1898. godina

Liečnički Viestnlk 1898. Br. l.
Br. l. Liečnički Viestnik 1898. 7
svoga života epileptičke napadaje, koji su izprvice bili veoma riedki, tekom vremena bivali
sve ·češći tako, da je zadnje vrieme dobivao svaki dan napadaje. Od dviju godina je bolstnik
poalije napadaja vrlo smeten i silovit. Razlupao bi sve, što bi mu pod ruke došlo.
Bolestnik je srednjegn stasa, čvrstoga struka, mišičav. Cielim izgledom i ponašanjem·
vo·kazuje prirodjenu slaboumnost. Lubanja malena, okrugla, nizlm. Čelo je koso, uzko,
nizko i nabrano. Zjenice jednake, srednje širine, reagiraju dobro. Nos i ušesa uredna, zubi
zdravi, bieli, jezik slabo drhće. Vrat kratak, debeo. Disala, kucala i probavila u redu.
Reflexi kolj-ena nisu pojačani.
Bolestnik imade svaki dan jedan napadaj, te je prije i poslije napadaja vrlo uzrujan
i pogibeljan. Jednom prilikom razlupao je drveni zahodnjak, te u sliepom biesu navalio
kod vizite na liečnike. U mirnom stanju nije govorio, samo kao začudj eno naokolo gledao,
smiešio se glupo na svako pitanje, te se samo česao. Sve njegove kretnje su nespretne i
polaga ne; hod je zibajući.
7./7. 1897. nadjoše ga bolničari u jutro sgrčenog u krevetu, težko dišnćeg i nepomičnog.
Dan prije nije imao napadaja, te u isti u obće zadnji mjesec riedki bili. Konstatirana
·hemiplt>gija ·dex. i sopor. U ovom stanju bez grčeva nastupila je za 24 sata smrt.
Razudbeni nalaz: Lubanja sclerotična, nepravilno odebljana. Kosti desne polovine,
-osobito čelna, na ll mm. debela. Tvrda opna malokrvna, na čelnih dielovih uz
možgjane prirasla. Lieva hemisfera napadno veća od desne. Čitavi možgjani važu 130 gr.,
lieva hemisfera 695 gr., rl esna 350 gr. (bez hydrocephaličke tekućine). Zavoji lieve hemisfere
široki, desne uzki, nu typus zavoja na obijuh jednak. Tanke opne po cieloj površini možgjana,
osobito okolo fossae Sylvii, na podnici i ponsu vrlo odebljane.
Na prorezu nalazi se u lievoj hemisferi skupina većih i manjih, medju sobom stic:.jućih
tvrdih i sirovitih gniezda - gummata - ležećih na vanjskoj strani centralnih
ganglija i razgra njujućih se osobito u temporalnom predjelu. Oko ovih gummata je tkanina
umekšana i protkana malimi haemorrhagijami. Siva kora ove okolice je široka i na pogled
·
nepovriedjena.
Na prorezu desne hemisfere vidi se zanimivo razširenje postranične klietke u veličini
šake, .tako da mjestimice ostaje od možgjanske tkanine tek vrsta od nekoliko mm. Tkanina
ove hemisfere je tvrda, kora vrlo uzka, sve anatomske sastavine jasne, ali malašne. Odgovarajući
pedunculus je za polovinu manji od lievoga. I dalje na prorezu mostića i produljenoga
mozga do križanja pyramida je desna polovina istih manja.· Iza križanja motoričke
pruge se Qpet razlike u veličini prilično izjednačuju.
U drugih organih nije se ništ& osobitoga našlo.
Mi kroskopičko iztr aživanje potvrdilo je syphilitički značaj afekcije. Na žilah
i opnah nalaze se često opisane promjene na ime peri- i ·endoarteritis. N a ganglionih stanicah
lie'Ve hemisfere ne nalazi se ništa osobitoga, dočim na stanicah kore desne hemisfere
vidimo sve moguće forme atrophije. a živcih motoričke pruge, potičućih iz atrophičke
hemisfere, nije ·viditi nikakovih degenerativnih znakova.
Najzanimivije točke ovoga slučaja sabiremo u sliedećem: Mužkarac 24 god.
star, od poroda tup, imade epileptič.ke napadaje od prve godine svoga . života.
U razvitku zaostala, malena desna hemisfera s ogromnim hydrocephalom odgovara
činjenici, da su se te promjene kod bolestnika već u njranije doba razvile, a
moguće je, da su svoj početak imale već in utero. U zamjenu za zaostalu
hemisteru razvila se je lieva mnogo više, dapače je postala veća, nego li bi
imala biti de norma. Desna mala hemisfera mogla je samo služiti nižim animalnim
funkcijam, dočim je jedino lieva, imajući obilje asocijativnih vlakanaca, mogla
služiti višim duševnim funkcijam. Možemo reći, da je taj čovjek mislio ili bio
čovjekom samo Jievom hemisferom.
,
Bolestnik je nadalje imao gummata u lievoj hemisferi u susjedstvu motoričkih
pruga, koja su uviek bila izvorom podražaja za epileptičke napadaje.
Po razgranjenju, razporedu i gradnji tih gummata možemo zaključiti, 'da
su se razvijala mnogo i mnogo godina.
Niti anamneza, niti nalaz na tielu ne
pružaju nam podataka, da Ji je bolestnik bio inficiran ili ne. Najbliže nam je
dakle pomisliti na to, da su patholožke promjene u obijuh hemisferah poticale
od djetinstm, te da su bile istoga - na ime syphilitičkoga porietla. Poznato je,
da oe sypbilitični proces na jednih te istih možgjanih može pojaviti u raznih
oblicih. 'l'ako je u našem slučaju bez drojbe congenitalna
syphilis prouzročila
u jednoj hemisferi gummata, a u drugoj hydrocephalus i atrophiju.
Da nije
bila u ovoin slučaju označena Hutchinsonova trias hereditarne lues, ne može
nas od stavljene diagnoze odvratiti, posto se spomenuta trias ne treba u svakom
slueaju pojaviti.
Oko gurnmata nastalo je uslied thromboza žila umekšanje možgjanske
tkanina, što je obicno i značajno za gummata, a uslied umekšanja došlo je do
sveobće kljenuti.
O prelomu doljne čeljusti i njegovom Hečenju.
Priobćuje dr. A. Miiller, liečnik za zube i usta u Zagrebu.*
Prije nekoliko mjeseci demonstrirao sam model i prothezu t. zv. interdentalschiene
od bolestnika, koji je
izišao, ne mogoh istoga demonstrirati.
liečen na chiružkom odjelu g. primarnoga
liečnika dra. S e h wa r z a, nu pošto je bolestnik već prije sjednice iz bolnice
•
Danas pružila mi se je sgoda, da pokažem 2 bolestnika s istoga odjela
gosp. rlra S e h wa r z a, i to jednoga, koji je već izliečen, a drugoga, koji još
nosi prothezu.
Pošto u "Oentrallblat.t fiir Ohirurgie od ove godine dva liečnika razpnwljaju
o svojih metoclah liečenja fractura doljne čeljusti, i to dr. L !t u e n­
s t e i n u Hamburgu, koji izmedju fracturi najbli7.ih čvrstih zubi probuši luknju,
te učiuivši to provuče žicu, pa s njom fixira prebijene dielove, dok isti zaciele,
a dr. H a n s y u Badenu kod Beča meće debelu žicu, koja se proteže .na lingua!
noj i labialnoj strani svih zubi, pak ove dvie debele žice s tankom žicom,
pro vlačeći istu izmedju zubi, spaja i tako :fixira fracturirane dielove čeljusti kroz
4 tjedna, dok zaciele.
I jedan i drugi ovaj način liečenja vec Je dugo poznat, te smo ga ostavili,
jer pn-o trebamo ordje čeljust sa zubi i to moraju biti čvrsti, a drugo,
prieti pogibelj infekcije, jer izmedju žica uviek se zapliću ostanci jela i
slina,
te se raztvaraju, sto je za liečenje vrlo neugodno, osobito ako je u ustih veća
otvorena rana, kako je obično kod fractnre čeljusti.
I mehanički draži se pri jelu rana, jer jelo š njom dolazi neposredno u
dodir. Osim toga mora bolestnik za cieloga liečenja ostati u bolnici, jer je
uviek moguće, da koji dio žice popusti ili pukne, a jezik i ustnice lahko se na
okrajcih žice ozliedjuju.
Sve ove neugodnosti odpadaju, ako se lieči prelom doljne čeljusti prothezorn
(interdentalschieneJ od vulkanizovanoga kaučuka.
Oim se metne protheza, bolestnik može svako jelo da žvače, protheza je
* Predavao na skupštini sbora liečnika dne 25. listopada 1897.