fra Martin Planičić: BLAGO NAMA - Pieteta

More documents

Recommendations

Info

Str ani ca 2 0 U B ro j 1 02 -1 4. k olov oz a 2 01 0. ž a r i š t u 5. kolovoza proglasi danom žalosti. I podigne neki spomenik „napaćenom srpskom življu“, tik uz neki „antifašistički“. Spomenici „antifašistima“ financiraju se iz Državnog proračuna (čitaj, financiramo ih svi mi, htjeli to ili ne), a spomenici našim braniteljima se uglavnom financiraju iz lokalnih zajednica i dobrovoljnim prilozima. Nije teško za predvidjeti čijim će spomenicima naša zemlja uskoro biti posuta, uz sve ove silne koji već postoje. A s obzirom da je za našu vladu očito petokraka i kokarda jedno te isto, što dokazuju proslavom u Srbu, ne bi nas trebali začuditi nikakvi eventualni budući spomenici četnicima. Ako se usporedi tretman koji imaju hrvatski branitelji i onaj koji imaju abolirani četnici u Hrvatskoj, u biti ne postoji ama baš ništa što bi nas trebalo iznenaditi. I ne čudi mene to što će se hrvatska Vlada sjatiti na dan proslave četničkog pokolja. Kod mnogih, vrijedi ono da krv nije voda, a kod mnogih ona – jednom komunist, uvijek komunist, jednom udbaški potomak, zauvijek UDBA u srcu. David Dado Jambrak, Stuttgart, Njemačka Ono što me doista čudi, to smo svi mi. Koji mirno, već godinama i godinama, podnosimo jedno poniženje veće od drugog, jednu nepravdu za drugom, koji mirno podnosimo sva hapšenja i optužbe za ratne zločine, koliko god optužnice apsurdne bile, koji dopuštamo da nam i dalje vladaju oni koji su nas u komunizmu zatvarali i progonili. " A N T I FA Š I S T I " Povodom potpune legalizacije homoseksualizma u svim oblicima održana je i ovogodišnja najveća Gay Parada Njemačke, poznatija pod imenom Christopher Street Day, koja se svake godine održava u svim većim gradovima širom Njemačke. Kao i prethodnih godina bila je i nekolicina od oko 150 hrabrih protudemonstranata. Organizirana i službena protudemonstracija se i ove godine realizirala u ime tradicionalne katoličke zajednice bratovštine sv. Pija X. iz Stuttgarta. Christopher Street Day (CSD) održan je s najvećim pokroviteljstvom grada Stuttgarta te raznih ministarstava vlade SR Njemačke. Sam gradonačelnik grada Stuttgarta g. Schuster (član CDU-a) je prošle godine uz bok tradicionalnoj narodnoj povorci i veselici švabskih Nijemaca “Cansttater Wasen” opisao i CSD – Stuttgart kao neprocjenjivo kulturno bogatstvo grada Stuttgarta i regije Švabije. Militantni njemački ljevičari organizirani u raznim lijevoliberalnim te prokomunističkim udrugama i strankama kao npr. “Antifa” i parlamamentarna stranka “Die Linke”, su i ovogodišnju službeno odobrenu protudemonstraciju mirnih kršćanskih i katoličkih vjernika ometali BO- GOPOGRDNIM SKANDIRANJIMA, KLICANJU ATEI- ZACIJI NJEMAČKE, bacanjem staklenih boca na osobe (čak i svećenike) koje su tijekom moljenja svete krunice Jugoslavija se nikada nije maknula iz Hrvatske. Rat koji smo dobili i za koji smo platili tolikim životima, pretvorio se u zločinački pothvat, a sudionike istoga svako malo hapse i zatvaraju. Ljudi koji su nam nekada uništavali živote, danas sjede u hrvatskoj Vladi i upravljaju našim životima. I nekako se ne mogu osloboditi osjećaja da ćemo svi mi jednoga dana odgovarati baš onima kojih više nema, onima koji su za slobodnu i neovisnu Hrvatsku dali svoje živote, što smo dopustili da njihova žrtva postane tako uzaludna. I kakva god kazna bila, bit će nam premala. svjedočili svoju vjeru i izkazali svoje pravo na vlastito mišljenje, te omaložavanjem i ponižavanjem vjerskih obilježja i vjerskih osjećaja. Uz mnoštvo poziva čelnih ljudi stuttgartskog A-HSP-a na miran i dostojanstven prosvjed protiv nemorala, zaštite obitelji i braka stuttgartskim Hrvatima, odazvali su se uz glavne čelnike A-HSP-a Stuttgarta SAMO PETORICA HRVATA – KATOLIKA. Podružnica A-HSP-a za Stuttgart ovim izvještajem JAVNOSTI I HRVATSKOME NA- RODU U ČITAVOM SVIJETU, želi napomenuti da je takvo ponašanje porazno za HRVATSKI NAROD i njegovo dostojanstvo kao vjerničkog kršćanskog NARODA. Ne shvaćamo kako u gradu u kojem živi oko 30.000 Hrvata se odazove toliko DRASTIčNI MALI BROJ HRVATA. Tijekom prosvjeda skupina od dvadesetak ljevičarskih protivnika morala, kršćanske vjere i nacionalnog ponosa se htjela čak fizički obračunati s malom skupinom HRVA- TA. Nakon više puta ponovljenog opominjanja zaštitnika prosvjeda njemačke policije, na više nego uvredljive i po tjelesnu sigurnost MAKSIMALNO OPASNU SITUACI- JU. Službenici njemačke policije tek nakon dužeg vremena „površinski“ su intervenirali. Sluteći kako bi se odvijao scenarij da je netko od kršćana ili osoba političko konzervativno-desnih uvjerenja fizički napadao lijevo-liberalne fašiste, koji su negatori drugih mišljenja i političkih opredjeljenja. I to se sve odvijalo u TAKOZVANOM SLOBOD- NOM I DEMOKRATSKOM SVIJETU.
B ro j 1 02 -1 4. k olov oz a 2 01 0. U ž a r i š t u Str ani ca 2 1 I Z V J E Š Ć E O R A D U K O M I S I J E Z A U T V R ð I V A N J E R A T N I H I P O R A T N I H Ž R T A V A R E P U B L I K E H R V A T S K E ( 1 8 . d i o ) Priredio: Dragutin Šafarić, Velenje, Slovenija Atentat na Nikolu Štedula U petak 14. listopada 1988., u zrakoplovu švicarske zračne kompanije sletio je u londonsku zračnu luku čovjek s putovnicom u kojoj je stajalo - Rudolf Lehotzky; adresa: 3A Av. Cales 1206, Ženeva. Dotični se carinskim službenicima predstavio kao trgovački putnik. Sutradan, 15. listopada, u subotu, vlakom je nastavio put u škotski grad Edinburg. Istoga dana, kasno poslijepodne, Lehotzky je uzeo sobu u edinburškom hotelu Old Waverly i unajmio automobil u poslovnici rent-a-car kompanije Avis. Trećeg dana, 16. listopada, u nedjelju, krenuo je unajmljenim kolima u gradić Kirkcaldy. Nakon što je stigao onamo, u više je navrata zaustavljao mještane sa zamolbom da mu pokažu put do ulice Glen Lyon Road. U toj je ulici, naime, živio Nikola Štedul, predsjednik Hrvatskog državotvornog pokreta (HDP). Elisabeth Woods, sobarica u hotelu u ulici Glen Leon Road, tijekom tri dana viñala je preko puta svoje sobe parkirana crna kola s crvenom prugom. U njima je sjedio čovjek slavenske fizionomije i čitao novine. Nešto joj je bilo čudno te je zapamtila registracijsku oznaku automobila. Nikola Štedul svakodnevno je točno u sedam sati izvodio u šetnju svog njemačkog vučjaka Pašu, inače dobro istreniranog psa-čuvara. U ponedjeljak 17. listopada, Štedulova susjeda Joan Ward primijetila je kako nepoznati muškarac sjedi u automobilu nedaleko od Štedulove kuće i promatra ulicu. Sljedećeg dana, 18. listopada, Štedulov susjed James Napier Blount, takoñer je opazio istog muškarca kako sjedi u automobilu i promatra ulicu. Tog se dana Štedul kasno vratio iz sveučilišne knjižnice i započeo pisati članak za glasilo HDP-a Hrvatski tjednik, koji je izlazio u Australiji. Članak je dovršio tek oko pet sati ujutro 19. listopada. Tog dana ujutro Lehotzky je ponovno promatrao Ulicu Glen Lyon Road. Umirovljeni pismonoša Eric <strong>Martin</strong> primijetio ga je i, zbog čestih provala u kuće, zapisao je broj automobila: F 440 - AFK. Lehotzky je poslijepodne na TV-u gledao prijenos utakmice nogometnih reprezentacija Škotske i Jugoslavije, koja je završila neriješeno 1:1. U četvrtak 20. listopada, Štedul je mimo običaja iz stana izašao nešto kasnije, oko osam sati. Kratko je s psom šetao ulicom i zatim je skrenuo u obližnju šumicu. Nakon petnaestak minuta vraćao se i stotinjak metara prije svoje kuće zapazio je kako mu se iz suprotnog pravca polagano približava automobil. Kad je došao do njega, vozač je prikočio i nagnuo se prema prozoru. Štedul je pomislio da je čovjek zalutao u gradu i da traži pomoć. Nagnuo se prema prozoru. U tom trenutku Lehotzky je potegnuo samokres s prigušivačem i ispraznio cijeli okvir u Štedula. Nakon toga je pobjegao. Otprilike u isto vrijeme kad se Lehotzky dovezao do uzletišta u Edinburgu, vratio unajmljeni automobil i sjeo u zrakoplov za London, umirovljeni pismonoša Eric <strong>Martin</strong> pričao je policajcima kako je prethodnih dana zapazio sumnjiva kola registarskih oznaka F 440 - AFK. Inspektor David Fraser u žurbi je pisao podatke na dlan i odjurio u policijsku postaju. Ubrzo je saznao da automobil pripada agenciji Avis i da je bio iznajmljen Rudolfu Lehotzkom, koji se upravo nalazi u zrakoplovu koji za dvadesetak minuta treba sletjeti u londonsku zračnu luku Heathrow. Fraser je odmah izdao nalog za uhićenje. Engleska je policija opkolila zrakoplov u kojem se nalazio Lehotzky. Dvojica detektiva ušla su unutra, a pilot je zamolio putnika Lehotzkog da se javi u pilotsku kabinu. Ovaj se nije odazvao, nego je na svom mjestu čekao da svi putnici napuste zrakoplov. Dvojica detektiva prišla su mu i objasnila da je uhićen na što je Lehotzky burno prosvjedovao. Osam dana kasnije, 28. listopada, Štedula su iz bolnice odvezli u policijsku postaju, gdje je poredano stajalo desetak ljudi. Štedul ih je promatrao. Četvrtog u redu prepoznao je kao napadača. Policajci su ga pitali kako mu je ime, a on je odgovorio na njemačkom: Ich heisse Vinko" ("Zovem se Vinko"). Kao što je poznato, Vinko Sindičić osuđen je na petnaest godina zatvora, a nakon izdržane dvije trećine kazne izručen je Republici Hrvatskoj.
Page 1 and 2: Br oj 102 Iz la z i subo t o m Z a
Page 3 and 4: B ro j 1 02 -1 4. k olov oz a 2 01
Page 19: B ro j 1 02 -1 4. k olov oz a 2 01

fra Martin Planičić: BLAGO NAMA - Pieteta

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?