You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Broj <strong>41</strong> / prosinac 2011.<br />
ISSN 1331-9523<br />
<strong>OLIMP</strong>IJSKE NADE:<br />
Mihael Vukić<br />
MOO:<br />
Pokažite najbolje!<br />
<strong>OLIMP</strong>IJSKE LEGENDE:<br />
Sanda Dubravčić-Šimunjak<br />
HOO<br />
20 godina<br />
(1991. - 2011.)<br />
Veliki dan<br />
hrvatskog športa
SPORT JE VIŠE OD IGRE.<br />
PONOSNI SPONZOR HRVATSKOG SPORTA
<strong>OLIMP</strong>IJSKE NADE:<br />
Mihael Vukić<br />
MOO:<br />
Pokažite najbolje!<br />
<strong>OLIMP</strong>IJSKE LEGENDE:<br />
Sanda Dubravčić-Šimunjak<br />
Broj <strong>41</strong> / prosinac 2011.<br />
ISSN 1331-9523<br />
20 godina<br />
(1991. - 2011.)<br />
Sadržaj<br />
6 29<br />
HOO<br />
Veliki dan hrvatskog športa<br />
14 42<br />
Olimpijske legende<br />
Sanda Dubravčić - Šimunjak<br />
18 44<br />
22<br />
26<br />
Olimpijske nade<br />
Mihael Vukić<br />
Nastanak modernog športa<br />
Skijanje<br />
MOO<br />
Pokažite najbolje!<br />
48<br />
Prilog<br />
Povijest hrvatskog športa<br />
Društvo i šport<br />
Pozdravimo nove zastave!<br />
Znanost i šport<br />
Zamka za športske genijalce<br />
Žene i šport<br />
Pokajnička turneja<br />
Naslovna stranica: Ivica Kostelić<br />
i Ana Zaninović (Fotografija: HINA)<br />
Veliki dan<br />
hrvatskog športa<br />
HOO<br />
Za nakladnika:<br />
Josip Čop<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor<br />
Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb<br />
Glavni urednik:<br />
Ante Drpić<br />
Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:<br />
Ana Popovčić<br />
Uredništvo:<br />
Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša<br />
Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro<br />
Produkcija:<br />
M 14 d.o.o (Jet-set magazin)<br />
Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb<br />
Oblikovanje i prijelom:<br />
Marin Stojić<br />
Olimp 4
50<br />
54<br />
56<br />
58<br />
60<br />
Športska terminologija<br />
Pancerice, buce i hupseri<br />
Treneri i šport<br />
Nove trenerske spoznaje<br />
Međunarodne integracije<br />
Šport i EU fondovi<br />
Šport na internetu<br />
Internet nije oglasna ploča<br />
Od Olimpa do Olimpa<br />
Vijesti<br />
Poštovani čitatelju,<br />
pregršt se značajnih događanja zbilo tijekom nedavno završene 2011.godine. Na<br />
športskom se polju možemo pohvaliti činjenicom da su hrvatski športaši na najvećim<br />
priredbama osvojili 139 zlatnih, 124 srebrnih i 147 brončanih odličja (<strong>41</strong>0 ukupno).<br />
Taj podatak govori, opet i ponovo, da je šport bio, kao i uvijek, najuspješniji promotor<br />
Republike Hrvatske širom svijeta.<br />
Na poslovnom planu svakako treba istaknuti početak<br />
emitiranja programa na Sportskoj televiziji, jedinoj takvoj<br />
u svijetu čiji je osnivač i stopostotni vlasnik jedan olimpijski<br />
odbor.<br />
U samo pet i pol mjeseci, SPTV je uspjela započeti s<br />
emitiranjem svoga programa, što nije zabilježeno nigdje i<br />
nikad.<br />
Ovo je bila i godina proslave dvadesete obljetnice osnivanja<br />
Hrvatskog olimpijskog odbora. Na terenima ŠRC Jarun i<br />
u HNK-u, uz nazočnost najviših športskih dužnosnika - g.<br />
Roggea, predsjednika MOO-a, g. Hickeya i g. Kozlowskog,<br />
predsjednika i dopredsjednika Europskih olimpijskih odbora,<br />
te političkih dužnosnika Hrvatske, obilježen je i proslavljen<br />
taj značajni jubilej.<br />
Nismo posustali ni u daljnjem poboljšanju razvojnih<br />
programa za športaše i trenere, niti smo zanemarili razvoj<br />
športa na lokalnoj razini. Gotovo 7500 sudionika (7000<br />
polaznika te 500 predavača) sudjelovalo je u edukativnim<br />
programima Hrvatske olimpijske akademije.<br />
Godinu smo zaključili proglašenjem najboljih športašica, športaša i trenera te ambiciozno<br />
krenuli u Novu godinu u kojoj nas, kao glavni cilj, očekuju Olimpijske igre u Londonu.<br />
Naravno, uz nadu da će naši športaši nastaviti s tradicijom dosadašnjih uspjeha.<br />
Svima vam sretna, uspješna i zdrava 2012. godina.<br />
Dear Reader,<br />
Glavni tajnik Hrvatskog<br />
olimpijskog odbora<br />
Secretary General of the<br />
Croatian Olympic Committee<br />
Josip Čop, dipl. oec.<br />
Many significant events occurred during the recently finished 2011. On the sports field we<br />
can be proud of the fact that Croatian athletes won 139 gold, 124 silver and 147 bronze<br />
medals (<strong>41</strong>0 in total) at major events. This information tells us, again and again, that<br />
the sports was, as always, the most successful promotional tool of the Republic of Croatia<br />
worldwide.<br />
On the business plan, we surely must highlight the beginning of broadcasting on Sports<br />
television, the one of a kind in the world, whose founder and sole owner is an Olympic<br />
Committee. In just five and a half months, SPTV managed to begin broadcasting of its<br />
program, which has not been recorded anywhere or ever.<br />
Prijevod:<br />
N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13,<br />
10 000 Zagreb<br />
Tisak:<br />
Tehničar Copyservis<br />
Kranjčevićeva 25a<br />
10 000 Zagreb<br />
Naklada:<br />
2000 primjeraka<br />
Olimp je časopis<br />
Hrvatskog<br />
olimpijskog<br />
odbora.<br />
www.hoo.hr<br />
hoo@hoo.hr<br />
This year the Croatian Olympic Committee also celebrated the twentieth anniversary of its<br />
founding. This significant jubilee was marked and celebrated on the grounds of SRC (sports<br />
recreational centre) Jarun and at the HNK (Croatian National Theatre), in the presence of<br />
top sports officials (Mr. Rogge, IOC President), Mr. Hickey and Mr. Kozlowski (chairman<br />
and vice-president of the European Olympic Committees) and the Croatian political<br />
officials.<br />
We did not lose steam in even further improving of development programs for athletes<br />
and coaches, nor did we neglect the development of sport at local level. Almost 7500<br />
participants (7000 students and 500 speakers) took part in the educational programs of the<br />
Croatian Olympic Academy.<br />
We rounded this year with awarding the best female and male athletes and coaches,<br />
and we ambitiously headed to the New Year in which we, as a major goal, have London<br />
Olympics to look forward to. Certainly, with the hope that our athletes will continue the<br />
tradition of past sporting successes.<br />
We wish you all a happy, successful and healthy 2012!<br />
5 Olimp
Veliki dan hrvatskog športa<br />
2011.<br />
Tekst: ZLATKO KARLO<br />
Fotografije: HINA<br />
Godina za nama<br />
donijela je<br />
hrvatskom športu<br />
mnoštvo dobrih<br />
rezultata, pregršt<br />
medalja i velikih<br />
uspjeha. Nadamo<br />
se da je 2011. bila<br />
odlična najava<br />
za ovogodišnje<br />
Olimpijske igre u<br />
Londonu<br />
Olimp 6
sjajna najava<br />
za London<br />
7 Olimp
Veliki dan hrvatskog športa<br />
Veliki dan hrvatskog športa,<br />
doista je pravi naziv<br />
za tradicionalnu proslavu<br />
Hrvatskog olimpijskog<br />
odbora krajem svake<br />
kalendarske godine.<br />
Svečanost športa na kojoj se dodjeljuju<br />
nagrade i priznanja najboljima i<br />
najzaslužnijima za sve one rezultate,<br />
uzbuđenja i pobjede koje su nam naši<br />
športaši priuštili kroz godinu.<br />
Kao što je u pozdravnom govoru<br />
rekao predsjednik HOO-a Zlatko Mateša<br />
- to je prvenstveno svečanost športaša,<br />
njihova večer.<br />
Josip Čop, glavni tajnik, u uvodu je<br />
prisutnima otkrio da su hrvatski športaši<br />
u 2011. godini osvojili čak <strong>41</strong>0<br />
medalja! Također je istaknuo da je HOO<br />
u godini što je za nama proslavio 20.<br />
rođendan, te da su prvi nacionalni olimpijski<br />
odbor na svijetu koji ima svoju<br />
televiziju..<br />
Kroz priredbu sjajno je brodio voditeljski<br />
par Barbara Kolar i Ivica Blažičko,<br />
nazvavši je festivalom športa i kulture,<br />
jer je u sklopu svečanosti bilo i pjesme,<br />
svirke, plesa, a i dramske recitacije...<br />
Jedna od tradicionalnih nagrada<br />
nazvana je po našem istaknutom<br />
olimpijsku kanuistu Matiji Ljubeku, a<br />
dodjeljuje se svake godine kao najviše<br />
priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora<br />
pojedincima za životno djelo u području<br />
športa u znak priznanja i časti za<br />
osobit doprinos u športu, te udrugama<br />
koje su pridonijele razvoju pojedinih područja<br />
športa, od tjelesne i zdravstvene<br />
kulture djece i mladeži, športsko-rekreacijskih<br />
aktivnosti do razvoja određenog<br />
športa ili športa u cijelosti.<br />
Ovogodišnji laureati koji su se okitili<br />
tim prestižnim priznanjem su Krunoslav<br />
Sabolić, novinar i košarkaški djelatnik,<br />
nogometni trener Mirko Jozić, poznat<br />
po svom radu s mladima (izbornik one<br />
čuvene čileanske generacije juniora<br />
koja je na SP-u osvojila prvo mjesto<br />
’87. godine), Duško Antunović, prvi<br />
hrvatski vaterpolo izbornik (koji zbog<br />
bolesti nije mogao doći pa je umjesto<br />
njega nagradu primio sin Franko, također<br />
vaterpolist), Atletski športski klub<br />
Zadar u čije je ime nagradu primio dr.<br />
Marko Prenđa te Rukometni klub Zamet<br />
(nagrada je uručena predsjedniku Zlatku<br />
Koliću).<br />
Nagrada za najuspješnijeg trenera<br />
otišla je u ruke dvojici trenera čiji su<br />
puleni obilježili ovu godinu, i koji su<br />
Najuspješniji športaši u 2011: Ivica Kostelić i Ana Zaninović<br />
Nagrada za najuspješnijeg trenera: Ante Kostelić i Toni Tomas<br />
Olimp 8
Nagrada za fair play:<br />
Marko Matić, Tudor Bilić, Ante Botica, Mate<br />
Žaja, Vedran Rožić, Mario Škrlj (slika gore)<br />
Nagrada HOO-a za najuspješniji par:<br />
Igor Marenić i Šime Fantela (slika desno)<br />
Godišnju nagradu Matija Ljubek primili su:<br />
Zlatko Kolić, Marko Prenđa, djeca Duška Antunovića<br />
- sin Franko i kći Nađa, Mirko Jozić. Na<br />
slici nedostaje Kruno Sabolić. (slika dolje)<br />
9 Olimp
Veliki dan hrvatskog športa<br />
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, premijer Zoran Milanović<br />
i hrvatski predsjednik Ivo Josipović<br />
osvojili nagrade za najuspješnije športaše<br />
u 2011. godini. To je Toni Tomas,<br />
taekwondo trener koji je sa sestrama<br />
Zaninović od njihovih početaka, te Ante<br />
Kostelić, otac i trener Ivice. Ante je bio<br />
zanimljiv kao i uvijek:<br />
- Otkako sam na neki način<br />
režiser, trener, ne volim svjetla pozornice,<br />
više volim biti izvan domašaja reflektora,<br />
ali mi je drago da tu ne stojim<br />
sam, već da je uz mene i jedan mladi<br />
trener.<br />
Toni Tomas je bio vidno uzbuđen:<br />
- Nisam ni sanjao kada sam počinjao<br />
prije 12 godina s ovim poslom, da ću<br />
se naći na ovoj pozornici s trofejom u<br />
rukama, i još u društvu velikog trenera<br />
koji je toliko zadužio Hrvatsku.<br />
Blanka Vlašić, naša najbolja atletičarka,<br />
srebrna sa SP 2011. godine, i to u<br />
nemogućim uvjetima, još nezaliječena,<br />
Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop<br />
dobitnica je nagrade za Promicatelja<br />
Hrvatske u svijetu. Umjesto odsutne<br />
Blanke nagradu je primio Luciano Sušanj<br />
iz Atletskog saveza Hrvatske.<br />
Posebno priznanje HOO-a za promicatelja<br />
športa dobio je hvarski doajen<br />
Vinko Vicko Šoljan, zaslužan za razvoj<br />
mnogo športova na Hvaru, a posebno<br />
vaterpola i daljinskog plivanja. Vicko<br />
je utemeljio svjetski poznati i priznati<br />
Faros maraton.<br />
Također, i Ana Jelušić je dobila priznanje<br />
MOO-a kao ambasador <strong>Olimpijski</strong>h<br />
igara mladih.<br />
Nagrada za fair play jedna je od<br />
najdražih športašima. Ona je otišla<br />
u ruke jedriličarskom klubu Trogir i<br />
posadi jedrilice Polar 2. Oni su se na<br />
tradicionalnoj Viškoj regati istaknuli u<br />
spašavanju posade jedrilice Paikea koja<br />
je doživjela havariju pri buri od 30-ak<br />
čvorova, spustivši jedra i vrativši se po<br />
unesrećene, kako bi ih izvukli iz mora<br />
i utoplili, zanemarivši pri tome borbu<br />
za plasman. Ova im nagrada, rekli su,<br />
strašno puno znači jer su mali klub i<br />
drago im je kad se čuje za njih.<br />
Trofej Međunarodnog olimpijskog<br />
odbora “Šport i društvena odgovornost”<br />
dobile su Sportske novosti za kontinuirano<br />
praćenje i promicanje športa kroz<br />
svih 66 godina izlaženja ovog jedinog<br />
športskog lista u Hrvatskoj. Nagradu je<br />
iz ruku člana MOO-a Antuna Vrdoljaka<br />
primio direktor SN Janko Goleš, istaknuvši<br />
kako je to priznanje svim generacijama<br />
novinara SN koji su godinama<br />
sukreatori športa u Hrvatskoj.<br />
Momčad godine je vaterpolska<br />
reprezentacija koja je na SP-u u Šangaju<br />
osvojila broncu. Nije ih bilo na<br />
pozornici, ali se nisu odmarali, već su<br />
se pripremali zajedno s Talijanima u<br />
Padovi. Perica Bukić je primio nagradu<br />
u njihovo ime i obećao da će se u 2012.<br />
godini potruditi obraniti naslov prvaka<br />
Europe iz Zagreba od prije dvije godine,<br />
a iz Londona donijeti medalju. A vaterpolisti<br />
priznaju, kazao je, samo najsjajnija<br />
odličja...<br />
Za najbolji ženski sastav proglašena<br />
je streljačka reprezentacija koja je na<br />
seniorskom EP u zračnoj pušci osvojila<br />
srebro, u sastavu Snježana Pejčić, Suzana<br />
Cimbal Špirelja i Sandra Vitez.<br />
<strong>Hrvatski</strong> jedriličari Šime Fantela i Igor<br />
Marenić osvojili su brončanu medalju u<br />
klasi 470 na SP u jedrenju u Australiji,<br />
pa im je i pripala nagrada HOO-a za<br />
najuspješniji par. Nisu se dali “navući”<br />
na velike riječi i bombastične najave,<br />
tek su u svom stilu, ova dva sjajna<br />
momka rekla:<br />
- Radit ćemo’ ka’ pasi za London, pa<br />
što bude!<br />
Najbolji športaš u 2011. je,<br />
naravno, bez konkurencije, Ivica Kostelić<br />
koji će dugo pamtiti godinu u kojoj je<br />
visoko u zrak podignuo veliki Kristalni<br />
globus. Prava naplata za svih onih 9<br />
operacija desnog koljena, te tko zna koliko<br />
još “sitnijih operativnih zahvata”...<br />
Ivica na krovu svijeta, Veliki globus i<br />
još dva mala u prošloj godini. I on je bio<br />
skroman u najavama dolazeće godine,<br />
nakon zahvale za trofejom:<br />
- Znam da ljudi puno očekuju od<br />
mene, da ih zanimaju samo prva mjesta<br />
i medalje, ali svi ovi športaši okupljeni<br />
ovdje znaju ipak što je najvažnije u<br />
svakom športu: to je koncentracija na<br />
Olimp 10
Ana Jelušić je od člana MOO-a Antuna Vrdoljaka dobila<br />
priznanje kao ambasador <strong>Olimpijski</strong>h igara mladih<br />
(slika gore lijevo)<br />
Momčad godine su vaterpolisti, a nagradu je iz ruku operne<br />
pjevačice Martina Tomčić primio Perica Bukić<br />
(slika gore desno)<br />
Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora “Šport i društvena<br />
odgovornost” primio je direktor Sportskih novosti Janko Goleš<br />
(slika lijevo)<br />
Posebno priznanje HOO-a za promicatelja športa veslački<br />
olimpijac Igor Boraska uručio je hvarskom doajenu Vinku Vicku<br />
Šoljanu (slika dolje lijevo)<br />
Najbolji ženski sastav: Sandra Vitez i Suzana Cimbal Špirelja.<br />
Na slici nedostaje Snježana Pejčić (slika dolje desno)<br />
11 Olimp
Veliki dan hrvatskog športa<br />
ono što trebaš napraviti. Kod mene je<br />
to - skijati što brže.<br />
Na kraju je ostao izbor za<br />
najuspješniju športašicu. Možda nekome<br />
neočekivano, HOO je najboljom<br />
proglasio Splićanku Anu Zaninović,<br />
svjetsku prvakinju u taekwondou u<br />
kategoriji do 53 kilograma. Njezina medalja<br />
ima dodatnu vrijednost ako se zna<br />
da je godinama Hrvatska u svjetskom<br />
vrhu u ovom borilačkom športu (koji ima<br />
čak 197 država-članica!), ali da još nikada<br />
nije imala svjetsku prvakinju.<br />
Ana, vrlo elegantna, u crnoj blještavoj<br />
haljini, s pozornice se zahvaljivala<br />
svima:<br />
- Bolje se osjećam u trenirci, to je<br />
ipak moja radna oprava... Zato sam i<br />
nagovarala sestru Luciju da dođe na<br />
pozornicu zamijeniti me, jer njoj govori<br />
bolje idu. Ionako nitko ne bi primijetio<br />
razliku, baš kao nekada u školi - našalila<br />
se na kraju naša najbolja športašica<br />
koja je i u 2012. godini najavila velike<br />
rezultate, pogotovo što se radi o olimpijskoj<br />
godini.<br />
Proslavi Velikog dana hrvatskog<br />
športa prisustvovali su hrvatski predsjednik<br />
Ivo Josipović, premijer Zoran<br />
Milanović te ministar znanosti, obrazovanja<br />
i sporta Željko Jovanović.<br />
Predsjednik Vlade Zoran Milanović<br />
kazao je da su športaši doista najveći<br />
ambasadori svoje zemlje, jer za njih se<br />
zna svuda u svijetu, a za političare, recimo,<br />
ne. Predsjednik Josipović poželio je<br />
pak našim športašima puno uspjeha na<br />
Igrama u Londonu... •<br />
→ Summary ←<br />
Great day for Croatian sports is a<br />
traditional celebration of the Croatian<br />
Olympic Committee, held at the end of<br />
each calendar year. It is a celebration<br />
of sports where awards are given to the<br />
best and most meritorious sportsmen<br />
for all the scores and wins that<br />
Croatian athletes achieved in 2011.<br />
The best athlete, without competition,<br />
is Ivica Kostelic. He was a convincing<br />
winner of the World Ski Cup, and along<br />
to the large crystal globe he also won<br />
two small ones (slalom and combined).<br />
Somewhat surprisingly (given that<br />
many predicted Blanka Vlasic as<br />
winner), the athlete of the year was<br />
Ana Zaninovic, world champion in<br />
Taekwondo, in category of up to 53<br />
kilograms.<br />
The team of the year is the water polo<br />
team, who won the bronze medal at the<br />
World Championship in Shanghai, and<br />
the best female team is the shooting<br />
team with Snjezana Pejcic, Suzana<br />
Cimbal Spirelja and Sandra Vitez, who<br />
won the silver medal at the European<br />
Championship in air rifle.<br />
Croatian sailors Sime Fantela and<br />
Igor Marenic won the bronze medal<br />
in the 470 class at the Sailing World<br />
Championship in Australia, so the<br />
Croatian Olympic Committee gave<br />
them the award for best couple.<br />
The Award for Lifetime Achievement<br />
“Matija Ljubek” went to James Sabolic,<br />
Mirko Jozic, Dusko Antunovic, Athletic<br />
Club Zadar and Handball Club Zamet;<br />
Trogir Sailing Club won the award<br />
for fair play; awards for the most<br />
successful promoters of Croatian sports<br />
in the world were given to Blanka<br />
Vlasic and Vinko Soljan; and finally<br />
the award for best coach went into<br />
hands of a ski coach Ante Kostelic and<br />
taekwondo coach Toni Tomas.<br />
The conclusion of the ceremony is that<br />
the year behind us brought great results<br />
to Croatian sports, many medals and<br />
great successes which is all one great<br />
introduction into this year’s Olympic<br />
Games in London.<br />
The celebration of this great day of<br />
Croatian sports was attended by the<br />
Croatian President Ivo Josipovic,<br />
Prime Minister Zoran Milanovic and<br />
Minister of Science, Education and<br />
Sports Zeljko Jovanovic.
Legende<br />
<strong>Olimpijski</strong><br />
plamen<br />
u srcu<br />
Tekst: DENIS LUGARIĆ<br />
Fotografije: <strong>Hrvatski</strong> športski muzej<br />
U klizanju je prošla gotovo sve:<br />
sudjelovala je na olimpijskim<br />
igrama, svjetskim i europskim<br />
prvenstvima, osvojila pet<br />
Zlatnih pirueta te bila srebrna<br />
na Europskom prvenstvu 1981.<br />
u Innsbrucku. Danas ugledna<br />
liječnica, posebno se rado sjeća<br />
trenutka kad je upalila olimpijski<br />
plamen u Sarajevu<br />
Premda je prošlo već gotovo<br />
28 godina, teško<br />
je zaboraviti trenutak<br />
kada je najbolja hrvatska<br />
klizačica svih vremena Sanda Dubravčić-Šimunjak<br />
upalila olimpijski<br />
plamen na sarajevskom stadionu<br />
Koševo. Trenutak koji je obilježio,<br />
ali i zaokružio njezinu sjajnu športsku<br />
karijeru. Tada je postala tek<br />
treća žena u povijesti koja je imala<br />
tu čast, ali prva na zimskim olimpijskim<br />
igrama. Prije nje to su učinile<br />
tek meksička atletičarka Norma<br />
Enriqueta Basilio de Sotelo u<br />
Ciudad de Mexicu 1968. i kanadska<br />
gimnastičarka Sandra Henderson u<br />
Montrealu 1976.<br />
Od tada se mnogo toga dogodilo.<br />
Sanda je postala gospođa, majka<br />
sinkronizirane klizačice Tene, diplomirala<br />
je na medicinskom fakultetu,<br />
potom i doktorirala. Danas je<br />
prim.dr.sc Sanda Dubravčić-Šimunjak,<br />
dr.med., specijalist fizikalne<br />
medicine i rehabilitacije. Nekada<br />
je nosila kostime sa šljokicama,<br />
a danas bijelu kutu. No, jedno se<br />
ipak nije promijenilo - i dandanas<br />
mora odgovarati na pitanja kako se<br />
osjećala na Koševu.<br />
- Paljenje olimpijskog plamena u<br />
Sarajevu 1984. je sasvim sigurno<br />
najveće priznanje u mojoj karijeri.<br />
Teško je opisati te osjećaje. Bila<br />
je to ogromna čast - kazala je sa<br />
smiješkom u svojoj ordinaciji na<br />
Zavodu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju<br />
i reumatologiju na Svetom<br />
duhu.<br />
Jeste li imali tremu. Jesu li vam<br />
se možda zatresle ruke<br />
- Ne, nisam, premda je u zadnji<br />
trenutak došlo do promjene u scenariju…<br />
Veću sam tremu imala na<br />
natjecanju. Bila sam uistinu ushićena<br />
na tom otvaranju Igara, cijeli<br />
stadion je bio ushićen. Atmosfera<br />
je bila sjajna. Glazba, ljudi, ambijent,<br />
sve te to ponese. Bila sam<br />
opuštena, mahala sam našim športašima,<br />
mojim klizačima iz drugih<br />
država, bilo je baš fantastično.<br />
U klizanju je prošla gotovo sve.<br />
Bila je nacionalna prvakinja, sudjelovala<br />
je na olimpijskim igrama,<br />
svjetskim i europskim prvenstvima,<br />
osvojila pet Zlatnih pirueta te bila<br />
srebrna na Europskom prvenstvu<br />
1981. u Innsbrucku. Nakon prekida<br />
karijere bila je sudac, član sudačke<br />
komisije Zlatne piruete, predsjednica<br />
Zdravstvene komisije Zlatne<br />
piruete, bila je članica Izvršnog<br />
odbora Hrvatskog olimpijskog odbora<br />
te šef naše delegacije 1992.<br />
godine, kada smo samostalno nastupili<br />
na prvim ZOI u Albertvilleu,<br />
ali i kasnije u Lillehammeru 1994.<br />
Od 1998. godine je jedan od sedam<br />
medicinskih savjetnika Međunarodne<br />
klizačke federacije što je<br />
iznimno priznanje. Time je spojila<br />
dvije velike ljubavi - klizanje i medicinu.<br />
- Nas je samo sedam iz cijelog<br />
svijeta. To mi je veliko zadovoljstvo,<br />
a da ne kažem kakva je to<br />
čast za mene osobno, ali i za našu<br />
zemlju - dodala je.<br />
Često ste na velikim natjecanjima<br />
i pratite zbivanja u klizanju.<br />
Može li se usporediti klizanje<br />
nekada i danas <br />
- Razlika je ogromna. Neusporediva.<br />
U moje vrijeme su se trenirali<br />
obavezni likovi i oni su zauzimali<br />
veliki dio treninga. Od kada su oni<br />
Olimp 14
Najveći uspjeh srebro na EP<br />
Rođena je 24. kolovoza 1964. u Zagrebu. Sa šest godina je<br />
krenula na svoje prvo državno prvenstvo. Na svom prvom<br />
juniorskom SP-u 1976. godine u Megeveu bila je<br />
sedma, a nastupila je na osam EP-a i šest SP-a.<br />
Rezultat karijere je ostvarila na EP-u u Innsbrucku<br />
1981. osvojivši srebro. Bila je to prva medalja za<br />
umjetničko klizanje u Hrvatskoj.<br />
Nastupila je i na ZOI u Lake Placidu 1980. (11.<br />
mjesto) , te četiri godine kasnije u Sarajevu (10.<br />
mjesto) gdje je imala čast upaliti olimpijski plamen.<br />
Od klizanja se oprostila na Zlatnoj pirueti u Zagrebu<br />
1984.<br />
Upisala je medicinu i u roku diplomirala, a potom i<br />
magistrirala, te doktorirala. Bila je članica Izvršnog<br />
odbora Hrvatskog olimpijskog odbora te šef naše<br />
delegacije 1992. godine, kada smo samostalno nastupili<br />
na prvim ZOI u Albertvilleu, ali i kasnije u Lillehammeru<br />
1994. godine.<br />
Od prosinca 1998. godine jedna je od sedam medicinskih<br />
savjetnika Svjetske klizačke federacije.
Legende<br />
‘Napredovalo se u skokovima, piruetama, novim koracima,<br />
okretnosti, koreografiji, u svemu. Katarina Witt<br />
je u Sarajevu osvojila zlato sa dva različita trostruka<br />
skoka, a danas to nije dovoljno niti za finale’<br />
ukinuti sve je okrenuto slobodnom<br />
dijelu - kratkom i slobodnom sastavu.<br />
Napredovalo se u skokovima, piruetama,<br />
novim koracima, okretnosti, koreografiji,<br />
u svemu. Katarina Witt je u<br />
Sarajevu osvojila zlato sa dva različita<br />
trostruka skoka, a danas to nije dovoljno<br />
niti za finale.<br />
S Moranom Paliković Gruden,<br />
predsjednicom HKS-a<br />
Kako ste uopće krenuli na klizanje <br />
- Klizati sam počela sa četiri i pol<br />
godine kada su me roditelji odveli na<br />
Šalatu. Preko ljeta sam se bavila koturaljkanjem<br />
također na Šalati. Ja sam<br />
bila ne samo seniorska prvakinja bivše<br />
države u klizanju, već i u umjetničkom<br />
koturaljkanju.<br />
Međutim, kada su se zaredali dobri<br />
rezultati u umjetničkom klizanju, prekinula<br />
sam s koturaljkanjem i ljeta provodila<br />
trenirajući u Francuskoj, Americi,<br />
Italiji..., s obzirom da u Zagrebu ljeti<br />
nije bilo leda. S 12 godina sam prvi put<br />
bila na EP-u, s 13 na SP-u.<br />
U Hrvatskoj je danas veliki problem<br />
nedovoljan broj ledenih ploha<br />
za treninge. Kako ste se vi snalazili <br />
- U moje vrijeme bilo je još gore. Mi<br />
smo svi zajedno bili na ledu - od onih<br />
s pet godina do nas reprezentativaca.<br />
Znalo se događati da u skoku moram<br />
izbjeći neko dijete, pa bi to završilo<br />
padom. Situacija je bila zaista teška.<br />
No, ja sam koristila svaku mogućnost<br />
za trening. Često sam trenirala ujutro<br />
od 7 do 7.45, prije škole, pa su me<br />
roditelji autom vozili u školu. Zvali smo<br />
to “ledeni predsat”. Druga su to bila<br />
vremena...<br />
Znači spartanski uvjeti <br />
- Bilo je teško, jer sam išla u redovnu<br />
osnovnu i srednju školu. Znala sam<br />
direktno s aerodroma juriti na nastavu.<br />
Tada nije bilo sponzora i na OI u Sarajevu<br />
sam nastupila s klizaljkama koje su<br />
mi kupili roditelji.<br />
Vjerujem kako do uspjeha vodi uvijek<br />
ista formula: 10-15 posto talenta, a<br />
ostalo je samo naporan rad i trening.<br />
Nekada se u klizanju moglo zaraditi<br />
jedino na revijama. Jeste li razmišljali<br />
o takvim nastupima<br />
- Vrhunski klizači su odlazili u revije<br />
na ledu zbog novaca. I ja sam dobivala<br />
ponude za nastupe na revijama, ali nisam<br />
želja živjeti u cirkusu. Jer to je baš<br />
putujući cirkus na ledu. Ja sebe nisam<br />
našla u tome. Željela sam završiti fakultet<br />
i okrenuti se medicini.<br />
Smatraju vas prvom damom Zlatne<br />
piruete. Osam puta ste nastupali i<br />
osvojili osam odličja, pri čemu pet<br />
zlatnih. Danas ste u Organizacijskom<br />
odboru. Dojma smo kako Pirueta<br />
svake godine ima sve više problema,<br />
a najviše financijskih…<br />
- Pirueta se održala i u prosincu ove<br />
godine, bilo je to njezino 44. izdanje…<br />
Mene najviše boli što nismo iskoristili<br />
priliku da Pirueta postane jedno od<br />
natjecanja u Svjetskom kupu. Imali<br />
smo priliku, ali smo je propustili. Nažalost,<br />
zbog toga je kvaliteta pala jer<br />
je najboljima Zagreb izvan kalendara<br />
natjecanja.<br />
Nekada su u Zagreb dolazili olimpijski<br />
pobjednici i svjetski prvaci, a danas<br />
je to rijetkost. Zakazala je i naša publika,<br />
premda su ulaznice besplatne, ali je<br />
činjenica da nema nekih jakih hrvatskih<br />
imena koja bi privukla ljude u Dom<br />
športova. Veća je posjećenost trofeja<br />
Zagrebačkih pahuljica, nego Piruete. To<br />
boli, jer Pirueta je sinonim zagrebačkog<br />
klizanja.<br />
Kakva je danas situacija u našem<br />
klizanju<br />
- Neugodno mi je to reći, ali katastrofalna.<br />
Perspektiva je jako loša. Imamo<br />
trenere, imamo uvjete, ali očito nema<br />
dovoljno rada. Nadam se kako će ipak<br />
netko od mladih iskočiti... •<br />
→ Summary ←<br />
Skater Sanda Dubravčić was born<br />
on 24 August 1964, in Zagreb.<br />
When she was six she embarked on<br />
her first national championship.<br />
On her first Junior World<br />
Championship in 1976, in Megeve,<br />
she placed seventh, and in total she<br />
competed in eight European and<br />
six World Championships.<br />
She made her best career result<br />
at European Championship in<br />
Innsbruck, in1981, winning<br />
a silver medal. It was the first<br />
Croatian medal in figure skating.<br />
She performed at the Winter<br />
Olympics in Lake Placid in 1980<br />
(11th place), and four years later<br />
in Sarajevo (10th place) where she<br />
had the honor to light the Olympic<br />
flame. She bid her farewell to<br />
skating at the Golden Pirouette in<br />
1984, in Zagreb.<br />
She enrolled to a medical<br />
university and graduated on time,<br />
then also got her Master and<br />
Doctoral degrees in that same field.<br />
She was a member of the Executive<br />
Board of the Croatian Olympic<br />
Committee and head of our<br />
delegation in 1992, when we<br />
independently performed at<br />
the first Winter Olympics<br />
in Albertville, and later in<br />
Lillehammer in 1994.<br />
Since December 1998 she is one of<br />
seven medical consultants of the<br />
World Skating Federation.<br />
Suprug doc. Boris Šimunjak,<br />
kći Tena i Sanda<br />
Olimp 16
Olimpijske nade<br />
Plivač, europski prvak, pa<br />
svjetski i europski doprvak,<br />
17-godišnji junior... Na ove<br />
bismo generalije bez problema<br />
nalijepili nekoliko etiketa i strpali<br />
Mihaela Vukića u ladicu s ostalim<br />
nadarenim, vrijednim i marljivim klincima<br />
predanim športu kojim se bave.<br />
Naravno, njegovu bismo datoteku<br />
svrstali na sam vrh ovoga imaginarnog<br />
foldera, jer takve rezultate ne<br />
susrećemo često.<br />
I da to napravimo, ne bismo pogriješili.<br />
Mihael, kažu oni koji ga dobro<br />
poznaju, posjeduje sve navedene<br />
kvalitete.<br />
Ostale poveznice s vršnjacima koji<br />
dominiraju u svojim športovima U<br />
priči o momku iz Zaboka teško ćete<br />
ih pronaći, jer ih zapravo ni nema.<br />
Započnimo onda tim redoslijedom.<br />
Električni bas u rukama mu je barem<br />
dva sata dnevno.<br />
- Sviram kada dođem iz škole, rano<br />
poslijepodne. Priuštim si i navečer koji<br />
sat. Jednostavno, gušt mi je i opušta<br />
me.<br />
Na pitanje o plivačkim uzorima<br />
ne daje konkretan odgovor, dok je<br />
glazbeni uzor ispaljen iz topa: John<br />
Campbell, basist grupe Lamb Of God.<br />
Da može birati između ulaska u tijelo<br />
bilo kojeg plivača ili dotičnog kosatog<br />
gospodina koji “rastura” sa žicama u<br />
rukama, ne bi dvojio ni sekunde.<br />
- Ma kakvi športaši, odgovor je, bez<br />
ikakve dvojbe - Campbell. Čovjek je<br />
božanstvo! Plivače cijenim, ali ipak ne<br />
toliko.<br />
Zagorski<br />
torpedo<br />
Tekst: TOMISLAV POLJAK<br />
Fotografija: CROPIX<br />
Plivač iz Zaboka Mihael Vukić (17) vrhunski je<br />
potencijal, perjanica zagorskoga kraja koji već dugo nije<br />
dao športaša njegova kalibra. Vjeruje da će olimpijski<br />
debi imati već u Londonu<br />
Dečko će bez problema priznati da “ne<br />
prati previše šport jer mu je pomalo<br />
dosadan” ili da “pogleda plivanje kada<br />
je na televiziji, ali ne zna baš mnogo<br />
vrhunskih plivača”. Dakle, Mihael Vukić<br />
vrhunski je športski potencijal kojeg<br />
biste se, sudeći prema njegovim izvanbazenskim<br />
karakteristikama, možda i<br />
bojali gurnuti u vodu da se ne utopi...<br />
- Nisam baš “lud” za medijima, više<br />
mi se ne da nego što mi se da pričati<br />
o sebi - započet će 17-godišnjak iz<br />
kojeg je mnogo lakše izvući riječi<br />
kada se prebacimo na teme kao što su<br />
glazba ili obrazovanje nego plivanje.<br />
Na opasku o plivačima kao mahom<br />
obrazovanim, uljuđenim tipovima s<br />
vrijednim diplomama u rukama, mladi<br />
Zabočanin odgovara jako zrelo.<br />
- Nikada ne bih tako generalizirao,<br />
prvo uvijek pružim nekome šansu da ga<br />
upoznam, da me razočara ili oduševi.<br />
Upoznao sam puno plivača koji se uklapaju<br />
u taj kalup, ali i dosta onih koji nisu<br />
takvi. Ista je situacija kada su u pitanju<br />
predstavnici nekih drugih športova.<br />
Sam će se pobrinuti da se uklopi u<br />
ovu predrasudu o “lijepim, pametnim<br />
i obrazovanim plivačima”. Sjedinjene<br />
Američke Države obećana su zemlja<br />
brojnih hrvatskih plivača.<br />
- Već sam razgovarao sa starijim<br />
kolegama koji su bili “preko bare”. Daju<br />
mogućnost obrazovanja i plivačkog<br />
napretka, nešto što možemo samo<br />
sanjati u Hrvatskoj. Nažalost, sudbina<br />
nam je bijeg u SAD.<br />
A na tamošnjim se sveučilištima<br />
već uvelike priča o plivačkom torpedu<br />
iz Zaboka. Na regrutacijskim internetskim<br />
stranicama mnogih koledža<br />
njegovo je ime pri vrhu prioriteta, a<br />
sve zahvaljujući sjajnoj 2011. godini.<br />
Dakle, što je sve Mihael napravio u<br />
Olimp 18
proteklim mjesecima, što ga je promoviralo<br />
u najvruću priču pomalo usnulog<br />
hrvatskog plivanja<br />
- Naslov europskog prvaka na 50<br />
metara delfin i doprvaka na 50 metara<br />
slobodno najveći su uspjesi, jači i od<br />
naslova svjetskog viceprvaka na 50<br />
delfin. Jednostavno, na beogradskoj<br />
kontinentalnoj smotri u srpnju, postigao<br />
sam odlične rezultate, bolje nego<br />
mjesec dana kasnije u Limi.<br />
Odlazak u Peru, osim po dobrim<br />
rezultatima, pamtit će i po iskustvu<br />
upoznavanja s potpuno nepoznatom<br />
kulturom.<br />
- Sve je bilo prljavo, kako bi mi<br />
Zagorci rekli - zmazano. Vozili smo<br />
se u starim, odrpanim busovima i jeli<br />
čudnu hranu, jako sirovu i mnogo goru<br />
od naše. U bazenu je startni blok bio<br />
loš, ali i natjecanje je bilo kalendarski<br />
preblizu EP-u, pa nismo stigli napraviti<br />
ozbiljne pripreme. Zbog svega toga je<br />
rezultat postignut u Peruu i više nego<br />
zadovoljavajući.<br />
Nakon juniorskih uspjeha, krajem<br />
godine bacio se na ozbiljnije, seniorske<br />
obaveze. U prosincu je na rasporedu<br />
bilo seniorsko Europsko prvenstvo<br />
u malim bazenima u poljskom Szczecinu,<br />
za koje je pripreme odradio u Bugarskoj<br />
i talijanskom Maso Cortu. Ipak,<br />
nakon odrađivanja obveza u malom,<br />
slijede prave stvari u 50-metarskom<br />
bazenu. B norma za olimpijske igre<br />
u Londonu već je isplivana, ali cilj je<br />
isplivati i A normu u barem jednoj od<br />
dviju paradnih disciplina.<br />
- Kako se na <strong>Olimpijski</strong>m igrama ne<br />
pliva 50 delfin, glavna će stvar biti<br />
spreman za dvostruko dužu dionicu.<br />
Zato ćemo dodatno raditi na mojoj<br />
izdržljivosti. Uz 100 delfin, probat<br />
ćemo i s 50 slobodno, iako je norma<br />
tu teže dohvatljiva (22.10 sekundi,<br />
19 Olimp
Olimpijske nade<br />
‘Naslov europskog prvaka na 50 metara delfin i<br />
doprvaka na 50 metara slobodno najveći su uspjesi,<br />
jači i od naslova svjetskog viceprvaka na 50 delfin.<br />
Jednostavno, na EP u Beogradu, postigao sam odlične<br />
rezultate, bolje nego mjesec dana kasnije na SP u Limi’<br />
op. a.). Volio bih do ožujka<br />
isplivati norme da se mogu<br />
u miru pripremati za London,<br />
ali prihvatit ću norme<br />
kada god da dođu.<br />
S obzirom da je u<br />
bazenima od malih nogu,<br />
od prvog razreda osnovne<br />
škole, nastup na <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama doživljava kao<br />
vrhunac športskih ambicija.<br />
Kao 11-godišnjak odlučio<br />
se sasvim ozbiljno posvetiti<br />
plivanju, kada je na prijedlog<br />
trenera odabrao delfin i slobodno,<br />
kao stilove u kojima će pokušati<br />
uspjeti. Ne brine ga što je upravo u<br />
njegovim disciplinama najveća konkurencija<br />
u plivačkom svijetu.<br />
- Stvari su vrlo jednostavne:<br />
ako sam dobar,<br />
uspjet ću u bilo kojoj<br />
disciplini, a ako nisam,<br />
mogu i sam plivati u<br />
bazenu. Imam još puno<br />
prostora za napredak<br />
u oba stila. Primjerice,<br />
previše dižem glavu u<br />
delfinu i kada to popravim<br />
bit ću mnogo<br />
brži - zaključio je mladi<br />
Zabočanin, športska<br />
perjanica zagorskoga<br />
kraja, koji već dugo nije<br />
dao potencijal njegova kalibra.<br />
“Bregi” su ga odgojili i športski razvili,<br />
a očito će ga Amerika formirati,<br />
kao čovjeka i plivača. Nadajmo se, na<br />
radost Zagorja i cijele Hrvatske. •<br />
→ Summary ←<br />
Mihael Vukić became one of the<br />
most interesting Croatian swimming<br />
stories this year. This seventeen year<br />
old from Zabok first won the title<br />
of the European junior champion<br />
and vice champion in July, and<br />
then, a month later, silver medal<br />
at the review of the best juniors of<br />
the world. This labeled him as the<br />
greatest hope of domestic swimming<br />
and a candidate to succeed Duje<br />
Draganja, Milos Milosevic and<br />
other large Croatian “torpedoes”.<br />
Outside the pool, Vukic hardly fits<br />
the stereotype of a young, promising<br />
athlete to whom sport is usually<br />
everything in life. High school<br />
student fascinated by good music,<br />
who spends two hours a day playing<br />
electric bass, is more fascinated with<br />
the life and work of John Campbell,<br />
his favorite bass player, then any<br />
swimmer. He admits that he almost<br />
doesn’t follow-up sport at all, and<br />
even swimming he watches only<br />
occasionally, “when he comes by it on<br />
television.”
Mathias Zdarsky<br />
demonstrira<br />
svoju skijašku<br />
tehniku
Nastanak modernog športa: skijanje<br />
Tekst: ANA POPOVČIĆ<br />
Iako danas gotovo isključivo skijamo radi užitka (odnosno<br />
športa), skijanje je jedan od onih brojnih športova (veslanje,<br />
jedrenje, jahanje, pucački i borilački športovi, itd.) koji svoje<br />
porijeklo vuku iz čiste ljudske potrebe<br />
Od princa Haakona<br />
Birkebeiner ratnici<br />
u bijegu sa dvogodišnjim<br />
prijestolonasljednikom<br />
do Chamonixa<br />
Netko je jednom rekao:<br />
„Skijanje je ples, a planina<br />
uvijek vodi“. I to je srž<br />
skijanja. Planina je uvijek<br />
gospodarica, sve određuje i njoj se<br />
prilagođavamo. I iako danas gotovo<br />
isključivo skijamo radi užitka (odnosno<br />
športa), skijanje je jedan od onih<br />
brojnih športova (veslanje, jedrenje,<br />
jahanje, pucački i borilački športovi,<br />
itd.) koji svoje porijeklo vuku iz čiste<br />
ljudske potrebe.<br />
Prema nekim sačuvanim pećinskim<br />
crtežima i predmetima, može se zaključiti<br />
da su se prastanovnici najsjevernijih<br />
dijelova našeg planeta kretali<br />
po snježnim prostranstvima pomoću<br />
neke naprave koju su stavljali na svoju<br />
obuću.<br />
Jedna od najstarijih „skija“, stara<br />
oko 4500 godina, pronađena je u<br />
Hotingu (Švedska), a najstariji crtež<br />
„skijaša“ (iz otprilike 2000. g. pr. Kr.)<br />
otkriven je u pećini na otoku Rødøy<br />
(Norveška). Skijaše spominje i danski<br />
kroničar iz 3. stoljeća Saxo Grammaticus,<br />
a spominju se i u finskim narodnim<br />
pjesmama. Bizantski pisac<br />
Prokopije (6. st.) navodi da su se skije<br />
upotrebljavale u vojnim pohodima,<br />
a švedski povjesničar Olaus Magnus<br />
(1490. - 1557.) opisuje u svojoj knjizi<br />
iz 1555. jednu pravu skijašku utrku.<br />
Nordijske zemlje prirodno su povezane<br />
sa skijanjem, pa je ono i sastavni<br />
dio mnogih skandinavskih mitova,<br />
legendi, ali i stvarnih povijesnih događaja.<br />
Godine 1206. za vrijeme građanskog<br />
rata u Norveškoj, dvogodišnji<br />
prijestolonasljednik Haakon Haakonsson<br />
bio je u opasnosti i sakriven u blizini<br />
Lillehammera. Dvojica Birkebeiner<br />
ratnika, Thorstein Skevla i Skjervald<br />
Skrukka, spasili su princa i prenijeli<br />
ga na skijama u sigurnost. Prešli su<br />
55 km od doline Gudbrandsdal, preko<br />
dva planinska lanca do Rene u dolini<br />
Osterdal.<br />
Mladi princ, koji je kasnije postao<br />
norveški kralj, okončao je građanski<br />
rat, a njegov dramatičan bijeg s Birkebeiner<br />
ratnicima obilježava se u<br />
Norveškoj svake godine skijaškom<br />
utrkom, povijesnom dionicom između<br />
Lillehamera i Rene.<br />
Slična utrka pod imenom Vasallopet,<br />
održava se i u Švedskoj, a obilježava<br />
događaj iz 1520. godine. Tada je<br />
budući švedski kralj i začetnik poznate<br />
švedske vladarske kuće Vasa - Gustav<br />
Ericsson Vasa, pobjegao pred trupama<br />
danskog kralja Kristijana II. (koji je u<br />
to vrijeme vladao i Švedskom). Vasaloppet<br />
ski maraton (90 km) održava se<br />
Utrka Vasaloppet kojom se<br />
obilježava događaj iz 16. st.<br />
svake prve nedjelje u ožujku na sjeverozapadu<br />
Dalarne u Švedskoj, između<br />
mjesta Sälen i gradića Mora, i danas<br />
je jedna od najvećih i najpopularnijih<br />
utrka skijaškog trčanja.<br />
Od 17. stoljeća sve češće su prisutne<br />
i skijaške postrojbe u europskim<br />
vojskama. U norveškoj vojsci postojali<br />
su već 1733. posebni propisi za njih, a<br />
iz 1767. potječe zapis o natjecanjima<br />
tih jedinica u Oslu.<br />
Početkom 19. st. osnivaju se u<br />
Norveškoj prva skijaška udruženja.<br />
Godine 1868. zabilježena su prva<br />
organizirana skijaška natjecanja, a<br />
1883. osnovan je u Husebyu Norveški<br />
skijaški savez (Norges Skivorbundet)<br />
koji je prvi proveo klasifikaciju nordijskih<br />
skijaških disciplina. Postupno,<br />
interes za skijaški šport raste i u susjednim<br />
zemljama, a potom dolazi i u<br />
zemlje srednje Europe.<br />
Popularnosti skijanja snažno su<br />
pridonijela dvojica polarnih istraživača:<br />
Šveđanin E. F. Nordenskjöld koji je<br />
70-ih godina 19. st. vodio ekspediciju<br />
na Grenland, i Norvežanin Fridtjof<br />
Nansen (inače dobitnik Nobelove<br />
nagrade za mir 1922. godine) koji je<br />
1888., sa svojom pratnjom također<br />
prešao na skijama Grenland i to opisao<br />
u knjizi Paa ski over Grenland<br />
(Skijama po Grenlandu). Taj putopis,<br />
objavljen 1890., ubrzo je preveden na<br />
više svjetskih jezika, Nansen je postao<br />
međunarodna zvijezda, a mnogi<br />
entuzijasti počeli su nabavljati skije iz<br />
Norveške.<br />
23 Olimp
Nastanak modernog športa: skijanje<br />
Pierre de Coubertin,<br />
osnivač modernih<br />
olimpijskih igara također<br />
na ideju nije gledao<br />
blagonaklono. Budući da su<br />
zimski športovi u to doba<br />
bili usko povezani uz skupa<br />
zimovališta i višu klasu,<br />
odbacio ih je pod izlikom da<br />
su to „snobovske aktivnosti<br />
za bogate“<br />
Jedan od prvih skijaških klubova,<br />
Christiania Skiclub, osnovan je 1877.<br />
u Oslu, a nakon toga su osnivani klubovi<br />
redom: 1886. u Finskoj, 1887.<br />
u Češkoj, 1891. u Njemačkoj i Francuskoj,<br />
1892. u Austriji i Švedskoj,<br />
1895. u Rusiji, 1900. u SAD-u, 1902.<br />
u Švicarskoj itd.<br />
Dok je u skandinavskim zemljama<br />
skijanje nastalo iz potrebe komuniciranja,<br />
lova ili čak ratovanja, u alpskim<br />
zemljama ono se razvilo iz težnje ljudi<br />
za obilaženjem odnosno uživanjem u<br />
planinama. Takvo planinarenje pomoću<br />
skija počelo se razvijati 60-ih, 70-<br />
ih i 80-ih godina 19. stoljeća, a oko<br />
1900. već je imalo veliki broj pristalica.<br />
U početku su se u srednjoj Europi<br />
upotrebljavale već spomenute norveške<br />
skije s kojima je na padine Alpa<br />
prenesen i nordijski način skijanja.<br />
U želji da unaprijedi skijaški<br />
šport u svojoj zemlji - a inspiriran također<br />
Nansenovim prelaskom Grenlanda<br />
- austrijski planinar, gimnastičar<br />
i športaš Mathias Zdarsky (1856.<br />
-1940.) počeo je primjenjivati novi<br />
način skijanja, te je prilagodio nordijske<br />
skije specifičnostima alpskih<br />
terena. Izumio je plužni način zaokretanja,<br />
skijao (kao i svi do tada)<br />
pomoću jednog dugog štapa, a nakon<br />
mnogih pokusa uveo je i do tada nepoznate<br />
metalne vezove. Ta tehnika,<br />
pa i skije i vezovi, poznati su pod<br />
nazivom Lilenfeld (po kraju u kojem je<br />
Zdarsky živio). Godine 1896. napisao<br />
je jedan od prvih skijaških udžbenika<br />
za alpsko skijanje Alpine Lilenfelder<br />
Skifahrtechnik (Lilenfeldska skijaška<br />
tehnika), a 1905. organizirao je jedno<br />
od prvih natjecanja u slalomu. Na<br />
natjecanju je nastupilo 24 skijaša, a<br />
Zdarsky je postao prvi pobjednik jedne<br />
službene utrke alpskog skijanja.<br />
No, događaj nije privukao veću<br />
pažnju javnosti, pa je 1922. Englez<br />
Arnold Lunn došao na ideju kraće, ali<br />
kompliciranije i teže slalomske utrke<br />
koja se publici puno više svidjela.<br />
Inače, Zdarsky je kao i većina ranih<br />
športskih inovatora bio iznimno svestran<br />
čovjek, pa se osim športom bavio<br />
i slikanjem i izrađivanjem skulptura,<br />
a za njegovog života nitko naravno<br />
nije ni pretpostavljao da je postavio<br />
temelje budućeg još kako popularnog<br />
športa, već je uglavnom smatran osobenjakom<br />
i ekscentričnim izumiteljem.
Godine 1905. osnovan je u Münchenu<br />
Srednjoeuropski skijaški savez<br />
(Mitteleuropäischer Skiverband)<br />
između Njemačke, Austrije i Švicarske,<br />
koji do 1908. djeluje kao jedina<br />
međunarodna skijaška organizacija u<br />
Europi. U Oslu je 1910. godine osnovana<br />
Međunarodna skijaška komisija<br />
koja priprema prijedloge i propise za<br />
međunarodna natjecanja i, surađujući<br />
sa skijaškim organizacijama, pomaže<br />
razvoj skijaškog športa, a 1924. konačno<br />
je formiran i Međunarodni skijaški<br />
savez (Fédération Internationale<br />
de Ski - FIS) u Chamonixu, pod čijim<br />
okriljem se održavaju sva međunarodna<br />
natjecanja u skijanju.<br />
Ideja o skijanju na olimpijskim<br />
igrama usko je vezana uz početak<br />
Zimskih olimpijskih igara. Klizanje i<br />
hokej na ledu našli su se na programu<br />
Ljetnih olimpijskih igara i prije prvih<br />
ZOI (klizanje 1908. u Londonu, a hokej<br />
1920. u Antwerpenu), ali odmah<br />
je bilo jasno da ljeto nikada neće biti<br />
pogodno za organiziranje natjecanja<br />
u drugim zimskim športovima, prvenstveno<br />
u skijanju. Službeni prijedlog<br />
za organizaciju ZOI došao je 1911.<br />
od člana MOO-a talijanskog grofa<br />
Brunetta d’Ussauxa, koji je predložio<br />
da Stockholm, domaćin OI 1912., ili<br />
uključi zimske športove ili organizira<br />
zaseban događaj.<br />
Ta ideja bila je potpuno neprivlačna<br />
skandinavskim zemljama. Iako je bilo<br />
samo po sebi razumljivo da bi sjeverne<br />
zemlje dominirale zimskim športovima<br />
i najvjerojatnije osvojile većinu,<br />
ako ne i sve medalje, te zemlje su već<br />
više od desetljeća organizirale svoje<br />
vlastite Nordijske igre, kojih se nisu<br />
htjele odreći niti ih zasjeniti uvođenjem<br />
Zimskih olimpijskih igara.<br />
Nisu samo Skandinavci bili protiv<br />
organiziranja zasebnih, zimskih igara.<br />
Pierre de Coubertin, osnivač modernih<br />
olimpijskih igara također na ideju<br />
nije gledao blagonaklono. Budući da<br />
su zimski športovi u to doba bili usko<br />
povezani uz skupa zimovališta i višu<br />
klasu, odbacio ih je pod izlikom da su<br />
to „snobovske aktivnosti za bogate“<br />
(što je bilo pomalo ironično s obzirom<br />
na aristokratsko porijeklo i povlašteni<br />
društveni status ne samo Coubertina,<br />
već i velike većine članova Međunarodnog<br />
olimpijskog odbora).<br />
Ipak, MOO je izglasao potporu Zimskim<br />
igrama i one su se po prvi put<br />
trebale organizirati u Berlinu 1916.<br />
Taj plan je poremećen izbijanjem<br />
Prvog svjetskog rata, te je naknadno<br />
izglasan eksperimentalni dodatak<br />
Igrama 1924. u Parizu. Dodatak je<br />
nazvan Međunarodnim tjednom zimskih<br />
športova, a za mjesto događanja<br />
izabran je Chamonix.<br />
Igre su započele 25. siječnja 1924.,<br />
trajale su 11 dana (usprkos nazivu), a<br />
sudjelovalo je 258 natjecatelja iz 16<br />
zemalja. U početku su na programu ZOI<br />
od skijanja bile samo nordijske discipline,<br />
sve do 1936. godine i Garmisch<br />
Partenkirchena kada su po prvi puta u<br />
program uvrštene alpske discipline.<br />
I za kraj, zanimljivost koja još jednom<br />
ilustrira silne prijepore oko amaterizma,<br />
a koji su najsnažnije obilježili<br />
početak modernog športa: u Garmisch<br />
Partenkirchenu je bio zabranjen<br />
nastup učiteljima skijanja, radi čega<br />
su austrijski i švicarski skijaši odbili<br />
nastupiti! •<br />
LITERATURA:<br />
AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenski<br />
leksikografski zavod, Zagreb, 1977.<br />
Ron C. Judd, The Winter olimpijskogs: An Insider<br />
Guide to Legends, the Lore and the Games, The<br />
Mountaineers Books, Seattle, 2009.<br />
The History of Skiing pronađeno na http://history.<br />
fis-ski.com<br />
→ Summary ←<br />
Although today we almost<br />
exclusively ski for pleasure (or<br />
sports), skiing is one of the many<br />
sports that draw their origin from<br />
pure human need. According to<br />
some preserved cave drawings<br />
and objects one can conclude that<br />
the ancient inhabitants of the<br />
northernmost parts of the Earth<br />
moved around snowy spaces<br />
using a device that they put on<br />
their shoes. One of the oldest<br />
“skis” around 4500 godina old<br />
was found in Hoting (Sweden),<br />
and the oldest drawing of “skiers”<br />
(from around 2000 B.C.) was<br />
discovered in a cave on the island<br />
Rødøy (Norway).<br />
From the 17 th century on, ski<br />
troops are becoming more and<br />
more present even in European<br />
armies. In Norwegian army,<br />
already in 1733, there were<br />
special rules for them, and 1767<br />
marks the beginning of recording<br />
of events of these units in Oslo.<br />
In the early 19 th century the first<br />
ski associations were organized in<br />
Norway.<br />
While in the Scandinavian<br />
countries skiing resulted from<br />
the need of communication,<br />
hunting or even warfare, in the<br />
Alpine countries it developed<br />
from the aspirations of people<br />
for visiting or enjoying the<br />
mountains. In order to promote<br />
skiing in his country, an Austrian<br />
mountaineer, gymnast and<br />
athlete Mathias Zdarsky (1856<br />
-1940) began to implement a new<br />
way of skiing, and adapted Nordic<br />
skis to the specifics of alpine<br />
terrain.<br />
The idea of skiing in the Olympics<br />
is closely related to the beginning<br />
of the Winter Olympics, but<br />
initially it was completely<br />
unattractive to Scandinavian<br />
countries, since they were already<br />
organizing, at that time, their<br />
own Nordic Games. In the end,<br />
the first Olympic Winter Games<br />
were organized in Chamonix in<br />
1924.<br />
25 Olimp
MOO<br />
Međunarodni olimpijski odbor<br />
odlučio je pokrenuti još<br />
jednu akciju kojom ljude na<br />
svim zemaljskim meridijanima<br />
i paralelama, uključujući i stare<br />
i mlade, i športaše i sve ostale, pokušava<br />
- pokrenuti! Službeno, akcija se<br />
zove „Pokažite najbolje!“, svojevrsan<br />
je nastavak olimpijske misli i ne tako<br />
davno pokrenute kampanje „Olimpijsko<br />
najbolje“.<br />
I ma koliko, u svim svojim elementima,<br />
nova akcija poziva da svaki čovjek<br />
da najbolje od sebe u bilo čemu čime<br />
se bavi, ipak u MOO-u ne mogu pobjeći<br />
Pokažite<br />
najbolje!<br />
Tekst: JURA OZMEC<br />
Činjenica od koje<br />
u MOO-u kreću je<br />
nepobitna: ne mogu svi<br />
biti sudionici olimpijskih<br />
igara, još manje osvajati<br />
olimpijske medalje, ali je<br />
jasno da svatko može i<br />
treba u onome čime se<br />
bavi dati svoje najbolje!<br />
Olimp 26
od činjenice da su vrh kampanje „Pokažite<br />
najbolje“ ipak okrenuli prema<br />
najmlađima i djeci. Činjenica od koje u<br />
MOO-u kreću je nepobitna: ne mogu<br />
svi biti sudionici olimpijskih igara, još<br />
manje osvajati olimpijske medalje, ali<br />
je jasno da svatko može i treba, u onome<br />
čime se bavi, dati svoje najbolje!<br />
I to je srž kampanje. Spot, koji<br />
se može pronaći i na web stranicama<br />
MOO-a (www.olympic.org) veliča trud.<br />
Vidjeti trud svjetski poznatoga olimpijca,<br />
primjerice atletičara Usaina Bolta, i<br />
odmah potom, u tom istom spotu, nekoga<br />
dječarca koji se prvi put u životu<br />
uopće pokušava uspeti uz konopac,<br />
zapravo je, u konačnici, poticaj na koji<br />
želi asocirati MOO. Pokažite najbolje,<br />
imajte i vi, baš kao i najbolji športaši<br />
na svijetu, svoju žutu liniju koja će<br />
vam biti pokretač, koja će biti cilj, zbog<br />
koje ćete pokazati svoje najbolje. I ne<br />
odustajte, jer nisu ni oni!<br />
Dakako, kad je poziv na akciju takav<br />
da se sami javljate, da sami snimate<br />
svoje pokušaje, da komentirate, da sve<br />
to radite gotovo interaktivno na stranici<br />
MOO-a (točnija adresa je: www.<br />
olympic.org/showyourbest), jasno je<br />
da je akcija namijenjena onima koji sve<br />
to mogu, znaju, hoće i u tome svemu<br />
uživaju, dakle ipak mlađoj populaciji<br />
koja uz to poznaje tehniku snimanja,<br />
jednostavne montaže, koristi se Facebookom<br />
i - razumije engleski jezik. No,<br />
baš zato je zanimljivija i neizvjesnija...<br />
Dakako, MOO nudi i nagrade za<br />
uratke - odlazak na OI u London je<br />
ona glavna nagrada ako baš vaš video<br />
bude izabran kao najbolji među mnogima<br />
koji pristignu, a tu su i satovi, razni<br />
suveniri i mnoge druge nagrade. Bez<br />
obzira bili izabrani za put u London,<br />
dobili neki dar ili ne, vaš video uradak<br />
konkurira i za završni spot kojega će<br />
stručnjaci vezani uz MOO izmontirati<br />
neposredno prije početka OI u Londonu.<br />
Dakle, isplati se ovih dana ne samo<br />
imati kameru, nego i snimiti sebe kako<br />
pokušavate svoje najbolje…<br />
Jasno, ako niste sigurni kojim<br />
bi se športom ili pokušajem športa<br />
mogli pozabaviti i to snimiti, možete<br />
do kraja siječnja potpuno besplatno<br />
ući u olimpijski muzej u Lausanni i to<br />
pokušati ustvrditi gledajući najnoviji<br />
postav muzeja, te se prisjetiti i nekih<br />
športova koji su nekoć bili sastavni dio<br />
Igara, a danas više nisu.<br />
Posebni dio muzeja posvećen je najboljima<br />
u zadnjih 20 godina, obrađene<br />
su Igre od 1992. (OI u Albertvilleu i Barceloni)<br />
do danas. Može vam biti zaista<br />
zanimljivo, jer se upravo uz tu godinu<br />
veže i početak Hrvatskoga olimpizma,<br />
odnosno prvih nastupa na OI športaša s<br />
hrvatskom zastavom kao simbolom neovisnosti<br />
Hrvatske. Dakako, s posebnim<br />
ponosom možete pogledati sve velike<br />
uspjehe hrvatskih športašica i športaša<br />
u tom razdoblju i osjećati se baš lijepo<br />
i nadmoćno. Posebno kad vidite kolike<br />
zemlje u zadnjih 20 godina nisu po<br />
športskim uspjesima ni blizu našoj.<br />
Ako ste u skoroj budućnosti u prilici<br />
→ Summary ←<br />
The International Olympic<br />
Committee has launched a<br />
campaign called “Show the best”.<br />
The fact the IOC starts from is<br />
undeniable: not everyone can<br />
participate in the Olympics, much<br />
less win an Olympic medal, but<br />
it is clear that everyone in what<br />
they do can and should give the<br />
most and best of them. The video<br />
spot, which can be found on the<br />
IOC web site (www.olympic.org)<br />
praises the effort. To see the effort<br />
of the world famous Olympian,<br />
for example athlete like Usain Bolt<br />
and immediately afterwards, in the<br />
same spot, some kid for the first time<br />
ever even trying to climb a rope, is<br />
actually and ultimately, an incentive<br />
that the IOC wants to associate to.<br />
posjetiti ovaj muzej, svakako to učinite<br />
do 29. siječnja, budući da se muzej tog<br />
dana zatvara na 20 mjeseci! Naime,<br />
nakon osnivanja i otvaranja 1993., te<br />
djelomične obnove 2001., sad je došlo<br />
vrijeme za veliki remont, potpunu modernizaciju<br />
i proširenje.<br />
Veliki dio svakojake građe koja u<br />
muzeju postoji, omogućuje puno modernije<br />
i tehnološki naprednije sustave<br />
gledanja i posjeta, pa je to jedan od<br />
ključnih razloga cijeloj akciji. No, ako<br />
ste baš u Lausanni, ne bojte se da baš<br />
ništa iz bogatih zbirki neće biti dostupno<br />
posjetu. Naime, na brodu „Helvetie“,<br />
a to je također jedinstveni projekt,<br />
usidrenom već zadnjih 9 godina, te<br />
dopremljenog ispred samog muzeja, bit<br />
će smješten dio olimpijskoga muzeja.<br />
Na gotovo 6 tisuća četvornih metara,<br />
pronaći će se mnoštvo zanimljivih<br />
eksponata iz muzejskog postava. U<br />
muzeju očekuju da će za vrijeme trajanja<br />
rekonstrukcije muzeja, na brod<br />
zakoračiti između 100 i 200 tisuća<br />
ljudi. Također besplatno! •<br />
Literatura:<br />
Web stranica MOO-a (www.olympic.org)<br />
privatna arhiva<br />
27 Olimp
GODINA 43 • BROJ 159 • PROSINAC 2011.<br />
Povijest<br />
hrvatskog športa<br />
MRDUJA - VIŠE OD REGATE (Herci Ganza Čaljkušić)-------------------------------------- str. 2<br />
PREGRŠT KARATAŠKIH ODLIČJA (Besim Aliti)----------------------------------------- str. 6<br />
Športski pečat Hitreca i Pandakovića (Ivica Buljan)--------------------------- str. 8<br />
IN MEMORIAM: IZTOK PUC / PAVLE JURINA (Dražen Pinević)------------------------- str. 11<br />
UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X
80 GODINA TRADICIJe<br />
Mrduja<br />
Tekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆ<br />
Fotografije: Arhiva JK Labud<br />
Mrdujska regata posebna je po mnogočemu. U njoj nema gubitnika. Osjetiti se<br />
dijelom mnoštva, podijeliti vjetar sa stotinama jedara, uhvatiti brazdu tradicije<br />
i odjedriti novu stranicu Labudove povijesti, znači biti pobjednikom ove kratke,<br />
ali drage, jedinstvene regate<br />
Jedriličarstvo u splitskom akvatoriju plod je stila življenja,<br />
beskrajne ljubavi ljudi prema moru i brodovima<br />
kojom je ovdašnjim stanovnicima isprepleten cijeli<br />
životni vijek. Premda je prvi jedriličarski klub na<br />
području Hrvatske osnovan 1876. godine na otoku Krku<br />
te i danas djeluje kao JK Plav, a u Splitu je 1890. osnovan<br />
Rowing and Yachting Club Adria koji je djelovao do 1928.<br />
godine, osobito važnu ulogu za razvoj športskog jedrenja u<br />
Hrvatskoj odigrao je Jedriličarski klub Labud<br />
Po završetku Prvoga svjetskog rata, već 1918. godine,<br />
dvadesetak se splitskih gimnazijalaca, zaljubljenika u<br />
brodove, okupljalo prvo u prostoru brodogradilišta starog<br />
meštra Zuanina Košćine, a potom u potkrovlju kuće braće<br />
Kirhmajer, gdje su prema vlastitim nacrtima gradili prve<br />
gondole - sandoline i maštali o regatama i osnivanju svog<br />
kluba.<br />
Krajem kolovoza 1924. na plovu od ondašnjeg splitskog<br />
kupališta Bagno Polo na Matejuški do današnje Ville<br />
Dalmacije na Mejama i natrag, prvi su put Labudovi oci<br />
izjedrili na regatu 23 guca i pasare. Nakon dvije uspješne<br />
regate kojima privlače pozornost sugrađana i vlasti, rješenjem<br />
velikog župana splitske oblasti Ivana Perovića, 11.<br />
studenoga 1924. godine, Labud službeno postaje jedriličarskim<br />
klubom s Pravilnikom i prostorijama u daščari<br />
Pomorske sekcije splitske Klasične gimnazije. U siječnju<br />
1925. godine sazvana je osnivačka skupština na kojoj je<br />
izabrana uprava kluba u sastavu: Jakov Kirhmajer (predsjednik),<br />
Nenad Grisogono, Mirko Antunović, Duško<br />
Mladinov i Petar Ljubić.<br />
Labud je u međuratnom razdoblju, uz Hajduk, Gusar<br />
i Jadran, postao jezgrom splitskog športskog četverolista<br />
iz kojeg se rascvjetala legenda „najšportskijeg grada na<br />
svitu“. Jedna od povijesnih priča koju vezujemo za to razdoblje,<br />
a koja traje do danas, je Labudova Mrdujska regata,<br />
godišnja svetkovina pod jedrima koja se ne propušta.<br />
Ta prekrasna priča počinje u listopadu 1927. godine<br />
kada su stoljetnu svađu među Bračanima i Šoltanima<br />
kome pripada otočić Mrduja razriješili jedriličari Labuda,<br />
pretvorivši je u oazu športskog prijateljstva svih koji vole<br />
more i brodove, jedra i vjetrove. Tada je sedam bijelih<br />
labudova prvi put isplovilo iz splitske gradske luke na 22<br />
nautičke milje dugu rutu oko Mrduje i natrag. Regatu je<br />
idejno osmislio predsjednik najstarijeg splitskog jedriličarskog<br />
društva “Adria” konte Toni Pavlović, koji je<br />
pobjedniku namijenio praktičnu nagradu - brijaći aparat<br />
sa sistemom za oštrenje britvica.<br />
Na jednoj od najljepših drvenih jedrilica koje i danas<br />
krase Labudovu lučicu, „Magimi“, konte Toni je prvi,<br />
nakon izjednačene borbe s aktualnim predsjednikom Labuda<br />
inžinjerom Žarkom Deškovićem na jedrilici „Lethe“,<br />
uplovio u cilj.<br />
Tako je i neobična nagrada dospjela u Pavlovićeve ruke<br />
2
- više od regate<br />
Start jubilarne Mrdujske regate 2011. godine<br />
a danas se čuva u privatnom arhivu njegovih potomaka -<br />
obitelji Nardelli.<br />
Sačuvana su imena svih sudionika prve Mrdujske<br />
regate. Uz Antuna Pavlovića sudjelovali su: Mirko<br />
Antunović, Ivo i Petar Asić, Vlado i Zvonko Bužančić,<br />
Milan i Žarko Dešković, Duje i Milorad Družeić,<br />
Mihovil Gattin, Lav i Nenad Grisogono, Frane Jukić,<br />
Jakov, Slavko i Zdenko Kirhmajer, Leo i Marin Lemešić,<br />
Dalibor, Petar i Zlatko Ljubić, Ivo i Frano Maroević,<br />
Ante Martinolić, Dragi Ljubić, Emil Mikasović, Dušan i<br />
Uroš Mladinov, Albert i Marin Pavlović, Andro Perišić,<br />
Vinko Reić te Miroslav i Neven Šegvić.<br />
Do Drugoga svjetskog rata Mrdujska regata imala<br />
je isključivo klupski karakter. Na 14 regata (koje su se<br />
redovito održavale pred kraj regatne sezone), od 1927.<br />
do 1940. godine neizostavno su sudjelovali svi aktivni<br />
„labudaši“ na jedrilicama svih kategorija, što je dopuštao<br />
aktualni pravilnik. Nažalost, sačuvani su tek podaci o<br />
nekim pobjednicima - Karlu Baumannu s „Ledom II“<br />
1932. godine, Lovri Krstuloviću s „Nerezinkom“ 1938.,<br />
te Žarku Deškoviću s „Poletom“ 1939. godine.<br />
Nakon četverogodišnje ratne stanke Mrdujska regata<br />
se među prvima obnavlja već 1946. godine, a pobjedniku<br />
prve poslijeratne te ukupno 15. Mrduje, Bartulu<br />
Bonačiću s jedrilicom „Leptir“, pripada i titula „najbržeg<br />
broda godine u Dalmaciji“.<br />
Labud širi krila, a s njom i Mrduja nadrasta klupske<br />
okvire i postaje splitska, o čemu svjedoči sačuvani raspis<br />
regate iz 1951. godine koji dopušta sudjelovanje članovima<br />
ondašnjih klubova “Mornar” i “Vicko Krstulović”<br />
te se tijekom pedesetih broj jedrilica koje sudjeluju na<br />
regati redovito kreće iznad 20, da bi 1959. godine bilo<br />
zabilježeno čak 50 jedrilica „s razapetim špinakerima i<br />
balon flokovima“ koji su po laganom jutarnjem burinu<br />
iz splitske luke zaplovili prema Mrduji.<br />
Šezdesetih godina Mrdujska regata nadrasta splitske<br />
okvire, a „labudaši“ postaju domaćini jedriličarima iz<br />
klubova diljem Dalmacije i drugih krajeva zemlje, što je<br />
„PODGORKA“ - NAJTROFEJNIJI<br />
MORNAREV KRSTAŠ<br />
Povijest Mrduje izvan Labudovih okvira prvi su počeli<br />
ispisivati prvi susjedi - jedriličari JK Mornar. Od 1947.<br />
do 2000. godine, na Mrdujskoj regati sudjelovala su 222<br />
Mornareva broda koja su osvojila 67 prvih, 46 drugih<br />
i 42 treća mjesta. No, primat među najboljima pripada<br />
Mornarevom krstašu koji je pod imenom „Podgorka“,<br />
„Danica“ i „Sutjeska“ čak 11 puta bila najbrži brod<br />
Mrdujske regate. Prvi put pobjedu je “Podgorka” odnijela<br />
1947. godine s kormilarom Štukom, drugi put pod<br />
imenom „Sutjeska“ 1948. s kormilarom Ivom Šatara, a<br />
idući pisani trag<br />
vodi nas do 1952.<br />
godine kad je pod<br />
imenom „Danica“<br />
za pobjedničkim<br />
kormilom bio M.<br />
Ostojić.<br />
Ovaj je krstaš<br />
Mrduju osvojio i<br />
1950., 1951., 1959.<br />
i 1964. godine.<br />
Godine 1972. i<br />
Posada „Podgorke“ 1976. godine pod<br />
1975. pobjedničkim<br />
krstašem<br />
vodstvom kormilara Andrije Sapunara<br />
kormilario je<br />
Tonći Mitrović, godine 1976. Andrija Sapunar, a 1990.<br />
godine Vlado Papić.<br />
U bogatom sazviježđu sjajnih pobjeda ovog „Mornarevog“<br />
krstaša jedna je ostala zapisana zlatnim slovima. Godine<br />
1975. kormilar Tonći Mitrović, zahvaljujući jakom<br />
južnom vjetru, koji je na mahove dosezao i do 7 bofora,<br />
odjedrio je mrdujsku regatnu rutu za samo 2 sata i 20<br />
minuta što je pune 33 godine, do uspjeha „Shining maxi<br />
Umago“ 2008., bio rekord regate.<br />
3
80 GODINA TRADICIJe<br />
PRVI TRIJUMF BUDUĆIH ZVIJEZDA<br />
Na Mrdujskoj regati pehar se tradicionalno uručuje<br />
najmlađem sudioniku, ali i najbržem kormilaru u<br />
dobi od 18 do 21 godine pod imenom Pehar Tonka<br />
Bibića. Tako mrdujski pehar najčešće postaje prvim<br />
peharom budućih športskih zvijezda, a Mrduja<br />
osigurava sebi budućnost.<br />
No, dogodilo se 1987. godine da je mladost pobijedila<br />
iskustvo i ispisala još jednu zanimljivu mrdujsku<br />
štoriju. Osvajač pehara „Slobodne Dalmacije“<br />
za ukupnog pobjednika na 56. Mrdujskoj regati<br />
bila je Labudova posada jedrilice „Lethe IV“. Ovaj<br />
put, međutim, njome nije kormilario njen vlasnik i<br />
pobjednik regate 1984. godine Vinko Jerković, već<br />
njegov sedamnaestogodišnji sin Niko. I svi ostali<br />
članovi posade bili su nepunoljetni srednjoškolci:<br />
Karlo Kuret, Stipe Marinović, Damir Bulić i Željko<br />
Šegvić koji su pobjedom u konkurenciji 96 brodova<br />
s oko 380 sudionika zabilježili pravi pothvat!<br />
U NEMIRNOM VREMENU<br />
DOMINACIJA „NEMIRA“<br />
Domovinski rat nije zaustavio tradiciju Mrdujske<br />
regate. Od 1991. do 1995. upisan je novi rekord u<br />
bogatu Labudovu knjigu uspjeha. Pet godina za<br />
redom jedan je kormilar osvojio prestižni naslov<br />
najboljeg na Mrdujskoj regati. Tko drugi nego<br />
jedan od najtrofejnijih labudaških natjecatelja svih<br />
vremena - Branko Širola sa svojim „Nemirom V“.<br />
Nemoguće je nabrojiti sve pehare i uspjehe koje<br />
je Širola osvojio tijekom pola stoljeća koliko je<br />
proveo pod „labudaškim“ jedrima. Od pobjeda na<br />
državnim prvenstvima 1958. u klasi L-5 s posadom<br />
Jelačić, Restović, 1976. s Filipom Zoričićem u klasi<br />
FD te 1988., 1992. i 1994. u klasi regatnih krstaša.<br />
Godina 1970. ipak<br />
je bila najuspješnija<br />
za ovog vrsnog<br />
jedriličara u malim<br />
klasama - s Antom<br />
Bracom Ivančićem<br />
kao kormilarom,<br />
osvojio je europsko<br />
srebro u klasi šljuka<br />
te prvo mjesto<br />
na XV. Prvenstvu<br />
Jadrana u jedrenju.<br />
Širola je odsanjao<br />
pod jedrima<br />
Branko Širola - uzastopni<br />
peterostruki pobjednik Mrduje<br />
mnoge “labudaške” snove, a pobjedama na Mrduji<br />
pet godina za redom njegov je „Nemir V“ podigao<br />
letvicu visoko i upisao uspjeh kakav će se teško<br />
ponoviti.<br />
„Magima“ je jedna od najljepših jedrilica predratnog Labuda.<br />
Ime joj je nastalo kao složenica prvih slogova imena<br />
kćeri vlasnika kontea Tona Pavlovića - Mariana, Giustina<br />
i Margerita. „Magimu“ je poslije rata kupio jedan od<br />
Labudovih utemeljitelja Dalibor Ljubić te joj nadjenuo<br />
ime „Stanka“.<br />
upisalo nove rekorde u broju sudionika ove sve popularnije<br />
regate.<br />
Sredinom sedamdesetih dolazi do značajnijih promjena.<br />
Nakon što se 1974. godine jedna manja jedrilica uslijed<br />
jakog juga potopila, ukinuto je sudjelovanje malih klasnih<br />
jedrilica. Premda je u to vrijeme bilo nemoguće regatu<br />
osmisliti kao marketinški privlačnu i izdignuti je na razinu<br />
unosnog projekta, u organizacijskom smislu također je<br />
došlo do pozitivnih promjena pod vodstvom tadašnjeg<br />
predsjednika Borisa Vujnovića. U skladu s ondašnjim<br />
mogućnostima, zahvaljujući okretnosti članova Organizacijskog<br />
odbora, Mrdujska je regata zabilježila važan skok u<br />
kvaliteti organizacije uključivši u vidu donacija ondašnje<br />
privredno jake gradske resurse.<br />
Drugi skok Mrdujska je regata imala u osamdesetima,<br />
za vrijeme predsjedavanja Veljka Bakašuna, kada su se<br />
udarili temelji današnjoj profesionalno organiziranoj,<br />
marketinški osmišljenoj i medijski popraćenoj regati.<br />
Mrduja, kako ovu regatu nazivaju svi koji u njoj sudjeluju,<br />
postala je tradicijom, folklornim naslijeđem ovog podneblja,<br />
redovnim susretištem svih hrvatskih jedriličara.<br />
Regata je uspjela zadržati kontinuitet usprkos ratnih zbivanja<br />
u prvoj polovini devedesetih, a konačni procvat koji<br />
je Mrduju promovirao u jedinstvenu športsku feštu međunarodnih<br />
razmjera, uslijedio je na prijelazu tisućljeća.<br />
Mrduja je prerasla kapacitete Labudove lučice po svim<br />
zbivanjima (brojni zabavni programi u kojima sudjeluju<br />
estradno-športske zvijezde) i broju sudionika (znalo ih je<br />
biti i do 2000). Prerasla je i gabarite splitske Gradske luke<br />
4
Godine 1932. s kopna<br />
prate start regate slijeva:<br />
predsjednik Kluba Žarko<br />
Dešković, čuveni projektant<br />
jedrilica Ante Martinolić,<br />
prvi predsjednik<br />
Jakov Kirhmajer te konte<br />
Toni Pavlović<br />
Pobjednici jubilarne 80. Mrdujske regate<br />
(s čak 320 jedrilica) i prešla granice te postala atraktivna<br />
destinacija na europskom jedriličarskom zemljovidu...<br />
Ali Mrduja je sačuvala blagu narav i prijateljsku dušu<br />
obiteljske regate, premda se obitelj proširila. Jer, svatko<br />
tko dođe na Mrduju osjeti taj jedinstveni šarm kojemu se<br />
poželi vratiti. I koliko je prestižno osvojiti Mrduju, toliko<br />
ju je važno osjetiti, doživjeti, odjedriti, izguštati.<br />
Mrduja je ispreplela i dalje prepliće povijest i sadašnjost,<br />
starost i mladost. U njoj sudjeluju 90-godišnji veterani i<br />
njihovi praunuci.<br />
Pod jedra stanu cijele obitelji. To je regata koja čuva<br />
najljepše športsko geslo o važnosti sudjelovanja te stoga<br />
redovito start u splitskoj luci dijele najsuvremenije superjurilice<br />
od kompozitnog karbona pripremljene za najžešće<br />
okršaje i oldtajmeri kojima je to prigoda razgibati stare<br />
kosti.<br />
Mrdujska regata posebna je po mnogočemu. U njoj<br />
nema gubitnika. Osjetiti se dijelom mnoštva, podijeliti vjetar<br />
sa stotinama jedara, uhvatiti brazdu tradicije i odjedriti<br />
novu stranicu Labudove povijesti, znači biti pobjednikom<br />
ove kratke, ali drage, jedinstvene regate.<br />
Među posebnostima svakako je i broj pehara koji se<br />
dodjeljuju: najbržem brodu regate u ukupnoj konkurenciji,<br />
najbržim krstašima svake skupine, najbržoj Labudovoj<br />
jedrilici, najbržoj ženskoj posadi, najbržoj jedrilici do<br />
Mrduje, posljednjoj jedrilici, najmlađoj i najstarijoj posadi,<br />
najstarijem sudioniku, te brojne pojedinačne nagrade za<br />
višegodišnju vjernost.<br />
Ipak, zlatnim slovima u povijest regate ove se godine<br />
POZIV NA SURADNJU<br />
Članovi Jedriličarskog kluba „Labud“ Mario Stipinović<br />
i Rudolfa Širola Kliškić već nekoliko godina<br />
prikupljaju dokumentaciju o povijesti jedrenja na<br />
području Hrvatske u želji da ih objedine u reprezentativnoj<br />
monografiji Hrvatskog jedriličarskog<br />
saveza. Ovim putem pozivaju sve jedriličare koji<br />
su sudjelovali na nekoj regati olimpijskih, neolimpijskih<br />
klasa i klase krstaš da im pošalju svoje<br />
rezultate na adresu: JK „Labud“, Uvala Baluni 9, 21<br />
000 Split ili na e-mail en.hr.jedrenja@gmail.com.<br />
Također se mole svi oni koji u svojim osobnim<br />
arhivima imaju podatke i fotografije regata u<br />
Hrvatskoj da ih kontaktiraju. Svi materijali bit će<br />
skenirani i uredno vraćeni vlasnicima.<br />
po osamdeseti put upisalo ime apsolutnog pobjednika -<br />
najbrže jedrilice koja je prva uplovila u cilj. Dana 24. rujna<br />
2011. godine 2300 jedriličara na čak 250 jedrilica sudjelovalo<br />
je na 80. obljetničkoj Mrdujskoj regati. Premda je u<br />
posljednjih deset godina koje u regatnom svijetu nazivamo<br />
„godine karbona“ samo jednom Labudova posada (2007.)<br />
osvojila Mrduju, ove je godine ovaj najdraži i najprestižniji<br />
naslov pobjednika najstarije i jedne od najmasovnijih regata<br />
na Mediteranu pripao posadi „Anadore“ slavljeničkog<br />
kluba kojim je kormilario olimpijac Mate Arapov...<br />
5
RAZVOJ HRVATSKOG KARATEA<br />
Enver Idrizi<br />
Danil Domdjoni<br />
i Jelena Kovačević<br />
Tekst: Besim Aliti<br />
Mirna Šenjug<br />
Karate klub “Lika”<br />
Pregršt<br />
karataških<br />
odličja<br />
Karate je, prema broju odličja,<br />
najuspješniji hrvatski šport od osamostaljenja<br />
do danas. Zaista se može reći<br />
da je odigrao fantastičnu ulogu ambasadora<br />
Hrvatske i predstavio našu<br />
zemlju na najljepši mogući način.<br />
Kao i u većini europskih zemalja, karate se u Hrvatskoj<br />
počeo razvijati u sklopu postojećih judo klubova:<br />
1960. godine korejski trener Trin Tan Tana<br />
prvi je demonstrirao karate vještinu u Hrvatskoj,<br />
u dvorani Akademskog judo kluba Mladost u Zagrebu. Nakon<br />
njega seminare počinju održavati i japanski instruktori,<br />
pa je tako 1964. seminar održao Tetsui Murakami, a nakon<br />
njega slijedili su i Voshinao Nanbu 1967., Tatstuo Mochizuki<br />
1969., Hanshi ChojiroTani 1969., Vashuhiro Suzuki 1971.,<br />
Šatoru Hanai 1972., te Taiji Kase 1973. godine.<br />
Prvi karate klub osnovan je krajem 1966. pod nazivom<br />
Lika, a od 1974. nosi naziv Karate klub Polet. Novoosnovani<br />
karate klubovi se 1967. udružuju u Karate odbor Hrvatske<br />
čiji je prvi predsjednik bio Žarko Modrić. Godine 1970.<br />
osnovan je Karate savez Hrvatske čiji je predsjednik bio<br />
Radomir Potrebić, dok je 1972. osnovan Zagrebački karate<br />
savez na čelu s Eminom Topićem.<br />
Prvo pojedinačno prvenstvo održano je 1972. u Zagrebu<br />
na Fakultetu za fizičku kulturu. Iste godine održano je i prvo<br />
juniorsko prvenstvo i prvo prvenstvo za žene, u borbama u<br />
dvorani Vojnog učilišta u Zagrebu. Prvi momčadski prvaci<br />
Hrvatske 1973. godine bili su karatisti Karate kluba Tempo,<br />
dok su na drugom momčadskom prvenstvu održanom u<br />
Varaždinu 1974. prvaci postali karatisti Karate kluba Polet.<br />
Nositelji prvih crnih pojaseva (DAN zvanje) u Hrvatskoj<br />
bili su Berislav Jandrić (današnji predsjednik Zagrebačkog<br />
karate saveza) i Žarko Modrić koji su kasnije činili komisiju<br />
i dijelili ista zvanja diljem Hrvatske. Prvi sudački seminar<br />
održan je 1972. u Zagrebu, na Fakultetu za fizičku kulturu,<br />
pod vodstvom Berislava Jandrića i Radomira Potrebića, a<br />
prvi trenerski seminar održan je 1975. godine na Badiji u<br />
organizaciji zagrebačkog Fakulteta za fizičku kulturu.<br />
Početkom sedamdesetih godina dolazi do podjele u Europskoj<br />
karate federaciji. Dio nacionalnih saveza formira All<br />
Europe Karate Federation u kojoj dominantnu ulogu zadržavaju<br />
japanski instruktori Nakayama, Kase, Kanazawa, Chirai,<br />
Enoeda i Abe. Godine 1972. Jugoslavija je isključena iz<br />
Europske karate unije, da bi ponovno bila vraćena tek 1984.<br />
Od sredine sedamdesetih, pa do kraja osamdesetih, nastupili<br />
su crni dani za hrvatski karate i samo su rijetki dospijevali<br />
na scenu osvajajući odličja na državnom prvenstvu Jugoslavije.<br />
Formiran je i ilegalan savez, a njegovi osnivači bili su<br />
disciplinski kažnjeni te su se neki prestali i baviti karateom.<br />
Karate je bio prvi šport u Hrvatskoj koji je izišao iz jugoslavenskog<br />
saveza (1991. godine). Početkom Domovinskog rata<br />
formiran je krizni stožer koji su činili Berislav Jandrić, Branimir<br />
Kuleš, Želimir Feitl i drugi, a koji je prethodio osnivanju<br />
Hrvatkog karate saveza čiji je prvi predsjednik bio Branimir<br />
Kuleš, a za predsjednika sudačke komisije izabran je Berislav<br />
Jandrić. U kolovozu 1991. hrvatska je reprezentacija nastupila<br />
na otvorenom prvenstvu SAD-a. <strong>Hrvatski</strong> karate savez postao<br />
je članom Europske karate federacije 1992. na kongresu u<br />
Den Boschu (Nizozemska), da bi iste godine u španjolskoj<br />
Grenadi postao i članom Svjetske karate federacije.<br />
Godine 1995. Branimira Kuleša na čelu saveza zamjenjuje<br />
Stjepan Čelan koji još uvijek obnaša dužnost predsjednika, a<br />
koji je 2004. u Rijeci, prilikom europskog prvenstva za kadete<br />
6
i juniore, izabran za člana glavnog direktorija Europske karate<br />
federacije što predstavlja najveći uspjeh međunarodnog<br />
povezivanja Hrvatskog karate saveza. Godine 2003. u Bremenu,<br />
Hrvatskoj je dodijeljena organizacija 46. Europskog<br />
prvenstva za seniore, što je ujedno i najveći karate događaj<br />
ikada u Hrvatskoj.<br />
Prvi nastup reprezentacije Hrvatske bio je 1972. godine u<br />
Zagrebu u Domu športova (u sastavu Donatović, Potrebić,<br />
Gaćina, Mikulek, Deverić, Remenar, Bilandžić, Feitl, Tenodi<br />
i Jelić) protiv reprezentacije Austrije, a završio je pobjedom<br />
Hrvatske 11:9. Kao što je ranije spomenuto, slijedili su crni<br />
dani hrvatskog karatea, a prava afirmacija započinje krajem<br />
osamdesetih i početkom devedesetih godina.<br />
Godine 1989. Damir Pejić osvaja europsko kadetsko<br />
brončano odličje u Parizu, dok Džezmir Muratagić osvaja<br />
dva europska seniorska brončana odličja, i to u Podgorici<br />
1989. godine i u Beču 1990. Iste godine, Goran Romić osvaja<br />
svjetsko seniorsko brončano odličje u Meksiku.<br />
Istodobno sa stvaranjem neovisne Hrvatske, dolaze i<br />
veliki uspjesi Envera Idrizija koji u razdoblju od 1992. do<br />
1995. godine osvaja čak 8 odličja na svjetskim i europskim<br />
seniorskim prvenstvima, i to 4 svjetska (jedno zlatno, dva<br />
srebrna i jedno brončano) i 4 europska (dva zlatna i dva<br />
srebrna) odličja.<br />
U istom razdoblju, Olivera Šimić osvaja svjetsko, a Milica<br />
Aljinović europsko brončano odličje. Nažalost, zbog incidenta<br />
na Svjetskom kupu koji se veže uz Envera Idrizija i<br />
njegove navijače, Hrvatska je dvije godine bila suspendirana<br />
i nije smjela nastupati na svjetskim i europskim prvenstvima.<br />
Godine 1997. Goran Romić osvaja srebrnu medalju, Lana<br />
Susović brončanu, a već sljedeće godine ženska ekipa brončano<br />
seniorsko odličje.<br />
Jedan od najboljih karatista svijeta, Belgijanac Junior Lefevre,<br />
1999. dobiva hrvatsko državljanstvo i iste godine donosi<br />
Hrvatskoj čak 3 odličja s velikih prvenstava - 2 seniorska i<br />
jedno juniorsko europsko zlato. Iste godine Lana Susović<br />
osvaja svjetsko, a Lea Iskra europsko brončano odličje.¸<br />
Dogodine Lefevre donosi još dva seniorska odličja (europsko<br />
brončano i svjetsko zlatno), a već sljedeće godine<br />
osvaja broncu na europskom prvenstvu.<br />
Lefevre 2002. godine ponovno stupa na scenu te osvaja<br />
srebrno odličje na europskom prvenstvu. Kataške ekipe<br />
također osvajaju odličja - ženska ekipa europsku, a muška<br />
svjetsku brocu.<br />
Tad stiže i 2003. godina te postaje do tada najuspješnija<br />
u povijesti hrvatskog karatea, a karakterizira ju 11 pojedinačnih<br />
i 3 ekipne kolajne u svim uzrasnim kategorijama.<br />
Izdvojit ćemo seniorska odličja: Jelena Kovačević osvaja<br />
europsko brončano, a Petra Narandža europsko srebrno<br />
odličje. Junior Lefevre i Kristijan Novak osvajaju europske<br />
bronce, što također uspijeva i ženskoj kataškoj ekipi i<br />
muškoj momčadi u borbama, čije odličje predstavlja ujedno<br />
i prvo momčadsko seniorsko odličje u borbama.<br />
Sljedeće, 2004. godine, Dario Svetić i Kristijan Novak<br />
osvajaju dvije europske bronce, a Alen Zamlić svjetsko<br />
brončano odličje.<br />
Godine 2005. muška momčad osvaja europsku brončanu<br />
medalju, Petra Narandža postaje prvakinja Europe, a Goran<br />
Lučin osvaja broncu, dok 2006. Jelena Kovačević i Kristijan<br />
Novak osvajaju europska srebrna, a Danil Domdjoni i Mirna<br />
Šenjug brončana odličja. Marko Lučić osvaja svjetsku seniorsku<br />
broncu.<br />
Europsko prvenstvo u Bratislavi 2007. ostaje u sjećanju<br />
Mirni Šenjug koja se penje na krov Europe u katama. Na<br />
istom prvenstvu Alen Zamlić osvaja srebrnu medalju u teškoj<br />
kategoriji.<br />
U Talinnu (Estonija) 2008. godine održano je europsko<br />
prvenstvo, a domaćin svjetskog bio je Tokio. Mirna Šenjug<br />
osvaja europsko zlatno, a ženska kataška ekipa srebrno<br />
odličje. Danil Domdjoni osvaja sve što se moglo i fanatičnim<br />
nastupima osvaja europsko i svjetsko zlatno odličje! Neven<br />
Martić i Ema Aničić postaju osvajačice svjetske brončane<br />
medalje.<br />
Stigla je i 2009. i dugo očekivani spektakl u Zagrebu.<br />
Hrvatska je ugostila 46. europsko prvenstvo u karateu, a<br />
na odlično medijski popraćenom događaju nije izostalo<br />
hrvatskih odličja. Petra Volf i Jelena Kovačević postale su<br />
prvakinje Europe u svojim kategorijama, Mirna Šenjug osvojila<br />
je brončano odličje, dok je u muškom dijelu sjajno zlato<br />
iz Talinna obranio Danil Domdjoni. Ženska kataška ekipa<br />
osvojila je brončanu medalju<br />
Na europskom prvenstvu u Ateni 2010. Hrvatskoj su pripala<br />
četiri odličja. Mirni Šenjug zlato, Jeleni Kovačević i Ana<br />
Mariji Čelan srebro, a Danilu Domdjoniju bronca.<br />
Na svjetskom prvenstvu u Beogradu 2011., ženska ekipa<br />
osvojila je brončanu medalju, što je također uspjelo i Jeleni<br />
Kovačević i Mirni Šenjug pojedinačno.<br />
I napokon, slijedilo je europsko prvenstvo u Zűrichu.<br />
Muška je ekipa u borbama osvojila brončanu medalju, a isto<br />
je uspjelo i Peri Vučiću što je prva medalja u teškoj kategoriji<br />
nakon 2007. i Alena Zamlića. Jelena Kovačević osvojila je<br />
srebro, dok su Ivona Tubić, Ana Marija Čelan i Mirna Šenjug<br />
osvojile bronce.<br />
Karate je, prema broju odličja, najuspješniji hrvatski šport<br />
od osamostaljenja do danas. Zaista se može reći da je odigrao<br />
fantastičnu ulogu ambasadora Hrvatske i predstavio našu<br />
zemlju na najljepši mogući način. A najveća hrvatska imena<br />
koja će ostati zapisana u analima svjetskoga karatea svakako<br />
su Danil Domdjoni, Jelena Kovačević, Mirna Šenjug, Petra<br />
Narandža, Enver Idrizi, no ne treba zaboraviti ni sve ostale<br />
“medaljaše” .<br />
LITERATURA<br />
Hećimović, P., Povijest Karate kluba Croatia (Diplomski rad), Zagreb, Kineziološki<br />
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010.<br />
Mrzak, D., Povijest Karate kluba Samobor Anindol (Diplomski rad), Zagreb, Kineziološki<br />
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2008.<br />
Sertić, H., Osnove borilačkih sportova. Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u<br />
Zagrebu, 2004.<br />
<strong>Hrvatski</strong> karate savez (2011.) /on line/ http://www.karate.hr<br />
Karate klub <strong>Hrvatski</strong> dragovoljac (2011.) /on line/ http://www.kkhd.hr<br />
Karate klub Tempo (2011.) /on line/ http://www.karate-tempo.hr<br />
Posebna zahvala:<br />
Ante Čutura - trener Karate kluba <strong>Hrvatski</strong> dragovoljac<br />
Branimir Kuleš - prvi predsjednik Hrvatskog karate saveza<br />
7
OBLJETNICE<br />
Športski pečat<br />
Hitreca i Pandakovića<br />
Tekst: Ivica Buljan<br />
Fotografije: ARHIV HRVATSKOG ŠPORTSKOG MUZEJA<br />
Ove godine navršava se 100 godina od<br />
rođenja jednog od najvećih hrvatskih<br />
nogometaša Ivana „Ice“ Hitreca te 120.<br />
godišnjica rođenja Ante Pandakovića -<br />
športaša i športskog djelatnika<br />
Bratski parovi u hrvatskom nogometu, ali i<br />
općenito u športu, vrlo su česta pojava. Oni su<br />
svojim igrama, ali i djelovanjem u nogometu,<br />
odnosno športu općenito davali snažan pečat.<br />
Sjetimo se samo najjsvježijeg bratskog para, koji i te kako<br />
nedostaje sadašnjoj nogometnoj vrsti, našim “vatrenima”,<br />
braće Kovač, Roberta i Nike, kapetana momčadi i produžene<br />
trenerske ruke izbornika Slavena Bilića na terenu.<br />
Duga je lista nogometne braće još od vremena Luke i<br />
Fabijana Kalitnterne, Joze i Frane Matošića, Zlatka i Željka<br />
Čaljkovskog, Ivice i Drage Horvata, Stjepana, Otta i Vilima<br />
Bobeka, Zvonka i Iva Bega, Zlatka i Zorana Vujevića,<br />
Marka i Tomislava Mlinarića, Stojana, Zorana i Zdravka<br />
Mamića, Zvonimira i Dražena Bobana, Darija i Josipa<br />
Šimića, pa sve do aktualnih Anasa i Ahmada Sharbinija,<br />
Zvonka i Alena Pamića i tako dalje.<br />
Brojna su braća, ali i braća i sestre, u drugim športovima<br />
- poput najvećih hrvatskih športaša Janice i Ivice Kostelića,<br />
košarkaša Aleksandra i Dražena Petrovića, Lovre i<br />
Rate Tvrdića, vaterpolista Darija i Vjekoslava Kobeščaka,<br />
veslača Nikše i Siniše Skelina i drugih.<br />
Svi oni su neki manje, neki više, ostavili veliki trag u<br />
hrvatskom športu. No, na ovom mjestu bavit ćemo se<br />
bratskim parovima, koji su još dvadesetih godina prošlog<br />
stoljeća kao igrači te potom športski djelatnici, udarali<br />
temelje hrvatskog športa.<br />
Ove godine navršava se stota godišnjica rođenja jednog<br />
od najvećih hrvatskih igrača Ivana „Ice“ Hitreca, čiji je<br />
brat Rudolf Hitrec također bio jedan od najboljih igrača<br />
hrvatskog nogometa dvadesetih godina. Druga obljetnica<br />
koja se obilježava ove godine je 120. godišnjica rođenja<br />
Ante Pandakovića, športaša, športskog djelatnika,<br />
predsjednika Nogometnog saveza Jugoslavije i izbornika<br />
nogometne reprezentacije Jugoslavije davnih dvadesetih<br />
godina prošlog stoljeća, čiju su okosnicu činili uglavnom<br />
hrvatski igrači. On je zajedno s bratom Mirkom bio jedan<br />
od najaktivnijih, prvo športaša (jedan od utemeljitelja<br />
hrvatskog skijanja), a potom i športskih djelatnika koji su<br />
obnašali brojne dužnosti u hrvatskom i onda jugoslavenskom<br />
športu. Krenut ćemo od mlađe i športskoj javnosti<br />
poznatije braće...<br />
Stariji Hitrec, Rudolf, rođen je 1903. godine i po završetku<br />
nogometne karijere jedno je vrijeme bio i nogometni<br />
dužnosnik te prvi izbornik nogometne reprezentacije,<br />
da bi se kasnije posvetio svojoj profesiji liječnika te je od<br />
kraja Drugog svjetskog rata dugi niz godina bio jedan od<br />
vodećih zagrebačkih internista. Rudolf Hitrec je kao primarijus<br />
od 1945.-1963. radio u tadašnjoj Vojnoj bolnici u<br />
Vlaškoj ulici gdje je vodio odjel interne s 200 kreveta. Što<br />
se tiče njegove nogometne karijere, punih 12 godina bio je<br />
aktivan nogometaš, igrač sredine terena, a najbolje partije<br />
ostvario je igrajući u famoznom srednjem redu Građanskog<br />
s Gustavom Remecom i imenjakom Rupecom.<br />
Kako se u športskoj literaturi navodi, isticao se dobrim<br />
pregledom igre, velikom tehnikom i dobrim proigravanjima.<br />
Karijeru je započeo u Concordiji gdje je igrao od<br />
1919. do 1921., da bi tad prešao u Građanski u kojem je<br />
ostao do 1930. i s kojim je osvojio prvenstva 1923., 1926.<br />
i 1928. Stariji Hitrec ima i jedan nastup za reprezentaciju<br />
Jugoslavije (protiv Bugarske, 3:1, 30. svibnja 1926. u<br />
Zagrebu), a izbornik reprezentacije bio je upravo - Ante<br />
Pandaković.<br />
No, iako je Rudolf Hitrec bio vrlo poznat i priznat igrač,<br />
uvijek je bio u sjeni svog mlađeg brata, legendarnog Ivana<br />
„Ice“ Hitreca.<br />
Nastankom Nezavisne Države Hrvatske došlo je do<br />
reorganizacije čitavog sustava, pa tako i športa (dakako i<br />
nogometa), te su na čelo Hrvatskog nogometnog saveza i<br />
njegovih podorganizacija imenovani povjerenici. Tadašnji<br />
Državni vođa tjelesnog odgoja i športa Miško Zebić,<br />
imenovao je dr. Rudolfa Hitreca za prvog nogometnog<br />
povjerenika, odnosno predsjednika Hrvatskog nogometnog<br />
saveza sa širim ovlastima, među kojima je bila i uloga<br />
izbornika.<br />
Na prvu reprezentativnu utakmicu Hrvata u NDH nije<br />
8
trebalo dugo čekati. Naime, već 15. lipnja 19<strong>41</strong>., dakle<br />
samo dva mjeseca od utemeljenja NDH-a, reprezentacija<br />
je, iako još ne i formalno član svjetske nogometne udruge<br />
- FIFA–e, nastupila u Beču protiv iskusne i snažne momčadi<br />
Njemačke i izgubila s visokih 1:5, što do danas spada<br />
u tri najveća poraza u povijesti hrvatske reprezentacije. Za<br />
tu utakmicu dužnost izbornika obnašao je sam povjerenik<br />
HNS–a dr. Rudolf Hitrec. Kako je nedugo potom, 4. srpnja,<br />
Miško Zebić imenovao za izbornika Bogdana Cuvaja,<br />
Rudolfu Hitrecu je to bila i jedina utakmica na položaju<br />
izbornika. Kasnije, do smrti 1970. godine, stariji Hitrec<br />
uglavnom će se baviti svojim pozivom liječnika.<br />
„Niste slušali Carusa E, onda vi i ne znate što je<br />
pjevanje. Niste gledali Hitreca E, onda vi nemate pojma<br />
što je to nogomet.“ Tako je, kako piše doajen športskog<br />
novinarstva Zvonimir Magdić u tekstu „Legendo, ime ti je<br />
Hitrec“, odvjetnik i tajnik HAŠK-a Ferdo Vedriš jednom<br />
prilikom ilustrirao nogometno umijeće Ice Hitreca.<br />
To je postala i svojevremna mantra starijih<br />
pozavatelja i ljubitelja nogometa u Zagrebu, kojih<br />
je nažalost sve manje.<br />
Ico Hitrec rođen je 13. travnja 1911. i vršnjak<br />
je ljutog nogometnog protivnika Građanskog za<br />
kojeg je igrao njegov brat Rudolf. Smatra ga se<br />
najboljim hrvatskim nogometašem u razdoblju<br />
prije Drugoga svjetskog rata. Briljantan napadač,<br />
tehničar najviše klase, najčešće je igrao desnu<br />
spojku. Visok, vitak, snažan i vrlo prodoran te sjajan<br />
dribler i odličan strijelac - bio je opis kompletnog<br />
nogometaša kakav je bio Ico Hitrec. K tome<br />
treba dodati da je bio i vrhunski sprinter sposoban<br />
sprintati 100 metara ispod 12 sekundi što je<br />
u njegovo vrijeme bilo poprilično brzo uzevši u<br />
obzir da je u isto vrijeme Jesse Owens trčao 100<br />
metara za 10.30 sekundi.<br />
Igrati nogomet započeo je na „Malom placu“<br />
kako su kolikvijalno svojevremeno zvali današnji<br />
Britanski trg, a kasnije na „Kineskom“ igralištu,<br />
smještenom na mjestu današnjeg Arhitektonskog<br />
fakulteta. Prvi klub bila mu je Ilirija, koja je tada imala<br />
jake juniore, a već 1924. zaigrao je za prvu momčad. Na<br />
nagovor brata Rudolfa prelazi u HAŠK i već 1927. igra za<br />
prvu momčad sa samo 16 godina. Uskoro je zaigrao i za<br />
reprezentaciju Zagreba, a 1929. i za državnu momčad u<br />
utakmici za Kraljev pehar u Bukureštu protiv Rumunjske,<br />
gdje je u pobjedi od 3:2 sudjelovao i s jednim postignutim<br />
golom. Izbornik je bio dakako Ante Pandaković.<br />
Hitrec je nastupio 14 puta za reprezentaciju Jugoslavije<br />
i postigao 10 pogodaka, a kako je sam primijetio skupio<br />
bi puno više nastupa da i sam iz raznih razloga nije<br />
otkazivao nastupe te zbog bojkota zagrebačkih i splitskih<br />
nogometaša Mundiala u Urugvaju 1930. godine, do kojeg<br />
je došlo zbog preseljenja saveza iz Zagreba u Beograd.<br />
Naravno, kasnije će uslijediti i tragična ozljeda (slomljena<br />
potkoljenica) koju je zadobio igrajući za švicarski Grasshopers,<br />
koja mu je u velikoj mjeri sputala karijeru.<br />
Posebno se proslavio 1933. godine nakon što je zabio<br />
dva gola protiv poznatog španjolskog vratara Ricarda<br />
Zamore za vrijeme prve noćne utakmice u Zagrebu kada<br />
su se susrele momčadi Zagreba i Madrida. Već poznati<br />
i priznati nogometaš, kao jedan od prvih hrvatskih<br />
međunarodnih igrača, otišao je 1931. u Grasshoppers, u<br />
Švicarsku, gdje ga je tada najprestižniji športski časopis u<br />
Europi “Kicker” uvrštio u idealnu postavu europske elitne<br />
jedanaestorice Nakon što se vratio iz Švicarske, igrao je<br />
kratko za Špartu, a potom ponovo za HAŠK s kojim je<br />
1938. osvojio i jedino prvenstvo Jugoslavije.<br />
Tijekom četrdesetih polako napušta aktivno bavljenje<br />
nogometom i prelazi u nogometne djelatnike te je postao<br />
tehnički referent HAŠK-a. Bio je i prvi tehnički referent<br />
Dinama 1945. godine u čijoj su radnoj sobi, u Električnoj<br />
centrali u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji<br />
igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba<br />
Ico Hitrec (prvi slijeva)<br />
plave boje dresova koji je poslije ponio ime Dinamo.<br />
Nažalost, samo godinu dana kasnije umro je u 35. godini<br />
života ne dočekavši stasanje novog kluba. U njegovu čast<br />
škola nogometa pri NK Dinamu danas nosi ime “Hitrec-<br />
Kacijan”...<br />
Drugi par braće, Ante i Mirko Pandaković, svoje<br />
karijere započinju pred Prvi svjetski rat, kada kao aktivni<br />
športaši i dužnosnici sudjeluju u prvim organiziranim<br />
aktivnostima u skijaškom športu.<br />
Stariji Ante rođen je 1891. godine u Zagrebu, a kako je<br />
to bio običaj početkom prošlog stoljeća, tadašnji mladići<br />
bavili su se brojnim športovima koji su bili tek u začetku,<br />
kako u Zagrebu tako i na području cijele Hrvatske. Tako<br />
se, inače diplomirani pravnik, Ante bavio skijanjem,<br />
kajakaštvom, alpinizmom, tenisom, nogometom i planinarstvom,<br />
a od samih početaka aktivan je u Hrvatskom<br />
športskom savezu. Na drugoj redovnoj glavnoj skupštini<br />
Saveza održanoj 30. lipnja 1912., na kojoj su prihvaćeni<br />
9
OBLJETNICE<br />
pravilnici i imenovani referenti sekcija za pojedine šsportske<br />
grane, Ante Pandaković imenovan je za referenta<br />
skijaške sekcije.<br />
Već ranije su tijekom 1906. i 1907. godine bili priređivani<br />
sanjkaški izleti u Samoborsko gorje, pa je tako na Plešivici<br />
24. siječnja 1909. godine zabilježeno prvo sanjkaško<br />
natjecanje. Ostalo je zabilježeno da je nastupalo 13 sanjkaša,<br />
devet “haškovaca” i četiri člana Šišmiša iz Samobora.<br />
Na tom natjecanju prvi je bio Vladimir Erbežnik (rodom<br />
iz Samobora), drugi Pandaković, a treći Lipovščak mlađi.<br />
Prvi organizirani skijaški tečaj za Hrvatsku započeo<br />
je 1913. godine u Mrkoplju, za 14 skijaša, u organizaciji<br />
Rikarda Wickerta, Ive Lipovšćaka te Ante Pandakovića.<br />
Ante Pandaković<br />
Mirko Pandaković<br />
Prilikom drugog tečaja u Mrkoplju, 1914., održano je<br />
Prvo prvenstvo Hrvatske i Slavonije u skijaškom trčanju<br />
na 7 kilometara i u spustu, a prema jednim izvorima pobijedio<br />
je Ante Pandaković, dok drugi govore da je pobjedu<br />
odnio njegov brat Mirko. Jedan sudionik na prvenstvu<br />
nastupio je na skijama izrađenim u Delnicama, što je<br />
značajno jer su se skije tada isključivo uvozile iz Austrije.<br />
Vojnici su se natjecali u patrolama, po trojica u jednom<br />
“odjeljenju”. Prva patrola nagrađena je džepnim satovima,<br />
a druga srebrnim novcem. Inače, u Mrkoplju je 1934.<br />
izgrađena i prva skakaonica u Hrvatskoj «pod Vrhin»,<br />
gdje je već 1936.održano i međunarodno natjecanje u<br />
skijaškim skokovima na kojem je Norvežanin Jahr skočio<br />
tada nevjerojatnih 46 metara...<br />
U razdoblju pred prvi svjetski rat, braća Pandaković su<br />
aktivni i u planinarstvu te su sa još desetak planinara izveli<br />
prvi zimski planinarski uspon na skijama u Hrvatskoj.<br />
Ante Pandaković, Ivo Lipovšćak i Rikard Wickert uspeli<br />
su se uz pomoć skija na vrh Bjelolasice (1533m), najvišeg<br />
vrha Gorskog Kotara.<br />
Pandakovići sudjeluju i u osnivanju Zagrebačkog športskog<br />
kluba Viktorija, osnovanog 1907. godine, a i Ante<br />
i Mirko bit će godinama najagilniji članovi i istaknuti<br />
predsjednici kluba. Nakon Prvog svjetskog rata Ante<br />
Pandaković nastavlja svoju djelatnost u športu prije svega<br />
kao dužnosnik. Kvalificirani je skijaški učitelj, organizator<br />
teniskog i kajakaškog športa, odbornik i jedan od<br />
osnivača i tajnik Jugoslavenskog olimpijskog odbora. No,<br />
tijekom tih dvadesetih godina najviše će se ipak angažirati<br />
u nogometu gdje je pored dužnosti izbornika od 1926.<br />
do 1930 godine, u razdoblju od 1928. do 1930. obnašao i<br />
dužnost predsjednika Nogometnog saveza Jugoslavije.<br />
Reprezentaciju je vodio na ukupno 19 utakmica s<br />
rezultatom od 7 pobjeda, dva neodlučena rezultata i 10<br />
poraza, što je za tadašnju selekciju u nastanku bio sasvim<br />
dobar rezultat. Stariji Pandaković s nogometnih dužnosti<br />
odstupio je nakon sukoba zbog premještaja sjedišta saveza<br />
iz Zagreba u Beograd. Uslijedio je bojkot hrvatskih igrača<br />
i djelatnika na čelu s Pandakovićem što će rezultirati<br />
neodlaskom na SP u Urugvaj, premda je reprezentacija<br />
u tom vremenu bila sastavljena najvećim dijelom od<br />
igrača iz hrvatskih klubova, koji su tih godina (Građanski,<br />
Hajduk, Concordia) bili i neprikosnoveni prvaci u<br />
prvenstvima tadašnje države. Inače, lik Ante Pandakovića<br />
kao jugoslavenskog izbornika u filmu Dragana Bjelogrlića<br />
„Montevideo, Bog te video“ ovjekovječio je drugi slavni<br />
izbornik - Ćiro Blažević.<br />
Ante Pandaković umro je 1968. godine, a danas jedna<br />
ulica u Zagrebu na Trešnjevci nosi njegovo ime.<br />
Mirko Pandaković, po struci stomatolog, bio je, kao i<br />
njegov brat, svestrani športaš i športski dužnosnik. Četiri<br />
godine je mlađi (rođen 1895.) i jedan je od prvih međunarodnih<br />
nogometnih sudaca na ovim prostorima. Sudački<br />
ispit položio je 1913. godine u Pragu te je jedan od<br />
zaslužnijih za uvođenje nogometnih pravila i unapređenje<br />
suđenja u Zagrebu.<br />
Uz brata Antu, aktivni je sudionik svih športskih zbivanja<br />
u Zagrebu, od skijanja do nogometa. Osim toga što je<br />
bio jedan od osnivača zagrebačke Viktorije, sudjelovao je i<br />
u aktivnostima oko osnivanja NK Segeste iz Siska.<br />
Zajedno s bratom poslije rata obnavlja i Zagrebačko<br />
klizačko društvo, a obojica su bili i odbornici u Ski-klubu<br />
Zagreb. Mlađi Pandaković kao aktivni športaš bio<br />
je osobito dobar u skijanju te je kao takav nastupio i na<br />
<strong>Olimpijski</strong>m igrama u Chamonixu održanim 1924. Bio je<br />
uz Dušana Zinaju prvi hrvatski zimski olimpijac. Nažalost<br />
zbog loma skije na utrci od 18 kilometara, morao je odustati.<br />
Tijekom godina bio je aktivan kao športski djelatnik<br />
u Viktoriji, a poslije rata živio je u Italiji gdje je 1962. u<br />
Brunateu i umro.<br />
LITERATURA:<br />
AA. VV. Nogometni leksikon, Leksikografiski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004.<br />
Juro Horvat, Povijest samoborskog športa od 1740. do 2000., Samoborski sportski<br />
savez, Samobor 2000.<br />
Boris Mutić, <strong>Hrvatski</strong> športaši na zimskim olimpijskim igrama, <strong>Hrvatski</strong> olimpijski<br />
odbor, Zagreb, 2006.<br />
Zvonimir Magdić, Legendo, ime ti je Hitrec u: Povijest športa, Zagreb, br. 22. 1991.<br />
Zdenko Jajčević, Sto godina skijanja u Zagrebu 1894.-1994., Zagrebački skijaški<br />
savez, Zagreb, 1994.<br />
www.skijanje.hr<br />
Materijali Hrvatskog športskog muzeja<br />
10
IN MEMORIAM<br />
Iztok Puc<br />
(14. IX. 1966. - 20. X. 2011)<br />
Tekst: Dražen Pinević<br />
Bio je strašan, veliki pucač, igrač koji je vidio igru, jednostavno<br />
nezadrživ za protivnika, po mnogima najbolji,<br />
najkompletniji lijevi vanjski svih vremena<br />
U<br />
Zagrebu 3. studenog na komemoraciji u<br />
Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog i kasnije<br />
na pogrebu na Mirogoju, hrvatski se šport<br />
oprostio od zlatnog olimpijca iz Atlante, rukometaša<br />
Iztoka Puca. Preminuo je 20. listopada, nakon kratke i<br />
teške bolesti, u 46. godini u SAD-u, gdje je živio prateći<br />
tenisku karijeru sina Borut .<br />
Iztok Puc rođen je 14. rujna 1966. u Slovenjgradecu<br />
u Sloveniji. Karijeru je počeo u dresu Šoštanja. Od 1986.<br />
do 1990. igrao je za banjolučki Borac u čijem dresu postaje<br />
reprezentativac, nositelj svjetskoj juniorskog zlata<br />
iz Rijeke 1987. i olimpijske bronce iz Seula 1988. godine.<br />
Do svoje 24. godine imao je čak 96 nastupa za Jugoslaviju.<br />
Nakon toga, 1990. dolazi u Zagreb i nakon raspada<br />
Jugoslavije postaje hrvatski reprezentativac. Sa Zagrebom<br />
osvaja dva naslova prvaka Europe - 1992. u finalu protiv<br />
Teke u Santanderu, te 1993. protiv Wallaua<br />
u Frankfurtu. Fotografija njegovog<br />
gola u posljednjoj sekundi iz Festhalle<br />
ulazi u anale hrvatskog športa.<br />
Drugi dio hrvatske priče vezan je uz<br />
selekciju za koju je nastupao 65 puta.<br />
Redom: 1993. Mediteransko zlato na<br />
prvim MI za Hrvatsku u francuskom Nimesu,<br />
1994. europska bronca na prvom<br />
EP u Portugalu, 1995. svjetsko srebro na<br />
Islandu i kao kruna velike priče 1996. -<br />
olimpijsko zlato u Atlanti.<br />
Strašan, veliki pucač, igrač koji je vidio<br />
igru, jednostavno bio nezadrživ za protivnika,<br />
po mnogima najbolji, najkompletniji<br />
lijevi vanjski svih vremena.<br />
Nakon 1994. vraća se doma u Sloveniju,<br />
igra pet godina u Celju, tri godine<br />
u Prulama, mijenja reprezentativni dres.<br />
Za Sloveniju je nastupio 34 puta, odveo<br />
je na OI u Sydney.<br />
Iztok Puc je uz Andreja Lavrova jedini<br />
svjetski rukometaš koji je igrao na trima<br />
Igrama u tri različita dresa: 1988. za<br />
Jugoslaviju, 1996. za Hrvatsku i 2000. za<br />
Sloveniju.<br />
Prema riječima predsjednika HOO<br />
Zlatka Mateše, dogovorom HOO-a i<br />
slovenskih kolega utemeljit će se godišnja<br />
nagrada Iztok Puc za najboljeg mladog<br />
rukometaša na području Hrvatske i<br />
Slovenije.<br />
11
IN MEMORIAM<br />
Pavao Jurina<br />
(2. I. 1955. - 2. XII. 2011)<br />
Tekst: Dražen Pinević<br />
U<br />
Bjelovaru je, od posljedica srčanoga udara, u 56.<br />
godini preminuo legendarni našički, bjelovarski i<br />
hrvatski rukometaš Pavle Jurina. Zlatni olimpijac iz<br />
Los Angelesa 1984. godine, sjajan pucač, ljevak velike siline<br />
udarca pred kojim su pucale i najbolje obrane.<br />
Rukomet je počeo igrati u našičkom Partizanu, a od 1976.<br />
igrao je za bjelovarski Partizan. Skupio je i 135 nastupa<br />
za reprezentaciju Jugoslavije u čijem je dresu nastupao na<br />
Igrama ‘80 u Moskvi i ‘84 u Los Angelesu. Bilježi u to zlatno<br />
vrijeme i dva nastupa za selekciju svijeta u Dortmundu i<br />
Göteborgu. Na SP u Njemačkoj ‘82. osvojio je srebro, a na<br />
Mediteranskim igrama dva zlata - u Splitu ‘79 i ‘83 u Maroku.<br />
S Bjelovarom bilježi dva naslova prvaka Jugoslavije - ‘77<br />
i ‘79. i Jugo-kup ‘76.<br />
Tri puta proglašen je najboljim rukometašem Hrvatske -<br />
‘79, ‘80 i ‘82, i također tri puta najboljim športašem Bjelovara<br />
- ‘80, ‘82 i ‘84.<br />
Pavao Jurina pokopan je u Bjelovaru 5. prosinca.<br />
Otkriveni spomenik i spomen soba<br />
Dražena Petrovića u Šibeniku<br />
Na dan kada bi Dražen Petrović navršio svoj 47.<br />
rođendan, 22. listopada 2011., svečano je otkriven<br />
njegov spomenik u Šibeniku, na platou<br />
kod dvorane na Baldekinu. Skulptura, rad akademskog<br />
kipara Kažimira Hrastea, izlivena je u bronci u Ljevaonici<br />
Ujević, a prikazuje velikog košarkaša u njegovoj<br />
prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom<br />
loptom među nogama.<br />
Istoga dana, javnosti<br />
je predstavljena<br />
i Draženova<br />
spomen soba koja<br />
će djelovati kao ispostava<br />
Memorijalnog<br />
centra Dražen<br />
Petrović iz Zagreba.<br />
Spomen soba nalazi<br />
se u stanu obitelji<br />
Petrović u Preradovićevoj<br />
ulici br.<br />
3 na Bualima i ostala<br />
je netaknuta, onakva<br />
kakvu je slavni košarkaš<br />
ostavio, dok se u<br />
ostatku stana nalaze<br />
eksponati te prostor<br />
za projekcije u kojem<br />
bi se prikazivali<br />
isječci iz Draženove<br />
karijere.<br />
Treba napomenuti kako je riječ tek o prvoj fazi uređenja<br />
Draženovog spomen područja u sklopu kojeg je<br />
postavljen spomenik košarkašu i uređen prostor oko<br />
njega. Preostaje još provedba druge faze projekta, koja će<br />
obuhvatiti izgradnju košarkaškog igrališta na prostoru<br />
iza Draženovog kipa, uređenje trga ispred igrališta na<br />
kojem je postavljen spomenik te parkirališnog prostora<br />
ispod igrališta.<br />
Završetkom radova, Draženova spomen soba, skulptura<br />
i igralište činit će memorijalno područje posvećeno<br />
ovoj velikoj košarkaškoj zvijezdi.<br />
12
Društvo i šport<br />
Tekst: Goran Vojković<br />
Kad se na OI u Londonu na<br />
svečanom otvaranju pojave<br />
športaši nove države Južnog<br />
Sudana, zaplješćimo im iz srca<br />
i prisjetimo se iz vlastitog<br />
iskustva kako je to kada se<br />
u teškim vremenima rađanja<br />
države, dođe u bajku olimpijske<br />
svečanosti<br />
Pozdravimo<br />
nove zastave!<br />
Olimp 42
U<br />
prošlom broju Olimpa opširno<br />
je obilježen okrugli<br />
jubilej Hrvatskog olimpijskog<br />
odbora. Podsjetimo<br />
se – osnivačka sjednica održana je<br />
10. rujna 1991. u hotelu Esplanade.<br />
No, kratko, faktografsko podsjećanje<br />
ne govori o vremenu, duhu i trenutku<br />
kada je HOO osnovan. Bila su to teška<br />
vremena.<br />
No, inicijatori tog skupa znali su:<br />
nije država samo teritorij, stanovništvo<br />
i organizacija vlasti, nije suverenost<br />
samo zastava, grb i vlastita<br />
vojna sila, nije nacija samo skup ljudi<br />
koji se prepoznaju kulturološki, identitetom<br />
i zajedničkom poviješću. Država<br />
je i njen šport, njeni međunarodni<br />
nastupi i stotine tisuća ljudi koji prate<br />
određeni športski događaj te bodre<br />
one koji nastupaju u njihovo ime.<br />
I koliko su god nacionalni simboli,<br />
međunarodno priznanje, članstvo u<br />
Ujedinjenim narodima predstavljali<br />
znakove odraslosti nove države, njen<br />
ratio, njen znak „tu smo“ (simboliziran<br />
u obliku zastave pred zgradom UN-a<br />
na East Riveru), toliko i nastup športaša<br />
pod državnom zastavom, jednako<br />
kao i nastup glumaca na međunarodnom<br />
festivalu ili pjevača na Euroviziji,<br />
predstavljaju njene emocije, njen<br />
nacionalni duh.<br />
Hrvatska je u zimu 1991.<br />
bila u, slobodno možemo reći, užasnim<br />
okolnostima. Vukovar je okupiran,<br />
Dubrovnik pod bombama, borbe se<br />
vode u predgrađima Zadra… I u takvim<br />
okolnostima dužnosnici HOO razmišljaju<br />
korak dalje – približavaju se<br />
Zimske olimpijske igre u Albertvilleu.<br />
No, Hrvatska još nema međunarodno<br />
priznanje! Lobira se na sve strane,<br />
legendarni predsjednik Međunarodnog<br />
olimpijskog odbora Juan<br />
Antonio Samaranch, iznimno<br />
upućen u međunarodnu politiku,<br />
daje nedvosmislene signale da<br />
će doći do nekih pomaka i zaista<br />
– 3. siječnja 1992. primirje, desetak<br />
dana kasnije međunarodno<br />
priznanje i 17. siječnja 1992.<br />
Republika Hrvatska postaje članica<br />
Međunarodnog olimpijskog<br />
odmora!<br />
Dana 8. veljače 1992. na<br />
televizijskim ekranima - koji<br />
su proteklih mjeseci prenosili<br />
uglavnom stradanja, strahote<br />
rata i krv – slika kao iz Disneyeve<br />
bajke. Stadion, bajkovit igrokaz<br />
otvaranja XVI. Zimskih olimpijskih<br />
igara, mimohod država sudionica i prvi<br />
put u povijesti olimpijskih igara voditelj<br />
najavljuje - „Croatie!“ Klizač Tomislav<br />
Čižmešija je u ulozi koju povijesti<br />
svake države ima samo jedan čovjek<br />
– prvi put nosi hrvatsku zastavu na<br />
ceremoniji otvaranja.<br />
Satelitski snimak dolazi do Zagreba<br />
te se iz studija na Prisavlju emitira po<br />
cijeloj Hrvatskoj. Unatoč okupiranim<br />
i uništenim odašiljačima, unatoč uništenoj<br />
mreži dalekovoda, uz ogroman<br />
angažman tehničara i inženjera Hrvatske<br />
televizije i Hrvatske elektroprivrede<br />
(što je u onom trenutku bio tehnološki<br />
pothvat ekvivalentan olimpijskoj<br />
medalji!). Hrvatska na jedan trenutak<br />
doživljava bajku. Možda po prvi put<br />
shvaćamo kako će rat jednom proći i<br />
kako ćemo se ispod hrvatske zastave<br />
okupljati kako bi pratili naše športaše,<br />
junake jednog drugog vremena, vremena<br />
kada rat bude iza nas.<br />
Države se u pravilu rađaju u<br />
teškim vremenima. Malo je primjera<br />
tipa proglašavanje neovisnosti Norveške,<br />
koja se mirno 1905. dogovorila<br />
sa Švedskom da svatko ide na svoju<br />
stranu, pa još i prijateljski sagradiše<br />
spomenik na novoj granici… Puno<br />
češći su slučajevi da se nova država<br />
rađa u ratu, u nemirima, u teškim vremenima.<br />
Imamo uostalom i vlastito<br />
iskustvo, u živom sjećanju svih starijih<br />
od 30 godina.<br />
Godina 2012. jest olimpijska, London<br />
je već uređen i ušminkan. A u<br />
međuvremenu, rodile su se i nove<br />
države. Spomenimo samo jednu - Južni<br />
Sudan. U pitanju je afrička država<br />
nastala podjelom Sudana. U tom<br />
prostoru vođena su dva građanska<br />
→ Summary ←<br />
The first performance of a country<br />
at the Olympic Games is an<br />
extraordinary moment for the<br />
country and its citizens. So it<br />
was for the Republic of Croatia<br />
in 1992. Most modern states are<br />
born in difficult times, often with<br />
the wars and crises. As much as<br />
international recognition and<br />
membership in the United Nations<br />
represents the sign of the new<br />
state’s adulthood, the performance<br />
of athletes under the national flag<br />
represent its emotions, its national<br />
spirit.<br />
Therefore, all the new states and<br />
their athletes at the Olympics<br />
should be especially welcomed,<br />
because they may be the first who<br />
brought a surreal fairy tale opening<br />
ceremony to the troubled country<br />
and showed the door to a happier<br />
future.<br />
rata (prvi 1955.-1972., a drugi 1983.-<br />
2005.). Posljednji građanski rat je<br />
završen mirovnim sporazumom prema<br />
kojem je sudanski jug dobio veliku<br />
samoupravu i pravo da se za 6 godina<br />
izjasni o potpunoj neovisnosti. Referendum<br />
o neovisnosti se održavao u<br />
siječnju 2011. godine, a 98,83% glasova<br />
bilo je za izdvajanje. Južni Sudan<br />
je postao neovisnim 9. srpnja 2011., a<br />
neposredno nakon toga postaje i član<br />
Ujedinjenih naroda.<br />
Južni Sudan još nije formalno riješio<br />
status svog olimpijskog odbora,<br />
no za nadati se da će i to pitanje biti<br />
uređeno do ljeta (u protivnom, njegovi<br />
športaši će moći nastupiti, ali bez<br />
nacionalne zastave).<br />
U svakom slučaju – zaželimo<br />
im uspješno organiziranje i<br />
da se ova iznimno siromašna<br />
zemlja, opterećena sa gotovo<br />
pola stoljeća nemira i ratova,<br />
ponosno pojavi na svečanom<br />
otvaranju olimpijskih igara. I<br />
u tom trenutku zaplješćimo<br />
njihovim športašima i sjetimo<br />
se naše male družbe koja je<br />
ponosno hodala uz hrvatsku<br />
zastavu one hladne zime<br />
1992. Jer, jako dobro znamo iz<br />
vlastitog sjećanja kako je to<br />
kada se u teškim vremenima<br />
rađanja države, dođe u bajku<br />
olimpijske svečanosti... •<br />
43 Olimp
Znanost i šport<br />
FINANCIJE<br />
BIROKRACIJA<br />
NORMA<br />
TRŽIŠTE<br />
RACIONALIZACIJA<br />
PROFIT<br />
Olimp 44
Racionalizacija, sistematizacija,<br />
operacionalizacija, kao<br />
i mnoge druge -cije, uvukle<br />
su se u rječnik brojnih ljudi<br />
različitih kategorija, a ponajviše onih<br />
višeg socijalnog staleža i nižeg stupnja<br />
empatije. Uzastopno recitiranje jezičnih<br />
fraza od strane retoričara, dramatično<br />
ozbiljnih i uniformiranih, malo<br />
po malo stvorilo je percepciju javnosti<br />
da današnji svijet obiluje bezbrojnim<br />
opasnostima i da je svrstavanje ljudi u<br />
takozvane kockice jedini način da svi<br />
zajedno izvučemo živu glavu.<br />
Malo po malo, stvoren je kult straha<br />
- straha od siromaštva, gubitka<br />
posla, bolesti i slično. Konačno uvođenje<br />
reda u društvu, ako treba i represivnim<br />
putem, stvorilo je klimu u kojoj<br />
se individualno mišljenje nerijetko<br />
gleda kao poticanje društvene anarhije.<br />
Gledano kroz prizmu športa, baš<br />
su individualne osobine neophodne,<br />
budući da je proces treninga stvaralački<br />
i kreativni proces gdje je najviše<br />
športsko dostignuće nemoguće ostvariti<br />
bez doze genijalnosti, kako one<br />
trenerske, tako i one športaša.<br />
Zamka<br />
za športske<br />
genijalce<br />
Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK<br />
Ako je sve u športu dobrovoljno i usmjereno prema<br />
ostvarenju pozitivnih društvenih interesa i sve skupa<br />
bez ikakvih financijskih interesa, kako je moguće da<br />
je toliko športskih klubova u Hrvatskoj u blokadi, da u<br />
mnoštvu športskih saveza vlada svađa i borba za vlast,<br />
te da se neki športaši sve više bave administrativnošportskim<br />
spletkama, a sve manje športom.<br />
Razne državne birokracije koje su<br />
često opterećene općim uvođenjem<br />
reda u sve segmente društva, u pogledu<br />
športa pokazale su određenu<br />
dozu neefikasnosti. Primjerice, procedure<br />
donošenja raznih zakona i vrijeme<br />
koje je za to potrebno, ne može<br />
pratiti brzinu društvenih promjena,<br />
tehnoloških dostignuća i svega onog<br />
što se u športu svakodnevno događa<br />
i mijenja gotovo svakog trenutka.<br />
Nadalje, mnoštvo karijernih činovnika,<br />
opterećenost međuljudskim odnosima,<br />
razni strahovi o kojima je već bilo<br />
riječi i slično, podsjećaju na kompjuterski<br />
virus koji u velikoj mjeri usporava<br />
rad centralnog procesora.<br />
Kao odgovor na spomenute pojave<br />
javili su se razne civilne inicijative i<br />
udruge građana, neprofitne i nevladine<br />
organizacije, među kojima se dakako<br />
nalaze i športske udruge. Idejno,<br />
takve organizacije kroz povijest razvile<br />
su se iz filantropskih organizacija<br />
i za cilj su imale pomagati socijalno<br />
ugroženim kategorijama ljudi, zaštiti<br />
njihovih prava i sloboda, te su kao<br />
takve amortizirale tromost procedura<br />
državne vlasti i njihovih birokracija.<br />
Zajedničko obilježje svih takvih udruga<br />
je to što su zakonski tretirane kao<br />
neprofitni sektor, što se odražava, ili<br />
bi se trebalo odražavati, na njihovu<br />
neovisnost od vlade i tržišta, povoljnijim<br />
poreznim statusom, velikim<br />
brojem volontera, kao i velikom osjetljivošću<br />
za realan život i problematiku<br />
svakodnevnog čovjeka.<br />
Iz tih razloga, a i zbog činjenice<br />
da je šport, baš kao i ljudski život, vrlo<br />
suptilan i dinamički živi organizam<br />
gdje ne ide sve «na snagu», športske<br />
organizacije poput športskih zajednica<br />
i saveza, športskih klubova i društva,<br />
neophodne su za razvoj moralnih<br />
i drugih vrijednosti za koje je dokazano<br />
da se mogu izgrađivati uz pomoć<br />
športa. Međutim, u želji da športske<br />
udruge ostanu doista u funkciji športa<br />
te da u budućnosti zadrže svoju<br />
temeljnu svrhu, potrebno je ukazati<br />
na svojevrsne zamke koje postoje na<br />
području neprofitnih organizacija.<br />
U želji da se rasvijetli percepcija<br />
javnosti o tome što je doista dobro i<br />
društveno korisno, a što nije, skupina<br />
ekonomista i sociologa zainteresirala<br />
se za organizacije civilnog društva<br />
koje nose prefiks dobrovoljne, neprofitne,<br />
humanitarne, društveno korisne<br />
i tomu slično. Već na prvom koraku<br />
došlo se do zanimljivih spoznaja:<br />
brojne takve organizacije u Europi<br />
i svijetu ostvaruju profit, a njihova<br />
neprofitabilnost povezana je s povoljnim<br />
poreznim statusom. Neovisni<br />
sektor naglašava da ove organizacije<br />
djeluju neovisno od vlade i tržišta.<br />
Međutim, gledano financijski, one<br />
primaju značajne dotacije od vlade i<br />
privatnog biznisa. Dobrovoljački karakter<br />
naglašava ulogu volonterskog<br />
rada u ovim organizacijama. U većini<br />
slučajeva pretežiti dio poslova obavlja<br />
profesionalno, stalno zaposleno i<br />
plaćeno osoblje.<br />
Sumnja da su neke od tih organizacija<br />
samo produžena ruka neke politike<br />
- koja ih financira s ciljem provedbe<br />
interesa koji u konačnici ne ispadaju<br />
humanitarni - vjerojatno će biti sljedeća<br />
pretpostavka, jer, ako posumnjamo<br />
u institucije unutar kojih djeluju kom-<br />
45 Olimp
Znanost i šport<br />
Ako je osnovna stvar u<br />
športu športaš, tada u<br />
prvom planu mora biti<br />
sve ono što je važno za<br />
njegov športski život<br />
i uspjeh - od njegovih<br />
emocija i socijalnog<br />
statusa, do kriterija za<br />
financiranje natjecanja ili<br />
stručnog rada<br />
promitirani pojedinci, sigurno ćemo<br />
povjerenje dati protagonistima dobrovoljnosti,<br />
humanosti, ljudskih sloboda,<br />
zdravlja i sl., koji se, usput rečeno,<br />
kroz institucije proračuna financiraju<br />
od ovih prvih.<br />
Nažalost, po svemu sudeći, izgleda<br />
da se stvari mogu tumačiti na jedan<br />
i drugi način. Dakle, borba za ljudska<br />
prava može biti osnovna orijentacija<br />
pojedinaca i organizacija, ali može<br />
biti i dio self-marketinga pojedinaca i<br />
organizacija kojima je osnovna orijentacija<br />
dobivanje povjerenja određenih<br />
ciljnih skupina i služenje društvu «velikih<br />
igrača».<br />
Kakva je situacija u Hrvatskoj na<br />
području športa Športski klubovi,<br />
udruge i društva registrirani su i osnovani<br />
prema Zakonu o udrugama. Sukladno<br />
članku 2. istog Zakona, udruga<br />
je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog<br />
udruživanja koja se osniva radi<br />
zauzimanja za zaštitu ljudskih prava<br />
i sloboda, te ostvarivanja ekoloških,<br />
nacionalnih, prosvjetnih, športskih,<br />
zdravstvenih i drugih ciljeva, a bez<br />
namjere stjecanja dobiti…<br />
Ako je sve u športu dobrovoljno i<br />
usmjereno prema ostvarenju pozitivnih<br />
društvenih interesa i sve skupa bez<br />
ikakvih financijskih interesa, kako je<br />
moguće da je toliko športskih klubova<br />
u Hrvatskoj u blokadi, da u mnoštvu<br />
športskih saveza vlada svađa i borba<br />
za vlast, te da se neki športaši sve<br />
više bave administrativno-športskim<br />
spletkama, a sve manje športom.<br />
Balansirajući između suvremenih<br />
jednoobraznih obrazaca administrativnih<br />
normi, preporuka, smjernica i<br />
odredbi, te realnih potreba i svakodnevnog<br />
života športa, športske udruge<br />
se nalaze na velikoj prekretnici<br />
koja će u mnogo čemu utjecati na<br />
budućnost športa u Hrvatskoj. Ako je<br />
osnovna stvar u športu športaš, tada<br />
u prvom planu mora biti sve ono što<br />
je važno za njegov športski život i<br />
uspjeh - od njegovih emocija i socijalnog<br />
statusa, do kriterija za financiranje<br />
natjecanja ili stručnog rada. Ako<br />
ćemo prihvatiti takvo razmišljanje,<br />
tada moramo biti svjesni da emotivni<br />
život športaša, njegovo zdravlje i<br />
motivacija ne mogu biti do kraja definirani<br />
zakonima, normama, kaznenim<br />
odredbama ili kompjuterskim aplikacijama,<br />
već nečim što volimo nazivati<br />
ljudskim pristupom.<br />
S druge strane, racionalizacija<br />
ove iste stvarnosti i stavljanje sve u<br />
«strukturu kockica», šport će dovesti<br />
u situaciju da je sve definirano do zadnjeg<br />
detalja, da se točno zna što, tko<br />
i koliko može i smije, ali, nestat će ono<br />
najvažnije, a to je smisao za kreativno<br />
i individualno izražavanje športaša i<br />
trenera. Na taj način, nestanak onog<br />
lijepog u športu mogao bi narušiti<br />
osnovnu ideju športa. Pitanje glasi:<br />
trebaju li istinski športski šampioni<br />
ipak imati ono nešto više<br />
Naravno, zaključit ću s tezom<br />
da je za razvoj svake djelatnosti, pa<br />
tako i one športske, neophodno veliko<br />
znanje i stručnost svih onih koji su<br />
uključeni u složen proces izgradnje<br />
športaša od prvih koraka do medalje<br />
na velikom športskom natjecanju.<br />
Međutim, jednako važnim smatram i<br />
mudrost, kreativnost, intuiciju i viziju<br />
koju isti ti ljudi moraju posjedovati<br />
kako bi takva športska operacija<br />
uspjela, a športaš i društvo ostali živi.<br />
Pretjerani pokušaji definiranja<br />
stvari u športu, čak i onih koje je<br />
nemoguće egzaktno definirati, podsjećaju<br />
za zbrajanje kruški i jabuka, a<br />
brzina i agresivnost onih koji to žele<br />
upućuju nas na oprez.<br />
Međutim, polazeći od toga da<br />
je šport društvo u malom, stvari u<br />
društvu i dalje će se odražavati na<br />
šport. Strah, pretjerana racionalnost,<br />
prebacivanje ljudske i moralne odgovornosti<br />
na kompjutorske aplikacije, ili<br />
mudrost, kreativnost, intuicija i razvoj.<br />
Kao i uvijek, pokazat će vrijeme. •<br />
LITERATURA:<br />
Barberić, H. i sur. (2009). Računovodstvo neprofitnih<br />
organizacija. Zagreb, RriF-plus d.o.o.<br />
Pavičić, J. i sur. (2006). Marketing i menadžment u<br />
kulturi i umjetnosti. Zagreb, Masmedia<br />
Puljiz, V. i sur. (2000). Sustavi socijalne politike.<br />
Zagreb, Studijski centar socijalnog rada Pravnog<br />
fakulteta<br />
→ Summary ←<br />
Training of athletes, creating<br />
superior sports results and all<br />
that we consider most valuable<br />
in sports, is a part of the creative<br />
process, which, in addition to<br />
the knowledge, requires also a<br />
degree of ingenuity, intuition and<br />
wisdom. Increased intentions of<br />
certain social and bureaucratic<br />
structures to frame sports through<br />
the system of norms, strict rules,<br />
etc., does not seem to be good for<br />
the future of sports for several<br />
reasons.<br />
Sportsman, his emotional life,<br />
subtlety, individuality and<br />
creativity are difficult categories<br />
to standardize, validate and predefine;<br />
but these seem to be the<br />
very key categories for making<br />
of the athlete of the highest<br />
possible level. Unlike the state<br />
bureaucracy, which often proves<br />
too stern in understanding the<br />
dynamics of sports – associations<br />
of civil society, various citizens<br />
‘sports associations, sports clubs,<br />
associations, societies etc. should<br />
offset the shortcomings of the<br />
bureaucracy and enable the<br />
development of sports in the best<br />
sense.<br />
However, although such<br />
associations are mostly non-profit<br />
organizations, voluntary and<br />
independent, since they are largely<br />
dependent on the state budget<br />
and local communities, there is<br />
a certain dose of caution and<br />
the dilemma that some of these<br />
associations are nothing more but<br />
the extended arm of official policy.<br />
It is important to emphasize that<br />
the sport is society in small, and<br />
that the overall social conditions<br />
do indeed have a significant<br />
impact on the opportunities in<br />
sport.<br />
For this reason, the future of<br />
Croatian sport will depend on<br />
whether the society cultivates<br />
a cult of fear, which stems<br />
exaggerated need for putting<br />
everything including sports in the<br />
boxes, or the sport will remain an<br />
oasis of individuality, creativity<br />
and sports visionary.<br />
Olimp 46
Žene i šport<br />
Slučaj Marion Jones poznat<br />
je i daleko izvan<br />
športskih krugova. Pregršt<br />
olimpijskih i svjetskih<br />
odličja, u sprinterskim<br />
disciplinama te<br />
skoku u dalj, iz razdoblja 1997.-2001.,<br />
među kojima se ističe pet olimpijskih<br />
medalja u Sydneyu 2000., zatim atraktivna<br />
pojava i buran privatni život,<br />
učinile su je zvijezdom društvenih<br />
kronika širom svijeta. No, ništa u njenom<br />
športskom i privatnom životu<br />
nije tako odjeknulo kao priznanje, i<br />
očekivano i iznenadno, dano u jesen<br />
2007. pred TV kamerama, u kojem je<br />
priznala višegodišnje korištenje nedopuštenih<br />
sredstava.<br />
Rođena 1975. godine u Los Angelesu,<br />
odrasla u tipičnoj sredini s ruba<br />
društva, u obitelji koja se skupljala i<br />
rasipala, u šport je ušla prateći ambicioznoga<br />
starijeg polubrata Alberta,<br />
čije je multišportske talente prekinula<br />
iznenadna smrt 1987.<br />
Usprkos te tragične epizode put<br />
male Marion bio je već određen: sa<br />
15 godina zvijezda je kalifornijskoga<br />
srednjoškolskoga športa, podjednako i<br />
atletike i košarke. Obje karijere nastavit<br />
će na sveučilištu Sjeverne Karoline<br />
u Chapel Hillu gdje njezina karijera,<br />
ali i privatni život, dolaze pod skrb<br />
atletskog trenera i kuglaša Cottrella<br />
Huntera. Strogi sveučilišni propisi ne<br />
dozvoljavaju takvu mezalijansu, pa<br />
Hunter daje ostavku na svoje trenersko<br />
mjesto, a potom - nakon Marionine<br />
diplome 1997. - stupaju u brak.<br />
Bračni će par početi pripreme za OI u<br />
Sydneyu pod vodstvom zjedničkoga<br />
trenera Travora Grahama, osobe koja<br />
će odigrati ključnu ulogu u „skandalu<br />
BALCO“ koju godinu kasnije.<br />
Graham je nesumnjivo posebna<br />
stranica u povijesti dopinškoga beščašća.<br />
Bio je diler zloglasne farma-<br />
Pokajnička<br />
turneja<br />
Tekst: RATKO CVETNIĆ<br />
Dosjetka da je Marion Jones bila najbrža žena<br />
svijeta - dok je nisu uhvatili - jest ubojita, ali<br />
ipak treba reći da njeno priznanje, usprkos<br />
krugu indicija koji se godinama zatvarao,<br />
ipak nije sasvim lišeno one rijetke motivacije<br />
koju nazivamo savješću. Takav su dojam<br />
stekli mnogi od onih koji su je sretali tijekom<br />
njene „pokajničke turneje“, što je nedavno u<br />
organizaciji veleposlanstva SAD obuhvatila i<br />
Hrvatsku.
ceutske tvrtke BALCO koja je svojim<br />
dopinškim preparatima išla ne samo<br />
ispred konkurencije nego - što je<br />
znatno važnije - ispred antidopinške<br />
tehnologije svoga vremena, te je u<br />
tome svojstvu Graham opskrbljivao i<br />
Jonesovu i njenog supruga. Međutim,<br />
čini se da je kuglaš Hunter ipak imao<br />
manje sreće na doping-kontrolama,<br />
pa je nakon nekoliko evidentiranih<br />
prekršaja tiho uklonjen iz američke<br />
reprezentacije. Ne obazirući se na<br />
sumnje koje su automatski pale i na<br />
nju, Marion je sveudilj najavljivala<br />
pohod na zlato u svih pet disciplina u<br />
kojima će nastupiti u Sydneyu; skupila<br />
je doduše tek tri zlata i dvije bronce,<br />
ali je u tome času postala športska i<br />
medijska zvijezda prvoga reda.<br />
No, Trevor Graham, vjerojatno zbog<br />
neraščišćenih računa s proizvođačem<br />
ili s kupcima, dostavlja Američkoj antidopinškoj<br />
agenciji (USADA) anonimnu<br />
prijavu, zajedno s uzorcima BALCO-vih<br />
najtraženijih proizvoda, nakon kojega<br />
kreće domino koji će pomesti cijelu<br />
četu američkih športskih prvaka. Ali<br />
Marion, premda pod stalnom sumnjom,<br />
još uvijek izlazi čista sa svake<br />
od provjera, te uporno i dosljedno<br />
negira ikakvu vezu s dopingom, što se<br />
ponavlja u svakome susretu s medijima<br />
i publikom.<br />
U skandalu s kuglašom Hunterom<br />
raspada se, međutim, i njihov<br />
brak, a Jonesova utočište nalazi u<br />
vezi s poznatim sprinterom Montgomeryjem.<br />
Nakratko prekida karijeru<br />
da bi se posvetila prinovi rođenoj u<br />
toj vezi, ali mir ne traje dugo. I sam<br />
Montgomery dolazi pod udar USADAe,<br />
a osim toga umiješan je i u neke<br />
financijske transakcije, te u nametnutoj<br />
lustraciji prekida karijeru, da<br />
bi ubrzo zatim i sam doživio nečasni<br />
otpust iz športskoga svijeta. S takvim<br />
raspletom raspada se i ta veza...<br />
Svoju treću sreću Marion Jones<br />
potražila je u braku s Obadeleom<br />
Thompsonom, a rođenje njihovog<br />
prvog djeteta u ljeto 2007. bilo<br />
je - kako navodi - jedan od glavnih<br />
motiva za priznanje koje će uslijediti<br />
iste godine. Reakcije Međunarodnog<br />
atletskoga saveza, a potom i MOO-a,<br />
bile su očekivano brze i očekivano<br />
drastične te se danas u wikipedijskim<br />
natuknicama o Marion Jones može<br />
naći navod o financijskoj propasti i izgonu<br />
iz športa. Dosjetka da je Marion<br />
Jones bila najbrža žena svijeta - dok<br />
je nisu uhvatili - jest ubojita, ali ipak<br />
treba reći da njeno priznanje, usprkos<br />
krugu indicija koji se godinama zatvarao,<br />
ipak nije sasvim lišeno one rijetke<br />
motivacije koju nazivamo savješću.<br />
Takav su dojam stekli mnogi od onih<br />
koji su je sretali tijekom njene - kako<br />
je kolega Brajdić nazvao - „pokajničke<br />
turneje“, što je nedavno u organizaciji<br />
veleposlanstva SAD obuhvatila i Hrvatsku.<br />
Nesumnjivo je i to dio kazne (i dio<br />
terapije) na koju ju je uputio pravni<br />
sustav koji smatra da svatko može biti<br />
koristan zajednici, ako ne drugačije,<br />
onda kao loš primjer. Svojim nastupima<br />
u Zagrebu i Zadru predočila je<br />
iskustvo osobe koja je put od dna do<br />
vrha izmjerila više puta, a određena<br />
autentičnost toga iskustva mogla bi<br />
biti dragocjena za djecu i mlade koji<br />
→ Summary ←<br />
American athlete Marion Jones -<br />
formerly the world’s best athlete<br />
– in 2007 publicly admitted using<br />
doping during almost the whole<br />
of her career. After her medals<br />
and awards were taken away<br />
from her, and her rich financial<br />
contracts annulled, this mother of<br />
three is trying to reclaim her role<br />
in the community. In this effort,<br />
and organized by the Embassy<br />
of the United States, she made a<br />
visit to Croatia and held several<br />
notable lectures and interviews<br />
with athletes and children.<br />
su je pri svakom susretu vrlo pažljivo<br />
slušali.<br />
Sama je u razgovorima sa svojim<br />
domaćinima, istakla da je ovdje čula<br />
pitanja koja joj djeca inače ne postavljaju,<br />
a osobito je se dojmio susret (i<br />
prije svega doček) koji je doživjela u<br />
školi u Remetama.<br />
Povlastica ovakvog susreta, koju<br />
su imala zagrebačka i zadarska djeca,<br />
jest ono što Marion Jones u svome<br />
djetinjstvu zasigurno nije imala. Poželimo<br />
joj sreću. •<br />
S dužnosnicama<br />
veleposlanstva SAD na<br />
zagrebačkome domjenku<br />
Marion Jones u razgovoru<br />
s urednikom HTV-a<br />
Brunom Kovačevićem<br />
Susret sa školarcima u dvorani OŠ Remete u Zagrebu<br />
Foto-arhiva Ureda za odnose s javnošću veleposlanstva SAD<br />
49 Olimp
Športska terminologija<br />
Skijanje je kako jedan od<br />
najpopularnijih natjecateljskih,<br />
tako i jedan od najpopularnijih<br />
rekreativnih športova. Nazivi<br />
su skijaških disciplina već analizirani<br />
na ovim stranicama, stoga će u ovome<br />
tekstu biti riječi o nekim drugim nazivima<br />
koji se rabe u tom športu.<br />
Prvi je naziv onaj koji označava<br />
skije. Riječ dolazi od staronorveške<br />
riječi skith koja je značila palica od<br />
drveta. Staronorveška je riječ slična<br />
staroengleskoj riječi scid koja je značila<br />
komad drveta, kao i njemačkoj<br />
riječi Scheit u značenju tanka daska<br />
(Random House Webster’s Unabridged<br />
/Si:/. Navedeni je izgovor u njemačkom<br />
jeziku preuzet iz norveškog.<br />
Skijaške su čizme sljedeći nezaobilazni<br />
komad skijaške opreme. Ni riječ<br />
čizma nije izvorno hrvatska riječ.<br />
Dolazi iz turskog, i to od riječi çizme<br />
koja iz tog jezika ulazi u mađarski<br />
(mađ. csizme) (Gluhak, 1993:180) te<br />
preko njega u druge jezike. Skijaške<br />
se čizme u hrvatskom jeziku popularno<br />
nazivaju pancericama. Iako je<br />
neosporno da u osnovi te riječi leži<br />
njemačka riječ Panzer, riječ pancerica<br />
nije moguće pronaći u njemačkom u<br />
značenju koje bi se odnosilo na tu<br />
vrstu skijaške obuće. Međutim, razlog<br />
Pancerice,<br />
buce i hupseri<br />
Tekst: Darija Omrčen<br />
Česta riječ koja se čuje u skijaškom žargonu u<br />
hrvatskom jeziku je riječ hupser. To je germanizam od<br />
riječi hüpfen, što znači poskakivati. Doista, prelazak<br />
preko hupsera podsjeća na poskakivanje na skijama.<br />
Hrvatska je riječ za hupser riječ grba, a u engleskome se<br />
ona naziva mogul<br />
Dictionary, 1999). Veza između značenja<br />
komad drveta i tanka daska s<br />
jedne strane i, s druge, oblika skija je<br />
potpuno jasna. Riječ je skija posuđenica<br />
u hrvatskom jeziku, kao što je to i<br />
u brojnim drugim jezicima. U hrvatskom<br />
jeziku nema domaće riječi kojom<br />
bi se ta posuđenica mogla zamijeniti.<br />
Postoje razne vrste skija,<br />
a njihovi su nazivi većinom engleskog<br />
podrijetla - npr. allround skije,<br />
allmountain skije, freeride skije, race<br />
skije. Tu su i cross skije, park skije te<br />
junior skije (Skijanje.hr, 2011). Riječi<br />
allround, allmountain, freeride i race<br />
su anglizmi, dok su riječi cross, park i<br />
junior latinskog podrijetla.<br />
Engleski naziv za skiju je riječ ski,<br />
koja se u tom jeziku čita /ski/, dok se<br />
riječ u istom liku rabi i u njemačkom<br />
jeziku (njem. Ski), ali se izgovara<br />
za tvorbu tog naziva u hrvatskom<br />
jeziku treba, bez daljnjega, potražiti u<br />
značenjima riječi Panzer u njemačkom<br />
jeziku. Ta riječ znači oklop (viteški<br />
ili oklop u nekih životinja, poput npr.<br />
kornjače) ili tenk. U oba se slučaja<br />
radi o tvrdom štitu čija je svrha pružiti<br />
zaštitu.<br />
S obzirom na to da su pancerice<br />
tvrda obuća čija je svrha, među ostalim,<br />
štititi gležanj skijaša, logika je<br />
naziva očigledna. Pancerice se u engleskom<br />
jeziku nazivaju ski boots (skijaške<br />
čizme), a u njemačkom Skischuhe<br />
(skijaške cipele) te Skistiefel (skijaške<br />
čizme). I u hrvatskom se jeziku, kao<br />
u njemačkom, pancerice nazivaju i<br />
skijaške čizme i skijaške cipele.<br />
Zanimljivo je da se u hrvatskom<br />
jeziku rabi i naziv buce, koji ne označava<br />
pancerice, već debele čizme,<br />
koje često nose skijaši na skijalištima<br />
jer su tople i nepromočive. Riječ<br />
dolazi od engleske riječi boot što je<br />
čizma, odnosno od njezine množine<br />
(eng. boots) – naime, ta se množina<br />
izgovara /bu:ts/, te je riječ buce<br />
zvučna preslika navedene množine.<br />
Engleski naziv za buce glasi moon<br />
boots /’mu:nbu:ts/, moon=mjesec,<br />
a isti se rabi i u njemačkom (njem.<br />
Moonboots /’mu:nbu:ts/). Naziv moon<br />
boot nastaje u engleskom jeziku,<br />
a podsjeća na obuću koju su imali<br />
astronauti koji su sletjeli na mjesec<br />
(PC-Bibliothek Express 2.1, 1993-<br />
2001).<br />
Buca je i naziv koji se u<br />
hrvatskom jeziku rabi kolokvijalno<br />
kako bi se imenovalo obuću u<br />
snowboardingu - skijanju na dasci<br />
(<strong>Hrvatski</strong> snowboard portal, 2011).<br />
Prema navedenom izvoru postoje<br />
Olimp 50
tzv. alpine buce, freestyle buce i<br />
freeride/allterrain buce. Riječ alpine<br />
u engleskom jeziku znači brdovit,<br />
dok riječ freestyle označava skijanje<br />
slobodnim načinom. Naziv freeride,<br />
odnosno allterrain ukazuje na<br />
činjenicu da se buce koje se nazivaju<br />
freeride/allterrain rabe za vožnju po<br />
svim vrstama terena.<br />
Vezovi kojima se skijaška čizma/<br />
cipela pričvršćuje na skiju, odnosno<br />
«buca» na dasku nazivaju se step-<br />
-in vezovima - taj je naziv anglizam<br />
u hrvatskom jeziku, a točno ocrtava<br />
način na koji se čizma/cipela pričvršćuje<br />
na skiju - skijaš «ukorači, ugazi»<br />
(eng. step in) u vez.<br />
Svaki skijaš ima i dva skijaška štapa.<br />
Riječ štap dolazi od praslavenskog<br />
*ščapъ (Gluhak, 1993:613). Prema<br />
Gluhaku (1993:614), indoeuropski<br />
korijen glasi *skep- i znači sjeći.<br />
Skijaški se štap u engleskom jeziku<br />
naziva ski pole (eng. pole znači štap),<br />
a u njemačkom Skistock (njem. Stock<br />
je štap).<br />
Česta riječ koja se čuje u skijaškom<br />
žargonu u hrvatskom jeziku je riječ<br />
=<br />
hupser. To je germanizam od riječi<br />
hüpfen, što znači poskakivati. Doista,<br />
prelazak preko hupsera podsjeća na<br />
poskakivanje na skijama. Hrvatska<br />
je riječ za hupser riječ grba, a u<br />
engleskome se ona naziva mogul.<br />
Riječ mogul je pak germanizam<br />
u engleskom jeziku - dolazi iz<br />
austrijskog njemačkog od riječi Mügel,<br />
što je malo brdo, a logika je toga<br />
naziva jasna - grbe su «mala brda».<br />
Ta je riječ pokazatelj da engleski nije<br />
samo jezik davatelj, odnosno jezik<br />
iz kojeg brojne riječi ulaze u druge<br />
jezike, već da je on i jezik primatelj.<br />
To, drugačije rečeno, znači da postoje<br />
riječi koje iz drugih jezika ulaze u<br />
engleski, a riječ je mogul jedna od<br />
njih.<br />
Često se u hrvatskoj kolokvijalnoj<br />
uporabi u kontekstu skijanja čuje<br />
frazem spustiti se u šusu, odnosno<br />
51 Olimp
Športska terminologija<br />
=<br />
spustiti se brzim, ravnim spustom<br />
- bez kočenja i skretanja. Riječ šus<br />
također dolazi iz njemačkog jezika,<br />
i to od riječi Schuss, što je pucanj.<br />
Nakon što je npr. metak ispaljen, kreće<br />
se pravocrtno i brzo, te je to i veza<br />
između riječi Schuss i uporabe riječi<br />
šus u navedenom frazemu. Zanimljivo<br />
je da je u kontekstu skijanja i riječ<br />
Schuss iz njemačkog ušla u engleski<br />
jezik, i to u značenju brzog, ravnog<br />
spusta pri velikoj brzini, odnosno, kao<br />
glagol, spustiti se pravocrtno velikom<br />
brzinom te skijati po nečemu (npr.<br />
skijati po planinama).<br />
Jezično je ponašanje socijalno<br />
organizirano i zbivanja u jeziku gotovo<br />
su redovito u korelaciji sa zbivanjima<br />
u društvu (Žanić, 2004).<br />
Skijanje svoj snažan razvoj bilježi<br />
na govornim područjima germanskih<br />
jezika, a skijaši s govornog područja<br />
germanskih jezika postižu vrhunske<br />
rezultate u tom športu. Stoga neke<br />
od riječi iz germanskih jezika - npr.<br />
ski i slalom iz norveškog te navedeni<br />
primjeri schuss i mogul iz njemačkog,<br />
odnosno austrijskog njemačkog, ulaze<br />
u engleski, ali i u druge jezike. •<br />
Literatura:<br />
Gluhak, A. (1993). <strong>Hrvatski</strong> etimološki rječnik. Zagreb:<br />
August Cesarec Zagreb.<br />
<strong>Hrvatski</strong> snowboard portal (2011). S mreže skinuto<br />
1.12.2011. s adrese http://www.bordanje.com/index.<br />
php/___Buce/139/0/.<br />
PC-Bibliothek Express 2.1 (1993.-2001.) Revision<br />
17. Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG,<br />
Langenscheidt KG.<br />
Random House Webster’s Unabridged Dictionary.<br />
(1999). V2.2 for 16bit Windows TM systems, V3.0<br />
for 32bit Windows TM systems, Random House, Inc.<br />
Collexion Reference Software (1998) Lemout &<br />
Housepie TM .<br />
Skijanje.hr. (2011). <strong>Hrvatski</strong> ski/board magazine.<br />
Skijaški klub “Hupser”, Rijeka. S mreže skinuto<br />
1.12.2011. s adrese http://www.skijanje.hr/oprema/<br />
skije/clanak/tipovi-skijaid=12577<br />
Žanić, I. (2004). Nove stvarnosti i njihovi nazivi. Kako i<br />
zašto nastaju riječi i tko je za to “kriv”. Politička misao,<br />
XLI(1), 74-91.<br />
→ Summary ←<br />
Skiing jargon has its specifics as<br />
any other jargon. The analysis<br />
shows that there are words<br />
from Norwegian (e.g. slalom)<br />
and German (e.g. Schuss and<br />
Mügel, i.e. schuss and mogul<br />
in English) that have entered<br />
the English language as well as<br />
other languages. However, there<br />
are also many originally English<br />
skiing-specific terms that have<br />
entered many other languages,<br />
e.g. Croatian and German, in<br />
which no originally Croatian<br />
i.e. German words exist as<br />
counterparts of the analysed<br />
loan-words. The analysis has also<br />
shown that the analysed terms<br />
clearly reflect the concepts that<br />
they denote.<br />
Olimp 52
Treneri i šport<br />
Ovladavanjem svijetom mikrorganizama<br />
završilo je<br />
razdoblje u kojem su treneri<br />
pronalazili rješenja u zahtjevnim<br />
trenažnim procesima kako bi<br />
športaši “pobijedili” bolesti ili infekcije<br />
koje bi se javljale kao posljedica napora<br />
koji bi slabio imunološki sustav<br />
športaša. Svijet molekula, čije sintetiziranje<br />
otvara posve nove prostore<br />
i izazove (što kreću od proizvodnje<br />
hrane pa sve do opreme i rekvizita),<br />
postao je novi trenerski izazov. Sve<br />
što danas koristi tehnologija i njezina<br />
Nove<br />
trenerske<br />
spoznaje<br />
Tekst: ŽELJKO MATAJA<br />
Valjalo bi konstatirati<br />
da sve ono što spoznaja<br />
donosi, a tehnologija nudi,<br />
nije naravno stvarano<br />
zbog unaprjeđivanja<br />
športskih rezultata, ali<br />
treneri koji su ponuđeno<br />
primijenili u športu<br />
približavali su se, kako se<br />
to kaže, granicama snova.<br />
industrijska proizvodnja posljedica je<br />
sintagme: živjeti znači uspjeti u onome<br />
čime se bavimo.<br />
Budući da športaši, baš kao i njihovi<br />
treneri, žive u tehnološkom okruženju<br />
(a na natjecanjima dolaze češće<br />
od ostalih ljudi u prigodu razmijeniti<br />
iskustva ili jednostavno vidjeti prednosti<br />
konkurenata), logično je da su<br />
stavljeni pred brojne izazove u svemu<br />
što se događa sa športom i u športu.<br />
Napokon, valjalo bi konstatirati da sve<br />
ono što spoznaja donosi, a tehnologija<br />
nudi, nije naravno stvarano zbog<br />
unaprjeđivanja športskih rezultata, ali<br />
treneri koji su ponuđeno primijenili u<br />
športu približavali su se, kako se to<br />
kaže, granicama snova.<br />
Koja je škola primjerena tim<br />
izazovima Ili su možda uspješni i<br />
dobri treneri oni koji uspijevaju skupiti<br />
od svega po malo i potom, svojom<br />
filozofijom, to ponuditi kao osobni<br />
autoritet koji će trajati sve dok se<br />
pokazuje djelatnim, učinkovitim, a<br />
samim tim i isplativim.<br />
U sustavu školovanja trenerskog kadra,<br />
bilo bi korisno držati se bioloških<br />
činjenica koje su apsolutno nadređene<br />
(primarne) u odnosu na pedagoške<br />
intervencije. Naime, brojna ispitivanja<br />
za potrebe športa, najčešće polaze od<br />
određivanja početnih stanja kako bi se<br />
nakon trenažnih intervencija ustanovila<br />
finalna stanja športaševih motoričkih,<br />
antropometrijskih, fizioloških i<br />
drugih pokazatelja te ustanovljavanja<br />
sadržaja analiza krvi i mokraće koja<br />
nudi ostatke raspadnih produkata<br />
energijskog prometa.<br />
Praksa je pokazala da dobri rezultati<br />
testiranja ne korespondiraju s<br />
ostvarenjima, pa bi se njegovanje<br />
profesionalnih zabluda pravdalo<br />
poznatom sintagmom kako iznimke<br />
potvrđuju pravilo. Na žalost, iznimke<br />
svjedoče da nikakvih pravila nema<br />
kad je u pitanju čovjek, a pogotovo<br />
športaš koji doseže vrhunske sportske<br />
domete.<br />
Polazeći od bilo koje pretpostavke<br />
(kad je riječ o školi ili pak o školovanju<br />
trenera), ovladavanje vještinom nekog<br />
športa čini se sekundarnim zahtjevom,<br />
dok je pristup športu spoznajna<br />
sinteza za primjenu brojnih elemenata<br />
koji će osigurati mozaik športaševog<br />
interesa za napredovanje. Najprije u<br />
procesu treninga, a onda u natjecanju<br />
koje ne može pružiti više od onog što<br />
je treningom dostignuto. Vrhunska<br />
Olimp 54
ostvarenja dosežu samo oni športaši<br />
kojima je ono što drugi nazivaju žrtvovanjem,<br />
izvor njihove najveće radosti.<br />
Kod nekih motivaciju postižu treneri<br />
kad trening nametnu kao radnu<br />
obvezu, a nekima je to, kao primjerice<br />
pokojnom Draženu Petroviću, prirodni<br />
dar. Trenirao je i nakon treninga, ponekad<br />
i s dvije lopte, što ga je činilo<br />
onakvim kakav je bio u izdržljivosti,<br />
okretnosti i preciznosti.<br />
Danas se u procesu treninga,<br />
kao jamstvo pouzdanosti, javlja timski<br />
rad. Sve je više stručnjaka koji<br />
su ovladali uskim područjima brojnih<br />
disciplina. Pretpostavlja se da pojedinac<br />
nije u stanju ovladati onim što<br />
nude usko specijalizirane djelatnosti.<br />
U tom se smislu, ovisno o materijalnim<br />
mogućnostima, najčešće angažiraju<br />
liječnici, fizioterapeuti, sociolozi,<br />
nutricionisti… No, stručni tim ne smije<br />
robovati zadovoljenju forme, nego<br />
viziji trenera koji ne očekuje da mu<br />
interdisciplinarci nude svoje spoznaje,<br />
nego rješenja koje trener kao vođa<br />
tima zahtijeva.<br />
U tom je smislu trener uvijek središnja<br />
osoba pod uvjetom da točno<br />
zna što od svojih suradnika očekuje.<br />
Najkraće rečeno: prošlo je vrijeme kad<br />
su treneru pripadali zdravi, a liječniku<br />
bolesni. Danas se od liječnika traži da<br />
ne dopusti mogućnost da se športaš<br />
ozlijedi ili razboli, a od nutricionista da<br />
osigura obroke i njihov sadržaj kako bi<br />
u športaševoj prehrani bilo zastupljeno<br />
sve što je potrebno u energetskom<br />
i u gradivnom smislu.<br />
Naravno, onoliko koliko trener zna i<br />
ima širinu spoznaje, on toliko od svojih<br />
suradnika očekuje. To je jedan od<br />
ključnih razloga zbog kojih bi valjalo<br />
ustanoviti trenersku akademiju koja<br />
bi omogućila plejadi uspješnih trenera<br />
da svoje spoznaje i iskustva u poduci,<br />
radu s mlađim dobnim kategorijama ili<br />
u vođenju treninga, iznose na način<br />
koji, kako volim reći - u knjige ne može<br />
stati.<br />
Naši športaši, dakle i naši treneri,<br />
zasigurno su osobe koje su značajno<br />
pridonijele nacionalnoj prepoznatljivosti<br />
u svjetskim razmjerima u kojima<br />
njihovo službeno školovanje nije bilo<br />
odlučujuće. No, razumljivo - svako<br />
je vrijeme imalo neku vrstu opsesije<br />
koja je koresporendirala s vremenom<br />
Today in the process of training, as<br />
a guarantee of reliability, teamwork<br />
occurs. There are more and more<br />
experts who have mastered the<br />
narrow areas of many disciplines. It<br />
is assumed that the individual is not<br />
able to master what is offer by highly<br />
specialized services. In this sense,<br />
depending on financial possibilities,<br />
it is customary to often engage<br />
doctors, physiotherapists, sociologists,<br />
nutritionists ... However, the<br />
professional team must not be a slave<br />
to the satisfaction of forms, but the<br />
vision of a coach who does not expect<br />
inter-disciplinarians to offer their<br />
knowledge, but a solution that coach<br />
as the team leader requests.<br />
In this sense, the coach is always<br />
the central person, provided that<br />
he knows exactly what he expects<br />
from his employees. In a nutshell:<br />
The time when healthy belonged to<br />
the coach and sick to the doctor - is<br />
history. Today, doctors are requested<br />
not to allow the possibility that an<br />
athlete is injured or becomes ill, and<br />
nutritionists have to provide meals and<br />
their contents to the athletes’ diet were<br />
all that is needed in the energy and<br />
compositional sense is present.<br />
tehnoloških postignuća… • → Summary ←
Šport i međunarodne integracije<br />
Šport i EU fondovi<br />
U<br />
skladu sa stjecanjem statusa<br />
zemlje kandidata za<br />
članstvo u Europskoj uniji,<br />
Hrvatskoj se otvaraju mogućnosti<br />
participiranja u europskim<br />
fondovima i bespovratno financiranje<br />
niza aktivnosti, pa tako i projekata na<br />
području športa.<br />
Projekti koji se financiraju putem<br />
europskih fondova obuhvaćaju različita<br />
područja poput razvoja ljudskih<br />
potencijala, obrazovanja odraslih,<br />
javnog zdravlja, programa Mladi na<br />
djelu, a športskim udrugama pruža<br />
se mogućnost kandidiranja vlastitih<br />
programa na natječaje europskih fondova.<br />
S obzirom da je Ured za udruge<br />
Vlade Republike Hrvatske po prvi put<br />
u sklopu svoga djelovanja uvrstio i<br />
šport - a isti predstavlja jedinicu za<br />
provedbu projekata koji se financiraju<br />
putem europskih fondova te sudjeluje<br />
u kreiranju natječaja za financiranje<br />
projekata - dodatno su ostvareni uvjeti<br />
za pripreme i realizaciju projekata,<br />
kao i pristup i kandidiranje na natječaje<br />
za europske fondove.<br />
Lisabonski ugovor je pravna<br />
podloga za financiranje športa temeljem<br />
Bijele knjige o športu, a<br />
zahvaljujući tomu Europska komisija<br />
osigurala je uvjete za široku raspravu<br />
o društvenoj i političkoj ulozi športa<br />
u europskim društvima, posebice<br />
vrednujući utjecaj športa na zdravstvenu<br />
politiku, socijalnu uključenost<br />
i obrazovanje, što predstavlja ključnu<br />
vrijednost za financiranje športskih<br />
projekata na europskoj i nacionalnoj<br />
razini. Donedavni nedostatak pravne<br />
osnove financiranja športa, predstavljao<br />
je poteškoću u pružanju potpore<br />
športskim programima u Europi, međutim<br />
kako je šport promicatelj zdravog<br />
načina života, društvenih integra-<br />
Tekst: Saša Ceraj<br />
U skladu sa stjecanjem<br />
statusa zemlje kandidata<br />
za članstvo u EU,<br />
Hrvatskoj se otvaraju<br />
mogućnosti participiranja<br />
u europskim fondovima i<br />
bespovratno financiranje<br />
niza aktivnosti i projekata,<br />
pa tako i projekata na<br />
području športa. Tako se<br />
športskim udrugama pruža<br />
mogućnost kandidiranja<br />
na natječaje europskih<br />
fondova putem vlastitih<br />
programa<br />
Olimp 56
cija i zamašnjak regionalnog razvoja,<br />
športski projekti financirani su putem<br />
raznih europskih programa.<br />
Prepoznajući društveno-politički<br />
značaj športa, Europska unija pristupila<br />
je 13. prosinca 2007. godine potpisivanju<br />
Lisabonskog ugovora, čime je<br />
ostvaren značajan iskorak ka promjeni<br />
politike prema športu i novim mogućnostima<br />
financiranja. Ovim pravnim<br />
aktom, šport je prvi put u povijesti<br />
Europe pravno definiran, čime je utvrđena<br />
nadležnost Europske unije nad<br />
športom (koji se baš kao i područja<br />
obrazovanja i kulture prepoznaje kao<br />
interesno polje djelovanja) te je osiguran<br />
pravni temelj koji će omogućiti<br />
financiranje športskih programa. Člankom<br />
165. Lisabonskog ugovora Europska<br />
unija želi doprinijeti promicanju<br />
športa uzimajući u obzir njegove<br />
posebnosti i strukturu te društvene i<br />
odgojne specifikume koje donosi.<br />
Na područja nevladine športske institucionalne<br />
pomoći, <strong>Hrvatski</strong> olimpijski<br />
odbor i Zagrebački športski savez<br />
kao njegova najjača udružena članica,<br />
osnovali su tijela koja će pružati pomoć<br />
športskom pokretu u realizaciji<br />
i financiranju športskih programa<br />
slijedom predpristupnih i strukturnih<br />
fondova Europske unije.<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor na<br />
15. sjednici Vijeća osnovao je novu<br />
organizacijsku jedinicu pod nazivom<br />
Programi Europske unije kako bi se<br />
pravodobno uključio u nacionalnu<br />
koordinaciju na području programiranih<br />
projekata i programa športa za<br />
korištenje sredstava Europske unije,<br />
a Zagrebački športski savez uključuje<br />
se u pripremu korištenja sredstava<br />
i mogućnosti koje pružaju fondovi<br />
Europske unije osnivanjem Odjela za<br />
programe Europske unije i međunarodnu<br />
suradnju.<br />
U tom smislu organizirana su raznovrsna<br />
savjetovanja i radionice<br />
kako bi se športski savezi upoznali s<br />
mogućnostima i načinima kandidiranja<br />
na natječaje Europske unije te su<br />
prezentirana iskustva jedinica lokalne<br />
i regionalne samouprave kao i udruženih<br />
športskih članica na području<br />
korištenja sredstava iz predpristupnih<br />
fondova.<br />
Uspješna realizacija arhitektonskog<br />
projekta poput Multifunkcionalne<br />
dvorane za športski turizam Hrvatske<br />
u Delnicama ostvarena je zahvaljujući<br />
korištenju sredstava iz PHARE<br />
programa, a korisnik projekta ukupne<br />
vrijednosti 2,72 milijuna eura jest<br />
grad Delnice, koji predstavlja ogledni<br />
primjer korištenja mogućnosti koje se<br />
pružaju putem europskih fondova.<br />
Športske udruge u Hrvatskoj do<br />
sada nisu u znatnijoj mjeri sudjelovale<br />
u programima predpristupnih fondova,<br />
a kako europski fondovi obuhvaćaju<br />
različita područja poput razvoja ljudskih<br />
potencijala, obrazovanja odraslih,<br />
javnog zdravlja, programa «Mladi na<br />
djelu», športskim udrugama pruža<br />
se mogućnost kandidiranja vlastitih<br />
programa i projekata na natječaje za<br />
financiranje slijedom europskih fondova.<br />
Ubuduće će djelovanje Europske<br />
unije biti usmjereno k razvoju europske<br />
dimenzije športa, promicanju<br />
tjelesnog i moralnog integriteta športaša,<br />
a posebice športa žena i djece,<br />
što za šport predstavlja svojevrsnu<br />
prekretnicu.<br />
Evidentno je kako se putem ovih<br />
inicijativa Europska komisija na sveobuhvatan<br />
način posvećuje pitanjima<br />
vezanim za šport u cilju pružanja<br />
strateške orijentacije o ulozi športa u<br />
Europi, poticanju rasprave o određenim<br />
pitanjima, snažnijem uključivanju<br />
športa u stvaranje europske politike i<br />
povećanje javne svijesti o potrebama i<br />
specifičnostima športske djelatnosti.<br />
Navedenim inicijativama žele se razjasniti<br />
važna pitanja poput primjene<br />
zakona u športu te se planiraju daljnja<br />
djelovanja vezana uz šport na razini<br />
Europske unije. U sklopu navedene<br />
politike, šport se može promatrati i<br />
kao alat za lokalni i regionalni razvoj,<br />
urbanu obnovu i ruralni razvoj, a razvoj<br />
i povezivanje na području lokalnih<br />
športskih zajednica snažno podupire<br />
i Komisija Europske unije svojim<br />
preporukama, posebno naglašavajući<br />
športske događaje i razvoj inicijative<br />
Europski glavni gradovi športa koji<br />
se mogu financirati putem programa<br />
Europa za građane.<br />
Svakako je važno istaknuti kako<br />
uspješnost projekta dijametralno<br />
ovisi o njegovoj detaljnoj i ozbiljnoj<br />
pripremi te izvrsnom poznavanje tematike,<br />
jer samo se na taj način može<br />
uspješno konkurirati na natječajima<br />
Europske unije. •<br />
LITERATURA:<br />
Chappelet, J. (2010.), Autonomy of sport in Europe,<br />
Councile of Europe, Strasbourg.<br />
Siekmann, R., Soek, J. (2005.), The European Union<br />
and Sport – Legal and Policy Documents, UK.<br />
→ Summary ←<br />
For several decades, the European<br />
Union is one of the major factors<br />
in international cooperation and<br />
is the largest donor of development<br />
aid in the world. Within the<br />
politics of international aid, the<br />
EU has developed a wide range<br />
of financial instruments known<br />
as the European funds. Some of<br />
these instruments are aligned with<br />
specific development priorities of<br />
those countries to which they are<br />
intended, while other instruments<br />
are designed to meet the urgent<br />
needs of partner countries and<br />
regions.<br />
In accordance with the candidate<br />
country status for EU membership,<br />
Croatia has opened possibilities<br />
for participating in distribution<br />
of the European funds and grants,<br />
funding a series of activities and<br />
projects, including projects in the<br />
field of sports. In this way the sports<br />
organizations have an opportunity<br />
for competing in contests for<br />
European funds through their own<br />
programs.<br />
Within the indicated policy sport<br />
can be viewed also as a tool for<br />
local and regional development,<br />
urban renewal and rural<br />
development, while development<br />
and connectivity in the local sports<br />
communities is strongly supported<br />
by the European Commission in<br />
its recommendations, particularly<br />
emphasizing the sports and the<br />
development of the European<br />
Capitals of Sport, which can be<br />
funded through the Europe for<br />
Citizens Program.<br />
57 Olimp
Šport na internetu<br />
Strelovit porast broja internetskih<br />
medija i društvenih mreža<br />
otvara bezbroj mogućnosti, no<br />
da bi se te mogućnosti iskoristile<br />
treba im se brzo prilagoditi. Internet<br />
je danas nedvojbeno posjetnica<br />
svake ozbiljnije tvrtke, pa onda i športske<br />
organizacije, bilo saveza ili kluba te<br />
glavnih aktera - športaša. Sudeći prema<br />
brzini reakcije na upite o internetskim<br />
sadržajima i aktivnostima, koje za potrebe<br />
ove rubrike putuju mrežom, ne<br />
bi se moglo reći da svi prepoznaju tu<br />
mogućnost.<br />
Ako nekim međunarodnim<br />
savezima, naime, treba više od mjesec<br />
dana da reagiraju na upite o svojim web<br />
aktivnostima i nakanama, ne može se<br />
baš reći da idu u korak s vremenom niti<br />
da su na raspolaganju novinarima, a<br />
onda i korisnicima. Iako će se svi, kad<br />
jednom ipak odgovore, pohvaliti da<br />
stalno razvijaju svoje stranice, pa i<br />
prema društvenim mrežama. Pitanje o<br />
društvenoj komponenti danas je jedno<br />
od onih na koje si nitko ne smije dopustiti<br />
negativan odgovor.<br />
Donedavno se govorilo „ako nešto<br />
nije bilo na televiziji, nije se ni dogodilo“.<br />
Danas slobodno možemo reći da<br />
ako to nešto, u ovom slučaju iz svijeta<br />
športa, nije istodobno na televiziji,<br />
internetskoj stranici i društvenim mrežama,<br />
Facebooku, Twitteru, Flickru,<br />
YouTubeu… te po mogućnosti na online<br />
televiziji - kao da se nije ni dogodilo.<br />
Športovi i pripadajući savezi novonastaloj<br />
se situaciji prilagođavaju ovisno<br />
o popularnosti i sposobnosti komunikacijskih<br />
i marketinških stručnjaka da<br />
prepoznaju nove trendove i uključe se<br />
u njih. Najpopularniji i najmasovniji,<br />
apsolutni su lideri na tržištu.<br />
O novim medijskim platformama<br />
koje pomažu u svakodnevnom radu i<br />
postaju glavni kanal za isporuku željenog<br />
sadržaja mnogo se govorilo i na<br />
Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ<br />
Bez dvosmjerne<br />
komunikacije i brze<br />
reakcije, športske<br />
internetske stranice malo<br />
su vrijedne. Vrijeme kad<br />
je na njih bilo dovoljno<br />
postaviti vijesti, raspored<br />
natjecanja, statistiku i<br />
lentu vremena odavno je<br />
prošlo<br />
ovogodišnjem kongresu Međunarodne<br />
udruge športskih novinara (AIPS) u<br />
Seulu. Novi mediji, prema riječima<br />
profesora športske komunikacije Paula<br />
Pedersena sa Sveučilišta u Indiani, povećavaju<br />
područje pokrivenosti i potiču<br />
Internet<br />
Olimp 58
interaktivnost između navijača, športskih<br />
dužnosnika i medija. Novi mediji<br />
i društvene mreže snažno su utjecali<br />
na šport i potaknuli novinare da se za<br />
plasiranje sadržaja koriste novim platformama.<br />
Pozornost je sa same vijesti<br />
preusmjerena na brzinu, na to kako<br />
najbrže i najbolje pružiti informaciju.<br />
Internet i društveni mediji<br />
omogućuju športu i svima koji ga čine<br />
ili se okupljaju oko njega izrazito brzu<br />
platformu, ali da bi se u potpunosti<br />
iskoristila, zahtijeva interakciju i dijalog.<br />
Forma oglasne ploče, kako su brojni<br />
savezi, klubovi, organizatori događaja<br />
pa i mediji koristili - a i dalje koriste<br />
- internet, apsolutno je prevladana.<br />
Ne postavljaju li se na portalima i<br />
stranicama sadržaji koji omogućuju<br />
komunikaciju svih zainteresiranih, bilo<br />
u obliku informacije, druženja, dijeljenja<br />
iskustava i zajedničkih vrijednosti,<br />
a onda i linkovi na društvene mreže -<br />
osuđeni su na propast ili životarenje.<br />
Jer, danas se sve mora i može izraziti<br />
numerički, pa neažurirane stranice s<br />
premalo dodatnih sadržaja, aplikacija,<br />
poveznica i sl. nemaju dovoljno sljedbenika,<br />
lajkova, fanova… što su sve<br />
načini izražavanja broja posjetitelja.<br />
Posljedično, pada i zanimanje onih koji<br />
korisnicima žele nešto prezentirati ili<br />
prodati.<br />
Upravo su korisnici, konzumenti informacija<br />
u fokusu cijele priče, pa sadržaj<br />
mora ovisiti o njihovim interesima i<br />
željama. A oni žele biti uključeni, žele<br />
komunicirati s istomišljenicima, igračima,<br />
trenerima… Tajnovitost, sporost,<br />
monotonost i otvoreno komuniciranje<br />
marketinških sadržaja pritom više ne<br />
dolaze u obzir - poruke u ime sponzora<br />
i brendova danas prenose športaši,<br />
natjecanja i dodatni sadržaji.<br />
Tako su na Facebooku, primjerice,<br />
među najaktivnijima plivač Michael<br />
Phelps, biciklist Lance Armstrong,<br />
Dwight Howard (NBA), tenisačice Marija<br />
Šarapova i Ana Kurnjikova, slijedi<br />
ih Roger Federer, trkač Usain Bolt,<br />
NBA-ovci Kobe Bryant i Shaquille<br />
O’Neal, još jedan tenisač Rafael Nadal,<br />
Tiger Woods, pa nogometaši Fernando<br />
Torres, Steven Gerrard, David Beckham,<br />
Cristiano Ronaldo…<br />
Svi oni oko sebe okupljaju fanove, a<br />
komunikaciju vode ili ih o njoj savjetuju<br />
stručnjaci na osnovi razrađene strategije.<br />
Sve se, dakako, mora događati u<br />
realnom vremenu - odmah. Angažman<br />
na internetu i društvenim mrežama<br />
ozbiljan je i naporan posao, ali se isplati,<br />
jer se lajkovi, komentari i dijeljenja<br />
naplaćuju od sponzora.<br />
Bogati i moćni brzo su to shvatili i<br />
prihvatili. Dokazuje to i popis top 30<br />
klubova najaktivnijih na Facebooku:<br />
Barcelona ima više od 12 milijuna fanova,<br />
slijede je Real Madrid, Arsenal,<br />
Galatasaray, Liverpool, Chelsea, Manchester<br />
United… Kombinacija internetskih<br />
stranica, novosti, fotografija, igara,<br />
kvizova, online televizija, linkova na<br />
stranice igrača, shopova… korisnicima<br />
je zanimljiva, blagajne se pune i svi su<br />
zadovoljni.<br />
Prema istraživanjima GfK, približno<br />
polovica hrvatskih građana starijih od<br />
15 godina koristi se internetom - riječ<br />
je o otprilike 1,7 milijuna osoba kojima<br />
je korištenje tog medija sastavni<br />
dio života. Više od polovice korisnika<br />
interneta zainteresirano je za šport,<br />
prema podacima gemiusAudiencea.<br />
→ Summary ←<br />
Internet and social media enable<br />
the sport and those who make it,<br />
or gather around it, a very fast<br />
platform, but in order to fully<br />
take advantage of this platform, it<br />
requires interaction and dialogue.<br />
Bulletin board form - the way<br />
many associations, clubs, event<br />
organizers and the media used the<br />
internet (and still do), is absolutely<br />
overcome. If web portals and sites<br />
do not have on them content that<br />
enables communication between all<br />
stakeholders, whether in the form<br />
of information, social gathering,<br />
sharing experiences and shared<br />
values, and then also links to social<br />
networks – they are doomed to<br />
failure or vegetation.<br />
Today, everything has to be and<br />
can be expressed numerically,<br />
so outdated sites with too little<br />
additional content, applications,<br />
links, etc. do not have enough<br />
followers, likes, fans ... which are all<br />
ways of expressing the number of<br />
visitors. Consequently, the interest<br />
of those who want to present or sell<br />
something also drops.<br />
Online obožavatelji športa u usporedbi<br />
s cijelom internetskom populacijom<br />
mjesečno provedu gotovo sat dulje na<br />
mreži. Stranice koje najviše posjećuju<br />
vezane su uz opće športske informacije<br />
i nogomet.<br />
Polovica hrvatskih korisnika<br />
interneta redovni su posjetitelji društvenih<br />
mreža. Facebook u Hrvatskoj<br />
ima 1,4 milijuna korisnika i prema top<br />
500 siteova po posjećenosti (izvor<br />
alexa.com), drugi je na popisu najposjećenijih<br />
stranica u nas. Potencijal je<br />
golem, no zasad je samo potencijal.<br />
Šport i socijalni mediji nedvojbeno<br />
su savršena kombinacija, društvena<br />
komponenta u samoj je srži tog odnosa.<br />
Navijači vole pričati o športovima,<br />
na internetu provode sate i sate pregledavajući<br />
informacije i razmjenjujući<br />
mišljenja, taktike, strategije i kritike.<br />
Tisuće komentara na jednu jedinu<br />
utakmicu, primjerice Barceloninu, dovoljno<br />
govore o tome koliko je to važno<br />
za imidž svake organizacije, pod uvjetom<br />
da se njime netko bavi ozbiljno, a<br />
ne samo deklarativno. •<br />
59 Olimp
Od Olimpa do Olimpa<br />
Dobitnici Državne nagrade za šport<br />
„Franjo Bučar“ 2011.<br />
U nazočnosti brojnih uglednih imena hrvatskog športa i<br />
znanosti, na prigodnoj svečanosti u Ministarstvu znanosti,<br />
obrazovanja i športa u Zagrebu su 25. studenoga 2011.<br />
Ivan Fattorini, Radovan Fuchs, Vinko Tomljanović<br />
Dragan Milanović i Dinko Vuleta<br />
dodijeljene Državne nagrade za šport “Franjo Bučar” kao<br />
najviše priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za<br />
iznimna postignuća i doprinos od osobitog značenja za<br />
razvoj športa u Hrvatskoj.<br />
Nagradu „Franjo Bučar“ za životno djelo dobili su Ivan<br />
Fattorini, Dragan Milanović i Vinko Tomljanović, a 12 godišnjih<br />
nagrada primili su Ozren Bonačić, Aldo Buršić, Ivo<br />
Dragić, Ivan Kljaković-Gašpić, Igor Jukić, Lovre Kalašić, Ivan<br />
Laljak, Tina Mihelić, Duško Mrduljaš, Ana Zaninović, Lucija<br />
Zaninović i Zajednica športskih udruga Grada Osijeka.<br />
Nagrade su im uručili ministar znanosti, obrazovanja i<br />
športa Radovan Fuchs i predsjednik <strong>Odbor</strong>a nagrade Dinko<br />
Vuleta.<br />
Proračun HOO-a za 2012.<br />
U olimpijskog godini, troškovi programa javnih potreba<br />
u športu državne razine iznosit će 1<strong>41</strong>.451.888 kuna -<br />
potvrdila je to Skupština Hrvatskog olimpijskog odbora<br />
27. prosinca 2011. Ukupni prihodi državnog proračuna<br />
planirani su u iznosu od 125.587.674 kn, od čega je 90<br />
posto prihoda od igara na sreću, a 10 posto redovnih<br />
sredstava DP.<br />
Vlastitim marketinškim aktivnostima HOO planira ostvariti<br />
13 milijuna, a 3 milijuna kuna iz programa Olimpijske<br />
solidarnosti Međunarodnog olimpijskog odbora.<br />
Najveći postotak sredstava (42 posto) usmjeren je na<br />
programe nacionalnih športskih saveza, dok je 32 posto<br />
predviđeno za OI London 2012., ali i ZOI u Sočiju 2014.<br />
Za razvojne programe HOO-a za športaše i trenere<br />
predviđeno je 14 posto.<br />
druge uglednike europskog i međunarodnog športa među<br />
kojima su bili i hrvatski predstavnici, predsjednik HOO-a<br />
ujedno i član Izvršnog odbora EOC-a Zlatko Mateša te<br />
glavni tajnik HOO-a Josip Čop.<br />
Važna tema Opće skupštine EOC-a bile su Europske<br />
igre po uzoru na ostale kontinentalne igre, a za koje je<br />
vodstvo EOC-a naručilo studiju isplativosti. Prema izvještaju<br />
konzultantske tvrtke Deloitte (koja je studiju provela),<br />
ove su Igre vrlo izvjesne, imaju čvrstu potporu 28<br />
europskih športskih federacija i financijski bi mogle biti<br />
više nego korisne za razvoj europskog športa. Hoće li Europske<br />
igre postati stvarnost odlučit će skupštinari EOC-a<br />
na izvanrednoj sjednici 12. travnja 2012., za vrijeme održavanja<br />
opće skupštine Udruženja nacionalnih olimpijskih<br />
odbora (ANOC).<br />
Prvi put Europski olimpijski<br />
odbori dodijelili su nagradu<br />
za najboljeg mladog<br />
športaša „Piotr Nurowski“,<br />
nazvanu po predsjedniku<br />
Poljskog olimpijskog odbora,<br />
tragično poginulom 2010. u<br />
zrakoplovnoj nesreći. Nagradu,<br />
za koju je u užem izboru<br />
bila i hrvatska judašica Barbara<br />
Matić, dobio je poljski<br />
Barbara Matić<br />
biciklist Tobiasz Lis.<br />
Godišnje nagrade EOC-a 2011. za doprinos razvoju<br />
europskog športa dobili su David Hemery, dopredsjednik<br />
Britanskog olimpijskog odbora, Alain Calmat, francuski<br />
osvajač olimpijske srebrne medalje u umjetničkom klizanju<br />
na ZOI Innsbruck 1964. te Luis Santos, predsjednik<br />
Portugalskog rukometnog saveza.<br />
Sljedeća <strong>41</strong>. Opća skupština EOC-a održat će se u<br />
2012. u Eilatu (Izrael).<br />
Želimo uravnotežene uvjete<br />
bavljenja športom!<br />
Pod vodstvom članice Vijeća HOO-a i predsjednice<br />
Komisije za skrb o ženama u športu Morane Paliković<br />
Gruden, u Opatiji je 22. listopada održan 4. seminar Mreže<br />
koordinatorica u športu.<br />
Koordinatorice u športu, redom žene s velikim igračkim,<br />
organizacijskim, administracijskim ili upravljačkim<br />
iskustvom u športu, njih više od 60 iz nacionalnih šport-<br />
Čvrsta potpora za Europske igre<br />
U Sočiju, domaćinu Zimskih olimpijskih igra 2014. održana<br />
je 23. i 24. studenoga Opća skupština Europskih<br />
olimpijskih odbora (EOC). Skupština pod predsjedavanjem<br />
predsjednika EOC-a Patricka Hickeya okupila je više od<br />
300 predstavnika iz 49 nacionalnih odbora u sastavu<br />
EOC-a, brojne članove Međunarodnog olimpijskog odbora<br />
na čelu s predsjednikom MOO-a Jacquesom Roggeom,<br />
predstavnike organizacijskih odbora sljedećih ljetnih i<br />
zimskih olimpijskih festivala europske mladeži (EYOF), te<br />
Olimp 60
Tekst: RADICA JURKIN<br />
skih saveza, županijskih športskih zajednica i Zagrebačkog<br />
športskog saveza, otvoreno su govorile o temama<br />
koje, po njihovom mišljenju, duboko priječe uravnoteženost<br />
bavljenja športom u Hrvatskoj.<br />
No da se ipak napredovalo, govori činjenica da je u nacionalnoj<br />
politici za ravnopravnost spolova (2011.- 2015.)<br />
prvi put definiran prijedlog kako urediti ovo područje. O<br />
tome je govorila predstojnica Vladinog ureda RH za ravnopravnost<br />
spolova Helena Štimac Radin, naglasivši da<br />
je uravnoteženost zastupljenosti spola u bilo kojem području,<br />
pa tako i u športu, uvjet napredovanja hrvatskoga<br />
društva u cjelini.<br />
Koordinatorice su svoja stajališta koncipirale u smjeru<br />
uvođenja nacionalne statistike žena u športu, obveze<br />
izbora od 40 % do 2015. godine, politike prava na korištenje<br />
športske infrastrukture i planiranju kvalitete<br />
sadržaja, projekcije planskog i uravnoteženog stručnog<br />
usavršavanja, osposobljavanja i zapošljavanja u športu te<br />
osvješćivanju nenasilnog govora i ponašanja unutar športa<br />
općenito.<br />
17. Europski kongres fair playa<br />
u Poreču<br />
Pod visokim pokroviteljstvom<br />
hrvatskog predsjednika<br />
Ive Josipovića,<br />
Ministarstva znanosti,<br />
obrazovanja i športa, Europskih<br />
olimpijskih odbora<br />
(EOC) te Međunarodnog<br />
vijeća za športsku znanost<br />
i tjelesni odgoj (ICSSPE), a<br />
pod vodstvom predsjednika<br />
Europskog fair play<br />
pokreta Calosa Goncelvesa,<br />
u Poreču je od 28. do 30.<br />
rujna održan 17. Europski<br />
Miroslav Cerar<br />
fair play kongres i opća<br />
skupština Europskog fair<br />
play pokreta (EFPM) čiji su<br />
domaćini bili <strong>Hrvatski</strong> olimpijski<br />
odbor, <strong>Hrvatski</strong> fair<br />
play odbor (HFPO) i grad<br />
Poreč, član hrvatske marketinške<br />
olimpijske obitelji.<br />
U nazočnosti brojnih<br />
uglednika međunarodnog<br />
i hrvatskog športa (među<br />
kojima su bili dopredsjednik<br />
EFPM-a Miroslav Cerar,<br />
predsjednik HOO-a Zlatko<br />
Mateša, te predsjednica<br />
i tajnica HFPO-a Biserka<br />
Perman i Biserka Vrbek), Kongres je okupio brojne predstavnike<br />
europskih nacionalnih fair play odbora, europskih<br />
nevladinih sportskih organizacija, Europskih olimpijskih<br />
odbora (EOC), Europske nevladine športske organizacije<br />
(ENGSO) i hrvatske stručnjake i znanstvenike.<br />
Središnje teme bile su: „Šport kao dio kulture - fair play<br />
kao dio športske kulture“, „Mediji i nasilje u športu“, „Utjecaj<br />
športa na moralne promjene u društvu“, „Fair play i<br />
ponašanje navijača“ i „Etičko ponašanja trenera“.<br />
Solid support for European Games<br />
In Sochi, host of the 2014 Winter Olympics, General assembly of the European<br />
Olympic Committees’ (EOC) was held on 23 rd and 24 th of November. Under the<br />
chairmanship of the EOC President Patrick Hickey, the Assembly gathered more<br />
than 300 representatives from 49 national committees within the EOC, numerous<br />
members of the International Olympic Committee led by the IOC President<br />
Jacques Rogge, representatives of the Organizing Committees of the forthcoming<br />
summer and winter Olympic Festivals of European Youth (EYOF) and other<br />
notables of the European and international sports among which were also the<br />
Croatian representatives, president of the HOO (Croatian Olympic Committee)<br />
who is at the same time a member of the Executive Board of the EOC Zlatko<br />
Matesa, and Secretary General of the COC Josip Cop.<br />
The major topic of the EOC’s General Assembly was European games modeled<br />
on other continental games, for which the leadership of EOC commissioned<br />
a feasibility study. According to the report of the consulting company Deloitte<br />
(which conducted the study), these games are very likely, have a strong support<br />
of 28 European sports federations and financially could be more than useful for<br />
the development of European sports. Whether the European Games will become<br />
a reality depends on the decision of the members of the EOC assembly at the<br />
special session to be held on April 12 th , 2012, during the General Assembly of the<br />
Association of National Olympic Committees (ANOC).<br />
For the first time the European Olympic Committees awarded the prize for the<br />
best young athlete, “Piotr Nurowski”, named after the President of the Polish<br />
Olympic Committee tragically deceased in 2010 in a plane crash. The award, on<br />
whose shortlist was also the Croatian female judo fighter Barbara Matic, won the<br />
Polish cyclist Tobiasz Lis.<br />
EOC’s Annual Awards for 2011 on the contribution to the development of<br />
European sports went to David Hemery, avice president of the British Olympic<br />
Committee, Alain Calmat, French Olympic silver medal winner in figure skating<br />
at the 1964 Innsbruck Winter Olympics and Luis Santos, president of the<br />
Portuguese Handball Association.<br />
The next, <strong>41</strong> st General Assembly of the EOC, will be held in 2012 in Eilat (Israel).<br />
We want balanced conditions for practicing sports!<br />
Under the leadership of the member of Croatian Olympic Committee and<br />
President of the Commission on women in sports, Morana Palikovic Gruden,<br />
in Opatija was held the 4 th seminary of the Network for Women, Female<br />
coordinators in sports.<br />
Female coordinators in sports, all of them with rich playing, organizational,<br />
administrative or management experience in the sports, more than 60 from the<br />
national sports federations, county sports communities and the Zagreb Sports<br />
Association, openly spoke about issues which, in their opinion, profoundly hinder<br />
the balance of sports activities in Croatia.<br />
However, some development was achieved, what also confirms the fact that in<br />
national policy on gender equality (2011 - 2015) the proposal to regulate this<br />
issue was defined for the first time. Helena Stimac Radin, head of the Croatian<br />
Government Office on Gender Equality, spoke about this issue, emphasizing<br />
that the balance of gender representation in any branch, as well as in sports, is a<br />
condition for advancement of Croatian society as a whole.<br />
The female coordinators drafted their positions through the following conclusions<br />
leading towards :<br />
a) keeping the national statistics on women in sports<br />
b) the obligations of electing at least 30 percent of women in managerial positions<br />
by the end of year 2012, and 40 by 2015.<br />
c) the policy of the right to use the sports infrastructure and planning of quality<br />
content<br />
d) raising the awareness of non-violent speech and behavior within the sports<br />
e) projections of planned and balanced professional development, training and<br />
employment in sports.<br />
61 Olimp
Od Olimpa do Olimpa<br />
U zaključcima, naznačena je, uz ostalo, odgovornost<br />
ne samo pojedinih skupina unutar športa, već gotovo svih<br />
u područjima djelovanja - od javnog govora do znanstvenih<br />
istraživanja i njegove praktične primjene kao trajne,<br />
dosljedne i beskompromisne skrbi u učenju o fair playu u<br />
športu.<br />
Nastavlja se partnerstvo HOO-a<br />
i Hrvatske lutrije<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor i Hrvatska lutrija obnovili su u<br />
listopadu 2011. dotadašnji višegodišnji plodonosni partnerski<br />
odnos u sufinanciranju športskih škola županijskih<br />
športskih zajednica, kao nastavak projekta potpore programa<br />
športa na lokalnoj razini.<br />
Prva od 12 županijska zajednica koje će dobiti namjenska<br />
sredstva bila je Krapinsko-zagorska županija i Nogometni<br />
klub Lobor, kojima je 7. studenoga 2011. na prigodnoj<br />
svečanosti uručen ček u vrijednosti 40 tisuća kuna.<br />
Ček su, u nazočnosti glavnog tajnika HOO-a Josipa<br />
Čopa, predsjednika Športske zajednice Krapinsko-zagorske<br />
županije Damira Levanića, načelnika općine Lobor<br />
Stjepana Fotiveca, predsjednika NK Lobor Andrije Smetiška,<br />
kapetanu kluba Karlu Plašču uručili pomoćnik glavnog<br />
tajnika HOO-a za programe lokalnog športa Siniša Krajač<br />
i pomoćnik predsjednice Uprave Hrvatske lutrije Tomislav<br />
Svetina.<br />
Drugi po redu bili su Šibensko-kninska županija i Košarkaški<br />
klub Jolly-Jadranska banka, a donaciju u iznosu od<br />
Uručenje donacije šibenskom košarkaškom klubu<br />
Hrvatska lutrija pomogla je i KK “Poličnik”<br />
39.924,50 kuna uručili su prigodnom svečanosti u Vodicama<br />
12. prosinca 2011. glavni tajnik HOO-a Josip Čop i<br />
pomoćnik predsjednice Uprave Hrvatske lutrije Tomislav<br />
Svetina. Ček je u ime kluba preuzeo predsjednik KK Jolly<br />
Jadranska banka Mirko Goreta. Uz mlade košarkaše svečanosti<br />
su nazočili pomoćnik glavnog tajnika za programe<br />
lokalnog športa HOO-a Siniša Krajač, dožupan Šibenskokninske<br />
županije, Zoran Šimunac, predsjednik i glavni<br />
tajnik Saveza športova županije Šibensko-kninske Josip<br />
Odak i Natko Giljević<br />
U Poličniku 13. prosinca 2011. održana je svečana dodjela<br />
donacije u iznosu od 39.530,00 kuna Košarkaškom<br />
klubu Poličnik. Ček je u ime kluba preuzeo mladi košarkaš<br />
Mate Zubčić, a ček su uručili, kao i prethodnog dana u<br />
Vodicama, glavni tajnik HOO-a Josip Čop i pomoćnik predsjednice<br />
Uprave Hrvatske lutrije Tomislav Svetina.<br />
Uz mlade igrače kluba uručenju su prisustvovali član<br />
Vijeća HOO-a Marijan Klanac, načelnik općine Poličnik Davor<br />
Lončar, predsjednik i glavni tajnik Športske zajednice<br />
Zadarske županije Marko Prenđa i Željko Birkić.<br />
HOO i Ghia Sport potpisali<br />
ugovor o partnerstvu<br />
HOO i tvrtka Ghia Sport koja se bavi opremanjem unutarnjih<br />
i vanjskih igrališta, škola i dvorana te športskim<br />
rekvizitima i opremom, potpisali su 30. rujna 2011. u<br />
vijećnici grada Pazina ugovor o partnerstvu na godinu<br />
dana i u vrijednosti od sto tisuća kuna.<br />
„Mali i srednji poduzetnici dobrodošli su u hrvatsku<br />
olimpijsku marketinšku obitelj čiji članovi slijede temeljne<br />
principe rada u športu i njegovanje olimpijskih ideja. Naša<br />
otvorenost za njihovo partnerstvo potvrđuje svaki sporazum<br />
u korist hrvatskoga športaša i olimpijaca“ - izjavio<br />
je glavni tajnik HOO-a Josip Čop prigodom potpisivanja<br />
ugovora.<br />
Domaćin svečanosti bio je gradonačelnik Pazina Renato<br />
Krulčić, a nakon potpisavanja ugovora održana je revijalna<br />
malonogometna utakmica momčadi HOO-a i grada<br />
Pazina.<br />
Josip Čop s operativcima<br />
nacionalnih saveza<br />
Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Josip Čop sa<br />
suradnicima, održao je 21. studenoga kolegij s glavnim<br />
operativcima nacionalnih športskih saveza. Njih 59 (od<br />
ukupno 80 koliko je saveza učlanjeno u HOO), osvrnulo se<br />
je na rad u 2011. raspravivši ključne zadaće javnih potreba<br />
športa u olimpijskoj 2012. godini.<br />
Glavni tajnik je izvijestio o doradi kategorizacije športaša<br />
kao javne ovlasti HOO-a, a na kojem intenzivno radi<br />
posebna radna skupina u skladu s ovlaštenjima i smjernicama<br />
Vijeća HOO-a.<br />
Kategorizacija športaša posljednji put mijenjana je<br />
2007. godine, a primjenjuje se u svim športovima čiji su<br />
nacionalni športski savezi udruženi u <strong>Hrvatski</strong> olimpijski<br />
odbor kao punopravni ili pridruženi članovi.<br />
Na kolegiju je predstavljen i novi pomoćnik glavnog<br />
tajnika za programe nacionalnih športskih saveza Robert<br />
Gojević (dosadašnji voditelj realizacije programa saveza),<br />
imenovan na tu dužnost nakon odlaska u mirovinu dotadašnjeg<br />
pomoćnika Marka Ćurkovića.<br />
Olimp 62
Tekst: RADICA JURKIN<br />
17 th European Fair Play Congress in Porec<br />
INNSBRUCK & SEEFELD, TYROL<br />
WWW.INNSBRUCK2012.COM<br />
Hrvatska delegacija na<br />
ZOIM Innsbruck 2012.<br />
Na svom prvom zimskom izdanju<br />
<strong>Olimpijski</strong>h igara mladih koje se<br />
održavaju od 13. do 22. siječnja<br />
2012. u Innsbrucku (Austrija), Hrvatsku<br />
predstavlja devet športaša: Saša<br />
Trsinski i Istok Rodeš (alpsko skijanje),<br />
Rea Rausel i Krešimir Crnković<br />
(skijaško trčanje), Paulina Berislavić<br />
(snowboard), Matija Miličić (hokej na<br />
ledu - skills challenge), Ema Bago i<br />
Petra Petko (sanjkanje), Matej Burić<br />
(biatlon). S njima je u pratnji 9 službenih osoba i četveročlana<br />
Misije pod vodstvom Damira Šegote.<br />
Na Prvim zimskim olimpijskim igrama mladih sudjeluje<br />
više od tisuću športašica i športaša u dobi od 14 do 18<br />
godina iz 70 zemalja, a natjecat će se u 63 športske discipline.<br />
Mlade športašice i športaše očekuje i bogat kulturni<br />
i obrazovni program, interaktivne i inovativne medijske<br />
radionice i društvene mreže.<br />
Kako bi približio sadržaje mladima širom svijeta, MOO je<br />
pokrenuo program „Mladi veleposlanik“ („Young Ambassador“<br />
) i angažirao 33 mlada športaša u dobi između 18 i<br />
25. godina. Jedna od njih je i hrvatska olimpijka, skijašica<br />
Ana Jelušić.<br />
Under the auspices of the Croatian President Ivo Josipovic, Ministry of<br />
Science, Education and Sports, European Olympic Committees (EOC)<br />
and International Council for Sports Science and Physical Education<br />
(ICSSPE), under the leadership of the President of European Fair Play<br />
Movement Calos Goncelvesa, the 17 th European Fair Play Congress and<br />
General Assembly of the European Fair Play Movement (EFPM), hosted<br />
by the Croatian Olympic Committee, Croatian Fair Play Committee<br />
(HFPO) and the city of Porec, member of the Croatian Olympic<br />
marketing family, was held in Porec from 28 th to 30 th of September.<br />
In the presence of many prominent members of international and<br />
Croatian sports (including Vice President of EFPM - Miroslav Cerar,<br />
president of the Olympic Committee Zlatko Matesa and the president<br />
and secretary of the HFPO-and Biserka Perman and Biserka Vrbek),<br />
the Congress has brought together many representatives of the European<br />
National Fair Play Committees, European non-governmental sports<br />
organizations, the European Olympic Committees (EOC), European<br />
Non-Governmental Sports Organization (ENGSO) and many Croatian<br />
experts and scientists.<br />
Central themes were: “Sport as part of the culture - fair play as a part<br />
of sports culture”, “The media<br />
and the sports violence”, “Sport<br />
as an agent of moral change<br />
and transfer”, “ Fair play and<br />
supporters behavior “and”<br />
Ethical conduct of the sport<br />
coaches”.<br />
“The findings indicated, among<br />
other things, the responsibility<br />
of both individual groups<br />
within the sport and almost<br />
everybody in areas of activity<br />
- from public speaking to<br />
scientific research and its<br />
practical application as an<br />
ongoing, consistent and<br />
uncompromising care in<br />
learning about fair play in<br />
sports.<br />
Conference on Sports: How to get money from the EU funds<br />
In the organization of the Ministry of Science, Education and<br />
Sports and the Alps Adriatic Working Community whose member is<br />
Croatia, Croatian Olympic Committee and Faculties of Kinesiology<br />
of Universities of Zagreb and Split, the 9 th Sports Conference was held<br />
in Opatija. Key themes were the possibilities of sports programs being<br />
financially supported by the EU funds.<br />
Although the European programs for sports, according to the Austrian<br />
regional expert Michael Trinkel, are in the last three years “at rest”, in<br />
the new EU budget for the period from 2014 to 2020, sports programs<br />
are provided with an amount of 200 million Euros.<br />
In order to obtain those funds it is necessary to have programs in<br />
accordance with project requirements and to cooperate with national<br />
and regional EU bodies.<br />
The chance here is seen also by the Croatian Olympic Committee,<br />
particularly interested in this chapter because of the need for expansion<br />
of national capacity and sporting infrastructure, such as building a<br />
sports center on the island of Silba.<br />
63 Olimp
Od Olimpa do Olimpa<br />
Zoran Primorac<br />
Gordan Kožulj<br />
Novo upravno vijeće Zaklade<br />
hrvatskih športaša<br />
Zaklada hrvatskih športaša utemeljena 2006. godine<br />
kao zajedničko tijelo Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog<br />
kluba olimpijaca i dnevnog lista Sportske novosti,<br />
dobila je odlukom Vijeća HOO-a 16. prosinca 2011. ponešto<br />
izmijenjeni sastav Upravnog vijeća za razdoblje do<br />
2015. I dok na njenom čelu ostaje dosadašnji predsjednik<br />
Zvonimir Boban, za članove su izabrani Davor Vugrinec,<br />
Aleksandar Petrović, Igor Boraska, Zoran Primorac, Mario<br />
Ančić, Dubravko Šimenc, Tamara Boroš, Danijela Grgić,<br />
Gordan Kožulj i Biserka Vrbek koja je u prethodnom mandatu<br />
bila upraviteljica Zaklade.<br />
Za novu upraviteljicu Zaklade (koja je u prošle četiri godine<br />
financijski potpomogla brojne bivše vrhunske športaše<br />
u iznimnim zdravstvenim i drugim životnim otegotnim<br />
okolnostima), imenovana je Sandra Paović, koja i osobno<br />
svjedoči potrebi postojanja Zaklade i njene misije u športu.<br />
Konferencija o športu:<br />
kako do novaca iz EU fondova<br />
U organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa<br />
i Radne zajednice Alpe Jadran čiji je član Hrvatska, te<br />
<strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor i Kineziološki fakulteti Sveučilišta<br />
u Zagrebu i Splitu, u Opatiji je održana 9. Konferencija<br />
o športu. Ključne teme bile su mogućnosti financijske<br />
potpore programima športa iz Europskih fondova.<br />
Iako su europski programi za šport, prema riječima austrijskog<br />
stručnjaka za ovo područje Michaela Trinkela,<br />
u posljednje tri godine „u mirovanju“, u novom proračunu<br />
Europske unije za razdoblje<br />
2014. do 2020. za programe<br />
športa predviđena su<br />
sredstva u iznosu od 200<br />
milijuna eura.<br />
Da bi se došlo do tih<br />
sredstava potrebno je imati<br />
programe sukladno projektnim<br />
zahtjevima i surađivati s nacionalnim i regionalnim<br />
tijelima EU.<br />
U tome šansu vidi i <strong>Hrvatski</strong> olimpijski odbor koji je za<br />
ovo poglavlje osobito zainteresiran za potrebe proširenja<br />
nacionalnih kapaciteta i športske infrastrukture, kao što<br />
je izgradnja športskog centra na otoku Silbi.