U - Svjetski Savez Dijaspore Bosne i Hercegovine SSDBiH

RAZGOVOR S POVODOM
Razgovarao: Vezuv BA[I]
vezuv.basic@bhglas.com
Malo je mladih ljudi koji ne
vole brzinu, prije svega u
dobrom automobilu ili
motociklu. Adrenalin koji brzina
proizvodi doprinosi da svako od njih
po‘eli uvijek vi{e. A gdje je kraj toj
‘elji u malo ko mo‘e precizno re}i.
Radi toga svako u mladosti sanja o
auto ili moto trkama. Jedan od takvih,
koji u‘iva u brzinama svakako
je Mirza Ahmetagi}. On je u grupi
onih koji su taj san dosanjali, ali ga
jo{ uvijek sanjaju i to na javi. Mirza
je uspje{an takmi~ar na autotrkama
pa je to i bio povod da sa njim porazgovaramo.
Mirza, ho}ete li se kratko predstaviti
na{im ~itaocima
AHMETAGI]:
AGI]: Ro|en sam 1987.
godine u Te{nju. Rat i ratne nesre}e
dovele su moju familiju prvo u
Hrvatsku, a 1993. godine i u Dansku.
U Randersu sam se {kolovao do
srednje {kole, a zatim sam nastavio
studije u Aarhusu. [kola mi je dobro
i{la pa sam sa svega 22
godine diplomirao i
postao gra|evinski
in‘enjer. Moj {kolski
put ipak
nije bio lagan.
Morao
sam
ulagati
uvijek
mnogo
vi{e
napora
od drugih,
posebno
Danaca.
Za mene
to nije bio
hendikep nego
bih prije rekao
jaka motivacija
koja me je uvijek
vodila samo prema
naprijed. Diplo-
10 I BH GLAS I MART 2013
Mirza Ahmetagi}, voza~ u autotrkama:
„Posebno sam sretan kada komentatori na
trkama spominju ime moje domovine“
mirao sam veoma mlad, a danas
radim kao in‘enjer konstruktor
(zgrade u nordijskim zemljama) za
jednu firmu u Hobru. Zadovoljan
sam i poslom i ‘ivotom.
Kada i kako se u tebi pojavila
ljubav za motosport i kako si se
po~eo time baviti
AHMETAGI]:
AGI]: Sa svega 8 godina
po~eo sam sakupljati modele automobila.
Kada je ve}ina mojih
vr{njaka kupovala druge stvari ja
sam svoj d‘eparac tro{io na automagazine.
Po tome cijenim da se
ljubav prema automobilima i brzini
kod mene pojavila veoma rano. Sa
18 godina sam kupio prvi sportski
automobil Honda Civic VTEC. U
po~etku je imala 160KS ali to mi
nije
bilo dovoljno
pa je
uskoro
imala
176KS.
Sa 19
godina
sam
oti{ao
na prvi takozvani „Trackday“
(amaterske utrke, gdje se ne takmi~i{
sa drugim voza~ima, ve} vozi{ po
svojoj ‘elji, odnosno protiv sata).
Imao sam tada brz automobil, volio
sam gledati utrke, a mislio sam da
sam jako iskusan voza~ i da }u biti
brz. Kako sam samo pogrije{io:
Slijede}ih 4-5 godina sam ~esto u~estvovao
na raznim utrkama, i spoznao
da nisu upitanje konjske snage,
ve} tehnika. ^itao sam i u~io o utrkama
i tehnici koja se koristi pri ko~enju,
ubrzanju, kako voziti kroz zavoje
itd. Teorija je zaista veliki dio
utrka. Poku{ao sam se takmi~iti i u
vo‘nji motocikla, ali sam odustao jer
sam to po~eo veoma kasno za taj
sport.
Opi{i nam takmi~enja na kojima
si u~estvovao.
AHMETAGI]:
AGI]: Nakon 5 godine
amaterskih utrka, uklju~io sam se u
tim Race Events sa druga 2 voza~a.
Sve sam morao sam finansirati. Na
prvoj utrci sam zavr{io na 3. mjestu,
na Padborg Parku, a ve} slijede}i vikend
sam pobjedio prvu utrku na Ring
Djurslandu. To je zainteresovalo
sponzore, te sam nakon kratkog
vremena potpisao svoj
prvi sponzorski ugovor.
To vi{e nije problem
te sada imam vi{e
sponzora od kojih
su najzna~ajniji
DS Staalkonstruktion
A/S i
Racehall Aarhus.
Nakon
prve uspje{ne
sezone 2012.
godine sam
zavrsio kao
~etvrti u danskom
prvenstvu.
^lan sam kluba
Ring Djursland, a
to mi omogu}uje
odr‘avanje moje
voza~ke licence.
Auto koje vozim
je kopija Lotus Super
Seven. Te{ko je
450 kg bez voza~a, a ima 152KS, {to
zna~i ubrzanje od 0-100 za 4 sekunde.
Motor je od motocikla Yamaha R1.
Ponosan sam na svoju domovinu i
veoma sretan {to mi je vlasnik na{eg
tima dozvolio da uvijek uz dansku
nosim i na{u, bosansku zastavu.
Posebno sam sretan kada komentatori
na trkama spominju moje ime, ali i
ime moje domovine Bosne i
Hercegovine.
Kada si ve} spomenuo domovinu,
reci nam ne{to o tvom privatnom
‘ivotu
AHMETAGI]:
AGI]: Sretno sam o‘enjen
djevojkom porijeklom iz Sirije, iz
Damaska. Imamo malog sina koji se
zove Sami i tek u~i hodati. Ja se trudim
da {to vi{e vremena provedem
sa njima. Drago mi je {to imam punu
podr{ku supruge, kada je moja ljubav
prema sportu i brzinama u pitanju.
Ona prati sve moje utrke. Razumije
moju potrebu za treningom obzirom
da su fizi~ka spremnost i koncentracija
izuzetno va‘ni. Bez fizikog
treninga ne mogu se voziti utrke, a to
opet zna~i plivanje i tr~anje 5-6 puta
sedmi~no. Nastojim dio slobodnog
vremena posvetiti prijateljima, a za
sada i u tome uspijevam. Pored svega
{to radim i bavim se sportom dobar
dio vremena provodim na putovanjima.
Obi{ao sam 4 kontinenta i preko
30 dr‘ava. Pa ipak sam najsretniji kada
otputujem u svoju domovinu, zemlju
u kojoj sam ro|en. Moji roditelji
su u mene usadili sve one najljep{e
osje}aje koje ~ovjek mo‘e imati prema
zemlji koja ga je iznjedrila. Trudio
sam se, jo{ iz djetinjstva, da
zapamtim sve ono {to nekoga ve‘e
za domovinu. Rije~ domovina i Bosna
i Hercegovina za mene ima ogromno
zna~enje. Radi toga u svoju
zemlju putujem svake godine. Majka
me je uporno u~ila da govorim bosanskim
jezikom, mada mi je danski bio
mnogo bli‘i. Sretan sam {to su me
od djetinjstva u~ili da znam gdje su
mi korijeni te da koliko mogu ~uvam
i njegujem kulturu, tradicije i obi~aje
moje Bosne i Hercegovine.
Na kraju uz zahvalu za ovaj razgovor
imamo samo je jedan
komentar: „Neka sva sre}a ovog
svijeta prati ovog mladog ~ovjeka
kojeg ni sve vrijednosti svijeta nisu
udaljile od njegove domovine
Bosne i Hercegovine. Iz svake
njegove rije~i izvire pozitivna energija
i ljubav prema roditeljima,
familiji i domovini.“