1 - Å umarski list

poprečnom presjeku jedne tropske listače
(Ceđrela odorata — Ghana);
P. Heydeck: O naseljavanju gljiva
na panjeve smreke — Metodika utvrđivanja
i šumskogospodarsko značenje;
H. K u r t h i M. Ott: Sistematske
pogreške u inventuri sastojina — Veličina
pogrešaka i mogućnosti korektura;
G. Nicklisch i W. Zentsch:
Pripremni radovi za utvrđivanje vrijednosti
izmjena plinova biljaka za EDV uz
pomoć mikroračunala;
S. K. Uhlig: Istraživanja o fiziologiji
ishrane fitopatogene gljive Cerospora
pini — densiflorae Hori et Nambu;
M. Willing: O utvrđivanju odbitka
količine kore iz mass neokcranog trupca.
J. A. REUM, na poziv Heinricha
C o 11 e, preuzeo je mjesto nastavnika
matematike i botanike na, 1786. osnovanoj,
Šumarskoj školi u Zillbach-u kod
Meiningen-a. Kada je 1816. god. počela s
radom Kraljevska saska šumarska akademija
u Tharandt-u, Reum je imenovan
profesorom za iste predmete na toj Akademiji,
a od 1830. godine predaje i »ekonomsku
botaniku« na te godine osnovanom
poljoprivrednom odjelu Šumarske
akademije. Osnovao je šumsko-botanički
vrt, kojem je ostao upravitelj do svoje
smrti 1839. godine. Reum je pisac više
knjiga. Prva mu je, i najznačajnija,
»Osnovi njemačke šumske botanike« (1.
izdanje 1814, a druga 1825. i 1837) a
zatim »Udžbenik matematike za šumare«
(1823., 1824. i 1836), »Pregled šumarske
znanosti« (1828) i »Ekonomska botanika
i opisi kućnih i poljoprivrednih biljaka
za obuku mladih poljoprivrednika« (1832).
H. A. VATERS bio je također profeso"
Kr. saske šumarske akademije i to najprije
mineralogije, petrografije i geologije,
a od 1890. godine i tloznanstva s naukom
o staništu. Bio je pobornik uske
suradnje znanstvenih istraživanja i prakse.
Vaters je manje poznat u inozemstvu,
ali njegovo znanstveno djelo jednako je
znanstvenom djelu Ra mann a, naglašavaju
autori, nasljednici H. A. Vatersa na
katedri za tloznanstvo na današnjem fakultetu
(Sekciji) za šumarstvo Tehničkog
univerziteta u Dresdenu.
W. Beck prikazao je osobine 5 strojeva
za rezanje grana s (oborenih) stabala,
koji se upotrebljavaju u ČSSR, SSSR
i u SR Rumunjskoj. Od tih pet strojeva
jedan je za rezanje grana s debala promjera
do 60 cm i debljina grana do 12
cm, po jedan za deblovinu promjera 35
i 30 cm odnosno debljine grana 8 i 6
cm, a dva za deblovinu promjera do 20
cm i debljine grana 3 cm. Kod deblovine
promjera 60 cm upotrebom stroja EA-60
povećana je produktivnost »žive radne
snage« na 170'/», ali »ekonomski rezultat
nije uvijek zadovoljavajući«.
P. Heydeck nabrojio je 26 vrsta
gljiva koje se mogu nastaniti na panjevima
smreke i jele, od kojih neke prelaze
i na živa stabla kao na pr. Armillariela
mellea, Fomitopsis onnosa (Fomes annosus).
Za suzbijanje patogenih gljiva koje
prelaze i na živa stabla autor od kemijskih
sredstava navodi karbolineum, katran
od kamenog uglja te natriumnitrit
te biološki način primjenom saprofitskih
gljiva Trichoderma lignorum i Peniophora
gigantea koje su u antagonizmu s
Fomitopsis annosa.
U nekim zemljama trupci se iz šume
otpremaju pod korom pa se i masa
iskazuje na osnovu promjera kojeg ima
neokorani trupac. Za utvrđivanje drvne
mase bez kore jednostavni postotni odnosi
ne zadovoljavaju, jer je taj postotak
ovisan o promjeru trupca, piše U.
Willing. Stoga su u CSSR, DDR i
SSSR u primjeni posebne tablice iz
kojih se na osnovu promjera s korom
očitava čista drvna masa. U ČSSR-u postoji
5 takvih tablica:
za smreku uključivo i jelu;
za bor, uključivo i za vajmutovac, ariš i
dugalziju;
za borove trupce dužine do 5 m i ostale
promjera preko 60 cm;
za bukvu koje se primjenjuju i za brdski
javor, obični grab, oskorušu, lipu, platanu,
šljivu, trešnju, krušku i jabuku;
za hrast uključivo i za cer, brijest, jasen,
bagrem, brezu, divlji kesten, johu, orah
i vrbu.
O. Piškorić
387