OLIMP 41 - Hrvatski Olimpijski Odbor

Broj 41 / prosinac 2011. 

ISSN 1331-9523 

OLIMPIJSKE NADE: 

Mihael Vukić 

MOO: 

Pokažite najbolje! 

OLIMPIJSKE LEGENDE: 

Sanda Dubravčić-Šimunjak 

HOO 

20 godina 

(1991. - 2011.) 

Veliki dan 

hrvatskog športa

SPORT JE VIŠE OD IGRE. 

PONOSNI SPONZOR HRVATSKOG SPORTA

OLIMPIJSKE NADE: 

Mihael Vukić 

MOO: 


OLIMPIJSKE LEGENDE: 

Sanda Dubravčić-Šimunjak 

Broj 41 / prosinac 2011. 

ISSN 1331-9523 

20 godina 

(1991. - 2011.) 

Sadržaj 

6 29 

HOO 

Veliki dan hrvatskog športa 

14 42 

Olimpijske legende 

Sanda Dubravčić - Šimunjak 

18 44 

22 

26 

Olimpijske nade 

Mihael Vukić 

Nastanak modernog športa 

Skijanje 

MOO 


48 

Prilog 

Povijest hrvatskog športa 

Društvo i šport 

Pozdravimo nove zastave! 

Znanost i šport 

Zamka za športske genijalce 

Žene i šport 

Pokajnička turneja 

Naslovna stranica: Ivica Kostelić 

i Ana Zaninović (Fotografija: HINA) 

Veliki dan 

hrvatskog športa 

HOO 

Za nakladnika: 

Josip Čop 

Hrvatski olimpijski odbor 

Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb 

Glavni urednik: 

Ante Drpić 

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa: 

Ana Popovčić 

Uredništvo: 

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša 

Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro 

Produkcija: 

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) 

Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb 

Oblikovanje i prijelom: 

Marin Stojić 

Olimp 4

50 

54 

56 

58 

60 

Športska terminologija 

Pancerice, buce i hupseri 

Treneri i šport 

Nove trenerske spoznaje 

Međunarodne integracije 

Šport i EU fondovi 

Šport na internetu 

Internet nije oglasna ploča 

Od Olimpa do Olimpa 

Vijesti 

Poštovani čitatelju, 

pregršt se značajnih događanja zbilo tijekom nedavno završene 2011.godine. Na 

športskom se polju možemo pohvaliti činjenicom da su hrvatski športaši na najvećim 

priredbama osvojili 139 zlatnih, 124 srebrnih i 147 brončanih odličja (410 ukupno). 

Taj podatak govori, opet i ponovo, da je šport bio, kao i uvijek, najuspješniji promotor 

Republike Hrvatske širom svijeta. 

Na poslovnom planu svakako treba istaknuti početak 

emitiranja programa na Sportskoj televiziji, jedinoj takvoj 

u svijetu čiji je osnivač i stopostotni vlasnik jedan olimpijski 

odbor. 

U samo pet i pol mjeseci, SPTV je uspjela započeti s 

emitiranjem svoga programa, što nije zabilježeno nigdje i 

nikad. 

Ovo je bila i godina proslave dvadesete obljetnice osnivanja 

Hrvatskog olimpijskog odbora. Na terenima ŠRC Jarun i 

u HNK-u, uz nazočnost najviših športskih dužnosnika - g. 

Roggea, predsjednika MOO-a, g. Hickeya i g. Kozlowskog, 

predsjednika i dopredsjednika Europskih olimpijskih odbora, 

te političkih dužnosnika Hrvatske, obilježen je i proslavljen 

taj značajni jubilej. 

Nismo posustali ni u daljnjem poboljšanju razvojnih 

programa za športaše i trenere, niti smo zanemarili razvoj 

športa na lokalnoj razini. Gotovo 7500 sudionika (7000 

polaznika te 500 predavača) sudjelovalo je u edukativnim 

programima Hrvatske olimpijske akademije. 

Godinu smo zaključili proglašenjem najboljih športašica, športaša i trenera te ambiciozno 

krenuli u Novu godinu u kojoj nas, kao glavni cilj, očekuju Olimpijske igre u Londonu. 

Naravno, uz nadu da će naši športaši nastaviti s tradicijom dosadašnjih uspjeha. 

Svima vam sretna, uspješna i zdrava 2012. godina. 

Dear Reader, 

Glavni tajnik Hrvatskog 

olimpijskog odbora 

Secretary General of the 

Croatian Olympic Committee 

Josip Čop, dipl. oec. 

Many significant events occurred during the recently finished 2011. On the sports field we 

can be proud of the fact that Croatian athletes won 139 gold, 124 silver and 147 bronze 

medals (410 in total) at major events. This information tells us, again and again, that 

the sports was, as always, the most successful promotional tool of the Republic of Croatia 

worldwide. 

On the business plan, we surely must highlight the beginning of broadcasting on Sports 

television, the one of a kind in the world, whose founder and sole owner is an Olympic 

Committee. In just five and a half months, SPTV managed to begin broadcasting of its 

program, which has not been recorded anywhere or ever. 

Prijevod: 

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, 

10 000 Zagreb 

Tisak: 

Tehničar Copyservis 

Kranjčevićeva 25a 

10 000 Zagreb 

Naklada: 

2000 primjeraka 

Olimp je časopis 

Hrvatskog 

olimpijskog 

odbora. 

www.hoo.hr 

hoo@hoo.hr 

This year the Croatian Olympic Committee also celebrated the twentieth anniversary of its 

founding. This significant jubilee was marked and celebrated on the grounds of SRC (sports 

recreational centre) Jarun and at the HNK (Croatian National Theatre), in the presence of 

top sports officials (Mr. Rogge, IOC President), Mr. Hickey and Mr. Kozlowski (chairman 

and vice-president of the European Olympic Committees) and the Croatian political 

officials. 

We did not lose steam in even further improving of development programs for athletes 

and coaches, nor did we neglect the development of sport at local level. Almost 7500 

participants (7000 students and 500 speakers) took part in the educational programs of the 

Croatian Olympic Academy. 

We rounded this year with awarding the best female and male athletes and coaches, 

and we ambitiously headed to the New Year in which we, as a major goal, have London 

Olympics to look forward to. Certainly, with the hope that our athletes will continue the 

tradition of past sporting successes. 

We wish you all a happy, successful and healthy 2012! 

5 Olimp


2011. 

Tekst: ZLATKO KARLO 

Fotografije: HINA 

Godina za nama 

donijela je 

hrvatskom športu 

mnoštvo dobrih 

rezultata, pregršt 

medalja i velikih 

uspjeha. Nadamo 

se da je 2011. bila 

odlična najava 

za ovogodišnje 

Olimpijske igre u 

Londonu 

Olimp 6

sjajna najava 

za London 

7 Olimp


Veliki dan hrvatskog športa, 

doista je pravi naziv 

za tradicionalnu proslavu 

Hrvatskog olimpijskog 

odbora krajem svake 

kalendarske godine. 

Svečanost športa na kojoj se dodjeljuju 

nagrade i priznanja najboljima i 

najzaslužnijima za sve one rezultate, 

uzbuđenja i pobjede koje su nam naši 

športaši priuštili kroz godinu. 

Kao što je u pozdravnom govoru 

rekao predsjednik HOO-a Zlatko Mateša 

- to je prvenstveno svečanost športaša, 

njihova večer. 

Josip Čop, glavni tajnik, u uvodu je 

prisutnima otkrio da su hrvatski športaši 

u 2011. godini osvojili čak 410 

medalja! Također je istaknuo da je HOO 

u godini što je za nama proslavio 20. 

rođendan, te da su prvi nacionalni olimpijski 

odbor na svijetu koji ima svoju 

televiziju.. 

Kroz priredbu sjajno je brodio voditeljski 

par Barbara Kolar i Ivica Blažičko, 

nazvavši je festivalom športa i kulture, 

jer je u sklopu svečanosti bilo i pjesme, 

svirke, plesa, a i dramske recitacije... 

Jedna od tradicionalnih nagrada 

nazvana je po našem istaknutom 

olimpijsku kanuistu Matiji Ljubeku, a 

dodjeljuje se svake godine kao najviše 

priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora 

pojedincima za životno djelo u području 

športa u znak priznanja i časti za 

osobit doprinos u športu, te udrugama 

koje su pridonijele razvoju pojedinih područja 

športa, od tjelesne i zdravstvene 

kulture djece i mladeži, športsko-rekreacijskih 

aktivnosti do razvoja određenog 

športa ili športa u cijelosti. 

Ovogodišnji laureati koji su se okitili 

tim prestižnim priznanjem su Krunoslav 

Sabolić, novinar i košarkaški djelatnik, 

nogometni trener Mirko Jozić, poznat 

po svom radu s mladima (izbornik one 

čuvene čileanske generacije juniora 

koja je na SP-u osvojila prvo mjesto 

’87. godine), Duško Antunović, prvi 

hrvatski vaterpolo izbornik (koji zbog 

bolesti nije mogao doći pa je umjesto 

njega nagradu primio sin Franko, također 

vaterpolist), Atletski športski klub 

Zadar u čije je ime nagradu primio dr. 

Marko Prenđa te Rukometni klub Zamet 

(nagrada je uručena predsjedniku Zlatku 

Koliću). 

Nagrada za najuspješnijeg trenera 

otišla je u ruke dvojici trenera čiji su 

puleni obilježili ovu godinu, i koji su 

Najuspješniji športaši u 2011: Ivica Kostelić i Ana Zaninović 

Nagrada za najuspješnijeg trenera: Ante Kostelić i Toni Tomas 

Olimp 8

Nagrada za fair play: 

Marko Matić, Tudor Bilić, Ante Botica, Mate 

Žaja, Vedran Rožić, Mario Škrlj (slika gore) 

Nagrada HOO-a za najuspješniji par: 

Igor Marenić i Šime Fantela (slika desno) 

Godišnju nagradu Matija Ljubek primili su: 

Zlatko Kolić, Marko Prenđa, djeca Duška Antunovića 

- sin Franko i kći Nađa, Mirko Jozić. Na 

slici nedostaje Kruno Sabolić. (slika dolje) 

9 Olimp


Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, premijer Zoran Milanović 

i hrvatski predsjednik Ivo Josipović 

osvojili nagrade za najuspješnije športaše 

u 2011. godini. To je Toni Tomas, 

taekwondo trener koji je sa sestrama 

Zaninović od njihovih početaka, te Ante 

Kostelić, otac i trener Ivice. Ante je bio 

zanimljiv kao i uvijek: 

- Otkako sam na neki način 

režiser, trener, ne volim svjetla pozornice, 

više volim biti izvan domašaja reflektora, 

ali mi je drago da tu ne stojim 

sam, već da je uz mene i jedan mladi 

trener. 

Toni Tomas je bio vidno uzbuđen: 

- Nisam ni sanjao kada sam počinjao 

prije 12 godina s ovim poslom, da ću 

se naći na ovoj pozornici s trofejom u 

rukama, i još u društvu velikog trenera 

koji je toliko zadužio Hrvatsku. 

Blanka Vlašić, naša najbolja atletičarka, 

srebrna sa SP 2011. godine, i to u 

nemogućim uvjetima, još nezaliječena, 

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop 

dobitnica je nagrade za Promicatelja 

Hrvatske u svijetu. Umjesto odsutne 

Blanke nagradu je primio Luciano Sušanj 

iz Atletskog saveza Hrvatske. 

Posebno priznanje HOO-a za promicatelja 

športa dobio je hvarski doajen 

Vinko Vicko Šoljan, zaslužan za razvoj 

mnogo športova na Hvaru, a posebno 

vaterpola i daljinskog plivanja. Vicko 

je utemeljio svjetski poznati i priznati 

Faros maraton. 

Također, i Ana Jelušić je dobila priznanje 

MOO-a kao ambasador Olimpijskih 

igara mladih. 

Nagrada za fair play jedna je od 

najdražih športašima. Ona je otišla 

u ruke jedriličarskom klubu Trogir i 

posadi jedrilice Polar 2. Oni su se na 

tradicionalnoj Viškoj regati istaknuli u 

spašavanju posade jedrilice Paikea koja 

je doživjela havariju pri buri od 30-ak 

čvorova, spustivši jedra i vrativši se po 

unesrećene, kako bi ih izvukli iz mora 

i utoplili, zanemarivši pri tome borbu 

za plasman. Ova im nagrada, rekli su, 

strašno puno znači jer su mali klub i 

drago im je kad se čuje za njih. 

Trofej Međunarodnog olimpijskog 

odbora “Šport i društvena odgovornost” 

dobile su Sportske novosti za kontinuirano 

praćenje i promicanje športa kroz 

svih 66 godina izlaženja ovog jedinog 

športskog lista u Hrvatskoj. Nagradu je 

iz ruku člana MOO-a Antuna Vrdoljaka 

primio direktor SN Janko Goleš, istaknuvši 

kako je to priznanje svim generacijama 

novinara SN koji su godinama 

sukreatori športa u Hrvatskoj. 

Momčad godine je vaterpolska 

reprezentacija koja je na SP-u u Šangaju 

osvojila broncu. Nije ih bilo na 

pozornici, ali se nisu odmarali, već su 

se pripremali zajedno s Talijanima u 

Padovi. Perica Bukić je primio nagradu 

u njihovo ime i obećao da će se u 2012. 

godini potruditi obraniti naslov prvaka 

Europe iz Zagreba od prije dvije godine, 

a iz Londona donijeti medalju. A vaterpolisti 

priznaju, kazao je, samo najsjajnija 

odličja... 

Za najbolji ženski sastav proglašena 

je streljačka reprezentacija koja je na 

seniorskom EP u zračnoj pušci osvojila 

srebro, u sastavu Snježana Pejčić, Suzana 

Cimbal Špirelja i Sandra Vitez. 

Hrvatski jedriličari Šime Fantela i Igor 

Marenić osvojili su brončanu medalju u 

klasi 470 na SP u jedrenju u Australiji, 

pa im je i pripala nagrada HOO-a za 

najuspješniji par. Nisu se dali “navući” 

na velike riječi i bombastične najave, 

tek su u svom stilu, ova dva sjajna 

momka rekla: 

- Radit ćemo’ ka’ pasi za London, pa 

što bude! 

Najbolji športaš u 2011. je, 

naravno, bez konkurencije, Ivica Kostelić 

koji će dugo pamtiti godinu u kojoj je 

visoko u zrak podignuo veliki Kristalni 

globus. Prava naplata za svih onih 9 

operacija desnog koljena, te tko zna koliko 

još “sitnijih operativnih zahvata”... 

Ivica na krovu svijeta, Veliki globus i 

još dva mala u prošloj godini. I on je bio 

skroman u najavama dolazeće godine, 

nakon zahvale za trofejom: 

- Znam da ljudi puno očekuju od 

mene, da ih zanimaju samo prva mjesta 

i medalje, ali svi ovi športaši okupljeni 

ovdje znaju ipak što je najvažnije u 

svakom športu: to je koncentracija na 

Olimp 10

Ana Jelušić je od člana MOO-a Antuna Vrdoljaka dobila 

priznanje kao ambasador Olimpijskih igara mladih 

(slika gore lijevo) 

Momčad godine su vaterpolisti, a nagradu je iz ruku operne 

pjevačice Martina Tomčić primio Perica Bukić 

(slika gore desno) 

Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora “Šport i društvena 

odgovornost” primio je direktor Sportskih novosti Janko Goleš 

(slika lijevo) 

Posebno priznanje HOO-a za promicatelja športa veslački 

olimpijac Igor Boraska uručio je hvarskom doajenu Vinku Vicku 

Šoljanu (slika dolje lijevo) 

Najbolji ženski sastav: Sandra Vitez i Suzana Cimbal Špirelja. 

Na slici nedostaje Snježana Pejčić (slika dolje desno) 

11 Olimp


ono što trebaš napraviti. Kod mene je 

to - skijati što brže. 

Na kraju je ostao izbor za 

najuspješniju športašicu. Možda nekome 

neočekivano, HOO je najboljom 

proglasio Splićanku Anu Zaninović, 

svjetsku prvakinju u taekwondou u 

kategoriji do 53 kilograma. Njezina medalja 

ima dodatnu vrijednost ako se zna 

da je godinama Hrvatska u svjetskom 

vrhu u ovom borilačkom športu (koji ima 

čak 197 država-članica!), ali da još nikada 

nije imala svjetsku prvakinju. 

Ana, vrlo elegantna, u crnoj blještavoj 

haljini, s pozornice se zahvaljivala 

svima: 

- Bolje se osjećam u trenirci, to je 

ipak moja radna oprava... Zato sam i 

nagovarala sestru Luciju da dođe na 

pozornicu zamijeniti me, jer njoj govori 

bolje idu. Ionako nitko ne bi primijetio 

razliku, baš kao nekada u školi - našalila 

se na kraju naša najbolja športašica 

koja je i u 2012. godini najavila velike 

rezultate, pogotovo što se radi o olimpijskoj 

godini. 

Proslavi Velikog dana hrvatskog 

športa prisustvovali su hrvatski predsjednik 

Ivo Josipović, premijer Zoran 

Milanović te ministar znanosti, obrazovanja 

i sporta Željko Jovanović. 

Predsjednik Vlade Zoran Milanović 

kazao je da su športaši doista najveći 

ambasadori svoje zemlje, jer za njih se 

zna svuda u svijetu, a za političare, recimo, 

ne. Predsjednik Josipović poželio je 

pak našim športašima puno uspjeha na 

Igrama u Londonu... • 

→ Summary ← 

Great day for Croatian sports is a 

traditional celebration of the Croatian 

Olympic Committee, held at the end of 

each calendar year. It is a celebration 

of sports where awards are given to the 

best and most meritorious sportsmen 

for all the scores and wins that 

Croatian athletes achieved in 2011. 

The best athlete, without competition, 

is Ivica Kostelic. He was a convincing 

winner of the World Ski Cup, and along 

to the large crystal globe he also won 

two small ones (slalom and combined). 

Somewhat surprisingly (given that 

many predicted Blanka Vlasic as 

winner), the athlete of the year was 

Ana Zaninovic, world champion in 

Taekwondo, in category of up to 53 

kilograms. 

The team of the year is the water polo 

team, who won the bronze medal at the 

World Championship in Shanghai, and 

the best female team is the shooting 

team with Snjezana Pejcic, Suzana 

Cimbal Spirelja and Sandra Vitez, who 

won the silver medal at the European 

Championship in air rifle. 

Croatian sailors Sime Fantela and 

Igor Marenic won the bronze medal 

in the 470 class at the Sailing World 

Championship in Australia, so the 

Croatian Olympic Committee gave 

them the award for best couple. 

The Award for Lifetime Achievement 

“Matija Ljubek” went to James Sabolic, 

Mirko Jozic, Dusko Antunovic, Athletic 

Club Zadar and Handball Club Zamet; 

Trogir Sailing Club won the award 

for fair play; awards for the most 

successful promoters of Croatian sports 

in the world were given to Blanka 

Vlasic and Vinko Soljan; and finally 

the award for best coach went into 

hands of a ski coach Ante Kostelic and 

taekwondo coach Toni Tomas. 

The conclusion of the ceremony is that 

the year behind us brought great results 

to Croatian sports, many medals and 

great successes which is all one great 

introduction into this year’s Olympic 

Games in London. 

The celebration of this great day of 

Croatian sports was attended by the 

Croatian President Ivo Josipovic, 

Prime Minister Zoran Milanovic and 

Minister of Science, Education and 

Sports Zeljko Jovanovic.

Legende 

Olimpijski 

plamen 

u srcu 

Tekst: DENIS LUGARIĆ 

Fotografije: Hrvatski športski muzej 

U klizanju je prošla gotovo sve: 

sudjelovala je na olimpijskim 

igrama, svjetskim i europskim 

prvenstvima, osvojila pet 

Zlatnih pirueta te bila srebrna 

na Europskom prvenstvu 1981. 

u Innsbrucku. Danas ugledna 

liječnica, posebno se rado sjeća 

trenutka kad je upalila olimpijski 

plamen u Sarajevu 

Premda je prošlo već gotovo 

28 godina, teško 

je zaboraviti trenutak 

kada je najbolja hrvatska 

klizačica svih vremena Sanda Dubravčić-Šimunjak 

upalila olimpijski 

plamen na sarajevskom stadionu 

Koševo. Trenutak koji je obilježio, 

ali i zaokružio njezinu sjajnu športsku 

karijeru. Tada je postala tek 

treća žena u povijesti koja je imala 

tu čast, ali prva na zimskim olimpijskim 

igrama. Prije nje to su učinile 

tek meksička atletičarka Norma 

Enriqueta Basilio de Sotelo u 

Ciudad de Mexicu 1968. i kanadska 

gimnastičarka Sandra Henderson u 

Montrealu 1976. 

Od tada se mnogo toga dogodilo. 

Sanda je postala gospođa, majka 

sinkronizirane klizačice Tene, diplomirala 

je na medicinskom fakultetu, 

potom i doktorirala. Danas je 

prim.dr.sc Sanda Dubravčić-Šimunjak, 

dr.med., specijalist fizikalne 

medicine i rehabilitacije. Nekada 

je nosila kostime sa šljokicama, 

a danas bijelu kutu. No, jedno se 

ipak nije promijenilo - i dandanas 

mora odgovarati na pitanja kako se 

osjećala na Koševu. 

- Paljenje olimpijskog plamena u 

Sarajevu 1984. je sasvim sigurno 

najveće priznanje u mojoj karijeri. 

Teško je opisati te osjećaje. Bila 

je to ogromna čast - kazala je sa 

smiješkom u svojoj ordinaciji na 

Zavodu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju 

i reumatologiju na Svetom 

duhu. 

Jeste li imali tremu. Jesu li vam 

se možda zatresle ruke 

- Ne, nisam, premda je u zadnji 

trenutak došlo do promjene u scenariju… 

Veću sam tremu imala na 

natjecanju. Bila sam uistinu ushićena 

na tom otvaranju Igara, cijeli 

stadion je bio ushićen. Atmosfera 

je bila sjajna. Glazba, ljudi, ambijent, 

sve te to ponese. Bila sam 

opuštena, mahala sam našim športašima, 

mojim klizačima iz drugih 

država, bilo je baš fantastično. 

U klizanju je prošla gotovo sve. 

Bila je nacionalna prvakinja, sudjelovala 

je na olimpijskim igrama, 

svjetskim i europskim prvenstvima, 

osvojila pet Zlatnih pirueta te bila 

srebrna na Europskom prvenstvu 

1981. u Innsbrucku. Nakon prekida 

karijere bila je sudac, član sudačke 

komisije Zlatne piruete, predsjednica 

Zdravstvene komisije Zlatne 

piruete, bila je članica Izvršnog 

odbora Hrvatskog olimpijskog odbora 

te šef naše delegacije 1992. 

godine, kada smo samostalno nastupili 

na prvim ZOI u Albertvilleu, 

ali i kasnije u Lillehammeru 1994. 

Od 1998. godine je jedan od sedam 

medicinskih savjetnika Međunarodne 

klizačke federacije što je 

iznimno priznanje. Time je spojila 

dvije velike ljubavi - klizanje i medicinu. 

- Nas je samo sedam iz cijelog 

svijeta. To mi je veliko zadovoljstvo, 

a da ne kažem kakva je to 

čast za mene osobno, ali i za našu 

zemlju - dodala je. 

Često ste na velikim natjecanjima 

i pratite zbivanja u klizanju. 

Može li se usporediti klizanje 

nekada i danas 

- Razlika je ogromna. Neusporediva. 

U moje vrijeme su se trenirali 

obavezni likovi i oni su zauzimali 

veliki dio treninga. Od kada su oni 

Olimp 14

Najveći uspjeh srebro na EP 

Rođena je 24. kolovoza 1964. u Zagrebu. Sa šest godina je 

krenula na svoje prvo državno prvenstvo. Na svom prvom 

juniorskom SP-u 1976. godine u Megeveu bila je 

sedma, a nastupila je na osam EP-a i šest SP-a. 

Rezultat karijere je ostvarila na EP-u u Innsbrucku 

1981. osvojivši srebro. Bila je to prva medalja za 

umjetničko klizanje u Hrvatskoj. 

Nastupila je i na ZOI u Lake Placidu 1980. (11. 

mjesto) , te četiri godine kasnije u Sarajevu (10. 

mjesto) gdje je imala čast upaliti olimpijski plamen. 

Od klizanja se oprostila na Zlatnoj pirueti u Zagrebu 

1984. 

Upisala je medicinu i u roku diplomirala, a potom i 

magistrirala, te doktorirala. Bila je članica Izvršnog 

odbora Hrvatskog olimpijskog odbora te šef naše 

delegacije 1992. godine, kada smo samostalno nastupili 

na prvim ZOI u Albertvilleu, ali i kasnije u Lillehammeru 

1994. godine. 

Od prosinca 1998. godine jedna je od sedam medicinskih 

savjetnika Svjetske klizačke federacije.

Legende 

‘Napredovalo se u skokovima, piruetama, novim koracima, 

okretnosti, koreografiji, u svemu. Katarina Witt 

je u Sarajevu osvojila zlato sa dva različita trostruka 

skoka, a danas to nije dovoljno niti za finale’ 

ukinuti sve je okrenuto slobodnom 

dijelu - kratkom i slobodnom sastavu. 

Napredovalo se u skokovima, piruetama, 

novim koracima, okretnosti, koreografiji, 

u svemu. Katarina Witt je u 

Sarajevu osvojila zlato sa dva različita 

trostruka skoka, a danas to nije dovoljno 

niti za finale. 

S Moranom Paliković Gruden, 

predsjednicom HKS-a 

Kako ste uopće krenuli na klizanje 

- Klizati sam počela sa četiri i pol 

godine kada su me roditelji odveli na 

Šalatu. Preko ljeta sam se bavila koturaljkanjem 

također na Šalati. Ja sam 

bila ne samo seniorska prvakinja bivše 

države u klizanju, već i u umjetničkom 

koturaljkanju. 

Međutim, kada su se zaredali dobri 

rezultati u umjetničkom klizanju, prekinula 

sam s koturaljkanjem i ljeta provodila 

trenirajući u Francuskoj, Americi, 

Italiji..., s obzirom da u Zagrebu ljeti 

nije bilo leda. S 12 godina sam prvi put 

bila na EP-u, s 13 na SP-u. 

U Hrvatskoj je danas veliki problem 

nedovoljan broj ledenih ploha 

za treninge. Kako ste se vi snalazili 

- U moje vrijeme bilo je još gore. Mi 

smo svi zajedno bili na ledu - od onih 

s pet godina do nas reprezentativaca. 

Znalo se događati da u skoku moram 

izbjeći neko dijete, pa bi to završilo 

padom. Situacija je bila zaista teška. 

No, ja sam koristila svaku mogućnost 

za trening. Često sam trenirala ujutro 

od 7 do 7.45, prije škole, pa su me 

roditelji autom vozili u školu. Zvali smo 

to “ledeni predsat”. Druga su to bila 

vremena... 

Znači spartanski uvjeti 

- Bilo je teško, jer sam išla u redovnu 

osnovnu i srednju školu. Znala sam 

direktno s aerodroma juriti na nastavu. 

Tada nije bilo sponzora i na OI u Sarajevu 

sam nastupila s klizaljkama koje su 

mi kupili roditelji. 

Vjerujem kako do uspjeha vodi uvijek 

ista formula: 10-15 posto talenta, a 

ostalo je samo naporan rad i trening. 

Nekada se u klizanju moglo zaraditi 

jedino na revijama. Jeste li razmišljali 

o takvim nastupima 

- Vrhunski klizači su odlazili u revije 

na ledu zbog novaca. I ja sam dobivala 

ponude za nastupe na revijama, ali nisam 

želja živjeti u cirkusu. Jer to je baš 

putujući cirkus na ledu. Ja sebe nisam 

našla u tome. Željela sam završiti fakultet 

i okrenuti se medicini. 

Smatraju vas prvom damom Zlatne 

piruete. Osam puta ste nastupali i 

osvojili osam odličja, pri čemu pet 

zlatnih. Danas ste u Organizacijskom 

odboru. Dojma smo kako Pirueta 

svake godine ima sve više problema, 

a najviše financijskih… 

- Pirueta se održala i u prosincu ove 

godine, bilo je to njezino 44. izdanje… 

Mene najviše boli što nismo iskoristili 

priliku da Pirueta postane jedno od 

natjecanja u Svjetskom kupu. Imali 

smo priliku, ali smo je propustili. Nažalost, 

zbog toga je kvaliteta pala jer 

je najboljima Zagreb izvan kalendara 

natjecanja. 

Nekada su u Zagreb dolazili olimpijski 

pobjednici i svjetski prvaci, a danas 

je to rijetkost. Zakazala je i naša publika, 

premda su ulaznice besplatne, ali je 

činjenica da nema nekih jakih hrvatskih 

imena koja bi privukla ljude u Dom 

športova. Veća je posjećenost trofeja 

Zagrebačkih pahuljica, nego Piruete. To 

boli, jer Pirueta je sinonim zagrebačkog 

klizanja. 

Kakva je danas situacija u našem 

klizanju 

- Neugodno mi je to reći, ali katastrofalna. 

Perspektiva je jako loša. Imamo 

trenere, imamo uvjete, ali očito nema 

dovoljno rada. Nadam se kako će ipak 

netko od mladih iskočiti... • 


Skater Sanda Dubravčić was born 

on 24 August 1964, in Zagreb. 

When she was six she embarked on 

her first national championship. 

On her first Junior World 

Championship in 1976, in Megeve, 

she placed seventh, and in total she 

competed in eight European and 

six World Championships. 

She made her best career result 

at European Championship in 

Innsbruck, in1981, winning 

a silver medal. It was the first 

Croatian medal in figure skating. 

She performed at the Winter 

Olympics in Lake Placid in 1980 

(11th place), and four years later 

in Sarajevo (10th place) where she 

had the honor to light the Olympic 

flame. She bid her farewell to 

skating at the Golden Pirouette in 

1984, in Zagreb. 

She enrolled to a medical 

university and graduated on time, 

then also got her Master and 

Doctoral degrees in that same field. 

She was a member of the Executive 

Board of the Croatian Olympic 

Committee and head of our 

delegation in 1992, when we 

independently performed at 

the first Winter Olympics 

in Albertville, and later in 

Lillehammer in 1994. 

Since December 1998 she is one of 

seven medical consultants of the 

World Skating Federation. 

Suprug doc. Boris Šimunjak, 

kći Tena i Sanda 

Olimp 16


Plivač, europski prvak, pa 

svjetski i europski doprvak, 

17-godišnji junior... Na ove 

bismo generalije bez problema 

nalijepili nekoliko etiketa i strpali 

Mihaela Vukića u ladicu s ostalim 

nadarenim, vrijednim i marljivim klincima 

predanim športu kojim se bave. 

Naravno, njegovu bismo datoteku 

svrstali na sam vrh ovoga imaginarnog 

foldera, jer takve rezultate ne 

susrećemo često. 

I da to napravimo, ne bismo pogriješili. 

Mihael, kažu oni koji ga dobro 

poznaju, posjeduje sve navedene 

kvalitete. 

Ostale poveznice s vršnjacima koji 

dominiraju u svojim športovima U 

priči o momku iz Zaboka teško ćete 

ih pronaći, jer ih zapravo ni nema. 

Započnimo onda tim redoslijedom. 

Električni bas u rukama mu je barem 

dva sata dnevno. 

- Sviram kada dođem iz škole, rano 

poslijepodne. Priuštim si i navečer koji 

sat. Jednostavno, gušt mi je i opušta 

me. 

Na pitanje o plivačkim uzorima 

ne daje konkretan odgovor, dok je 

glazbeni uzor ispaljen iz topa: John 

Campbell, basist grupe Lamb Of God. 

Da može birati između ulaska u tijelo 

bilo kojeg plivača ili dotičnog kosatog 

gospodina koji “rastura” sa žicama u 

rukama, ne bi dvojio ni sekunde. 

- Ma kakvi športaši, odgovor je, bez 

ikakve dvojbe - Campbell. Čovjek je 

božanstvo! Plivače cijenim, ali ipak ne 

toliko. 

Zagorski 

torpedo 

Tekst: TOMISLAV POLJAK 

Fotografija: CROPIX 

Plivač iz Zaboka Mihael Vukić (17) vrhunski je 

potencijal, perjanica zagorskoga kraja koji već dugo nije 

dao športaša njegova kalibra. Vjeruje da će olimpijski 

debi imati već u Londonu 

Dečko će bez problema priznati da “ne 

prati previše šport jer mu je pomalo 

dosadan” ili da “pogleda plivanje kada 

je na televiziji, ali ne zna baš mnogo 

vrhunskih plivača”. Dakle, Mihael Vukić 

vrhunski je športski potencijal kojeg 

biste se, sudeći prema njegovim izvanbazenskim 

karakteristikama, možda i 

bojali gurnuti u vodu da se ne utopi... 

- Nisam baš “lud” za medijima, više 

mi se ne da nego što mi se da pričati 

o sebi - započet će 17-godišnjak iz 

kojeg je mnogo lakše izvući riječi 

kada se prebacimo na teme kao što su 

glazba ili obrazovanje nego plivanje. 

Na opasku o plivačima kao mahom 

obrazovanim, uljuđenim tipovima s 

vrijednim diplomama u rukama, mladi 

Zabočanin odgovara jako zrelo. 

- Nikada ne bih tako generalizirao, 

prvo uvijek pružim nekome šansu da ga 

upoznam, da me razočara ili oduševi. 

Upoznao sam puno plivača koji se uklapaju 

u taj kalup, ali i dosta onih koji nisu 

takvi. Ista je situacija kada su u pitanju 

predstavnici nekih drugih športova. 

Sam će se pobrinuti da se uklopi u 

ovu predrasudu o “lijepim, pametnim 

i obrazovanim plivačima”. Sjedinjene 

Američke Države obećana su zemlja 

brojnih hrvatskih plivača. 

- Već sam razgovarao sa starijim 

kolegama koji su bili “preko bare”. Daju 

mogućnost obrazovanja i plivačkog 

napretka, nešto što možemo samo 

sanjati u Hrvatskoj. Nažalost, sudbina 

nam je bijeg u SAD. 

A na tamošnjim se sveučilištima 

već uvelike priča o plivačkom torpedu 

iz Zaboka. Na regrutacijskim internetskim 

stranicama mnogih koledža 

njegovo je ime pri vrhu prioriteta, a 

sve zahvaljujući sjajnoj 2011. godini. 

Dakle, što je sve Mihael napravio u 

Olimp 18

proteklim mjesecima, što ga je promoviralo 

u najvruću priču pomalo usnulog 

hrvatskog plivanja 

- Naslov europskog prvaka na 50 

metara delfin i doprvaka na 50 metara 

slobodno najveći su uspjesi, jači i od 

naslova svjetskog viceprvaka na 50 

delfin. Jednostavno, na beogradskoj 

kontinentalnoj smotri u srpnju, postigao 

sam odlične rezultate, bolje nego 

mjesec dana kasnije u Limi. 

Odlazak u Peru, osim po dobrim 

rezultatima, pamtit će i po iskustvu 

upoznavanja s potpuno nepoznatom 

kulturom. 

- Sve je bilo prljavo, kako bi mi 

Zagorci rekli - zmazano. Vozili smo 

se u starim, odrpanim busovima i jeli 

čudnu hranu, jako sirovu i mnogo goru 

od naše. U bazenu je startni blok bio 

loš, ali i natjecanje je bilo kalendarski 

preblizu EP-u, pa nismo stigli napraviti 

ozbiljne pripreme. Zbog svega toga je 

rezultat postignut u Peruu i više nego 

zadovoljavajući. 

Nakon juniorskih uspjeha, krajem 

godine bacio se na ozbiljnije, seniorske 

obaveze. U prosincu je na rasporedu 

bilo seniorsko Europsko prvenstvo 

u malim bazenima u poljskom Szczecinu, 

za koje je pripreme odradio u Bugarskoj 

i talijanskom Maso Cortu. Ipak, 

nakon odrađivanja obveza u malom, 

slijede prave stvari u 50-metarskom 

bazenu. B norma za olimpijske igre 

u Londonu već je isplivana, ali cilj je 

isplivati i A normu u barem jednoj od 

dviju paradnih disciplina. 

- Kako se na Olimpijskim igrama ne 

pliva 50 delfin, glavna će stvar biti 

spreman za dvostruko dužu dionicu. 

Zato ćemo dodatno raditi na mojoj 

izdržljivosti. Uz 100 delfin, probat 

ćemo i s 50 slobodno, iako je norma 

tu teže dohvatljiva (22.10 sekundi, 

19 Olimp


‘Naslov europskog prvaka na 50 metara delfin i 

doprvaka na 50 metara slobodno najveći su uspjesi, 

jači i od naslova svjetskog viceprvaka na 50 delfin. 

Jednostavno, na EP u Beogradu, postigao sam odlične 

rezultate, bolje nego mjesec dana kasnije na SP u Limi’ 

op. a.). Volio bih do ožujka 

isplivati norme da se mogu 

u miru pripremati za London, 

ali prihvatit ću norme 

kada god da dođu. 

S obzirom da je u 

bazenima od malih nogu, 

od prvog razreda osnovne 

škole, nastup na Olimpijskim 

igrama doživljava kao 

vrhunac športskih ambicija. 

Kao 11-godišnjak odlučio 

se sasvim ozbiljno posvetiti 

plivanju, kada je na prijedlog 

trenera odabrao delfin i slobodno, 

kao stilove u kojima će pokušati 

uspjeti. Ne brine ga što je upravo u 

njegovim disciplinama najveća konkurencija 

u plivačkom svijetu. 

- Stvari su vrlo jednostavne: 

ako sam dobar, 

uspjet ću u bilo kojoj 

disciplini, a ako nisam, 

mogu i sam plivati u 

bazenu. Imam još puno 

prostora za napredak 

u oba stila. Primjerice, 

previše dižem glavu u 

delfinu i kada to popravim 

bit ću mnogo 

brži - zaključio je mladi 

Zabočanin, športska 

perjanica zagorskoga 

kraja, koji već dugo nije 

dao potencijal njegova kalibra. 

“Bregi” su ga odgojili i športski razvili, 

a očito će ga Amerika formirati, 

kao čovjeka i plivača. Nadajmo se, na 

radost Zagorja i cijele Hrvatske. • 


Mihael Vukić became one of the 

most interesting Croatian swimming 

stories this year. This seventeen year 

old from Zabok first won the title 

of the European junior champion 

and vice champion in July, and 

then, a month later, silver medal 

at the review of the best juniors of 

the world. This labeled him as the 

greatest hope of domestic swimming 

and a candidate to succeed Duje 

Draganja, Milos Milosevic and 

other large Croatian “torpedoes”. 

Outside the pool, Vukic hardly fits 

the stereotype of a young, promising 

athlete to whom sport is usually 

everything in life. High school 

student fascinated by good music, 

who spends two hours a day playing 

electric bass, is more fascinated with 

the life and work of John Campbell, 

his favorite bass player, then any 

swimmer. He admits that he almost 

doesn’t follow-up sport at all, and 

even swimming he watches only 

occasionally, “when he comes by it on 

television.”

Mathias Zdarsky 

demonstrira 

svoju skijašku 

tehniku

Nastanak modernog športa: skijanje 

Tekst: ANA POPOVČIĆ 

Iako danas gotovo isključivo skijamo radi užitka (odnosno 

športa), skijanje je jedan od onih brojnih športova (veslanje, 

jedrenje, jahanje, pucački i borilački športovi, itd.) koji svoje 

porijeklo vuku iz čiste ljudske potrebe 

Od princa Haakona 

Birkebeiner ratnici 

u bijegu sa dvogodišnjim 

prijestolonasljednikom 

do Chamonixa 

Netko je jednom rekao: 

„Skijanje je ples, a planina 

uvijek vodi“. I to je srž 

skijanja. Planina je uvijek 

gospodarica, sve određuje i njoj se 

prilagođavamo. I iako danas gotovo 

isključivo skijamo radi užitka (odnosno 

športa), skijanje je jedan od onih 

brojnih športova (veslanje, jedrenje, 

jahanje, pucački i borilački športovi, 

itd.) koji svoje porijeklo vuku iz čiste 

ljudske potrebe. 

Prema nekim sačuvanim pećinskim 

crtežima i predmetima, može se zaključiti 

da su se prastanovnici najsjevernijih 

dijelova našeg planeta kretali 

po snježnim prostranstvima pomoću 

neke naprave koju su stavljali na svoju 

obuću. 

Jedna od najstarijih „skija“, stara 

oko 4500 godina, pronađena je u 

Hotingu (Švedska), a najstariji crtež 

„skijaša“ (iz otprilike 2000. g. pr. Kr.) 

otkriven je u pećini na otoku Rødøy 

(Norveška). Skijaše spominje i danski 

kroničar iz 3. stoljeća Saxo Grammaticus, 

a spominju se i u finskim narodnim 

pjesmama. Bizantski pisac 

Prokopije (6. st.) navodi da su se skije 

upotrebljavale u vojnim pohodima, 

a švedski povjesničar Olaus Magnus 

(1490. - 1557.) opisuje u svojoj knjizi 

iz 1555. jednu pravu skijašku utrku. 

Nordijske zemlje prirodno su povezane 

sa skijanjem, pa je ono i sastavni 

dio mnogih skandinavskih mitova, 

legendi, ali i stvarnih povijesnih događaja. 

Godine 1206. za vrijeme građanskog 

rata u Norveškoj, dvogodišnji 

prijestolonasljednik Haakon Haakonsson 

bio je u opasnosti i sakriven u blizini 

Lillehammera. Dvojica Birkebeiner 

ratnika, Thorstein Skevla i Skjervald 

Skrukka, spasili su princa i prenijeli 

ga na skijama u sigurnost. Prešli su 

55 km od doline Gudbrandsdal, preko 

dva planinska lanca do Rene u dolini 

Osterdal. 

Mladi princ, koji je kasnije postao 

norveški kralj, okončao je građanski 

rat, a njegov dramatičan bijeg s Birkebeiner 

ratnicima obilježava se u 

Norveškoj svake godine skijaškom 

utrkom, povijesnom dionicom između 

Lillehamera i Rene. 

Slična utrka pod imenom Vasallopet, 

održava se i u Švedskoj, a obilježava 

događaj iz 1520. godine. Tada je 

budući švedski kralj i začetnik poznate 

švedske vladarske kuće Vasa - Gustav 

Ericsson Vasa, pobjegao pred trupama 

danskog kralja Kristijana II. (koji je u 

to vrijeme vladao i Švedskom). Vasaloppet 

ski maraton (90 km) održava se 

Utrka Vasaloppet kojom se 

obilježava događaj iz 16. st. 

svake prve nedjelje u ožujku na sjeverozapadu 

Dalarne u Švedskoj, između 

mjesta Sälen i gradića Mora, i danas 

je jedna od najvećih i najpopularnijih 

utrka skijaškog trčanja. 

Od 17. stoljeća sve češće su prisutne 

i skijaške postrojbe u europskim 

vojskama. U norveškoj vojsci postojali 

su već 1733. posebni propisi za njih, a 

iz 1767. potječe zapis o natjecanjima 

tih jedinica u Oslu. 

Početkom 19. st. osnivaju se u 

Norveškoj prva skijaška udruženja. 

Godine 1868. zabilježena su prva 

organizirana skijaška natjecanja, a 

1883. osnovan je u Husebyu Norveški 

skijaški savez (Norges Skivorbundet) 

koji je prvi proveo klasifikaciju nordijskih 

skijaških disciplina. Postupno, 

interes za skijaški šport raste i u susjednim 

zemljama, a potom dolazi i u 

zemlje srednje Europe. 

Popularnosti skijanja snažno su 

pridonijela dvojica polarnih istraživača: 

Šveđanin E. F. Nordenskjöld koji je 

70-ih godina 19. st. vodio ekspediciju 

na Grenland, i Norvežanin Fridtjof 

Nansen (inače dobitnik Nobelove 

nagrade za mir 1922. godine) koji je 

1888., sa svojom pratnjom također 

prešao na skijama Grenland i to opisao 

u knjizi Paa ski over Grenland 

(Skijama po Grenlandu). Taj putopis, 

objavljen 1890., ubrzo je preveden na 

više svjetskih jezika, Nansen je postao 

međunarodna zvijezda, a mnogi 

entuzijasti počeli su nabavljati skije iz 

Norveške. 

23 Olimp

Nastanak modernog športa: skijanje 

Pierre de Coubertin, 

osnivač modernih 

olimpijskih igara također 

na ideju nije gledao 

blagonaklono. Budući da su 

zimski športovi u to doba 

bili usko povezani uz skupa 

zimovališta i višu klasu, 

odbacio ih je pod izlikom da 

su to „snobovske aktivnosti 

za bogate“ 

Jedan od prvih skijaških klubova, 

Christiania Skiclub, osnovan je 1877. 

u Oslu, a nakon toga su osnivani klubovi 

redom: 1886. u Finskoj, 1887. 

u Češkoj, 1891. u Njemačkoj i Francuskoj, 

1892. u Austriji i Švedskoj, 

1895. u Rusiji, 1900. u SAD-u, 1902. 

u Švicarskoj itd. 

Dok je u skandinavskim zemljama 

skijanje nastalo iz potrebe komuniciranja, 

lova ili čak ratovanja, u alpskim 

zemljama ono se razvilo iz težnje ljudi 

za obilaženjem odnosno uživanjem u 

planinama. Takvo planinarenje pomoću 

skija počelo se razvijati 60-ih, 70- 

ih i 80-ih godina 19. stoljeća, a oko 

1900. već je imalo veliki broj pristalica. 

U početku su se u srednjoj Europi 

upotrebljavale već spomenute norveške 

skije s kojima je na padine Alpa 

prenesen i nordijski način skijanja. 

U želji da unaprijedi skijaški 

šport u svojoj zemlji - a inspiriran također 

Nansenovim prelaskom Grenlanda 

- austrijski planinar, gimnastičar 

i športaš Mathias Zdarsky (1856. 

-1940.) počeo je primjenjivati novi 

način skijanja, te je prilagodio nordijske 

skije specifičnostima alpskih 

terena. Izumio je plužni način zaokretanja, 

skijao (kao i svi do tada) 

pomoću jednog dugog štapa, a nakon 

mnogih pokusa uveo je i do tada nepoznate 

metalne vezove. Ta tehnika, 

pa i skije i vezovi, poznati su pod 

nazivom Lilenfeld (po kraju u kojem je 

Zdarsky živio). Godine 1896. napisao 

je jedan od prvih skijaških udžbenika 

za alpsko skijanje Alpine Lilenfelder 

Skifahrtechnik (Lilenfeldska skijaška 

tehnika), a 1905. organizirao je jedno 

od prvih natjecanja u slalomu. Na 

natjecanju je nastupilo 24 skijaša, a 

Zdarsky je postao prvi pobjednik jedne 

službene utrke alpskog skijanja. 

No, događaj nije privukao veću 

pažnju javnosti, pa je 1922. Englez 

Arnold Lunn došao na ideju kraće, ali 

kompliciranije i teže slalomske utrke 

koja se publici puno više svidjela. 

Inače, Zdarsky je kao i većina ranih 

športskih inovatora bio iznimno svestran 

čovjek, pa se osim športom bavio 

i slikanjem i izrađivanjem skulptura, 

a za njegovog života nitko naravno 

nije ni pretpostavljao da je postavio 

temelje budućeg još kako popularnog 

športa, već je uglavnom smatran osobenjakom 

i ekscentričnim izumiteljem.

Godine 1905. osnovan je u Münchenu 

Srednjoeuropski skijaški savez 

(Mitteleuropäischer Skiverband) 

između Njemačke, Austrije i Švicarske, 

koji do 1908. djeluje kao jedina 

međunarodna skijaška organizacija u 

Europi. U Oslu je 1910. godine osnovana 

Međunarodna skijaška komisija 

koja priprema prijedloge i propise za 

međunarodna natjecanja i, surađujući 

sa skijaškim organizacijama, pomaže 

razvoj skijaškog športa, a 1924. konačno 

je formiran i Međunarodni skijaški 

savez (Fédération Internationale 

de Ski - FIS) u Chamonixu, pod čijim 

okriljem se održavaju sva međunarodna 

natjecanja u skijanju. 

Ideja o skijanju na olimpijskim 

igrama usko je vezana uz početak 

Zimskih olimpijskih igara. Klizanje i 

hokej na ledu našli su se na programu 

Ljetnih olimpijskih igara i prije prvih 

ZOI (klizanje 1908. u Londonu, a hokej 

1920. u Antwerpenu), ali odmah 

je bilo jasno da ljeto nikada neće biti 

pogodno za organiziranje natjecanja 

u drugim zimskim športovima, prvenstveno 

u skijanju. Službeni prijedlog 

za organizaciju ZOI došao je 1911. 

od člana MOO-a talijanskog grofa 

Brunetta d’Ussauxa, koji je predložio 

da Stockholm, domaćin OI 1912., ili 

uključi zimske športove ili organizira 

zaseban događaj. 

Ta ideja bila je potpuno neprivlačna 

skandinavskim zemljama. Iako je bilo 

samo po sebi razumljivo da bi sjeverne 

zemlje dominirale zimskim športovima 

i najvjerojatnije osvojile većinu, 

ako ne i sve medalje, te zemlje su već 

više od desetljeća organizirale svoje 

vlastite Nordijske igre, kojih se nisu 

htjele odreći niti ih zasjeniti uvođenjem 

Zimskih olimpijskih igara. 

Nisu samo Skandinavci bili protiv 

organiziranja zasebnih, zimskih igara. 

Pierre de Coubertin, osnivač modernih 

olimpijskih igara također na ideju 

nije gledao blagonaklono. Budući da 

su zimski športovi u to doba bili usko 

povezani uz skupa zimovališta i višu 

klasu, odbacio ih je pod izlikom da su 

to „snobovske aktivnosti za bogate“ 

(što je bilo pomalo ironično s obzirom 

na aristokratsko porijeklo i povlašteni 

društveni status ne samo Coubertina, 

već i velike većine članova Međunarodnog 

olimpijskog odbora). 

Ipak, MOO je izglasao potporu Zimskim 

igrama i one su se po prvi put 

trebale organizirati u Berlinu 1916. 

Taj plan je poremećen izbijanjem 

Prvog svjetskog rata, te je naknadno 

izglasan eksperimentalni dodatak 

Igrama 1924. u Parizu. Dodatak je 

nazvan Međunarodnim tjednom zimskih 

športova, a za mjesto događanja 

izabran je Chamonix. 

Igre su započele 25. siječnja 1924., 

trajale su 11 dana (usprkos nazivu), a 

sudjelovalo je 258 natjecatelja iz 16 

zemalja. U početku su na programu ZOI 

od skijanja bile samo nordijske discipline, 

sve do 1936. godine i Garmisch 

Partenkirchena kada su po prvi puta u 

program uvrštene alpske discipline. 

I za kraj, zanimljivost koja još jednom 

ilustrira silne prijepore oko amaterizma, 

a koji su najsnažnije obilježili 

početak modernog športa: u Garmisch 

Partenkirchenu je bio zabranjen 

nastup učiteljima skijanja, radi čega 

su austrijski i švicarski skijaši odbili 

nastupiti! • 

LITERATURA: 

AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenski 

leksikografski zavod, Zagreb, 1977. 

Ron C. Judd, The Winter olimpijskogs: An Insider 

Guide to Legends, the Lore and the Games, The 

Mountaineers Books, Seattle, 2009. 

The History of Skiing pronađeno na http://history. 

fis-ski.com 


Although today we almost 

exclusively ski for pleasure (or 

sports), skiing is one of the many 

sports that draw their origin from 

pure human need. According to 

some preserved cave drawings 

and objects one can conclude that 

the ancient inhabitants of the 

northernmost parts of the Earth 

moved around snowy spaces 

using a device that they put on 

their shoes. One of the oldest 

“skis” around 4500 godina old 

was found in Hoting (Sweden), 

and the oldest drawing of “skiers” 

(from around 2000 B.C.) was 

discovered in a cave on the island 

Rødøy (Norway). 

From the 17 th century on, ski 

troops are becoming more and 

more present even in European 

armies. In Norwegian army, 

already in 1733, there were 

special rules for them, and 1767 

marks the beginning of recording 

of events of these units in Oslo. 

In the early 19 th century the first 

ski associations were organized in 

Norway. 

While in the Scandinavian 

countries skiing resulted from 

the need of communication, 

hunting or even warfare, in the 

Alpine countries it developed 

from the aspirations of people 

for visiting or enjoying the 

mountains. In order to promote 

skiing in his country, an Austrian 

mountaineer, gymnast and 

athlete Mathias Zdarsky (1856 

-1940) began to implement a new 

way of skiing, and adapted Nordic 

skis to the specifics of alpine 

terrain. 

The idea of skiing in the Olympics 

is closely related to the beginning 

of the Winter Olympics, but 

initially it was completely 

unattractive to Scandinavian 

countries, since they were already 

organizing, at that time, their 

own Nordic Games. In the end, 

the first Olympic Winter Games 

were organized in Chamonix in 

1924. 

25 Olimp

MOO 

Međunarodni olimpijski odbor 

odlučio je pokrenuti još 

jednu akciju kojom ljude na 

svim zemaljskim meridijanima 

i paralelama, uključujući i stare 

i mlade, i športaše i sve ostale, pokušava 

- pokrenuti! Službeno, akcija se 

zove „Pokažite najbolje!“, svojevrsan 

je nastavak olimpijske misli i ne tako 

davno pokrenute kampanje „Olimpijsko 

najbolje“. 

I ma koliko, u svim svojim elementima, 

nova akcija poziva da svaki čovjek 

da najbolje od sebe u bilo čemu čime 

se bavi, ipak u MOO-u ne mogu pobjeći 

Pokažite 

najbolje! 

Tekst: JURA OZMEC 

Činjenica od koje 

u MOO-u kreću je 

nepobitna: ne mogu svi 

biti sudionici olimpijskih 

igara, još manje osvajati 

olimpijske medalje, ali je 

jasno da svatko može i 

treba u onome čime se 

bavi dati svoje najbolje! 

Olimp 26

od činjenice da su vrh kampanje „Pokažite 

najbolje“ ipak okrenuli prema 

najmlađima i djeci. Činjenica od koje u 

MOO-u kreću je nepobitna: ne mogu 

svi biti sudionici olimpijskih igara, još 

manje osvajati olimpijske medalje, ali 

je jasno da svatko može i treba, u onome 

čime se bavi, dati svoje najbolje! 

I to je srž kampanje. Spot, koji 

se može pronaći i na web stranicama 

MOO-a (www.olympic.org) veliča trud. 

Vidjeti trud svjetski poznatoga olimpijca, 

primjerice atletičara Usaina Bolta, i 

odmah potom, u tom istom spotu, nekoga 

dječarca koji se prvi put u životu 

uopće pokušava uspeti uz konopac, 

zapravo je, u konačnici, poticaj na koji 

želi asocirati MOO. Pokažite najbolje, 

imajte i vi, baš kao i najbolji športaši 

na svijetu, svoju žutu liniju koja će 

vam biti pokretač, koja će biti cilj, zbog 

koje ćete pokazati svoje najbolje. I ne 

odustajte, jer nisu ni oni! 

Dakako, kad je poziv na akciju takav 

da se sami javljate, da sami snimate 

svoje pokušaje, da komentirate, da sve 

to radite gotovo interaktivno na stranici 

MOO-a (točnija adresa je: www. 

olympic.org/showyourbest), jasno je 

da je akcija namijenjena onima koji sve 

to mogu, znaju, hoće i u tome svemu 

uživaju, dakle ipak mlađoj populaciji 

koja uz to poznaje tehniku snimanja, 

jednostavne montaže, koristi se Facebookom 

i - razumije engleski jezik. No, 

baš zato je zanimljivija i neizvjesnija... 

Dakako, MOO nudi i nagrade za 

uratke - odlazak na OI u London je 

ona glavna nagrada ako baš vaš video 

bude izabran kao najbolji među mnogima 

koji pristignu, a tu su i satovi, razni 

suveniri i mnoge druge nagrade. Bez 

obzira bili izabrani za put u London, 

dobili neki dar ili ne, vaš video uradak 

konkurira i za završni spot kojega će 

stručnjaci vezani uz MOO izmontirati 

neposredno prije početka OI u Londonu. 

Dakle, isplati se ovih dana ne samo 

imati kameru, nego i snimiti sebe kako 

pokušavate svoje najbolje… 

Jasno, ako niste sigurni kojim 

bi se športom ili pokušajem športa 

mogli pozabaviti i to snimiti, možete 

do kraja siječnja potpuno besplatno 

ući u olimpijski muzej u Lausanni i to 

pokušati ustvrditi gledajući najnoviji 

postav muzeja, te se prisjetiti i nekih 

športova koji su nekoć bili sastavni dio 

Igara, a danas više nisu. 

Posebni dio muzeja posvećen je najboljima 

u zadnjih 20 godina, obrađene 

su Igre od 1992. (OI u Albertvilleu i Barceloni) 

do danas. Može vam biti zaista 

zanimljivo, jer se upravo uz tu godinu 

veže i početak Hrvatskoga olimpizma, 

odnosno prvih nastupa na OI športaša s 

hrvatskom zastavom kao simbolom neovisnosti 

Hrvatske. Dakako, s posebnim 

ponosom možete pogledati sve velike 

uspjehe hrvatskih športašica i športaša 

u tom razdoblju i osjećati se baš lijepo 

i nadmoćno. Posebno kad vidite kolike 

zemlje u zadnjih 20 godina nisu po 

športskim uspjesima ni blizu našoj. 

Ako ste u skoroj budućnosti u prilici 


The International Olympic 

Committee has launched a 

campaign called “Show the best”. 

The fact the IOC starts from is 

undeniable: not everyone can 

participate in the Olympics, much 

less win an Olympic medal, but 

it is clear that everyone in what 

they do can and should give the 

most and best of them. The video 

spot, which can be found on the 

IOC web site (www.olympic.org) 

praises the effort. To see the effort 

of the world famous Olympian, 

for example athlete like Usain Bolt 

and immediately afterwards, in the 

same spot, some kid for the first time 

ever even trying to climb a rope, is 

actually and ultimately, an incentive 

that the IOC wants to associate to. 

posjetiti ovaj muzej, svakako to učinite 

do 29. siječnja, budući da se muzej tog 

dana zatvara na 20 mjeseci! Naime, 

nakon osnivanja i otvaranja 1993., te 

djelomične obnove 2001., sad je došlo 

vrijeme za veliki remont, potpunu modernizaciju 

i proširenje. 

Veliki dio svakojake građe koja u 

muzeju postoji, omogućuje puno modernije 

i tehnološki naprednije sustave 

gledanja i posjeta, pa je to jedan od 

ključnih razloga cijeloj akciji. No, ako 

ste baš u Lausanni, ne bojte se da baš 

ništa iz bogatih zbirki neće biti dostupno 

posjetu. Naime, na brodu „Helvetie“, 

a to je također jedinstveni projekt, 

usidrenom već zadnjih 9 godina, te 

dopremljenog ispred samog muzeja, bit 

će smješten dio olimpijskoga muzeja. 

Na gotovo 6 tisuća četvornih metara, 

pronaći će se mnoštvo zanimljivih 

eksponata iz muzejskog postava. U 

muzeju očekuju da će za vrijeme trajanja 

rekonstrukcije muzeja, na brod 

zakoračiti između 100 i 200 tisuća 

ljudi. Također besplatno! • 

Literatura: 

Web stranica MOO-a (www.olympic.org) 

privatna arhiva 

27 Olimp

GODINA 43 • BROJ 159 • PROSINAC 2011. 

Povijest 

hrvatskog športa 

MRDUJA - VIŠE OD REGATE (Herci Ganza Čaljkušić)-------------------------------------- str. 2 

PREGRŠT KARATAŠKIH ODLIČJA (Besim Aliti)----------------------------------------- str. 6 

Športski pečat Hitreca i Pandakovića (Ivica Buljan)--------------------------- str. 8 

IN MEMORIAM: IZTOK PUC / PAVLE JURINA (Dražen Pinević)------------------------- str. 11 

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

80 GODINA TRADICIJe 

Mrduja 

Tekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆ 

Fotografije: Arhiva JK Labud 

Mrdujska regata posebna je po mnogočemu. U njoj nema gubitnika. Osjetiti se 

dijelom mnoštva, podijeliti vjetar sa stotinama jedara, uhvatiti brazdu tradicije 

i odjedriti novu stranicu Labudove povijesti, znači biti pobjednikom ove kratke, 

ali drage, jedinstvene regate 

Jedriličarstvo u splitskom akvatoriju plod je stila življenja, 

beskrajne ljubavi ljudi prema moru i brodovima 

kojom je ovdašnjim stanovnicima isprepleten cijeli 

životni vijek. Premda je prvi jedriličarski klub na 

području Hrvatske osnovan 1876. godine na otoku Krku 

te i danas djeluje kao JK Plav, a u Splitu je 1890. osnovan 

Rowing and Yachting Club Adria koji je djelovao do 1928. 

godine, osobito važnu ulogu za razvoj športskog jedrenja u 

Hrvatskoj odigrao je Jedriličarski klub Labud 

Po završetku Prvoga svjetskog rata, već 1918. godine, 

dvadesetak se splitskih gimnazijalaca, zaljubljenika u 

brodove, okupljalo prvo u prostoru brodogradilišta starog 

meštra Zuanina Košćine, a potom u potkrovlju kuće braće 

Kirhmajer, gdje su prema vlastitim nacrtima gradili prve 

gondole - sandoline i maštali o regatama i osnivanju svog 

kluba. 

Krajem kolovoza 1924. na plovu od ondašnjeg splitskog 

kupališta Bagno Polo na Matejuški do današnje Ville 

Dalmacije na Mejama i natrag, prvi su put Labudovi oci 

izjedrili na regatu 23 guca i pasare. Nakon dvije uspješne 

regate kojima privlače pozornost sugrađana i vlasti, rješenjem 

velikog župana splitske oblasti Ivana Perovića, 11. 

studenoga 1924. godine, Labud službeno postaje jedriličarskim 

klubom s Pravilnikom i prostorijama u daščari 

Pomorske sekcije splitske Klasične gimnazije. U siječnju 

1925. godine sazvana je osnivačka skupština na kojoj je 

izabrana uprava kluba u sastavu: Jakov Kirhmajer (predsjednik), 

Nenad Grisogono, Mirko Antunović, Duško 

Mladinov i Petar Ljubić. 

Labud je u međuratnom razdoblju, uz Hajduk, Gusar 

i Jadran, postao jezgrom splitskog športskog četverolista 

iz kojeg se rascvjetala legenda „najšportskijeg grada na 

svitu“. Jedna od povijesnih priča koju vezujemo za to razdoblje, 

a koja traje do danas, je Labudova Mrdujska regata, 

godišnja svetkovina pod jedrima koja se ne propušta. 

Ta prekrasna priča počinje u listopadu 1927. godine 

kada su stoljetnu svađu među Bračanima i Šoltanima 

kome pripada otočić Mrduja razriješili jedriličari Labuda, 

pretvorivši je u oazu športskog prijateljstva svih koji vole 

more i brodove, jedra i vjetrove. Tada je sedam bijelih 

labudova prvi put isplovilo iz splitske gradske luke na 22 

nautičke milje dugu rutu oko Mrduje i natrag. Regatu je 

idejno osmislio predsjednik najstarijeg splitskog jedriličarskog 

društva “Adria” konte Toni Pavlović, koji je 

pobjedniku namijenio praktičnu nagradu - brijaći aparat 

sa sistemom za oštrenje britvica. 

Na jednoj od najljepših drvenih jedrilica koje i danas 

krase Labudovu lučicu, „Magimi“, konte Toni je prvi, 

nakon izjednačene borbe s aktualnim predsjednikom Labuda 

inžinjerom Žarkom Deškovićem na jedrilici „Lethe“, 

uplovio u cilj. 

Tako je i neobična nagrada dospjela u Pavlovićeve ruke 

2

- više od regate 

Start jubilarne Mrdujske regate 2011. godine 

a danas se čuva u privatnom arhivu njegovih potomaka - 

obitelji Nardelli. 

Sačuvana su imena svih sudionika prve Mrdujske 

regate. Uz Antuna Pavlovića sudjelovali su: Mirko 

Antunović, Ivo i Petar Asić, Vlado i Zvonko Bužančić, 

Milan i Žarko Dešković, Duje i Milorad Družeić, 

Mihovil Gattin, Lav i Nenad Grisogono, Frane Jukić, 

Jakov, Slavko i Zdenko Kirhmajer, Leo i Marin Lemešić, 

Dalibor, Petar i Zlatko Ljubić, Ivo i Frano Maroević, 

Ante Martinolić, Dragi Ljubić, Emil Mikasović, Dušan i 

Uroš Mladinov, Albert i Marin Pavlović, Andro Perišić, 

Vinko Reić te Miroslav i Neven Šegvić. 

Do Drugoga svjetskog rata Mrdujska regata imala 

je isključivo klupski karakter. Na 14 regata (koje su se 

redovito održavale pred kraj regatne sezone), od 1927. 

do 1940. godine neizostavno su sudjelovali svi aktivni 

„labudaši“ na jedrilicama svih kategorija, što je dopuštao 

aktualni pravilnik. Nažalost, sačuvani su tek podaci o 

nekim pobjednicima - Karlu Baumannu s „Ledom II“ 

1932. godine, Lovri Krstuloviću s „Nerezinkom“ 1938., 

te Žarku Deškoviću s „Poletom“ 1939. godine. 

Nakon četverogodišnje ratne stanke Mrdujska regata 

se među prvima obnavlja već 1946. godine, a pobjedniku 

prve poslijeratne te ukupno 15. Mrduje, Bartulu 

Bonačiću s jedrilicom „Leptir“, pripada i titula „najbržeg 

broda godine u Dalmaciji“. 

Labud širi krila, a s njom i Mrduja nadrasta klupske 

okvire i postaje splitska, o čemu svjedoči sačuvani raspis 

regate iz 1951. godine koji dopušta sudjelovanje članovima 

ondašnjih klubova “Mornar” i “Vicko Krstulović” 

te se tijekom pedesetih broj jedrilica koje sudjeluju na 

regati redovito kreće iznad 20, da bi 1959. godine bilo 

zabilježeno čak 50 jedrilica „s razapetim špinakerima i 

balon flokovima“ koji su po laganom jutarnjem burinu 

iz splitske luke zaplovili prema Mrduji. 

Šezdesetih godina Mrdujska regata nadrasta splitske 

okvire, a „labudaši“ postaju domaćini jedriličarima iz 

klubova diljem Dalmacije i drugih krajeva zemlje, što je 

„PODGORKA“ - NAJTROFEJNIJI 

MORNAREV KRSTAŠ 

Povijest Mrduje izvan Labudovih okvira prvi su počeli 

ispisivati prvi susjedi - jedriličari JK Mornar. Od 1947. 

do 2000. godine, na Mrdujskoj regati sudjelovala su 222 

Mornareva broda koja su osvojila 67 prvih, 46 drugih 

i 42 treća mjesta. No, primat među najboljima pripada 

Mornarevom krstašu koji je pod imenom „Podgorka“, 

„Danica“ i „Sutjeska“ čak 11 puta bila najbrži brod 

Mrdujske regate. Prvi put pobjedu je “Podgorka” odnijela 

1947. godine s kormilarom Štukom, drugi put pod 

imenom „Sutjeska“ 1948. s kormilarom Ivom Šatara, a 

idući pisani trag 

vodi nas do 1952. 

godine kad je pod 

imenom „Danica“ 

za pobjedničkim 

kormilom bio M. 

Ostojić. 

Ovaj je krstaš 

Mrduju osvojio i 

1950., 1951., 1959. 

i 1964. godine. 

Godine 1972. i 

Posada „Podgorke“ 1976. godine pod 

1975. pobjedničkim 

krstašem 

vodstvom kormilara Andrije Sapunara 

kormilario je 

Tonći Mitrović, godine 1976. Andrija Sapunar, a 1990. 

godine Vlado Papić. 

U bogatom sazviježđu sjajnih pobjeda ovog „Mornarevog“ 

krstaša jedna je ostala zapisana zlatnim slovima. Godine 

1975. kormilar Tonći Mitrović, zahvaljujući jakom 

južnom vjetru, koji je na mahove dosezao i do 7 bofora, 

odjedrio je mrdujsku regatnu rutu za samo 2 sata i 20 

minuta što je pune 33 godine, do uspjeha „Shining maxi 

Umago“ 2008., bio rekord regate. 

3

80 GODINA TRADICIJe 

PRVI TRIJUMF BUDUĆIH ZVIJEZDA 

Na Mrdujskoj regati pehar se tradicionalno uručuje 

najmlađem sudioniku, ali i najbržem kormilaru u 

dobi od 18 do 21 godine pod imenom Pehar Tonka 

Bibića. Tako mrdujski pehar najčešće postaje prvim 

peharom budućih športskih zvijezda, a Mrduja 

osigurava sebi budućnost. 

No, dogodilo se 1987. godine da je mladost pobijedila 

iskustvo i ispisala još jednu zanimljivu mrdujsku 

štoriju. Osvajač pehara „Slobodne Dalmacije“ 

za ukupnog pobjednika na 56. Mrdujskoj regati 

bila je Labudova posada jedrilice „Lethe IV“. Ovaj 

put, međutim, njome nije kormilario njen vlasnik i 

pobjednik regate 1984. godine Vinko Jerković, već 

njegov sedamnaestogodišnji sin Niko. I svi ostali 

članovi posade bili su nepunoljetni srednjoškolci: 

Karlo Kuret, Stipe Marinović, Damir Bulić i Željko 

Šegvić koji su pobjedom u konkurenciji 96 brodova 

s oko 380 sudionika zabilježili pravi pothvat! 

U NEMIRNOM VREMENU 

DOMINACIJA „NEMIRA“ 

Domovinski rat nije zaustavio tradiciju Mrdujske 

regate. Od 1991. do 1995. upisan je novi rekord u 

bogatu Labudovu knjigu uspjeha. Pet godina za 

redom jedan je kormilar osvojio prestižni naslov 

najboljeg na Mrdujskoj regati. Tko drugi nego 

jedan od najtrofejnijih labudaških natjecatelja svih 

vremena - Branko Širola sa svojim „Nemirom V“. 

Nemoguće je nabrojiti sve pehare i uspjehe koje 

je Širola osvojio tijekom pola stoljeća koliko je 

proveo pod „labudaškim“ jedrima. Od pobjeda na 

državnim prvenstvima 1958. u klasi L-5 s posadom 

Jelačić, Restović, 1976. s Filipom Zoričićem u klasi 

FD te 1988., 1992. i 1994. u klasi regatnih krstaša. 

Godina 1970. ipak 

je bila najuspješnija 

za ovog vrsnog 

jedriličara u malim 

klasama - s Antom 

Bracom Ivančićem 

kao kormilarom, 

osvojio je europsko 

srebro u klasi šljuka 

te prvo mjesto 

na XV. Prvenstvu 

Jadrana u jedrenju. 

Širola je odsanjao 

pod jedrima 

Branko Širola - uzastopni 

peterostruki pobjednik Mrduje 

mnoge “labudaške” snove, a pobjedama na Mrduji 

pet godina za redom njegov je „Nemir V“ podigao 

letvicu visoko i upisao uspjeh kakav će se teško 

ponoviti. 

„Magima“ je jedna od najljepših jedrilica predratnog Labuda. 

Ime joj je nastalo kao složenica prvih slogova imena 

kćeri vlasnika kontea Tona Pavlovića - Mariana, Giustina 

i Margerita. „Magimu“ je poslije rata kupio jedan od 

Labudovih utemeljitelja Dalibor Ljubić te joj nadjenuo 

ime „Stanka“. 

upisalo nove rekorde u broju sudionika ove sve popularnije 

regate. 

Sredinom sedamdesetih dolazi do značajnijih promjena. 

Nakon što se 1974. godine jedna manja jedrilica uslijed 

jakog juga potopila, ukinuto je sudjelovanje malih klasnih 

jedrilica. Premda je u to vrijeme bilo nemoguće regatu 

osmisliti kao marketinški privlačnu i izdignuti je na razinu 

unosnog projekta, u organizacijskom smislu također je 

došlo do pozitivnih promjena pod vodstvom tadašnjeg 

predsjednika Borisa Vujnovića. U skladu s ondašnjim 

mogućnostima, zahvaljujući okretnosti članova Organizacijskog 

odbora, Mrdujska je regata zabilježila važan skok u 

kvaliteti organizacije uključivši u vidu donacija ondašnje 

privredno jake gradske resurse. 

Drugi skok Mrdujska je regata imala u osamdesetima, 

za vrijeme predsjedavanja Veljka Bakašuna, kada su se 

udarili temelji današnjoj profesionalno organiziranoj, 

marketinški osmišljenoj i medijski popraćenoj regati. 

Mrduja, kako ovu regatu nazivaju svi koji u njoj sudjeluju, 

postala je tradicijom, folklornim naslijeđem ovog podneblja, 

redovnim susretištem svih hrvatskih jedriličara. 

Regata je uspjela zadržati kontinuitet usprkos ratnih zbivanja 

u prvoj polovini devedesetih, a konačni procvat koji 

je Mrduju promovirao u jedinstvenu športsku feštu međunarodnih 

razmjera, uslijedio je na prijelazu tisućljeća. 

Mrduja je prerasla kapacitete Labudove lučice po svim 

zbivanjima (brojni zabavni programi u kojima sudjeluju 

estradno-športske zvijezde) i broju sudionika (znalo ih je 

biti i do 2000). Prerasla je i gabarite splitske Gradske luke 

4

Godine 1932. s kopna 

prate start regate slijeva: 

predsjednik Kluba Žarko 

Dešković, čuveni projektant 

jedrilica Ante Martinolić, 

prvi predsjednik 

Jakov Kirhmajer te konte 

Toni Pavlović 

Pobjednici jubilarne 80. Mrdujske regate 

(s čak 320 jedrilica) i prešla granice te postala atraktivna 

destinacija na europskom jedriličarskom zemljovidu... 

Ali Mrduja je sačuvala blagu narav i prijateljsku dušu 

obiteljske regate, premda se obitelj proširila. Jer, svatko 

tko dođe na Mrduju osjeti taj jedinstveni šarm kojemu se 

poželi vratiti. I koliko je prestižno osvojiti Mrduju, toliko 

ju je važno osjetiti, doživjeti, odjedriti, izguštati. 

Mrduja je ispreplela i dalje prepliće povijest i sadašnjost, 

starost i mladost. U njoj sudjeluju 90-godišnji veterani i 

njihovi praunuci. 

Pod jedra stanu cijele obitelji. To je regata koja čuva 

najljepše športsko geslo o važnosti sudjelovanja te stoga 

redovito start u splitskoj luci dijele najsuvremenije superjurilice 

od kompozitnog karbona pripremljene za najžešće 

okršaje i oldtajmeri kojima je to prigoda razgibati stare 

kosti. 

Mrdujska regata posebna je po mnogočemu. U njoj 

nema gubitnika. Osjetiti se dijelom mnoštva, podijeliti vjetar 

sa stotinama jedara, uhvatiti brazdu tradicije i odjedriti 

novu stranicu Labudove povijesti, znači biti pobjednikom 

ove kratke, ali drage, jedinstvene regate. 

Među posebnostima svakako je i broj pehara koji se 

dodjeljuju: najbržem brodu regate u ukupnoj konkurenciji, 

najbržim krstašima svake skupine, najbržoj Labudovoj 

jedrilici, najbržoj ženskoj posadi, najbržoj jedrilici do 

Mrduje, posljednjoj jedrilici, najmlađoj i najstarijoj posadi, 

najstarijem sudioniku, te brojne pojedinačne nagrade za 

višegodišnju vjernost. 

Ipak, zlatnim slovima u povijest regate ove se godine 

POZIV NA SURADNJU 

Članovi Jedriličarskog kluba „Labud“ Mario Stipinović 

i Rudolfa Širola Kliškić već nekoliko godina 

prikupljaju dokumentaciju o povijesti jedrenja na 

području Hrvatske u želji da ih objedine u reprezentativnoj 

monografiji Hrvatskog jedriličarskog 

saveza. Ovim putem pozivaju sve jedriličare koji 

su sudjelovali na nekoj regati olimpijskih, neolimpijskih 

klasa i klase krstaš da im pošalju svoje 

rezultate na adresu: JK „Labud“, Uvala Baluni 9, 21 

000 Split ili na e-mail en.hr.jedrenja@gmail.com. 

Također se mole svi oni koji u svojim osobnim 

arhivima imaju podatke i fotografije regata u 

Hrvatskoj da ih kontaktiraju. Svi materijali bit će 

skenirani i uredno vraćeni vlasnicima. 

po osamdeseti put upisalo ime apsolutnog pobjednika - 

najbrže jedrilice koja je prva uplovila u cilj. Dana 24. rujna 

2011. godine 2300 jedriličara na čak 250 jedrilica sudjelovalo 

je na 80. obljetničkoj Mrdujskoj regati. Premda je u 

posljednjih deset godina koje u regatnom svijetu nazivamo 

„godine karbona“ samo jednom Labudova posada (2007.) 

osvojila Mrduju, ove je godine ovaj najdraži i najprestižniji 

naslov pobjednika najstarije i jedne od najmasovnijih regata 

na Mediteranu pripao posadi „Anadore“ slavljeničkog 

kluba kojim je kormilario olimpijac Mate Arapov... 

5

RAZVOJ HRVATSKOG KARATEA 

Enver Idrizi 

Danil Domdjoni 

i Jelena Kovačević 

Tekst: Besim Aliti 

Mirna Šenjug 

Karate klub “Lika” 

Pregršt 

karataških 

odličja 

Karate je, prema broju odličja, 

najuspješniji hrvatski šport od osamostaljenja 

do danas. Zaista se može reći 

da je odigrao fantastičnu ulogu ambasadora 

Hrvatske i predstavio našu 

zemlju na najljepši mogući način. 

Kao i u većini europskih zemalja, karate se u Hrvatskoj 

počeo razvijati u sklopu postojećih judo klubova: 

1960. godine korejski trener Trin Tan Tana 

prvi je demonstrirao karate vještinu u Hrvatskoj, 

u dvorani Akademskog judo kluba Mladost u Zagrebu. Nakon 

njega seminare počinju održavati i japanski instruktori, 

pa je tako 1964. seminar održao Tetsui Murakami, a nakon 

njega slijedili su i Voshinao Nanbu 1967., Tatstuo Mochizuki 

1969., Hanshi ChojiroTani 1969., Vashuhiro Suzuki 1971., 

Šatoru Hanai 1972., te Taiji Kase 1973. godine. 

Prvi karate klub osnovan je krajem 1966. pod nazivom 

Lika, a od 1974. nosi naziv Karate klub Polet. Novoosnovani 

karate klubovi se 1967. udružuju u Karate odbor Hrvatske 

čiji je prvi predsjednik bio Žarko Modrić. Godine 1970. 

osnovan je Karate savez Hrvatske čiji je predsjednik bio 

Radomir Potrebić, dok je 1972. osnovan Zagrebački karate 

savez na čelu s Eminom Topićem. 

Prvo pojedinačno prvenstvo održano je 1972. u Zagrebu 

na Fakultetu za fizičku kulturu. Iste godine održano je i prvo 

juniorsko prvenstvo i prvo prvenstvo za žene, u borbama u 

dvorani Vojnog učilišta u Zagrebu. Prvi momčadski prvaci 

Hrvatske 1973. godine bili su karatisti Karate kluba Tempo, 

dok su na drugom momčadskom prvenstvu održanom u 

Varaždinu 1974. prvaci postali karatisti Karate kluba Polet. 

Nositelji prvih crnih pojaseva (DAN zvanje) u Hrvatskoj 

bili su Berislav Jandrić (današnji predsjednik Zagrebačkog 

karate saveza) i Žarko Modrić koji su kasnije činili komisiju 

i dijelili ista zvanja diljem Hrvatske. Prvi sudački seminar 

održan je 1972. u Zagrebu, na Fakultetu za fizičku kulturu, 

pod vodstvom Berislava Jandrića i Radomira Potrebića, a 

prvi trenerski seminar održan je 1975. godine na Badiji u 

organizaciji zagrebačkog Fakulteta za fizičku kulturu. 

Početkom sedamdesetih godina dolazi do podjele u Europskoj 

karate federaciji. Dio nacionalnih saveza formira All 

Europe Karate Federation u kojoj dominantnu ulogu zadržavaju 

japanski instruktori Nakayama, Kase, Kanazawa, Chirai, 

Enoeda i Abe. Godine 1972. Jugoslavija je isključena iz 

Europske karate unije, da bi ponovno bila vraćena tek 1984. 

Od sredine sedamdesetih, pa do kraja osamdesetih, nastupili 

su crni dani za hrvatski karate i samo su rijetki dospijevali 

na scenu osvajajući odličja na državnom prvenstvu Jugoslavije. 

Formiran je i ilegalan savez, a njegovi osnivači bili su 

disciplinski kažnjeni te su se neki prestali i baviti karateom. 

Karate je bio prvi šport u Hrvatskoj koji je izišao iz jugoslavenskog 

saveza (1991. godine). Početkom Domovinskog rata 

formiran je krizni stožer koji su činili Berislav Jandrić, Branimir 

Kuleš, Želimir Feitl i drugi, a koji je prethodio osnivanju 

Hrvatkog karate saveza čiji je prvi predsjednik bio Branimir 

Kuleš, a za predsjednika sudačke komisije izabran je Berislav 

Jandrić. U kolovozu 1991. hrvatska je reprezentacija nastupila 

na otvorenom prvenstvu SAD-a. Hrvatski karate savez postao 

je članom Europske karate federacije 1992. na kongresu u 

Den Boschu (Nizozemska), da bi iste godine u španjolskoj 

Grenadi postao i članom Svjetske karate federacije. 

Godine 1995. Branimira Kuleša na čelu saveza zamjenjuje 

Stjepan Čelan koji još uvijek obnaša dužnost predsjednika, a 

koji je 2004. u Rijeci, prilikom europskog prvenstva za kadete 

6

i juniore, izabran za člana glavnog direktorija Europske karate 

federacije što predstavlja najveći uspjeh međunarodnog 

povezivanja Hrvatskog karate saveza. Godine 2003. u Bremenu, 

Hrvatskoj je dodijeljena organizacija 46. Europskog 

prvenstva za seniore, što je ujedno i najveći karate događaj 

ikada u Hrvatskoj. 

Prvi nastup reprezentacije Hrvatske bio je 1972. godine u 

Zagrebu u Domu športova (u sastavu Donatović, Potrebić, 

Gaćina, Mikulek, Deverić, Remenar, Bilandžić, Feitl, Tenodi 

i Jelić) protiv reprezentacije Austrije, a završio je pobjedom 

Hrvatske 11:9. Kao što je ranije spomenuto, slijedili su crni 

dani hrvatskog karatea, a prava afirmacija započinje krajem 

osamdesetih i početkom devedesetih godina. 

Godine 1989. Damir Pejić osvaja europsko kadetsko 

brončano odličje u Parizu, dok Džezmir Muratagić osvaja 

dva europska seniorska brončana odličja, i to u Podgorici 

1989. godine i u Beču 1990. Iste godine, Goran Romić osvaja 

svjetsko seniorsko brončano odličje u Meksiku. 

Istodobno sa stvaranjem neovisne Hrvatske, dolaze i 

veliki uspjesi Envera Idrizija koji u razdoblju od 1992. do 

1995. godine osvaja čak 8 odličja na svjetskim i europskim 

seniorskim prvenstvima, i to 4 svjetska (jedno zlatno, dva 

srebrna i jedno brončano) i 4 europska (dva zlatna i dva 

srebrna) odličja. 

U istom razdoblju, Olivera Šimić osvaja svjetsko, a Milica 

Aljinović europsko brončano odličje. Nažalost, zbog incidenta 

na Svjetskom kupu koji se veže uz Envera Idrizija i 

njegove navijače, Hrvatska je dvije godine bila suspendirana 

i nije smjela nastupati na svjetskim i europskim prvenstvima. 

Godine 1997. Goran Romić osvaja srebrnu medalju, Lana 

Susović brončanu, a već sljedeće godine ženska ekipa brončano 

seniorsko odličje. 

Jedan od najboljih karatista svijeta, Belgijanac Junior Lefevre, 

1999. dobiva hrvatsko državljanstvo i iste godine donosi 

Hrvatskoj čak 3 odličja s velikih prvenstava - 2 seniorska i 

jedno juniorsko europsko zlato. Iste godine Lana Susović 

osvaja svjetsko, a Lea Iskra europsko brončano odličje.¸ 

Dogodine Lefevre donosi još dva seniorska odličja (europsko 

brončano i svjetsko zlatno), a već sljedeće godine 

osvaja broncu na europskom prvenstvu. 

Lefevre 2002. godine ponovno stupa na scenu te osvaja 

srebrno odličje na europskom prvenstvu. Kataške ekipe 

također osvajaju odličja - ženska ekipa europsku, a muška 

svjetsku brocu. 

Tad stiže i 2003. godina te postaje do tada najuspješnija 

u povijesti hrvatskog karatea, a karakterizira ju 11 pojedinačnih 

i 3 ekipne kolajne u svim uzrasnim kategorijama. 

Izdvojit ćemo seniorska odličja: Jelena Kovačević osvaja 

europsko brončano, a Petra Narandža europsko srebrno 

odličje. Junior Lefevre i Kristijan Novak osvajaju europske 

bronce, što također uspijeva i ženskoj kataškoj ekipi i 

muškoj momčadi u borbama, čije odličje predstavlja ujedno 

i prvo momčadsko seniorsko odličje u borbama. 

Sljedeće, 2004. godine, Dario Svetić i Kristijan Novak 

osvajaju dvije europske bronce, a Alen Zamlić svjetsko 

brončano odličje. 

Godine 2005. muška momčad osvaja europsku brončanu 

medalju, Petra Narandža postaje prvakinja Europe, a Goran 

Lučin osvaja broncu, dok 2006. Jelena Kovačević i Kristijan 

Novak osvajaju europska srebrna, a Danil Domdjoni i Mirna 

Šenjug brončana odličja. Marko Lučić osvaja svjetsku seniorsku 

broncu. 

Europsko prvenstvo u Bratislavi 2007. ostaje u sjećanju 

Mirni Šenjug koja se penje na krov Europe u katama. Na 

istom prvenstvu Alen Zamlić osvaja srebrnu medalju u teškoj 

kategoriji. 

U Talinnu (Estonija) 2008. godine održano je europsko 

prvenstvo, a domaćin svjetskog bio je Tokio. Mirna Šenjug 

osvaja europsko zlatno, a ženska kataška ekipa srebrno 

odličje. Danil Domdjoni osvaja sve što se moglo i fanatičnim 

nastupima osvaja europsko i svjetsko zlatno odličje! Neven 

Martić i Ema Aničić postaju osvajačice svjetske brončane 

medalje. 

Stigla je i 2009. i dugo očekivani spektakl u Zagrebu. 

Hrvatska je ugostila 46. europsko prvenstvo u karateu, a 

na odlično medijski popraćenom događaju nije izostalo 

hrvatskih odličja. Petra Volf i Jelena Kovačević postale su 

prvakinje Europe u svojim kategorijama, Mirna Šenjug osvojila 

je brončano odličje, dok je u muškom dijelu sjajno zlato 

iz Talinna obranio Danil Domdjoni. Ženska kataška ekipa 

osvojila je brončanu medalju 

Na europskom prvenstvu u Ateni 2010. Hrvatskoj su pripala 

četiri odličja. Mirni Šenjug zlato, Jeleni Kovačević i Ana 

Mariji Čelan srebro, a Danilu Domdjoniju bronca. 

Na svjetskom prvenstvu u Beogradu 2011., ženska ekipa 

osvojila je brončanu medalju, što je također uspjelo i Jeleni 

Kovačević i Mirni Šenjug pojedinačno. 

I napokon, slijedilo je europsko prvenstvo u Zűrichu. 

Muška je ekipa u borbama osvojila brončanu medalju, a isto 

je uspjelo i Peri Vučiću što je prva medalja u teškoj kategoriji 

nakon 2007. i Alena Zamlića. Jelena Kovačević osvojila je 

srebro, dok su Ivona Tubić, Ana Marija Čelan i Mirna Šenjug 

osvojile bronce. 

Karate je, prema broju odličja, najuspješniji hrvatski šport 

od osamostaljenja do danas. Zaista se može reći da je odigrao 

fantastičnu ulogu ambasadora Hrvatske i predstavio našu 

zemlju na najljepši mogući način. A najveća hrvatska imena 

koja će ostati zapisana u analima svjetskoga karatea svakako 

su Danil Domdjoni, Jelena Kovačević, Mirna Šenjug, Petra 

Narandža, Enver Idrizi, no ne treba zaboraviti ni sve ostale 

“medaljaše” . 

LITERATURA 

Hećimović, P., Povijest Karate kluba Croatia (Diplomski rad), Zagreb, Kineziološki 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010. 

Mrzak, D., Povijest Karate kluba Samobor Anindol (Diplomski rad), Zagreb, Kineziološki 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2008. 

Sertić, H., Osnove borilačkih sportova. Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u 

Zagrebu, 2004. 

Hrvatski karate savez (2011.) /on line/ http://www.karate.hr 

Karate klub Hrvatski dragovoljac (2011.) /on line/ http://www.kkhd.hr 

Karate klub Tempo (2011.) /on line/ http://www.karate-tempo.hr 

Posebna zahvala: 

Ante Čutura - trener Karate kluba Hrvatski dragovoljac 

Branimir Kuleš - prvi predsjednik Hrvatskog karate saveza 

7

OBLJETNICE 

Športski pečat 

Hitreca i Pandakovića 

Tekst: Ivica Buljan 

Fotografije: ARHIV HRVATSKOG ŠPORTSKOG MUZEJA 

Ove godine navršava se 100 godina od 

rođenja jednog od najvećih hrvatskih 

nogometaša Ivana „Ice“ Hitreca te 120. 

godišnjica rođenja Ante Pandakovića - 

športaša i športskog djelatnika 

Bratski parovi u hrvatskom nogometu, ali i 

općenito u športu, vrlo su česta pojava. Oni su 

svojim igrama, ali i djelovanjem u nogometu, 

odnosno športu općenito davali snažan pečat. 

Sjetimo se samo najjsvježijeg bratskog para, koji i te kako 

nedostaje sadašnjoj nogometnoj vrsti, našim “vatrenima”, 

braće Kovač, Roberta i Nike, kapetana momčadi i produžene 

trenerske ruke izbornika Slavena Bilića na terenu. 

Duga je lista nogometne braće još od vremena Luke i 

Fabijana Kalitnterne, Joze i Frane Matošića, Zlatka i Željka 

Čaljkovskog, Ivice i Drage Horvata, Stjepana, Otta i Vilima 

Bobeka, Zvonka i Iva Bega, Zlatka i Zorana Vujevića, 

Marka i Tomislava Mlinarića, Stojana, Zorana i Zdravka 

Mamića, Zvonimira i Dražena Bobana, Darija i Josipa 

Šimića, pa sve do aktualnih Anasa i Ahmada Sharbinija, 

Zvonka i Alena Pamića i tako dalje. 

Brojna su braća, ali i braća i sestre, u drugim športovima 

- poput najvećih hrvatskih športaša Janice i Ivice Kostelića, 

košarkaša Aleksandra i Dražena Petrovića, Lovre i 

Rate Tvrdića, vaterpolista Darija i Vjekoslava Kobeščaka, 

veslača Nikše i Siniše Skelina i drugih. 

Svi oni su neki manje, neki više, ostavili veliki trag u 

hrvatskom športu. No, na ovom mjestu bavit ćemo se 

bratskim parovima, koji su još dvadesetih godina prošlog 

stoljeća kao igrači te potom športski djelatnici, udarali 

temelje hrvatskog športa. 

Ove godine navršava se stota godišnjica rođenja jednog 

od najvećih hrvatskih igrača Ivana „Ice“ Hitreca, čiji je 

brat Rudolf Hitrec također bio jedan od najboljih igrača 

hrvatskog nogometa dvadesetih godina. Druga obljetnica 

koja se obilježava ove godine je 120. godišnjica rođenja 

Ante Pandakovića, športaša, športskog djelatnika, 

predsjednika Nogometnog saveza Jugoslavije i izbornika 

nogometne reprezentacije Jugoslavije davnih dvadesetih 

godina prošlog stoljeća, čiju su okosnicu činili uglavnom 

hrvatski igrači. On je zajedno s bratom Mirkom bio jedan 

od najaktivnijih, prvo športaša (jedan od utemeljitelja 

hrvatskog skijanja), a potom i športskih djelatnika koji su 

obnašali brojne dužnosti u hrvatskom i onda jugoslavenskom 

športu. Krenut ćemo od mlađe i športskoj javnosti 

poznatije braće... 

Stariji Hitrec, Rudolf, rođen je 1903. godine i po završetku 

nogometne karijere jedno je vrijeme bio i nogometni 

dužnosnik te prvi izbornik nogometne reprezentacije, 

da bi se kasnije posvetio svojoj profesiji liječnika te je od 

kraja Drugog svjetskog rata dugi niz godina bio jedan od 

vodećih zagrebačkih internista. Rudolf Hitrec je kao primarijus 

od 1945.-1963. radio u tadašnjoj Vojnoj bolnici u 

Vlaškoj ulici gdje je vodio odjel interne s 200 kreveta. Što 

se tiče njegove nogometne karijere, punih 12 godina bio je 

aktivan nogometaš, igrač sredine terena, a najbolje partije 

ostvario je igrajući u famoznom srednjem redu Građanskog 

s Gustavom Remecom i imenjakom Rupecom. 

Kako se u športskoj literaturi navodi, isticao se dobrim 

pregledom igre, velikom tehnikom i dobrim proigravanjima. 

Karijeru je započeo u Concordiji gdje je igrao od 

1919. do 1921., da bi tad prešao u Građanski u kojem je 

ostao do 1930. i s kojim je osvojio prvenstva 1923., 1926. 

i 1928. Stariji Hitrec ima i jedan nastup za reprezentaciju 

Jugoslavije (protiv Bugarske, 3:1, 30. svibnja 1926. u 

Zagrebu), a izbornik reprezentacije bio je upravo - Ante 

Pandaković. 

No, iako je Rudolf Hitrec bio vrlo poznat i priznat igrač, 

uvijek je bio u sjeni svog mlađeg brata, legendarnog Ivana 

„Ice“ Hitreca. 

Nastankom Nezavisne Države Hrvatske došlo je do 

reorganizacije čitavog sustava, pa tako i športa (dakako i 

nogometa), te su na čelo Hrvatskog nogometnog saveza i 

njegovih podorganizacija imenovani povjerenici. Tadašnji 

Državni vođa tjelesnog odgoja i športa Miško Zebić, 

imenovao je dr. Rudolfa Hitreca za prvog nogometnog 

povjerenika, odnosno predsjednika Hrvatskog nogometnog 

saveza sa širim ovlastima, među kojima je bila i uloga 

izbornika. 

Na prvu reprezentativnu utakmicu Hrvata u NDH nije 

8

trebalo dugo čekati. Naime, već 15. lipnja 1941., dakle 

samo dva mjeseca od utemeljenja NDH-a, reprezentacija 

je, iako još ne i formalno član svjetske nogometne udruge 

- FIFA–e, nastupila u Beču protiv iskusne i snažne momčadi 

Njemačke i izgubila s visokih 1:5, što do danas spada 

u tri najveća poraza u povijesti hrvatske reprezentacije. Za 

tu utakmicu dužnost izbornika obnašao je sam povjerenik 

HNS–a dr. Rudolf Hitrec. Kako je nedugo potom, 4. srpnja, 

Miško Zebić imenovao za izbornika Bogdana Cuvaja, 

Rudolfu Hitrecu je to bila i jedina utakmica na položaju 

izbornika. Kasnije, do smrti 1970. godine, stariji Hitrec 

uglavnom će se baviti svojim pozivom liječnika. 

„Niste slušali Carusa E, onda vi i ne znate što je 

pjevanje. Niste gledali Hitreca E, onda vi nemate pojma 

što je to nogomet.“ Tako je, kako piše doajen športskog 

novinarstva Zvonimir Magdić u tekstu „Legendo, ime ti je 

Hitrec“, odvjetnik i tajnik HAŠK-a Ferdo Vedriš jednom 

prilikom ilustrirao nogometno umijeće Ice Hitreca. 

To je postala i svojevremna mantra starijih 

pozavatelja i ljubitelja nogometa u Zagrebu, kojih 

je nažalost sve manje. 

Ico Hitrec rođen je 13. travnja 1911. i vršnjak 

je ljutog nogometnog protivnika Građanskog za 

kojeg je igrao njegov brat Rudolf. Smatra ga se 

najboljim hrvatskim nogometašem u razdoblju 

prije Drugoga svjetskog rata. Briljantan napadač, 

tehničar najviše klase, najčešće je igrao desnu 

spojku. Visok, vitak, snažan i vrlo prodoran te sjajan 

dribler i odličan strijelac - bio je opis kompletnog 

nogometaša kakav je bio Ico Hitrec. K tome 

treba dodati da je bio i vrhunski sprinter sposoban 

sprintati 100 metara ispod 12 sekundi što je 

u njegovo vrijeme bilo poprilično brzo uzevši u 

obzir da je u isto vrijeme Jesse Owens trčao 100 

metara za 10.30 sekundi. 

Igrati nogomet započeo je na „Malom placu“ 

kako su kolikvijalno svojevremeno zvali današnji 

Britanski trg, a kasnije na „Kineskom“ igralištu, 

smještenom na mjestu današnjeg Arhitektonskog 

fakulteta. Prvi klub bila mu je Ilirija, koja je tada imala 

jake juniore, a već 1924. zaigrao je za prvu momčad. Na 

nagovor brata Rudolfa prelazi u HAŠK i već 1927. igra za 

prvu momčad sa samo 16 godina. Uskoro je zaigrao i za 

reprezentaciju Zagreba, a 1929. i za državnu momčad u 

utakmici za Kraljev pehar u Bukureštu protiv Rumunjske, 

gdje je u pobjedi od 3:2 sudjelovao i s jednim postignutim 

golom. Izbornik je bio dakako Ante Pandaković. 

Hitrec je nastupio 14 puta za reprezentaciju Jugoslavije 

i postigao 10 pogodaka, a kako je sam primijetio skupio 

bi puno više nastupa da i sam iz raznih razloga nije 

otkazivao nastupe te zbog bojkota zagrebačkih i splitskih 

nogometaša Mundiala u Urugvaju 1930. godine, do kojeg 

je došlo zbog preseljenja saveza iz Zagreba u Beograd. 

Naravno, kasnije će uslijediti i tragična ozljeda (slomljena 

potkoljenica) koju je zadobio igrajući za švicarski Grasshopers, 

koja mu je u velikoj mjeri sputala karijeru. 

Posebno se proslavio 1933. godine nakon što je zabio 

dva gola protiv poznatog španjolskog vratara Ricarda 

Zamore za vrijeme prve noćne utakmice u Zagrebu kada 

su se susrele momčadi Zagreba i Madrida. Već poznati 

i priznati nogometaš, kao jedan od prvih hrvatskih 

međunarodnih igrača, otišao je 1931. u Grasshoppers, u 

Švicarsku, gdje ga je tada najprestižniji športski časopis u 

Europi “Kicker” uvrštio u idealnu postavu europske elitne 

jedanaestorice Nakon što se vratio iz Švicarske, igrao je 

kratko za Špartu, a potom ponovo za HAŠK s kojim je 

1938. osvojio i jedino prvenstvo Jugoslavije. 

Tijekom četrdesetih polako napušta aktivno bavljenje 

nogometom i prelazi u nogometne djelatnike te je postao 

tehnički referent HAŠK-a. Bio je i prvi tehnički referent 

Dinama 1945. godine u čijoj su radnoj sobi, u Električnoj 

centrali u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji 

igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba 

Ico Hitrec (prvi slijeva) 

plave boje dresova koji je poslije ponio ime Dinamo. 

Nažalost, samo godinu dana kasnije umro je u 35. godini 

života ne dočekavši stasanje novog kluba. U njegovu čast 

škola nogometa pri NK Dinamu danas nosi ime “Hitrec- 

Kacijan”... 

Drugi par braće, Ante i Mirko Pandaković, svoje 

karijere započinju pred Prvi svjetski rat, kada kao aktivni 

športaši i dužnosnici sudjeluju u prvim organiziranim 

aktivnostima u skijaškom športu. 

Stariji Ante rođen je 1891. godine u Zagrebu, a kako je 

to bio običaj početkom prošlog stoljeća, tadašnji mladići 

bavili su se brojnim športovima koji su bili tek u začetku, 

kako u Zagrebu tako i na području cijele Hrvatske. Tako 

se, inače diplomirani pravnik, Ante bavio skijanjem, 

kajakaštvom, alpinizmom, tenisom, nogometom i planinarstvom, 

a od samih početaka aktivan je u Hrvatskom 

športskom savezu. Na drugoj redovnoj glavnoj skupštini 

Saveza održanoj 30. lipnja 1912., na kojoj su prihvaćeni 

9

OBLJETNICE 

pravilnici i imenovani referenti sekcija za pojedine šsportske 

grane, Ante Pandaković imenovan je za referenta 

skijaške sekcije. 

Već ranije su tijekom 1906. i 1907. godine bili priređivani 

sanjkaški izleti u Samoborsko gorje, pa je tako na Plešivici 

24. siječnja 1909. godine zabilježeno prvo sanjkaško 

natjecanje. Ostalo je zabilježeno da je nastupalo 13 sanjkaša, 

devet “haškovaca” i četiri člana Šišmiša iz Samobora. 

Na tom natjecanju prvi je bio Vladimir Erbežnik (rodom 

iz Samobora), drugi Pandaković, a treći Lipovščak mlađi. 

Prvi organizirani skijaški tečaj za Hrvatsku započeo 

je 1913. godine u Mrkoplju, za 14 skijaša, u organizaciji 

Rikarda Wickerta, Ive Lipovšćaka te Ante Pandakovića. 

Ante Pandaković 

Mirko Pandaković 

Prilikom drugog tečaja u Mrkoplju, 1914., održano je 

Prvo prvenstvo Hrvatske i Slavonije u skijaškom trčanju 

na 7 kilometara i u spustu, a prema jednim izvorima pobijedio 

je Ante Pandaković, dok drugi govore da je pobjedu 

odnio njegov brat Mirko. Jedan sudionik na prvenstvu 

nastupio je na skijama izrađenim u Delnicama, što je 

značajno jer su se skije tada isključivo uvozile iz Austrije. 

Vojnici su se natjecali u patrolama, po trojica u jednom 

“odjeljenju”. Prva patrola nagrađena je džepnim satovima, 

a druga srebrnim novcem. Inače, u Mrkoplju je 1934. 

izgrađena i prva skakaonica u Hrvatskoj «pod Vrhin», 

gdje je već 1936.održano i međunarodno natjecanje u 

skijaškim skokovima na kojem je Norvežanin Jahr skočio 

tada nevjerojatnih 46 metara... 

U razdoblju pred prvi svjetski rat, braća Pandaković su 

aktivni i u planinarstvu te su sa još desetak planinara izveli 

prvi zimski planinarski uspon na skijama u Hrvatskoj. 

Ante Pandaković, Ivo Lipovšćak i Rikard Wickert uspeli 

su se uz pomoć skija na vrh Bjelolasice (1533m), najvišeg 

vrha Gorskog Kotara. 

Pandakovići sudjeluju i u osnivanju Zagrebačkog športskog 

kluba Viktorija, osnovanog 1907. godine, a i Ante 

i Mirko bit će godinama najagilniji članovi i istaknuti 

predsjednici kluba. Nakon Prvog svjetskog rata Ante 

Pandaković nastavlja svoju djelatnost u športu prije svega 

kao dužnosnik. Kvalificirani je skijaški učitelj, organizator 

teniskog i kajakaškog športa, odbornik i jedan od 

osnivača i tajnik Jugoslavenskog olimpijskog odbora. No, 

tijekom tih dvadesetih godina najviše će se ipak angažirati 

u nogometu gdje je pored dužnosti izbornika od 1926. 

do 1930 godine, u razdoblju od 1928. do 1930. obnašao i 

dužnost predsjednika Nogometnog saveza Jugoslavije. 

Reprezentaciju je vodio na ukupno 19 utakmica s 

rezultatom od 7 pobjeda, dva neodlučena rezultata i 10 

poraza, što je za tadašnju selekciju u nastanku bio sasvim 

dobar rezultat. Stariji Pandaković s nogometnih dužnosti 

odstupio je nakon sukoba zbog premještaja sjedišta saveza 

iz Zagreba u Beograd. Uslijedio je bojkot hrvatskih igrača 

i djelatnika na čelu s Pandakovićem što će rezultirati 

neodlaskom na SP u Urugvaj, premda je reprezentacija 

u tom vremenu bila sastavljena najvećim dijelom od 

igrača iz hrvatskih klubova, koji su tih godina (Građanski, 

Hajduk, Concordia) bili i neprikosnoveni prvaci u 

prvenstvima tadašnje države. Inače, lik Ante Pandakovića 

kao jugoslavenskog izbornika u filmu Dragana Bjelogrlića 

„Montevideo, Bog te video“ ovjekovječio je drugi slavni 

izbornik - Ćiro Blažević. 

Ante Pandaković umro je 1968. godine, a danas jedna 

ulica u Zagrebu na Trešnjevci nosi njegovo ime. 

Mirko Pandaković, po struci stomatolog, bio je, kao i 

njegov brat, svestrani športaš i športski dužnosnik. Četiri 

godine je mlađi (rođen 1895.) i jedan je od prvih međunarodnih 

nogometnih sudaca na ovim prostorima. Sudački 

ispit položio je 1913. godine u Pragu te je jedan od 

zaslužnijih za uvođenje nogometnih pravila i unapređenje 

suđenja u Zagrebu. 

Uz brata Antu, aktivni je sudionik svih športskih zbivanja 

u Zagrebu, od skijanja do nogometa. Osim toga što je 

bio jedan od osnivača zagrebačke Viktorije, sudjelovao je i 

u aktivnostima oko osnivanja NK Segeste iz Siska. 

Zajedno s bratom poslije rata obnavlja i Zagrebačko 

klizačko društvo, a obojica su bili i odbornici u Ski-klubu 

Zagreb. Mlađi Pandaković kao aktivni športaš bio 

je osobito dobar u skijanju te je kao takav nastupio i na 

Olimpijskim igrama u Chamonixu održanim 1924. Bio je 

uz Dušana Zinaju prvi hrvatski zimski olimpijac. Nažalost 

zbog loma skije na utrci od 18 kilometara, morao je odustati. 

Tijekom godina bio je aktivan kao športski djelatnik 

u Viktoriji, a poslije rata živio je u Italiji gdje je 1962. u 

Brunateu i umro. 

LITERATURA: 

AA. VV. Nogometni leksikon, Leksikografiski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004. 

Juro Horvat, Povijest samoborskog športa od 1740. do 2000., Samoborski sportski 

savez, Samobor 2000. 

Boris Mutić, Hrvatski športaši na zimskim olimpijskim igrama, Hrvatski olimpijski 

odbor, Zagreb, 2006. 

Zvonimir Magdić, Legendo, ime ti je Hitrec u: Povijest športa, Zagreb, br. 22. 1991. 

Zdenko Jajčević, Sto godina skijanja u Zagrebu 1894.-1994., Zagrebački skijaški 

savez, Zagreb, 1994. 

www.skijanje.hr 

Materijali Hrvatskog športskog muzeja 

10

IN MEMORIAM 

Iztok Puc 

(14. IX. 1966. - 20. X. 2011) 

Tekst: Dražen Pinević 

Bio je strašan, veliki pucač, igrač koji je vidio igru, jednostavno 

nezadrživ za protivnika, po mnogima najbolji, 

najkompletniji lijevi vanjski svih vremena 

U 

Zagrebu 3. studenog na komemoraciji u 

Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog i kasnije 

na pogrebu na Mirogoju, hrvatski se šport 

oprostio od zlatnog olimpijca iz Atlante, rukometaša 

Iztoka Puca. Preminuo je 20. listopada, nakon kratke i 

teške bolesti, u 46. godini u SAD-u, gdje je živio prateći 

tenisku karijeru sina Borut . 

Iztok Puc rođen je 14. rujna 1966. u Slovenjgradecu 

u Sloveniji. Karijeru je počeo u dresu Šoštanja. Od 1986. 

do 1990. igrao je za banjolučki Borac u čijem dresu postaje 

reprezentativac, nositelj svjetskoj juniorskog zlata 

iz Rijeke 1987. i olimpijske bronce iz Seula 1988. godine. 

Do svoje 24. godine imao je čak 96 nastupa za Jugoslaviju. 

Nakon toga, 1990. dolazi u Zagreb i nakon raspada 

Jugoslavije postaje hrvatski reprezentativac. Sa Zagrebom 

osvaja dva naslova prvaka Europe - 1992. u finalu protiv 

Teke u Santanderu, te 1993. protiv Wallaua 

u Frankfurtu. Fotografija njegovog 

gola u posljednjoj sekundi iz Festhalle 

ulazi u anale hrvatskog športa. 

Drugi dio hrvatske priče vezan je uz 

selekciju za koju je nastupao 65 puta. 

Redom: 1993. Mediteransko zlato na 

prvim MI za Hrvatsku u francuskom Nimesu, 

1994. europska bronca na prvom 

EP u Portugalu, 1995. svjetsko srebro na 

Islandu i kao kruna velike priče 1996. - 

olimpijsko zlato u Atlanti. 

Strašan, veliki pucač, igrač koji je vidio 

igru, jednostavno bio nezadrživ za protivnika, 

po mnogima najbolji, najkompletniji 

lijevi vanjski svih vremena. 

Nakon 1994. vraća se doma u Sloveniju, 

igra pet godina u Celju, tri godine 

u Prulama, mijenja reprezentativni dres. 

Za Sloveniju je nastupio 34 puta, odveo 

je na OI u Sydney. 

Iztok Puc je uz Andreja Lavrova jedini 

svjetski rukometaš koji je igrao na trima 

Igrama u tri različita dresa: 1988. za 

Jugoslaviju, 1996. za Hrvatsku i 2000. za 

Sloveniju. 

Prema riječima predsjednika HOO 

Zlatka Mateše, dogovorom HOO-a i 

slovenskih kolega utemeljit će se godišnja 

nagrada Iztok Puc za najboljeg mladog 

rukometaša na području Hrvatske i 

Slovenije. 

11

IN MEMORIAM 

Pavao Jurina 

(2. I. 1955. - 2. XII. 2011) 

Tekst: Dražen Pinević 

U 

Bjelovaru je, od posljedica srčanoga udara, u 56. 

godini preminuo legendarni našički, bjelovarski i 

hrvatski rukometaš Pavle Jurina. Zlatni olimpijac iz 

Los Angelesa 1984. godine, sjajan pucač, ljevak velike siline 

udarca pred kojim su pucale i najbolje obrane. 

Rukomet je počeo igrati u našičkom Partizanu, a od 1976. 

igrao je za bjelovarski Partizan. Skupio je i 135 nastupa 

za reprezentaciju Jugoslavije u čijem je dresu nastupao na 

Igrama ‘80 u Moskvi i ‘84 u Los Angelesu. Bilježi u to zlatno 

vrijeme i dva nastupa za selekciju svijeta u Dortmundu i 

Göteborgu. Na SP u Njemačkoj ‘82. osvojio je srebro, a na 

Mediteranskim igrama dva zlata - u Splitu ‘79 i ‘83 u Maroku. 

S Bjelovarom bilježi dva naslova prvaka Jugoslavije - ‘77 

i ‘79. i Jugo-kup ‘76. 

Tri puta proglašen je najboljim rukometašem Hrvatske - 

‘79, ‘80 i ‘82, i također tri puta najboljim športašem Bjelovara 

- ‘80, ‘82 i ‘84. 

Pavao Jurina pokopan je u Bjelovaru 5. prosinca. 

Otkriveni spomenik i spomen soba 

Dražena Petrovića u Šibeniku 

Na dan kada bi Dražen Petrović navršio svoj 47. 

rođendan, 22. listopada 2011., svečano je otkriven 

njegov spomenik u Šibeniku, na platou 

kod dvorane na Baldekinu. Skulptura, rad akademskog 

kipara Kažimira Hrastea, izlivena je u bronci u Ljevaonici 

Ujević, a prikazuje velikog košarkaša u njegovoj 

prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom 

loptom među nogama. 

Istoga dana, javnosti 

je predstavljena 

i Draženova 

spomen soba koja 

će djelovati kao ispostava 

Memorijalnog 

centra Dražen 

Petrović iz Zagreba. 

Spomen soba nalazi 

se u stanu obitelji 

Petrović u Preradovićevoj 

ulici br. 

3 na Bualima i ostala 

je netaknuta, onakva 

kakvu je slavni košarkaš 

ostavio, dok se u 

ostatku stana nalaze 

eksponati te prostor 

za projekcije u kojem 

bi se prikazivali 

isječci iz Draženove 

karijere. 

Treba napomenuti kako je riječ tek o prvoj fazi uređenja 

Draženovog spomen područja u sklopu kojeg je 

postavljen spomenik košarkašu i uređen prostor oko 

njega. Preostaje još provedba druge faze projekta, koja će 

obuhvatiti izgradnju košarkaškog igrališta na prostoru 

iza Draženovog kipa, uređenje trga ispred igrališta na 

kojem je postavljen spomenik te parkirališnog prostora 

ispod igrališta. 

Završetkom radova, Draženova spomen soba, skulptura 

i igralište činit će memorijalno područje posvećeno 

ovoj velikoj košarkaškoj zvijezdi. 

12

Društvo i šport 

Tekst: Goran Vojković 

Kad se na OI u Londonu na 

svečanom otvaranju pojave 

športaši nove države Južnog 

Sudana, zaplješćimo im iz srca 

i prisjetimo se iz vlastitog 

iskustva kako je to kada se 

u teškim vremenima rađanja 

države, dođe u bajku olimpijske 

svečanosti 

Pozdravimo 

nove zastave! 

Olimp 42

U 

prošlom broju Olimpa opširno 

je obilježen okrugli 

jubilej Hrvatskog olimpijskog 

odbora. Podsjetimo 

se – osnivačka sjednica održana je 

10. rujna 1991. u hotelu Esplanade. 

No, kratko, faktografsko podsjećanje 

ne govori o vremenu, duhu i trenutku 

kada je HOO osnovan. Bila su to teška 

vremena. 

No, inicijatori tog skupa znali su: 

nije država samo teritorij, stanovništvo 

i organizacija vlasti, nije suverenost 

samo zastava, grb i vlastita 

vojna sila, nije nacija samo skup ljudi 

koji se prepoznaju kulturološki, identitetom 

i zajedničkom poviješću. Država 

je i njen šport, njeni međunarodni 

nastupi i stotine tisuća ljudi koji prate 

određeni športski događaj te bodre 

one koji nastupaju u njihovo ime. 

I koliko su god nacionalni simboli, 

međunarodno priznanje, članstvo u 

Ujedinjenim narodima predstavljali 

znakove odraslosti nove države, njen 

ratio, njen znak „tu smo“ (simboliziran 

u obliku zastave pred zgradom UN-a 

na East Riveru), toliko i nastup športaša 

pod državnom zastavom, jednako 

kao i nastup glumaca na međunarodnom 

festivalu ili pjevača na Euroviziji, 

predstavljaju njene emocije, njen 

nacionalni duh. 

Hrvatska je u zimu 1991. 

bila u, slobodno možemo reći, užasnim 

okolnostima. Vukovar je okupiran, 

Dubrovnik pod bombama, borbe se 

vode u predgrađima Zadra… I u takvim 

okolnostima dužnosnici HOO razmišljaju 

korak dalje – približavaju se 

Zimske olimpijske igre u Albertvilleu. 

No, Hrvatska još nema međunarodno 

priznanje! Lobira se na sve strane, 

legendarni predsjednik Međunarodnog 

olimpijskog odbora Juan 

Antonio Samaranch, iznimno 

upućen u međunarodnu politiku, 

daje nedvosmislene signale da 

će doći do nekih pomaka i zaista 

– 3. siječnja 1992. primirje, desetak 

dana kasnije međunarodno 

priznanje i 17. siječnja 1992. 

Republika Hrvatska postaje članica 

Međunarodnog olimpijskog 

odmora! 

Dana 8. veljače 1992. na 

televizijskim ekranima - koji 

su proteklih mjeseci prenosili 

uglavnom stradanja, strahote 

rata i krv – slika kao iz Disneyeve 

bajke. Stadion, bajkovit igrokaz 

otvaranja XVI. Zimskih olimpijskih 

igara, mimohod država sudionica i prvi 

put u povijesti olimpijskih igara voditelj 

najavljuje - „Croatie!“ Klizač Tomislav 

Čižmešija je u ulozi koju povijesti 

svake države ima samo jedan čovjek 

– prvi put nosi hrvatsku zastavu na 

ceremoniji otvaranja. 

Satelitski snimak dolazi do Zagreba 

te se iz studija na Prisavlju emitira po 

cijeloj Hrvatskoj. Unatoč okupiranim 

i uništenim odašiljačima, unatoč uništenoj 

mreži dalekovoda, uz ogroman 

angažman tehničara i inženjera Hrvatske 

televizije i Hrvatske elektroprivrede 

(što je u onom trenutku bio tehnološki 

pothvat ekvivalentan olimpijskoj 

medalji!). Hrvatska na jedan trenutak 

doživljava bajku. Možda po prvi put 

shvaćamo kako će rat jednom proći i 

kako ćemo se ispod hrvatske zastave 

okupljati kako bi pratili naše športaše, 

junake jednog drugog vremena, vremena 

kada rat bude iza nas. 

Države se u pravilu rađaju u 

teškim vremenima. Malo je primjera 

tipa proglašavanje neovisnosti Norveške, 

koja se mirno 1905. dogovorila 

sa Švedskom da svatko ide na svoju 

stranu, pa još i prijateljski sagradiše 

spomenik na novoj granici… Puno 

češći su slučajevi da se nova država 

rađa u ratu, u nemirima, u teškim vremenima. 

Imamo uostalom i vlastito 

iskustvo, u živom sjećanju svih starijih 

od 30 godina. 

Godina 2012. jest olimpijska, London 

je već uređen i ušminkan. A u 

međuvremenu, rodile su se i nove 

države. Spomenimo samo jednu - Južni 

Sudan. U pitanju je afrička država 

nastala podjelom Sudana. U tom 

prostoru vođena su dva građanska 


The first performance of a country 

at the Olympic Games is an 

extraordinary moment for the 

country and its citizens. So it 

was for the Republic of Croatia 

in 1992. Most modern states are 

born in difficult times, often with 

the wars and crises. As much as 

international recognition and 

membership in the United Nations 

represents the sign of the new 

state’s adulthood, the performance 

of athletes under the national flag 

represent its emotions, its national 

spirit. 

Therefore, all the new states and 

their athletes at the Olympics 

should be especially welcomed, 

because they may be the first who 

brought a surreal fairy tale opening 

ceremony to the troubled country 

and showed the door to a happier 

future. 

rata (prvi 1955.-1972., a drugi 1983.- 

2005.). Posljednji građanski rat je 

završen mirovnim sporazumom prema 

kojem je sudanski jug dobio veliku 

samoupravu i pravo da se za 6 godina 

izjasni o potpunoj neovisnosti. Referendum 

o neovisnosti se održavao u 

siječnju 2011. godine, a 98,83% glasova 

bilo je za izdvajanje. Južni Sudan 

je postao neovisnim 9. srpnja 2011., a 

neposredno nakon toga postaje i član 

Ujedinjenih naroda. 

Južni Sudan još nije formalno riješio 

status svog olimpijskog odbora, 

no za nadati se da će i to pitanje biti 

uređeno do ljeta (u protivnom, njegovi 

športaši će moći nastupiti, ali bez 

nacionalne zastave). 

U svakom slučaju – zaželimo 

im uspješno organiziranje i 

da se ova iznimno siromašna 

zemlja, opterećena sa gotovo 

pola stoljeća nemira i ratova, 

ponosno pojavi na svečanom 

otvaranju olimpijskih igara. I 

u tom trenutku zaplješćimo 

njihovim športašima i sjetimo 

se naše male družbe koja je 

ponosno hodala uz hrvatsku 

zastavu one hladne zime 

1992. Jer, jako dobro znamo iz 

vlastitog sjećanja kako je to 

kada se u teškim vremenima 

rađanja države, dođe u bajku 

olimpijske svečanosti... • 

43 Olimp


FINANCIJE 

BIROKRACIJA 

NORMA 

TRŽIŠTE 

RACIONALIZACIJA 

PROFIT 

Olimp 44

Racionalizacija, sistematizacija, 

operacionalizacija, kao 

i mnoge druge -cije, uvukle 

su se u rječnik brojnih ljudi 

različitih kategorija, a ponajviše onih 

višeg socijalnog staleža i nižeg stupnja 

empatije. Uzastopno recitiranje jezičnih 

fraza od strane retoričara, dramatično 

ozbiljnih i uniformiranih, malo 

po malo stvorilo je percepciju javnosti 

da današnji svijet obiluje bezbrojnim 

opasnostima i da je svrstavanje ljudi u 

takozvane kockice jedini način da svi 

zajedno izvučemo živu glavu. 

Malo po malo, stvoren je kult straha 

- straha od siromaštva, gubitka 

posla, bolesti i slično. Konačno uvođenje 

reda u društvu, ako treba i represivnim 

putem, stvorilo je klimu u kojoj 

se individualno mišljenje nerijetko 

gleda kao poticanje društvene anarhije. 

Gledano kroz prizmu športa, baš 

su individualne osobine neophodne, 

budući da je proces treninga stvaralački 

i kreativni proces gdje je najviše 

športsko dostignuće nemoguće ostvariti 

bez doze genijalnosti, kako one 

trenerske, tako i one športaša. 

Zamka 

za športske 

genijalce 

Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK 

Ako je sve u športu dobrovoljno i usmjereno prema 

ostvarenju pozitivnih društvenih interesa i sve skupa 

bez ikakvih financijskih interesa, kako je moguće da 

je toliko športskih klubova u Hrvatskoj u blokadi, da u 

mnoštvu športskih saveza vlada svađa i borba za vlast, 

te da se neki športaši sve više bave administrativnošportskim 

spletkama, a sve manje športom. 

Razne državne birokracije koje su 

često opterećene općim uvođenjem 

reda u sve segmente društva, u pogledu 

športa pokazale su određenu 

dozu neefikasnosti. Primjerice, procedure 

donošenja raznih zakona i vrijeme 

koje je za to potrebno, ne može 

pratiti brzinu društvenih promjena, 

tehnoloških dostignuća i svega onog 

što se u športu svakodnevno događa 

i mijenja gotovo svakog trenutka. 

Nadalje, mnoštvo karijernih činovnika, 

opterećenost međuljudskim odnosima, 

razni strahovi o kojima je već bilo 

riječi i slično, podsjećaju na kompjuterski 

virus koji u velikoj mjeri usporava 

rad centralnog procesora. 

Kao odgovor na spomenute pojave 

javili su se razne civilne inicijative i 

udruge građana, neprofitne i nevladine 

organizacije, među kojima se dakako 

nalaze i športske udruge. Idejno, 

takve organizacije kroz povijest razvile 

su se iz filantropskih organizacija 

i za cilj su imale pomagati socijalno 

ugroženim kategorijama ljudi, zaštiti 

njihovih prava i sloboda, te su kao 

takve amortizirale tromost procedura 

državne vlasti i njihovih birokracija. 

Zajedničko obilježje svih takvih udruga 

je to što su zakonski tretirane kao 

neprofitni sektor, što se odražava, ili 

bi se trebalo odražavati, na njihovu 

neovisnost od vlade i tržišta, povoljnijim 

poreznim statusom, velikim 

brojem volontera, kao i velikom osjetljivošću 

za realan život i problematiku 

svakodnevnog čovjeka. 

Iz tih razloga, a i zbog činjenice 

da je šport, baš kao i ljudski život, vrlo 

suptilan i dinamički živi organizam 

gdje ne ide sve «na snagu», športske 

organizacije poput športskih zajednica 

i saveza, športskih klubova i društva, 

neophodne su za razvoj moralnih 

i drugih vrijednosti za koje je dokazano 

da se mogu izgrađivati uz pomoć 

športa. Međutim, u želji da športske 

udruge ostanu doista u funkciji športa 

te da u budućnosti zadrže svoju 

temeljnu svrhu, potrebno je ukazati 

na svojevrsne zamke koje postoje na 

području neprofitnih organizacija. 

U želji da se rasvijetli percepcija 

javnosti o tome što je doista dobro i 

društveno korisno, a što nije, skupina 

ekonomista i sociologa zainteresirala 

se za organizacije civilnog društva 

koje nose prefiks dobrovoljne, neprofitne, 

humanitarne, društveno korisne 

i tomu slično. Već na prvom koraku 

došlo se do zanimljivih spoznaja: 

brojne takve organizacije u Europi 

i svijetu ostvaruju profit, a njihova 

neprofitabilnost povezana je s povoljnim 

poreznim statusom. Neovisni 

sektor naglašava da ove organizacije 

djeluju neovisno od vlade i tržišta. 

Međutim, gledano financijski, one 

primaju značajne dotacije od vlade i 

privatnog biznisa. Dobrovoljački karakter 

naglašava ulogu volonterskog 

rada u ovim organizacijama. U većini 

slučajeva pretežiti dio poslova obavlja 

profesionalno, stalno zaposleno i 

plaćeno osoblje. 

Sumnja da su neke od tih organizacija 

samo produžena ruka neke politike 

- koja ih financira s ciljem provedbe 

interesa koji u konačnici ne ispadaju 

humanitarni - vjerojatno će biti sljedeća 

pretpostavka, jer, ako posumnjamo 

u institucije unutar kojih djeluju kom- 

45 Olimp


Ako je osnovna stvar u 

športu športaš, tada u 

prvom planu mora biti 

sve ono što je važno za 

njegov športski život 

i uspjeh - od njegovih 

emocija i socijalnog 

statusa, do kriterija za 

financiranje natjecanja ili 

stručnog rada 

promitirani pojedinci, sigurno ćemo 

povjerenje dati protagonistima dobrovoljnosti, 

humanosti, ljudskih sloboda, 

zdravlja i sl., koji se, usput rečeno, 

kroz institucije proračuna financiraju 

od ovih prvih. 

Nažalost, po svemu sudeći, izgleda 

da se stvari mogu tumačiti na jedan 

i drugi način. Dakle, borba za ljudska 

prava može biti osnovna orijentacija 

pojedinaca i organizacija, ali može 

biti i dio self-marketinga pojedinaca i 

organizacija kojima je osnovna orijentacija 

dobivanje povjerenja određenih 

ciljnih skupina i služenje društvu «velikih 

igrača». 

Kakva je situacija u Hrvatskoj na 

području športa Športski klubovi, 

udruge i društva registrirani su i osnovani 

prema Zakonu o udrugama. Sukladno 

članku 2. istog Zakona, udruga 

je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog 

udruživanja koja se osniva radi 

zauzimanja za zaštitu ljudskih prava 

i sloboda, te ostvarivanja ekoloških, 

nacionalnih, prosvjetnih, športskih, 

zdravstvenih i drugih ciljeva, a bez 

namjere stjecanja dobiti… 

Ako je sve u športu dobrovoljno i 

usmjereno prema ostvarenju pozitivnih 

društvenih interesa i sve skupa bez 

ikakvih financijskih interesa, kako je 

moguće da je toliko športskih klubova 

u Hrvatskoj u blokadi, da u mnoštvu 

športskih saveza vlada svađa i borba 

za vlast, te da se neki športaši sve 

više bave administrativno-športskim 

spletkama, a sve manje športom. 

Balansirajući između suvremenih 

jednoobraznih obrazaca administrativnih 

normi, preporuka, smjernica i 

odredbi, te realnih potreba i svakodnevnog 

života športa, športske udruge 

se nalaze na velikoj prekretnici 

koja će u mnogo čemu utjecati na 

budućnost športa u Hrvatskoj. Ako je 

osnovna stvar u športu športaš, tada 

u prvom planu mora biti sve ono što 

je važno za njegov športski život i 

uspjeh - od njegovih emocija i socijalnog 

statusa, do kriterija za financiranje 

natjecanja ili stručnog rada. Ako 

ćemo prihvatiti takvo razmišljanje, 

tada moramo biti svjesni da emotivni 

život športaša, njegovo zdravlje i 

motivacija ne mogu biti do kraja definirani 

zakonima, normama, kaznenim 

odredbama ili kompjuterskim aplikacijama, 

već nečim što volimo nazivati 

ljudskim pristupom. 

S druge strane, racionalizacija 

ove iste stvarnosti i stavljanje sve u 

«strukturu kockica», šport će dovesti 

u situaciju da je sve definirano do zadnjeg 

detalja, da se točno zna što, tko 

i koliko može i smije, ali, nestat će ono 

najvažnije, a to je smisao za kreativno 

i individualno izražavanje športaša i 

trenera. Na taj način, nestanak onog 

lijepog u športu mogao bi narušiti 

osnovnu ideju športa. Pitanje glasi: 

trebaju li istinski športski šampioni 

ipak imati ono nešto više 

Naravno, zaključit ću s tezom 

da je za razvoj svake djelatnosti, pa 

tako i one športske, neophodno veliko 

znanje i stručnost svih onih koji su 

uključeni u složen proces izgradnje 

športaša od prvih koraka do medalje 

na velikom športskom natjecanju. 

Međutim, jednako važnim smatram i 

mudrost, kreativnost, intuiciju i viziju 

koju isti ti ljudi moraju posjedovati 

kako bi takva športska operacija 

uspjela, a športaš i društvo ostali živi. 

Pretjerani pokušaji definiranja 

stvari u športu, čak i onih koje je 

nemoguće egzaktno definirati, podsjećaju 

za zbrajanje kruški i jabuka, a 

brzina i agresivnost onih koji to žele 

upućuju nas na oprez. 

Međutim, polazeći od toga da 

je šport društvo u malom, stvari u 

društvu i dalje će se odražavati na 

šport. Strah, pretjerana racionalnost, 

prebacivanje ljudske i moralne odgovornosti 

na kompjutorske aplikacije, ili 

mudrost, kreativnost, intuicija i razvoj. 

Kao i uvijek, pokazat će vrijeme. • 

LITERATURA: 

Barberić, H. i sur. (2009). Računovodstvo neprofitnih 

organizacija. Zagreb, RriF-plus d.o.o. 

Pavičić, J. i sur. (2006). Marketing i menadžment u 

kulturi i umjetnosti. Zagreb, Masmedia 

Puljiz, V. i sur. (2000). Sustavi socijalne politike. 

Zagreb, Studijski centar socijalnog rada Pravnog 

fakulteta 


Training of athletes, creating 

superior sports results and all 

that we consider most valuable 

in sports, is a part of the creative 

process, which, in addition to 

the knowledge, requires also a 

degree of ingenuity, intuition and 

wisdom. Increased intentions of 

certain social and bureaucratic 

structures to frame sports through 

the system of norms, strict rules, 

etc., does not seem to be good for 

the future of sports for several 

reasons. 

Sportsman, his emotional life, 

subtlety, individuality and 

creativity are difficult categories 

to standardize, validate and predefine; 

but these seem to be the 

very key categories for making 

of the athlete of the highest 

possible level. Unlike the state 

bureaucracy, which often proves 

too stern in understanding the 

dynamics of sports – associations 

of civil society, various citizens 

‘sports associations, sports clubs, 

associations, societies etc. should 

offset the shortcomings of the 

bureaucracy and enable the 

development of sports in the best 

sense. 

However, although such 

associations are mostly non-profit 

organizations, voluntary and 

independent, since they are largely 

dependent on the state budget 

and local communities, there is 

a certain dose of caution and 

the dilemma that some of these 

associations are nothing more but 

the extended arm of official policy. 

It is important to emphasize that 

the sport is society in small, and 

that the overall social conditions 

do indeed have a significant 

impact on the opportunities in 

sport. 

For this reason, the future of 

Croatian sport will depend on 

whether the society cultivates 

a cult of fear, which stems 

exaggerated need for putting 

everything including sports in the 

boxes, or the sport will remain an 

oasis of individuality, creativity 

and sports visionary. 

Olimp 46

Žene i šport 

Slučaj Marion Jones poznat 

je i daleko izvan 

športskih krugova. Pregršt 

olimpijskih i svjetskih 

odličja, u sprinterskim 

disciplinama te 

skoku u dalj, iz razdoblja 1997.-2001., 

među kojima se ističe pet olimpijskih 

medalja u Sydneyu 2000., zatim atraktivna 

pojava i buran privatni život, 

učinile su je zvijezdom društvenih 

kronika širom svijeta. No, ništa u njenom 

športskom i privatnom životu 

nije tako odjeknulo kao priznanje, i 

očekivano i iznenadno, dano u jesen 

2007. pred TV kamerama, u kojem je 

priznala višegodišnje korištenje nedopuštenih 

sredstava. 

Rođena 1975. godine u Los Angelesu, 

odrasla u tipičnoj sredini s ruba 

društva, u obitelji koja se skupljala i 

rasipala, u šport je ušla prateći ambicioznoga 

starijeg polubrata Alberta, 

čije je multišportske talente prekinula 

iznenadna smrt 1987. 

Usprkos te tragične epizode put 

male Marion bio je već određen: sa 

15 godina zvijezda je kalifornijskoga 

srednjoškolskoga športa, podjednako i 

atletike i košarke. Obje karijere nastavit 

će na sveučilištu Sjeverne Karoline 

u Chapel Hillu gdje njezina karijera, 

ali i privatni život, dolaze pod skrb 

atletskog trenera i kuglaša Cottrella 

Huntera. Strogi sveučilišni propisi ne 

dozvoljavaju takvu mezalijansu, pa 

Hunter daje ostavku na svoje trenersko 

mjesto, a potom - nakon Marionine 

diplome 1997. - stupaju u brak. 

Bračni će par početi pripreme za OI u 

Sydneyu pod vodstvom zjedničkoga 

trenera Travora Grahama, osobe koja 

će odigrati ključnu ulogu u „skandalu 

BALCO“ koju godinu kasnije. 

Graham je nesumnjivo posebna 

stranica u povijesti dopinškoga beščašća. 

Bio je diler zloglasne farma- 

Pokajnička 

turneja 

Tekst: RATKO CVETNIĆ 

Dosjetka da je Marion Jones bila najbrža žena 

svijeta - dok je nisu uhvatili - jest ubojita, ali 

ipak treba reći da njeno priznanje, usprkos 

krugu indicija koji se godinama zatvarao, 

ipak nije sasvim lišeno one rijetke motivacije 

koju nazivamo savješću. Takav su dojam 

stekli mnogi od onih koji su je sretali tijekom 

njene „pokajničke turneje“, što je nedavno u 

organizaciji veleposlanstva SAD obuhvatila i 

Hrvatsku.

ceutske tvrtke BALCO koja je svojim 

dopinškim preparatima išla ne samo 

ispred konkurencije nego - što je 

znatno važnije - ispred antidopinške 

tehnologije svoga vremena, te je u 

tome svojstvu Graham opskrbljivao i 

Jonesovu i njenog supruga. Međutim, 

čini se da je kuglaš Hunter ipak imao 

manje sreće na doping-kontrolama, 

pa je nakon nekoliko evidentiranih 

prekršaja tiho uklonjen iz američke 

reprezentacije. Ne obazirući se na 

sumnje koje su automatski pale i na 

nju, Marion je sveudilj najavljivala 

pohod na zlato u svih pet disciplina u 

kojima će nastupiti u Sydneyu; skupila 

je doduše tek tri zlata i dvije bronce, 

ali je u tome času postala športska i 

medijska zvijezda prvoga reda. 

No, Trevor Graham, vjerojatno zbog 

neraščišćenih računa s proizvođačem 

ili s kupcima, dostavlja Američkoj antidopinškoj 

agenciji (USADA) anonimnu 

prijavu, zajedno s uzorcima BALCO-vih 

najtraženijih proizvoda, nakon kojega 

kreće domino koji će pomesti cijelu 

četu američkih športskih prvaka. Ali 

Marion, premda pod stalnom sumnjom, 

još uvijek izlazi čista sa svake 

od provjera, te uporno i dosljedno 

negira ikakvu vezu s dopingom, što se 

ponavlja u svakome susretu s medijima 

i publikom. 

U skandalu s kuglašom Hunterom 

raspada se, međutim, i njihov 

brak, a Jonesova utočište nalazi u 

vezi s poznatim sprinterom Montgomeryjem. 

Nakratko prekida karijeru 

da bi se posvetila prinovi rođenoj u 

toj vezi, ali mir ne traje dugo. I sam 

Montgomery dolazi pod udar USADAe, 

a osim toga umiješan je i u neke 

financijske transakcije, te u nametnutoj 

lustraciji prekida karijeru, da 

bi ubrzo zatim i sam doživio nečasni 

otpust iz športskoga svijeta. S takvim 

raspletom raspada se i ta veza... 

Svoju treću sreću Marion Jones 

potražila je u braku s Obadeleom 

Thompsonom, a rođenje njihovog 

prvog djeteta u ljeto 2007. bilo 

je - kako navodi - jedan od glavnih 

motiva za priznanje koje će uslijediti 

iste godine. Reakcije Međunarodnog 

atletskoga saveza, a potom i MOO-a, 

bile su očekivano brze i očekivano 

drastične te se danas u wikipedijskim 

natuknicama o Marion Jones može 

naći navod o financijskoj propasti i izgonu 

iz športa. Dosjetka da je Marion 

Jones bila najbrža žena svijeta - dok 

je nisu uhvatili - jest ubojita, ali ipak 

treba reći da njeno priznanje, usprkos 

krugu indicija koji se godinama zatvarao, 

ipak nije sasvim lišeno one rijetke 

motivacije koju nazivamo savješću. 

Takav su dojam stekli mnogi od onih 

koji su je sretali tijekom njene - kako 

je kolega Brajdić nazvao - „pokajničke 

turneje“, što je nedavno u organizaciji 

veleposlanstva SAD obuhvatila i Hrvatsku. 

Nesumnjivo je i to dio kazne (i dio 

terapije) na koju ju je uputio pravni 

sustav koji smatra da svatko može biti 

koristan zajednici, ako ne drugačije, 

onda kao loš primjer. Svojim nastupima 

u Zagrebu i Zadru predočila je 

iskustvo osobe koja je put od dna do 

vrha izmjerila više puta, a određena 

autentičnost toga iskustva mogla bi 

biti dragocjena za djecu i mlade koji 


American athlete Marion Jones - 

formerly the world’s best athlete 

– in 2007 publicly admitted using 

doping during almost the whole 

of her career. After her medals 

and awards were taken away 

from her, and her rich financial 

contracts annulled, this mother of 

three is trying to reclaim her role 

in the community. In this effort, 

and organized by the Embassy 

of the United States, she made a 

visit to Croatia and held several 

notable lectures and interviews 

with athletes and children. 

su je pri svakom susretu vrlo pažljivo 

slušali. 

Sama je u razgovorima sa svojim 

domaćinima, istakla da je ovdje čula 

pitanja koja joj djeca inače ne postavljaju, 

a osobito je se dojmio susret (i 

prije svega doček) koji je doživjela u 

školi u Remetama. 

Povlastica ovakvog susreta, koju 

su imala zagrebačka i zadarska djeca, 

jest ono što Marion Jones u svome 

djetinjstvu zasigurno nije imala. Poželimo 

joj sreću. • 

S dužnosnicama 

veleposlanstva SAD na 

zagrebačkome domjenku 

Marion Jones u razgovoru 

s urednikom HTV-a 

Brunom Kovačevićem 

Susret sa školarcima u dvorani OŠ Remete u Zagrebu 

Foto-arhiva Ureda za odnose s javnošću veleposlanstva SAD 

49 Olimp


Skijanje je kako jedan od 

najpopularnijih natjecateljskih, 

tako i jedan od najpopularnijih 

rekreativnih športova. Nazivi 

su skijaških disciplina već analizirani 

na ovim stranicama, stoga će u ovome 

tekstu biti riječi o nekim drugim nazivima 

koji se rabe u tom športu. 

Prvi je naziv onaj koji označava 

skije. Riječ dolazi od staronorveške 

riječi skith koja je značila palica od 

drveta. Staronorveška je riječ slična 

staroengleskoj riječi scid koja je značila 

komad drveta, kao i njemačkoj 

riječi Scheit u značenju tanka daska 

(Random House Webster’s Unabridged 

/Si:/. Navedeni je izgovor u njemačkom 

jeziku preuzet iz norveškog. 

Skijaške su čizme sljedeći nezaobilazni 

komad skijaške opreme. Ni riječ 

čizma nije izvorno hrvatska riječ. 

Dolazi iz turskog, i to od riječi çizme 

koja iz tog jezika ulazi u mađarski 

(mađ. csizme) (Gluhak, 1993:180) te 

preko njega u druge jezike. Skijaške 

se čizme u hrvatskom jeziku popularno 

nazivaju pancericama. Iako je 

neosporno da u osnovi te riječi leži 

njemačka riječ Panzer, riječ pancerica 

nije moguće pronaći u njemačkom u 

značenju koje bi se odnosilo na tu 

vrstu skijaške obuće. Međutim, razlog 

Pancerice, 

buce i hupseri 

Tekst: Darija Omrčen 

Česta riječ koja se čuje u skijaškom žargonu u 

hrvatskom jeziku je riječ hupser. To je germanizam od 

riječi hüpfen, što znači poskakivati. Doista, prelazak 

preko hupsera podsjeća na poskakivanje na skijama. 

Hrvatska je riječ za hupser riječ grba, a u engleskome se 

ona naziva mogul 

Dictionary, 1999). Veza između značenja 

komad drveta i tanka daska s 

jedne strane i, s druge, oblika skija je 

potpuno jasna. Riječ je skija posuđenica 

u hrvatskom jeziku, kao što je to i 

u brojnim drugim jezicima. U hrvatskom 

jeziku nema domaće riječi kojom 

bi se ta posuđenica mogla zamijeniti. 

Postoje razne vrste skija, 

a njihovi su nazivi većinom engleskog 

podrijetla - npr. allround skije, 

allmountain skije, freeride skije, race 

skije. Tu su i cross skije, park skije te 

junior skije (Skijanje.hr, 2011). Riječi 

allround, allmountain, freeride i race 

su anglizmi, dok su riječi cross, park i 

junior latinskog podrijetla. 

Engleski naziv za skiju je riječ ski, 

koja se u tom jeziku čita /ski/, dok se 

riječ u istom liku rabi i u njemačkom 

jeziku (njem. Ski), ali se izgovara 

za tvorbu tog naziva u hrvatskom 

jeziku treba, bez daljnjega, potražiti u 

značenjima riječi Panzer u njemačkom 

jeziku. Ta riječ znači oklop (viteški 

ili oklop u nekih životinja, poput npr. 

kornjače) ili tenk. U oba se slučaja 

radi o tvrdom štitu čija je svrha pružiti 

zaštitu. 

S obzirom na to da su pancerice 

tvrda obuća čija je svrha, među ostalim, 

štititi gležanj skijaša, logika je 

naziva očigledna. Pancerice se u engleskom 

jeziku nazivaju ski boots (skijaške 

čizme), a u njemačkom Skischuhe 

(skijaške cipele) te Skistiefel (skijaške 

čizme). I u hrvatskom se jeziku, kao 

u njemačkom, pancerice nazivaju i 

skijaške čizme i skijaške cipele. 

Zanimljivo je da se u hrvatskom 

jeziku rabi i naziv buce, koji ne označava 

pancerice, već debele čizme, 

koje često nose skijaši na skijalištima 

jer su tople i nepromočive. Riječ 

dolazi od engleske riječi boot što je 

čizma, odnosno od njezine množine 

(eng. boots) – naime, ta se množina 

izgovara /bu:ts/, te je riječ buce 

zvučna preslika navedene množine. 

Engleski naziv za buce glasi moon 

boots /’mu:nbu:ts/, moon=mjesec, 

a isti se rabi i u njemačkom (njem. 

Moonboots /’mu:nbu:ts/). Naziv moon 

boot nastaje u engleskom jeziku, 

a podsjeća na obuću koju su imali 

astronauti koji su sletjeli na mjesec 

(PC-Bibliothek Express 2.1, 1993- 

2001). 

Buca je i naziv koji se u 

hrvatskom jeziku rabi kolokvijalno 

kako bi se imenovalo obuću u 

snowboardingu - skijanju na dasci 

(Hrvatski snowboard portal, 2011). 

Prema navedenom izvoru postoje 

Olimp 50

tzv. alpine buce, freestyle buce i 

freeride/allterrain buce. Riječ alpine 

u engleskom jeziku znači brdovit, 

dok riječ freestyle označava skijanje 

slobodnim načinom. Naziv freeride, 

odnosno allterrain ukazuje na 

činjenicu da se buce koje se nazivaju 

freeride/allterrain rabe za vožnju po 

svim vrstama terena. 

Vezovi kojima se skijaška čizma/ 

cipela pričvršćuje na skiju, odnosno 

«buca» na dasku nazivaju se step- 

-in vezovima - taj je naziv anglizam 

u hrvatskom jeziku, a točno ocrtava 

način na koji se čizma/cipela pričvršćuje 

na skiju - skijaš «ukorači, ugazi» 

(eng. step in) u vez. 

Svaki skijaš ima i dva skijaška štapa. 

Riječ štap dolazi od praslavenskog 

*ščapъ (Gluhak, 1993:613). Prema 

Gluhaku (1993:614), indoeuropski 

korijen glasi *skep- i znači sjeći. 

Skijaški se štap u engleskom jeziku 

naziva ski pole (eng. pole znači štap), 

a u njemačkom Skistock (njem. Stock 

je štap). 

Česta riječ koja se čuje u skijaškom 

žargonu u hrvatskom jeziku je riječ 

= 

hupser. To je germanizam od riječi 

hüpfen, što znači poskakivati. Doista, 

prelazak preko hupsera podsjeća na 

poskakivanje na skijama. Hrvatska 

je riječ za hupser riječ grba, a u 

engleskome se ona naziva mogul. 

Riječ mogul je pak germanizam 

u engleskom jeziku - dolazi iz 

austrijskog njemačkog od riječi Mügel, 

što je malo brdo, a logika je toga 

naziva jasna - grbe su «mala brda». 

Ta je riječ pokazatelj da engleski nije 

samo jezik davatelj, odnosno jezik 

iz kojeg brojne riječi ulaze u druge 

jezike, već da je on i jezik primatelj. 

To, drugačije rečeno, znači da postoje 

riječi koje iz drugih jezika ulaze u 

engleski, a riječ je mogul jedna od 

njih. 

Često se u hrvatskoj kolokvijalnoj 

uporabi u kontekstu skijanja čuje 

frazem spustiti se u šusu, odnosno 

51 Olimp


= 

spustiti se brzim, ravnim spustom 

- bez kočenja i skretanja. Riječ šus 

također dolazi iz njemačkog jezika, 

i to od riječi Schuss, što je pucanj. 

Nakon što je npr. metak ispaljen, kreće 

se pravocrtno i brzo, te je to i veza 

između riječi Schuss i uporabe riječi 

šus u navedenom frazemu. Zanimljivo 

je da je u kontekstu skijanja i riječ 

Schuss iz njemačkog ušla u engleski 

jezik, i to u značenju brzog, ravnog 

spusta pri velikoj brzini, odnosno, kao 

glagol, spustiti se pravocrtno velikom 

brzinom te skijati po nečemu (npr. 

skijati po planinama). 

Jezično je ponašanje socijalno 

organizirano i zbivanja u jeziku gotovo 

su redovito u korelaciji sa zbivanjima 

u društvu (Žanić, 2004). 

Skijanje svoj snažan razvoj bilježi 

na govornim područjima germanskih 

jezika, a skijaši s govornog područja 

germanskih jezika postižu vrhunske 

rezultate u tom športu. Stoga neke 

od riječi iz germanskih jezika - npr. 

ski i slalom iz norveškog te navedeni 

primjeri schuss i mogul iz njemačkog, 

odnosno austrijskog njemačkog, ulaze 

u engleski, ali i u druge jezike. • 

Literatura: 

Gluhak, A. (1993). Hrvatski etimološki rječnik. Zagreb: 

August Cesarec Zagreb. 

Hrvatski snowboard portal (2011). S mreže skinuto 

1.12.2011. s adrese http://www.bordanje.com/index. 

php/___Buce/139/0/. 

PC-Bibliothek Express 2.1 (1993.-2001.) Revision 

17. Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG, 

Langenscheidt KG. 

Random House Webster’s Unabridged Dictionary. 

(1999). V2.2 for 16bit Windows TM systems, V3.0 

for 32bit Windows TM systems, Random House, Inc. 

Collexion Reference Software (1998) Lemout & 

Housepie TM . 

Skijanje.hr. (2011). Hrvatski ski/board magazine. 

Skijaški klub “Hupser”, Rijeka. S mreže skinuto 

1.12.2011. s adrese http://www.skijanje.hr/oprema/ 

skije/clanak/tipovi-skijaid=12577 

Žanić, I. (2004). Nove stvarnosti i njihovi nazivi. Kako i 

zašto nastaju riječi i tko je za to “kriv”. Politička misao, 

XLI(1), 74-91. 


Skiing jargon has its specifics as 

any other jargon. The analysis 

shows that there are words 

from Norwegian (e.g. slalom) 

and German (e.g. Schuss and 

Mügel, i.e. schuss and mogul 

in English) that have entered 

the English language as well as 

other languages. However, there 

are also many originally English 

skiing-specific terms that have 

entered many other languages, 

e.g. Croatian and German, in 

which no originally Croatian 

i.e. German words exist as 

counterparts of the analysed 

loan-words. The analysis has also 

shown that the analysed terms 

clearly reflect the concepts that 

they denote. 

Olimp 52

Treneri i šport 

Ovladavanjem svijetom mikrorganizama 

završilo je 

razdoblje u kojem su treneri 

pronalazili rješenja u zahtjevnim 

trenažnim procesima kako bi 

športaši “pobijedili” bolesti ili infekcije 

koje bi se javljale kao posljedica napora 

koji bi slabio imunološki sustav 

športaša. Svijet molekula, čije sintetiziranje 

otvara posve nove prostore 

i izazove (što kreću od proizvodnje 

hrane pa sve do opreme i rekvizita), 

postao je novi trenerski izazov. Sve 

što danas koristi tehnologija i njezina 

Nove 

trenerske 

spoznaje 

Tekst: ŽELJKO MATAJA 

Valjalo bi konstatirati 

da sve ono što spoznaja 

donosi, a tehnologija nudi, 

nije naravno stvarano 

zbog unaprjeđivanja 

športskih rezultata, ali 

treneri koji su ponuđeno 

primijenili u športu 

približavali su se, kako se 

to kaže, granicama snova. 

industrijska proizvodnja posljedica je 

sintagme: živjeti znači uspjeti u onome 

čime se bavimo. 

Budući da športaši, baš kao i njihovi 

treneri, žive u tehnološkom okruženju 

(a na natjecanjima dolaze češće 

od ostalih ljudi u prigodu razmijeniti 

iskustva ili jednostavno vidjeti prednosti 

konkurenata), logično je da su 

stavljeni pred brojne izazove u svemu 

što se događa sa športom i u športu. 

Napokon, valjalo bi konstatirati da sve 

ono što spoznaja donosi, a tehnologija 

nudi, nije naravno stvarano zbog 

unaprjeđivanja športskih rezultata, ali 

treneri koji su ponuđeno primijenili u 

športu približavali su se, kako se to 

kaže, granicama snova. 

Koja je škola primjerena tim 

izazovima Ili su možda uspješni i 

dobri treneri oni koji uspijevaju skupiti 

od svega po malo i potom, svojom 

filozofijom, to ponuditi kao osobni 

autoritet koji će trajati sve dok se 

pokazuje djelatnim, učinkovitim, a 

samim tim i isplativim. 

U sustavu školovanja trenerskog kadra, 

bilo bi korisno držati se bioloških 

činjenica koje su apsolutno nadređene 

(primarne) u odnosu na pedagoške 

intervencije. Naime, brojna ispitivanja 

za potrebe športa, najčešće polaze od 

određivanja početnih stanja kako bi se 

nakon trenažnih intervencija ustanovila 

finalna stanja športaševih motoričkih, 

antropometrijskih, fizioloških i 

drugih pokazatelja te ustanovljavanja 

sadržaja analiza krvi i mokraće koja 

nudi ostatke raspadnih produkata 

energijskog prometa. 

Praksa je pokazala da dobri rezultati 

testiranja ne korespondiraju s 

ostvarenjima, pa bi se njegovanje 

profesionalnih zabluda pravdalo 

poznatom sintagmom kako iznimke 

potvrđuju pravilo. Na žalost, iznimke 

svjedoče da nikakvih pravila nema 

kad je u pitanju čovjek, a pogotovo 

športaš koji doseže vrhunske sportske 

domete. 

Polazeći od bilo koje pretpostavke 

(kad je riječ o školi ili pak o školovanju 

trenera), ovladavanje vještinom nekog 

športa čini se sekundarnim zahtjevom, 

dok je pristup športu spoznajna 

sinteza za primjenu brojnih elemenata 

koji će osigurati mozaik športaševog 

interesa za napredovanje. Najprije u 

procesu treninga, a onda u natjecanju 

koje ne može pružiti više od onog što 

je treningom dostignuto. Vrhunska 

Olimp 54

ostvarenja dosežu samo oni športaši 

kojima je ono što drugi nazivaju žrtvovanjem, 

izvor njihove najveće radosti. 

Kod nekih motivaciju postižu treneri 

kad trening nametnu kao radnu 

obvezu, a nekima je to, kao primjerice 

pokojnom Draženu Petroviću, prirodni 

dar. Trenirao je i nakon treninga, ponekad 

i s dvije lopte, što ga je činilo 

onakvim kakav je bio u izdržljivosti, 

okretnosti i preciznosti. 

Danas se u procesu treninga, 

kao jamstvo pouzdanosti, javlja timski 

rad. Sve je više stručnjaka koji 

su ovladali uskim područjima brojnih 

disciplina. Pretpostavlja se da pojedinac 

nije u stanju ovladati onim što 

nude usko specijalizirane djelatnosti. 

U tom se smislu, ovisno o materijalnim 

mogućnostima, najčešće angažiraju 

liječnici, fizioterapeuti, sociolozi, 

nutricionisti… No, stručni tim ne smije 

robovati zadovoljenju forme, nego 

viziji trenera koji ne očekuje da mu 

interdisciplinarci nude svoje spoznaje, 

nego rješenja koje trener kao vođa 

tima zahtijeva. 

U tom je smislu trener uvijek središnja 

osoba pod uvjetom da točno 

zna što od svojih suradnika očekuje. 

Najkraće rečeno: prošlo je vrijeme kad 

su treneru pripadali zdravi, a liječniku 

bolesni. Danas se od liječnika traži da 

ne dopusti mogućnost da se športaš 

ozlijedi ili razboli, a od nutricionista da 

osigura obroke i njihov sadržaj kako bi 

u športaševoj prehrani bilo zastupljeno 

sve što je potrebno u energetskom 

i u gradivnom smislu. 

Naravno, onoliko koliko trener zna i 

ima širinu spoznaje, on toliko od svojih 

suradnika očekuje. To je jedan od 

ključnih razloga zbog kojih bi valjalo 

ustanoviti trenersku akademiju koja 

bi omogućila plejadi uspješnih trenera 

da svoje spoznaje i iskustva u poduci, 

radu s mlađim dobnim kategorijama ili 

u vođenju treninga, iznose na način 

koji, kako volim reći - u knjige ne može 

stati. 

Naši športaši, dakle i naši treneri, 

zasigurno su osobe koje su značajno 

pridonijele nacionalnoj prepoznatljivosti 

u svjetskim razmjerima u kojima 

njihovo službeno školovanje nije bilo 

odlučujuće. No, razumljivo - svako 

je vrijeme imalo neku vrstu opsesije 

koja je koresporendirala s vremenom 

Today in the process of training, as 

a guarantee of reliability, teamwork 

occurs. There are more and more 

experts who have mastered the 

narrow areas of many disciplines. It 

is assumed that the individual is not 

able to master what is offer by highly 

specialized services. In this sense, 

depending on financial possibilities, 

it is customary to often engage 

doctors, physiotherapists, sociologists, 

nutritionists ... However, the 

professional team must not be a slave 

to the satisfaction of forms, but the 

vision of a coach who does not expect 

inter-disciplinarians to offer their 

knowledge, but a solution that coach 

as the team leader requests. 

In this sense, the coach is always 

the central person, provided that 

he knows exactly what he expects 

from his employees. In a nutshell: 

The time when healthy belonged to 

the coach and sick to the doctor - is 

history. Today, doctors are requested 

not to allow the possibility that an 

athlete is injured or becomes ill, and 

nutritionists have to provide meals and 

their contents to the athletes’ diet were 

all that is needed in the energy and 

compositional sense is present. 

tehnoloških postignuća… • → Summary ←

Šport i međunarodne integracije 

Šport i EU fondovi 

U 

skladu sa stjecanjem statusa 

zemlje kandidata za 

članstvo u Europskoj uniji, 

Hrvatskoj se otvaraju mogućnosti 

participiranja u europskim 

fondovima i bespovratno financiranje 

niza aktivnosti, pa tako i projekata na 

području športa. 

Projekti koji se financiraju putem 

europskih fondova obuhvaćaju različita 

područja poput razvoja ljudskih 

potencijala, obrazovanja odraslih, 

javnog zdravlja, programa Mladi na 

djelu, a športskim udrugama pruža 

se mogućnost kandidiranja vlastitih 

programa na natječaje europskih fondova. 

S obzirom da je Ured za udruge 

Vlade Republike Hrvatske po prvi put 

u sklopu svoga djelovanja uvrstio i 

šport - a isti predstavlja jedinicu za 

provedbu projekata koji se financiraju 

putem europskih fondova te sudjeluje 

u kreiranju natječaja za financiranje 

projekata - dodatno su ostvareni uvjeti 

za pripreme i realizaciju projekata, 

kao i pristup i kandidiranje na natječaje 

za europske fondove. 

Lisabonski ugovor je pravna 

podloga za financiranje športa temeljem 

Bijele knjige o športu, a 

zahvaljujući tomu Europska komisija 

osigurala je uvjete za široku raspravu 

o društvenoj i političkoj ulozi športa 

u europskim društvima, posebice 

vrednujući utjecaj športa na zdravstvenu 

politiku, socijalnu uključenost 

i obrazovanje, što predstavlja ključnu 

vrijednost za financiranje športskih 

projekata na europskoj i nacionalnoj 

razini. Donedavni nedostatak pravne 

osnove financiranja športa, predstavljao 

je poteškoću u pružanju potpore 

športskim programima u Europi, međutim 

kako je šport promicatelj zdravog 

načina života, društvenih integra- 

Tekst: Saša Ceraj 

U skladu sa stjecanjem 

statusa zemlje kandidata 

za članstvo u EU, 

Hrvatskoj se otvaraju 

mogućnosti participiranja 

u europskim fondovima i 

bespovratno financiranje 

niza aktivnosti i projekata, 

pa tako i projekata na 

području športa. Tako se 

športskim udrugama pruža 

mogućnost kandidiranja 

na natječaje europskih 

fondova putem vlastitih 

programa 

Olimp 56

cija i zamašnjak regionalnog razvoja, 

športski projekti financirani su putem 

raznih europskih programa. 

Prepoznajući društveno-politički 

značaj športa, Europska unija pristupila 

je 13. prosinca 2007. godine potpisivanju 

Lisabonskog ugovora, čime je 

ostvaren značajan iskorak ka promjeni 

politike prema športu i novim mogućnostima 

financiranja. Ovim pravnim 

aktom, šport je prvi put u povijesti 

Europe pravno definiran, čime je utvrđena 

nadležnost Europske unije nad 

športom (koji se baš kao i područja 

obrazovanja i kulture prepoznaje kao 

interesno polje djelovanja) te je osiguran 

pravni temelj koji će omogućiti 

financiranje športskih programa. Člankom 

165. Lisabonskog ugovora Europska 

unija želi doprinijeti promicanju 

športa uzimajući u obzir njegove 

posebnosti i strukturu te društvene i 

odgojne specifikume koje donosi. 

Na područja nevladine športske institucionalne 

pomoći, Hrvatski olimpijski 

odbor i Zagrebački športski savez 

kao njegova najjača udružena članica, 

osnovali su tijela koja će pružati pomoć 

športskom pokretu u realizaciji 

i financiranju športskih programa 

slijedom predpristupnih i strukturnih 

fondova Europske unije. 

Hrvatski olimpijski odbor na 

15. sjednici Vijeća osnovao je novu 

organizacijsku jedinicu pod nazivom 

Programi Europske unije kako bi se 

pravodobno uključio u nacionalnu 

koordinaciju na području programiranih 

projekata i programa športa za 

korištenje sredstava Europske unije, 

a Zagrebački športski savez uključuje 

se u pripremu korištenja sredstava 

i mogućnosti koje pružaju fondovi 

Europske unije osnivanjem Odjela za 

programe Europske unije i međunarodnu 

suradnju. 

U tom smislu organizirana su raznovrsna 

savjetovanja i radionice 

kako bi se športski savezi upoznali s 

mogućnostima i načinima kandidiranja 

na natječaje Europske unije te su 

prezentirana iskustva jedinica lokalne 

i regionalne samouprave kao i udruženih 

športskih članica na području 

korištenja sredstava iz predpristupnih 

fondova. 

Uspješna realizacija arhitektonskog 

projekta poput Multifunkcionalne 

dvorane za športski turizam Hrvatske 

u Delnicama ostvarena je zahvaljujući 

korištenju sredstava iz PHARE 

programa, a korisnik projekta ukupne 

vrijednosti 2,72 milijuna eura jest 

grad Delnice, koji predstavlja ogledni 

primjer korištenja mogućnosti koje se 

pružaju putem europskih fondova. 

Športske udruge u Hrvatskoj do 

sada nisu u znatnijoj mjeri sudjelovale 

u programima predpristupnih fondova, 

a kako europski fondovi obuhvaćaju 

različita područja poput razvoja ljudskih 

potencijala, obrazovanja odraslih, 

javnog zdravlja, programa «Mladi na 

djelu», športskim udrugama pruža 

se mogućnost kandidiranja vlastitih 

programa i projekata na natječaje za 

financiranje slijedom europskih fondova. 

Ubuduće će djelovanje Europske 

unije biti usmjereno k razvoju europske 

dimenzije športa, promicanju 

tjelesnog i moralnog integriteta športaša, 

a posebice športa žena i djece, 

što za šport predstavlja svojevrsnu 

prekretnicu. 

Evidentno je kako se putem ovih 

inicijativa Europska komisija na sveobuhvatan 

način posvećuje pitanjima 

vezanim za šport u cilju pružanja 

strateške orijentacije o ulozi športa u 

Europi, poticanju rasprave o određenim 

pitanjima, snažnijem uključivanju 

športa u stvaranje europske politike i 

povećanje javne svijesti o potrebama i 

specifičnostima športske djelatnosti. 

Navedenim inicijativama žele se razjasniti 

važna pitanja poput primjene 

zakona u športu te se planiraju daljnja 

djelovanja vezana uz šport na razini 

Europske unije. U sklopu navedene 

politike, šport se može promatrati i 

kao alat za lokalni i regionalni razvoj, 

urbanu obnovu i ruralni razvoj, a razvoj 

i povezivanje na području lokalnih 

športskih zajednica snažno podupire 

i Komisija Europske unije svojim 

preporukama, posebno naglašavajući 

športske događaje i razvoj inicijative 

Europski glavni gradovi športa koji 

se mogu financirati putem programa 

Europa za građane. 

Svakako je važno istaknuti kako 

uspješnost projekta dijametralno 

ovisi o njegovoj detaljnoj i ozbiljnoj 

pripremi te izvrsnom poznavanje tematike, 

jer samo se na taj način može 

uspješno konkurirati na natječajima 

Europske unije. • 

LITERATURA: 

Chappelet, J. (2010.), Autonomy of sport in Europe, 

Councile of Europe, Strasbourg. 

Siekmann, R., Soek, J. (2005.), The European Union 

and Sport – Legal and Policy Documents, UK. 


For several decades, the European 

Union is one of the major factors 

in international cooperation and 

is the largest donor of development 

aid in the world. Within the 

politics of international aid, the 

EU has developed a wide range 

of financial instruments known 

as the European funds. Some of 

these instruments are aligned with 

specific development priorities of 

those countries to which they are 

intended, while other instruments 

are designed to meet the urgent 

needs of partner countries and 

regions. 

In accordance with the candidate 

country status for EU membership, 

Croatia has opened possibilities 

for participating in distribution 

of the European funds and grants, 

funding a series of activities and 

projects, including projects in the 

field of sports. In this way the sports 

organizations have an opportunity 

for competing in contests for 

European funds through their own 

programs. 

Within the indicated policy sport 

can be viewed also as a tool for 

local and regional development, 

urban renewal and rural 

development, while development 

and connectivity in the local sports 

communities is strongly supported 

by the European Commission in 

its recommendations, particularly 

emphasizing the sports and the 

development of the European 

Capitals of Sport, which can be 

funded through the Europe for 

Citizens Program. 

57 Olimp

Šport na internetu 

Strelovit porast broja internetskih 

medija i društvenih mreža 

otvara bezbroj mogućnosti, no 

da bi se te mogućnosti iskoristile 

treba im se brzo prilagoditi. Internet 

je danas nedvojbeno posjetnica 

svake ozbiljnije tvrtke, pa onda i športske 

organizacije, bilo saveza ili kluba te 

glavnih aktera - športaša. Sudeći prema 

brzini reakcije na upite o internetskim 

sadržajima i aktivnostima, koje za potrebe 

ove rubrike putuju mrežom, ne 

bi se moglo reći da svi prepoznaju tu 

mogućnost. 

Ako nekim međunarodnim 

savezima, naime, treba više od mjesec 

dana da reagiraju na upite o svojim web 

aktivnostima i nakanama, ne može se 

baš reći da idu u korak s vremenom niti 

da su na raspolaganju novinarima, a 

onda i korisnicima. Iako će se svi, kad 

jednom ipak odgovore, pohvaliti da 

stalno razvijaju svoje stranice, pa i 

prema društvenim mrežama. Pitanje o 

društvenoj komponenti danas je jedno 

od onih na koje si nitko ne smije dopustiti 

negativan odgovor. 

Donedavno se govorilo „ako nešto 

nije bilo na televiziji, nije se ni dogodilo“. 

Danas slobodno možemo reći da 

ako to nešto, u ovom slučaju iz svijeta 

športa, nije istodobno na televiziji, 

internetskoj stranici i društvenim mrežama, 

Facebooku, Twitteru, Flickru, 

YouTubeu… te po mogućnosti na online 

televiziji - kao da se nije ni dogodilo. 

Športovi i pripadajući savezi novonastaloj 

se situaciji prilagođavaju ovisno 

o popularnosti i sposobnosti komunikacijskih 

i marketinških stručnjaka da 

prepoznaju nove trendove i uključe se 

u njih. Najpopularniji i najmasovniji, 

apsolutni su lideri na tržištu. 

O novim medijskim platformama 

koje pomažu u svakodnevnom radu i 

postaju glavni kanal za isporuku željenog 

sadržaja mnogo se govorilo i na 

Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ 

Bez dvosmjerne 

komunikacije i brze 

reakcije, športske 

internetske stranice malo 

su vrijedne. Vrijeme kad 

je na njih bilo dovoljno 

postaviti vijesti, raspored 

natjecanja, statistiku i 

lentu vremena odavno je 

prošlo 

ovogodišnjem kongresu Međunarodne 

udruge športskih novinara (AIPS) u 

Seulu. Novi mediji, prema riječima 

profesora športske komunikacije Paula 

Pedersena sa Sveučilišta u Indiani, povećavaju 

područje pokrivenosti i potiču 

Internet 

Olimp 58

interaktivnost između navijača, športskih 

dužnosnika i medija. Novi mediji 

i društvene mreže snažno su utjecali 

na šport i potaknuli novinare da se za 

plasiranje sadržaja koriste novim platformama. 

Pozornost je sa same vijesti 

preusmjerena na brzinu, na to kako 

najbrže i najbolje pružiti informaciju. 

Internet i društveni mediji 

omogućuju športu i svima koji ga čine 

ili se okupljaju oko njega izrazito brzu 

platformu, ali da bi se u potpunosti 

iskoristila, zahtijeva interakciju i dijalog. 

Forma oglasne ploče, kako su brojni 

savezi, klubovi, organizatori događaja 

pa i mediji koristili - a i dalje koriste 

- internet, apsolutno je prevladana. 

Ne postavljaju li se na portalima i 

stranicama sadržaji koji omogućuju 

komunikaciju svih zainteresiranih, bilo 

u obliku informacije, druženja, dijeljenja 

iskustava i zajedničkih vrijednosti, 

a onda i linkovi na društvene mreže - 

osuđeni su na propast ili životarenje. 

Jer, danas se sve mora i može izraziti 

numerički, pa neažurirane stranice s 

premalo dodatnih sadržaja, aplikacija, 

poveznica i sl. nemaju dovoljno sljedbenika, 

lajkova, fanova… što su sve 

načini izražavanja broja posjetitelja. 

Posljedično, pada i zanimanje onih koji 

korisnicima žele nešto prezentirati ili 

prodati. 

Upravo su korisnici, konzumenti informacija 

u fokusu cijele priče, pa sadržaj 

mora ovisiti o njihovim interesima i 

željama. A oni žele biti uključeni, žele 

komunicirati s istomišljenicima, igračima, 

trenerima… Tajnovitost, sporost, 

monotonost i otvoreno komuniciranje 

marketinških sadržaja pritom više ne 

dolaze u obzir - poruke u ime sponzora 

i brendova danas prenose športaši, 

natjecanja i dodatni sadržaji. 

Tako su na Facebooku, primjerice, 

među najaktivnijima plivač Michael 

Phelps, biciklist Lance Armstrong, 

Dwight Howard (NBA), tenisačice Marija 

Šarapova i Ana Kurnjikova, slijedi 

ih Roger Federer, trkač Usain Bolt, 

NBA-ovci Kobe Bryant i Shaquille 

O’Neal, još jedan tenisač Rafael Nadal, 

Tiger Woods, pa nogometaši Fernando 

Torres, Steven Gerrard, David Beckham, 

Cristiano Ronaldo… 

Svi oni oko sebe okupljaju fanove, a 

komunikaciju vode ili ih o njoj savjetuju 

stručnjaci na osnovi razrađene strategije. 

Sve se, dakako, mora događati u 

realnom vremenu - odmah. Angažman 

na internetu i društvenim mrežama 

ozbiljan je i naporan posao, ali se isplati, 

jer se lajkovi, komentari i dijeljenja 

naplaćuju od sponzora. 

Bogati i moćni brzo su to shvatili i 

prihvatili. Dokazuje to i popis top 30 

klubova najaktivnijih na Facebooku: 

Barcelona ima više od 12 milijuna fanova, 

slijede je Real Madrid, Arsenal, 

Galatasaray, Liverpool, Chelsea, Manchester 

United… Kombinacija internetskih 

stranica, novosti, fotografija, igara, 

kvizova, online televizija, linkova na 

stranice igrača, shopova… korisnicima 

je zanimljiva, blagajne se pune i svi su 

zadovoljni. 

Prema istraživanjima GfK, približno 

polovica hrvatskih građana starijih od 

15 godina koristi se internetom - riječ 

je o otprilike 1,7 milijuna osoba kojima 

je korištenje tog medija sastavni 

dio života. Više od polovice korisnika 

interneta zainteresirano je za šport, 

prema podacima gemiusAudiencea. 


Internet and social media enable 

the sport and those who make it, 

or gather around it, a very fast 

platform, but in order to fully 

take advantage of this platform, it 

requires interaction and dialogue. 

Bulletin board form - the way 

many associations, clubs, event 

organizers and the media used the 

internet (and still do), is absolutely 

overcome. If web portals and sites 

do not have on them content that 

enables communication between all 

stakeholders, whether in the form 

of information, social gathering, 

sharing experiences and shared 

values, and then also links to social 

networks – they are doomed to 

failure or vegetation. 

Today, everything has to be and 

can be expressed numerically, 

so outdated sites with too little 

additional content, applications, 

links, etc. do not have enough 

followers, likes, fans ... which are all 

ways of expressing the number of 

visitors. Consequently, the interest 

of those who want to present or sell 

something also drops. 

Online obožavatelji športa u usporedbi 

s cijelom internetskom populacijom 

mjesečno provedu gotovo sat dulje na 

mreži. Stranice koje najviše posjećuju 

vezane su uz opće športske informacije 

i nogomet. 

Polovica hrvatskih korisnika 

interneta redovni su posjetitelji društvenih 

mreža. Facebook u Hrvatskoj 

ima 1,4 milijuna korisnika i prema top 

500 siteova po posjećenosti (izvor 

alexa.com), drugi je na popisu najposjećenijih 

stranica u nas. Potencijal je 

golem, no zasad je samo potencijal. 

Šport i socijalni mediji nedvojbeno 

su savršena kombinacija, društvena 

komponenta u samoj je srži tog odnosa. 

Navijači vole pričati o športovima, 

na internetu provode sate i sate pregledavajući 

informacije i razmjenjujući 

mišljenja, taktike, strategije i kritike. 

Tisuće komentara na jednu jedinu 

utakmicu, primjerice Barceloninu, dovoljno 

govore o tome koliko je to važno 

za imidž svake organizacije, pod uvjetom 

da se njime netko bavi ozbiljno, a 

ne samo deklarativno. • 

59 Olimp


Dobitnici Državne nagrade za šport 

„Franjo Bučar“ 2011. 

U nazočnosti brojnih uglednih imena hrvatskog športa i 

znanosti, na prigodnoj svečanosti u Ministarstvu znanosti, 

obrazovanja i športa u Zagrebu su 25. studenoga 2011. 

Ivan Fattorini, Radovan Fuchs, Vinko Tomljanović 

Dragan Milanović i Dinko Vuleta 

dodijeljene Državne nagrade za šport “Franjo Bučar” kao 

najviše priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za 

iznimna postignuća i doprinos od osobitog značenja za 

razvoj športa u Hrvatskoj. 

Nagradu „Franjo Bučar“ za životno djelo dobili su Ivan 

Fattorini, Dragan Milanović i Vinko Tomljanović, a 12 godišnjih 

nagrada primili su Ozren Bonačić, Aldo Buršić, Ivo 

Dragić, Ivan Kljaković-Gašpić, Igor Jukić, Lovre Kalašić, Ivan 

Laljak, Tina Mihelić, Duško Mrduljaš, Ana Zaninović, Lucija 

Zaninović i Zajednica športskih udruga Grada Osijeka. 

Nagrade su im uručili ministar znanosti, obrazovanja i 

športa Radovan Fuchs i predsjednik Odbora nagrade Dinko 

Vuleta. 

Proračun HOO-a za 2012. 

U olimpijskog godini, troškovi programa javnih potreba 

u športu državne razine iznosit će 141.451.888 kuna - 

potvrdila je to Skupština Hrvatskog olimpijskog odbora 

27. prosinca 2011. Ukupni prihodi državnog proračuna 

planirani su u iznosu od 125.587.674 kn, od čega je 90 

posto prihoda od igara na sreću, a 10 posto redovnih 

sredstava DP. 

Vlastitim marketinškim aktivnostima HOO planira ostvariti 

13 milijuna, a 3 milijuna kuna iz programa Olimpijske 

solidarnosti Međunarodnog olimpijskog odbora. 

Najveći postotak sredstava (42 posto) usmjeren je na 

programe nacionalnih športskih saveza, dok je 32 posto 

predviđeno za OI London 2012., ali i ZOI u Sočiju 2014. 

Za razvojne programe HOO-a za športaše i trenere 

predviđeno je 14 posto. 

druge uglednike europskog i međunarodnog športa među 

kojima su bili i hrvatski predstavnici, predsjednik HOO-a 

ujedno i član Izvršnog odbora EOC-a Zlatko Mateša te 

glavni tajnik HOO-a Josip Čop. 

Važna tema Opće skupštine EOC-a bile su Europske 

igre po uzoru na ostale kontinentalne igre, a za koje je 

vodstvo EOC-a naručilo studiju isplativosti. Prema izvještaju 

konzultantske tvrtke Deloitte (koja je studiju provela), 

ove su Igre vrlo izvjesne, imaju čvrstu potporu 28 

europskih športskih federacija i financijski bi mogle biti 

više nego korisne za razvoj europskog športa. Hoće li Europske 

igre postati stvarnost odlučit će skupštinari EOC-a 

na izvanrednoj sjednici 12. travnja 2012., za vrijeme održavanja 

opće skupštine Udruženja nacionalnih olimpijskih 

odbora (ANOC). 

Prvi put Europski olimpijski 

odbori dodijelili su nagradu 

za najboljeg mladog 

športaša „Piotr Nurowski“, 

nazvanu po predsjedniku 

Poljskog olimpijskog odbora, 

tragično poginulom 2010. u 

zrakoplovnoj nesreći. Nagradu, 

za koju je u užem izboru 

bila i hrvatska judašica Barbara 

Matić, dobio je poljski 

Barbara Matić 

biciklist Tobiasz Lis. 

Godišnje nagrade EOC-a 2011. za doprinos razvoju 

europskog športa dobili su David Hemery, dopredsjednik 

Britanskog olimpijskog odbora, Alain Calmat, francuski 

osvajač olimpijske srebrne medalje u umjetničkom klizanju 

na ZOI Innsbruck 1964. te Luis Santos, predsjednik 

Portugalskog rukometnog saveza. 

Sljedeća 41. Opća skupština EOC-a održat će se u 

2012. u Eilatu (Izrael). 

Želimo uravnotežene uvjete 

bavljenja športom! 

Pod vodstvom članice Vijeća HOO-a i predsjednice 

Komisije za skrb o ženama u športu Morane Paliković 

Gruden, u Opatiji je 22. listopada održan 4. seminar Mreže 

koordinatorica u športu. 

Koordinatorice u športu, redom žene s velikim igračkim, 

organizacijskim, administracijskim ili upravljačkim 

iskustvom u športu, njih više od 60 iz nacionalnih šport- 

Čvrsta potpora za Europske igre 

U Sočiju, domaćinu Zimskih olimpijskih igra 2014. održana 

je 23. i 24. studenoga Opća skupština Europskih 

olimpijskih odbora (EOC). Skupština pod predsjedavanjem 

predsjednika EOC-a Patricka Hickeya okupila je više od 

300 predstavnika iz 49 nacionalnih odbora u sastavu 

EOC-a, brojne članove Međunarodnog olimpijskog odbora 

na čelu s predsjednikom MOO-a Jacquesom Roggeom, 

predstavnike organizacijskih odbora sljedećih ljetnih i 

zimskih olimpijskih festivala europske mladeži (EYOF), te 

Olimp 60

Tekst: RADICA JURKIN 

skih saveza, županijskih športskih zajednica i Zagrebačkog 

športskog saveza, otvoreno su govorile o temama 

koje, po njihovom mišljenju, duboko priječe uravnoteženost 

bavljenja športom u Hrvatskoj. 

No da se ipak napredovalo, govori činjenica da je u nacionalnoj 

politici za ravnopravnost spolova (2011.- 2015.) 

prvi put definiran prijedlog kako urediti ovo područje. O 

tome je govorila predstojnica Vladinog ureda RH za ravnopravnost 

spolova Helena Štimac Radin, naglasivši da 

je uravnoteženost zastupljenosti spola u bilo kojem području, 

pa tako i u športu, uvjet napredovanja hrvatskoga 

društva u cjelini. 

Koordinatorice su svoja stajališta koncipirale u smjeru 

uvođenja nacionalne statistike žena u športu, obveze 

izbora od 40 % do 2015. godine, politike prava na korištenje 

športske infrastrukture i planiranju kvalitete 

sadržaja, projekcije planskog i uravnoteženog stručnog 

usavršavanja, osposobljavanja i zapošljavanja u športu te 

osvješćivanju nenasilnog govora i ponašanja unutar športa 

općenito. 

17. Europski kongres fair playa 

u Poreču 

Pod visokim pokroviteljstvom 

hrvatskog predsjednika 

Ive Josipovića, 

Ministarstva znanosti, 

obrazovanja i športa, Europskih 

olimpijskih odbora 

(EOC) te Međunarodnog 

vijeća za športsku znanost 

i tjelesni odgoj (ICSSPE), a 

pod vodstvom predsjednika 

Europskog fair play 

pokreta Calosa Goncelvesa, 

u Poreču je od 28. do 30. 

rujna održan 17. Europski 

Miroslav Cerar 

fair play kongres i opća 

skupština Europskog fair 

play pokreta (EFPM) čiji su 

domaćini bili Hrvatski olimpijski 

odbor, Hrvatski fair 

play odbor (HFPO) i grad 

Poreč, član hrvatske marketinške 

olimpijske obitelji. 

U nazočnosti brojnih 

uglednika međunarodnog 

i hrvatskog športa (među 

kojima su bili dopredsjednik 

EFPM-a Miroslav Cerar, 

predsjednik HOO-a Zlatko 

Mateša, te predsjednica 

i tajnica HFPO-a Biserka 

Perman i Biserka Vrbek), Kongres je okupio brojne predstavnike 

europskih nacionalnih fair play odbora, europskih 

nevladinih sportskih organizacija, Europskih olimpijskih 

odbora (EOC), Europske nevladine športske organizacije 

(ENGSO) i hrvatske stručnjake i znanstvenike. 

Središnje teme bile su: „Šport kao dio kulture - fair play 

kao dio športske kulture“, „Mediji i nasilje u športu“, „Utjecaj 

športa na moralne promjene u društvu“, „Fair play i 

ponašanje navijača“ i „Etičko ponašanja trenera“. 

Solid support for European Games 

In Sochi, host of the 2014 Winter Olympics, General assembly of the European 

Olympic Committees’ (EOC) was held on 23 rd and 24 th of November. Under the 

chairmanship of the EOC President Patrick Hickey, the Assembly gathered more 

than 300 representatives from 49 national committees within the EOC, numerous 

members of the International Olympic Committee led by the IOC President 

Jacques Rogge, representatives of the Organizing Committees of the forthcoming 

summer and winter Olympic Festivals of European Youth (EYOF) and other 

notables of the European and international sports among which were also the 

Croatian representatives, president of the HOO (Croatian Olympic Committee) 

who is at the same time a member of the Executive Board of the EOC Zlatko 

Matesa, and Secretary General of the COC Josip Cop. 

The major topic of the EOC’s General Assembly was European games modeled 

on other continental games, for which the leadership of EOC commissioned 

a feasibility study. According to the report of the consulting company Deloitte 

(which conducted the study), these games are very likely, have a strong support 

of 28 European sports federations and financially could be more than useful for 

the development of European sports. Whether the European Games will become 

a reality depends on the decision of the members of the EOC assembly at the 

special session to be held on April 12 th , 2012, during the General Assembly of the 

Association of National Olympic Committees (ANOC). 

For the first time the European Olympic Committees awarded the prize for the 

best young athlete, “Piotr Nurowski”, named after the President of the Polish 

Olympic Committee tragically deceased in 2010 in a plane crash. The award, on 

whose shortlist was also the Croatian female judo fighter Barbara Matic, won the 

Polish cyclist Tobiasz Lis. 

EOC’s Annual Awards for 2011 on the contribution to the development of 

European sports went to David Hemery, avice president of the British Olympic 

Committee, Alain Calmat, French Olympic silver medal winner in figure skating 

at the 1964 Innsbruck Winter Olympics and Luis Santos, president of the 

Portuguese Handball Association. 

The next, 41 st General Assembly of the EOC, will be held in 2012 in Eilat (Israel). 

We want balanced conditions for practicing sports! 

Under the leadership of the member of Croatian Olympic Committee and 

President of the Commission on women in sports, Morana Palikovic Gruden, 

in Opatija was held the 4 th seminary of the Network for Women, Female 

coordinators in sports. 

Female coordinators in sports, all of them with rich playing, organizational, 

administrative or management experience in the sports, more than 60 from the 

national sports federations, county sports communities and the Zagreb Sports 

Association, openly spoke about issues which, in their opinion, profoundly hinder 

the balance of sports activities in Croatia. 

However, some development was achieved, what also confirms the fact that in 

national policy on gender equality (2011 - 2015) the proposal to regulate this 

issue was defined for the first time. Helena Stimac Radin, head of the Croatian 

Government Office on Gender Equality, spoke about this issue, emphasizing 

that the balance of gender representation in any branch, as well as in sports, is a 

condition for advancement of Croatian society as a whole. 

The female coordinators drafted their positions through the following conclusions 

leading towards : 

a) keeping the national statistics on women in sports 

b) the obligations of electing at least 30 percent of women in managerial positions 

by the end of year 2012, and 40 by 2015. 

c) the policy of the right to use the sports infrastructure and planning of quality 

content 

d) raising the awareness of non-violent speech and behavior within the sports 

e) projections of planned and balanced professional development, training and 

employment in sports. 

61 Olimp


U zaključcima, naznačena je, uz ostalo, odgovornost 

ne samo pojedinih skupina unutar športa, već gotovo svih 

u područjima djelovanja - od javnog govora do znanstvenih 

istraživanja i njegove praktične primjene kao trajne, 

dosljedne i beskompromisne skrbi u učenju o fair playu u 

športu. 

Nastavlja se partnerstvo HOO-a 

i Hrvatske lutrije 

Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatska lutrija obnovili su u 

listopadu 2011. dotadašnji višegodišnji plodonosni partnerski 

odnos u sufinanciranju športskih škola županijskih 

športskih zajednica, kao nastavak projekta potpore programa 

športa na lokalnoj razini. 

Prva od 12 županijska zajednica koje će dobiti namjenska 

sredstva bila je Krapinsko-zagorska županija i Nogometni 

klub Lobor, kojima je 7. studenoga 2011. na prigodnoj 

svečanosti uručen ček u vrijednosti 40 tisuća kuna. 

Ček su, u nazočnosti glavnog tajnika HOO-a Josipa 

Čopa, predsjednika Športske zajednice Krapinsko-zagorske 

županije Damira Levanića, načelnika općine Lobor 

Stjepana Fotiveca, predsjednika NK Lobor Andrije Smetiška, 

kapetanu kluba Karlu Plašču uručili pomoćnik glavnog 

tajnika HOO-a za programe lokalnog športa Siniša Krajač 

i pomoćnik predsjednice Uprave Hrvatske lutrije Tomislav 

Svetina. 

Drugi po redu bili su Šibensko-kninska županija i Košarkaški 

klub Jolly-Jadranska banka, a donaciju u iznosu od 

Uručenje donacije šibenskom košarkaškom klubu 

Hrvatska lutrija pomogla je i KK “Poličnik” 

39.924,50 kuna uručili su prigodnom svečanosti u Vodicama 

12. prosinca 2011. glavni tajnik HOO-a Josip Čop i 

pomoćnik predsjednice Uprave Hrvatske lutrije Tomislav 

Svetina. Ček je u ime kluba preuzeo predsjednik KK Jolly 

Jadranska banka Mirko Goreta. Uz mlade košarkaše svečanosti 

su nazočili pomoćnik glavnog tajnika za programe 

lokalnog športa HOO-a Siniša Krajač, dožupan Šibenskokninske 

županije, Zoran Šimunac, predsjednik i glavni 

tajnik Saveza športova županije Šibensko-kninske Josip 

Odak i Natko Giljević 

U Poličniku 13. prosinca 2011. održana je svečana dodjela 

donacije u iznosu od 39.530,00 kuna Košarkaškom 

klubu Poličnik. Ček je u ime kluba preuzeo mladi košarkaš 

Mate Zubčić, a ček su uručili, kao i prethodnog dana u 

Vodicama, glavni tajnik HOO-a Josip Čop i pomoćnik predsjednice 

Uprave Hrvatske lutrije Tomislav Svetina. 

Uz mlade igrače kluba uručenju su prisustvovali član 

Vijeća HOO-a Marijan Klanac, načelnik općine Poličnik Davor 

Lončar, predsjednik i glavni tajnik Športske zajednice 

Zadarske županije Marko Prenđa i Željko Birkić. 

HOO i Ghia Sport potpisali 

ugovor o partnerstvu 

HOO i tvrtka Ghia Sport koja se bavi opremanjem unutarnjih 

i vanjskih igrališta, škola i dvorana te športskim 

rekvizitima i opremom, potpisali su 30. rujna 2011. u 

vijećnici grada Pazina ugovor o partnerstvu na godinu 

dana i u vrijednosti od sto tisuća kuna. 

„Mali i srednji poduzetnici dobrodošli su u hrvatsku 

olimpijsku marketinšku obitelj čiji članovi slijede temeljne 

principe rada u športu i njegovanje olimpijskih ideja. Naša 

otvorenost za njihovo partnerstvo potvrđuje svaki sporazum 

u korist hrvatskoga športaša i olimpijaca“ - izjavio 

je glavni tajnik HOO-a Josip Čop prigodom potpisivanja 

ugovora. 

Domaćin svečanosti bio je gradonačelnik Pazina Renato 

Krulčić, a nakon potpisavanja ugovora održana je revijalna 

malonogometna utakmica momčadi HOO-a i grada 

Pazina. 

Josip Čop s operativcima 

nacionalnih saveza 

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Josip Čop sa 

suradnicima, održao je 21. studenoga kolegij s glavnim 

operativcima nacionalnih športskih saveza. Njih 59 (od 

ukupno 80 koliko je saveza učlanjeno u HOO), osvrnulo se 

je na rad u 2011. raspravivši ključne zadaće javnih potreba 

športa u olimpijskoj 2012. godini. 

 Glavni tajnik je izvijestio o doradi kategorizacije športaša 

kao javne ovlasti HOO-a, a na kojem intenzivno radi 

posebna radna skupina u skladu s ovlaštenjima i smjernicama 

Vijeća HOO-a. 

Kategorizacija športaša posljednji put mijenjana je 

2007. godine, a primjenjuje se u svim športovima čiji su 

nacionalni športski savezi udruženi u Hrvatski olimpijski 

odbor kao punopravni ili pridruženi članovi. 

Na kolegiju je predstavljen i novi pomoćnik glavnog 

tajnika za programe nacionalnih športskih saveza Robert 

Gojević (dosadašnji voditelj realizacije programa saveza), 

imenovan na tu dužnost nakon odlaska u mirovinu dotadašnjeg 

pomoćnika Marka Ćurkovića. 

Olimp 62

Tekst: RADICA JURKIN 

17 th European Fair Play Congress in Porec 

INNSBRUCK & SEEFELD, TYROL 

WWW.INNSBRUCK2012.COM 

Hrvatska delegacija na 

ZOIM Innsbruck 2012. 

Na svom prvom zimskom izdanju 

Olimpijskih igara mladih koje se 

održavaju od 13. do 22. siječnja 

2012. u Innsbrucku (Austrija), Hrvatsku 

predstavlja devet športaša: Saša 

Trsinski i Istok Rodeš (alpsko skijanje), 

Rea Rausel i Krešimir Crnković 

(skijaško trčanje), Paulina Berislavić 

(snowboard), Matija Miličić (hokej na 

ledu - skills challenge), Ema Bago i 

Petra Petko (sanjkanje), Matej Burić 

(biatlon). S njima je u pratnji 9 službenih osoba i četveročlana 

Misije pod vodstvom Damira Šegote. 

Na Prvim zimskim olimpijskim igrama mladih sudjeluje 

više od tisuću športašica i športaša u dobi od 14 do 18 

godina iz 70 zemalja, a natjecat će se u 63 športske discipline. 

Mlade športašice i športaše očekuje i bogat kulturni 

i obrazovni program, interaktivne i inovativne medijske 

radionice i društvene mreže. 

Kako bi približio sadržaje mladima širom svijeta, MOO je 

pokrenuo program „Mladi veleposlanik“ („Young Ambassador“ 

) i angažirao 33 mlada športaša u dobi između 18 i 

25. godina. Jedna od njih je i hrvatska olimpijka, skijašica 

Ana Jelušić. 

Under the auspices of the Croatian President Ivo Josipovic, Ministry of 

Science, Education and Sports, European Olympic Committees (EOC) 

and International Council for Sports Science and Physical Education 

(ICSSPE), under the leadership of the President of European Fair Play 

Movement Calos Goncelvesa, the 17 th European Fair Play Congress and 

General Assembly of the European Fair Play Movement (EFPM), hosted 

by the Croatian Olympic Committee, Croatian Fair Play Committee 

(HFPO) and the city of Porec, member of the Croatian Olympic 

marketing family, was held in Porec from 28 th to 30 th of September. 

In the presence of many prominent members of international and 

Croatian sports (including Vice President of EFPM - Miroslav Cerar, 

president of the Olympic Committee Zlatko Matesa and the president 

and secretary of the HFPO-and Biserka Perman and Biserka Vrbek), 

the Congress has brought together many representatives of the European 

National Fair Play Committees, European non-governmental sports 

organizations, the European Olympic Committees (EOC), European 

Non-Governmental Sports Organization (ENGSO) and many Croatian 

experts and scientists. 

Central themes were: “Sport as part of the culture - fair play as a part 

of sports culture”, “The media 

and the sports violence”, “Sport 

as an agent of moral change 

and transfer”, “ Fair play and 

supporters behavior “and” 

Ethical conduct of the sport 

coaches”. 

“The findings indicated, among 

other things, the responsibility 

of both individual groups 

within the sport and almost 

everybody in areas of activity 

- from public speaking to 

scientific research and its 

practical application as an 

ongoing, consistent and 

uncompromising care in 

learning about fair play in 

sports. 

Conference on Sports: How to get money from the EU funds 

In the organization of the Ministry of Science, Education and 

Sports and the Alps Adriatic Working Community whose member is 

Croatia, Croatian Olympic Committee and Faculties of Kinesiology 

of Universities of Zagreb and Split, the 9 th Sports Conference was held 

in Opatija. Key themes were the possibilities of sports programs being 

financially supported by the EU funds. 

Although the European programs for sports, according to the Austrian 

regional expert Michael Trinkel, are in the last three years “at rest”, in 

the new EU budget for the period from 2014 to 2020, sports programs 

are provided with an amount of 200 million Euros. 

In order to obtain those funds it is necessary to have programs in 

accordance with project requirements and to cooperate with national 

and regional EU bodies. 

The chance here is seen also by the Croatian Olympic Committee, 

particularly interested in this chapter because of the need for expansion 

of national capacity and sporting infrastructure, such as building a 

sports center on the island of Silba. 

63 Olimp


Zoran Primorac 

Gordan Kožulj 

Novo upravno vijeće Zaklade 

hrvatskih športaša 

Zaklada hrvatskih športaša utemeljena 2006. godine 

kao zajedničko tijelo Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog 

kluba olimpijaca i dnevnog lista Sportske novosti, 

dobila je odlukom Vijeća HOO-a 16. prosinca 2011. ponešto 

izmijenjeni sastav Upravnog vijeća za razdoblje do 

2015. I dok na njenom čelu ostaje dosadašnji predsjednik 

Zvonimir Boban, za članove su izabrani Davor Vugrinec, 

Aleksandar Petrović, Igor Boraska, Zoran Primorac, Mario 

Ančić, Dubravko Šimenc, Tamara Boroš, Danijela Grgić, 

Gordan Kožulj i Biserka Vrbek koja je u prethodnom mandatu 

bila upraviteljica Zaklade. 

Za novu upraviteljicu Zaklade (koja je u prošle četiri godine 

financijski potpomogla brojne bivše vrhunske športaše 

u iznimnim zdravstvenim i drugim životnim otegotnim 

okolnostima), imenovana je Sandra Paović, koja i osobno 

svjedoči potrebi postojanja Zaklade i njene misije u športu. 

Konferencija o športu: 

kako do novaca iz EU fondova 

U organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa 

i Radne zajednice Alpe Jadran čiji je član Hrvatska, te 

Hrvatski olimpijski odbor i Kineziološki fakulteti Sveučilišta 

u Zagrebu i Splitu, u Opatiji je održana 9. Konferencija 

o športu. Ključne teme bile su mogućnosti financijske 

potpore programima športa iz Europskih fondova. 

Iako su europski programi za šport, prema riječima austrijskog 

stručnjaka za ovo područje Michaela Trinkela, 

u posljednje tri godine „u mirovanju“, u novom proračunu 

Europske unije za razdoblje 

2014. do 2020. za programe 

športa predviđena su 

sredstva u iznosu od 200 

milijuna eura. 

Da bi se došlo do tih 

sredstava potrebno je imati 

programe sukladno projektnim 

zahtjevima i surađivati s nacionalnim i regionalnim 

tijelima EU. 

U tome šansu vidi i Hrvatski olimpijski odbor koji je za 

ovo poglavlje osobito zainteresiran za potrebe proširenja 

nacionalnih kapaciteta i športske infrastrukture, kao što 

je izgradnja športskog centra na otoku Silbi.

OLIMP 41 - Hrvatski Olimpijski Odbor

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?