Društvo i šport Tekst: Goran Vojković Kad se na OI u Londonu na svečanom otvaranju pojave športaši nove države Južnog Sudana, zaplješćimo im iz srca i prisjetimo se iz vlastitog iskustva kako je to kada se u teškim vremenima rađanja države, dođe u bajku olimpijske svečanosti Pozdravimo nove zastave! Olimp 42
U prošlom broju Olimpa opširno je obilježen okrugli jubilej Hrvatskog olimpijskog odbora. Podsjetimo se – osnivačka sjednica održana je 10. rujna 1991. u hotelu Esplanade. No, kratko, faktografsko podsjećanje ne govori o vremenu, duhu i trenutku kada je HOO osnovan. Bila su to teška vremena. No, inicijatori tog skupa znali su: nije država samo teritorij, stanovništvo i organizacija vlasti, nije suverenost samo zastava, grb i vlastita vojna sila, nije nacija samo skup ljudi koji se prepoznaju kulturološki, identitetom i zajedničkom poviješću. Država je i njen šport, njeni međunarodni nastupi i stotine tisuća ljudi koji prate određeni športski događaj te bodre one koji nastupaju u njihovo ime. I koliko su god nacionalni simboli, međunarodno priznanje, članstvo u Ujedinjenim narodima predstavljali znakove odraslosti nove države, njen ratio, njen znak „tu smo“ (simboliziran u obliku zastave pred zgradom UN-a na East Riveru), toliko i nastup športaša pod državnom zastavom, jednako kao i nastup glumaca na međunarodnom festivalu ili pjevača na Euroviziji, predstavljaju njene emocije, njen nacionalni duh. Hrvatska je u zimu 1991. bila u, slobodno možemo reći, užasnim okolnostima. Vukovar je okupiran, Dubrovnik pod bombama, borbe se vode u predgrađima Zadra… I u takvim okolnostima dužnosnici HOO razmišljaju korak dalje – približavaju se Zimske olimpijske igre u Albertvilleu. No, Hrvatska još nema međunarodno priznanje! Lobira se na sve strane, legendarni predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch, iznimno upućen u međunarodnu politiku, daje nedvosmislene signale da će doći do nekih pomaka i zaista – 3. siječnja 1992. primirje, desetak dana kasnije međunarodno priznanje i 17. siječnja 1992. Republika Hrvatska postaje članica Međunarodnog olimpijskog odmora! Dana 8. veljače 1992. na televizijskim ekranima - koji su proteklih mjeseci prenosili uglavnom stradanja, strahote rata i krv – slika kao iz Disneyeve bajke. Stadion, bajkovit igrokaz otvaranja XVI. Zimskih olimpijskih igara, mimohod država sudionica i prvi put u povijesti olimpijskih igara voditelj najavljuje - „Croatie!“ Klizač Tomislav Čižmešija je u ulozi koju povijesti svake države ima samo jedan čovjek – prvi put nosi hrvatsku zastavu na ceremoniji otvaranja. Satelitski snimak dolazi do Zagreba te se iz studija na Prisavlju emitira po cijeloj Hrvatskoj. Unatoč okupiranim i uništenim odašiljačima, unatoč uništenoj mreži dalekovoda, uz ogroman angažman tehničara i inženjera Hrvatske televizije i Hrvatske elektroprivrede (što je u onom trenutku bio tehnološki pothvat ekvivalentan olimpijskoj medalji!). Hrvatska na jedan trenutak doživljava bajku. Možda po prvi put shvaćamo kako će rat jednom proći i kako ćemo se ispod hrvatske zastave okupljati kako bi pratili naše športaše, junake jednog drugog vremena, vremena kada rat bude iza nas. Države se u pravilu rađaju u teškim vremenima. Malo je primjera tipa proglašavanje neovisnosti Norveške, koja se mirno 1905. dogovorila sa Švedskom da svatko ide na svoju stranu, pa još i prijateljski sagradiše spomenik na novoj granici… Puno češći su slučajevi da se nova država rađa u ratu, u nemirima, u teškim vremenima. Imamo uostalom i vlastito iskustvo, u živom sjećanju svih starijih od 30 godina. Godina 2012. jest olimpijska, London je već uređen i ušminkan. A u međuvremenu, rodile su se i nove države. Spomenimo samo jednu - Južni Sudan. U pitanju je afrička država nastala podjelom Sudana. U tom prostoru vođena su dva građanska → Summary ← The first performance of a country at the Olympic Games is an extraordinary moment for the country and its citizens. So it was for the Republic of Croatia in 1992. Most modern states are born in difficult times, often with the wars and crises. As much as international recognition and membership in the United Nations represents the sign of the new state’s adulthood, the performance of athletes under the national flag represent its emotions, its national spirit. Therefore, all the new states and their athletes at the Olympics should be especially welcomed, because they may be the first who brought a surreal fairy tale opening ceremony to the troubled country and showed the door to a happier future. rata (prvi 1955.-1972., a drugi 1983.- 2005.). Posljednji građanski rat je završen mirovnim sporazumom prema kojem je sudanski jug dobio veliku samoupravu i pravo da se za 6 godina izjasni o potpunoj neovisnosti. Referendum o neovisnosti se održavao u siječnju 2011. godine, a 98,83% glasova bilo je za izdvajanje. Južni Sudan je postao neovisnim 9. srpnja 2011., a neposredno nakon toga postaje i član Ujedinjenih naroda. Južni Sudan još nije formalno riješio status svog olimpijskog odbora, no za nadati se da će i to pitanje biti uređeno do ljeta (u protivnom, njegovi športaši će moći nastupiti, ali bez nacionalne zastave). U svakom slučaju – zaželimo im uspješno organiziranje i da se ova iznimno siromašna zemlja, opterećena sa gotovo pola stoljeća nemira i ratova, ponosno pojavi na svečanom otvaranju olimpijskih igara. I u tom trenutku zaplješćimo njihovim športašima i sjetimo se naše male družbe koja je ponosno hodala uz hrvatsku zastavu one hladne zime 1992. Jer, jako dobro znamo iz vlastitog sjećanja kako je to kada se u teškim vremenima rađanja države, dođe u bajku olimpijske svečanosti... • 43 Olimp
Change language