manju količinu lieka uneseš ti boletni organizam,<br />

tim veća je njegova dj elatna sn.aga, a najveću "potenciju" lieka ćeš postići, ako ga ad<br />

infinitum vodom razriediš. To znači drugimi riečmi : ako u toj ljekovitoj raztopini ne ima<br />

gotovo ništa lieka, onda je ona najkoristnija. To je dakle opet bio nihilizam, ali u drugoj<br />

formi. Osbiljna znanstvena medicina ignorirala je te čudne, s matematikom, logikom i<br />

naraYoslovnim izkustvom protuslovne tvrdnje, ali gm·a u njih sadržana ironija potaknula<br />

je ipak marljivije nastojanj e oko racijonalne therapije.<br />

U naravi stvari leži, da su nekoje grane našega stabla urodile obilnijim plodom,<br />

nego li druge, naročito da se je u chirurgiji došlo do neočekivano uspješnih rezultata.<br />

Liečničko iztraživanje i dj elovanje razciepkalo se je u specijalne grane, jer pojedinac ne<br />

mogaše više obuhvatiti svekolike ogromne gradnje; počele su se pojedine struke obradjivati,<br />

te su urođile i briegovi literarnih proizvoda i svaki gotovo dan novimi therapeu-

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!