fra Martin Planičić: BLAGO NAMA - Pieteta

B ro j 1 02 -1 4. k olov oz a 2 01 0.
B o g n a s j e s t v o r i o
Str ani ca 5 7
RIJEČ Z A S VAK I T J E DAN ( 5 6 . n as tav ak )
Mieczystaw Malinski
LJUBI SVOGA BLIŽNJEGA
Mržnja je bolest. Bolest je i zavist, oholost, pohlepa,
sebičnost. Svaki grijeh nije samo moralno zlo,
već bolest: izobličenje ličnosti.
Tako izobličenog čovjeka moguće je izliječiti samo
dobrotom, samo strpljivošću, razumijevanjem,
smirenošću, toplinom, srdačnošću — ljubavlju.
SLIJEPAC KRAJ PUTA
30. nedjelja kroz godinu A,
Mt 22, 34—40
Mi smo kao taj slijepac kraj puta. Do ušiju nam
dopiru glasovi, šapati, uzvici, pjevanje, ali nam
nije jasno što se to dogaña i o čemu se radi.
Mi smo kao taj slijepac kraj puta. Svaki od nas.
Svaka zajednica. Svaki narod. Cijelo čovječanstvo.
Na nama je da postanemo svjesni svoje slijeposti.
Na nama je da se uzdamo u milost, da povjerujemo
u stvarnost — pa ako treba da nas netko i za
ruku povede — u istinsku stvarnost u kojoj živimo,
da bismo — makar samo zakratko ili barem
na kraju — ugledali sebe u ogledalu. Na nama je
smoći hrabrosti i zavapiti, kao što je to učinio slijepac:
”Gospodine, daj da progledam!”
30. nedjelja kroz godinu B,
Mk 10. 46—52
HVALA TI ŠTO NISAM KAO OSTALI LJUDI
Ne usporeñuj se s drugim ljudima. Ne znaš, koliko
su oni primili niti koliko si ti primio. Možda ih
nadvisuješ, jer si više primio; možda oni tebe nadvisuju,
jer su više primili.
Ne usporeñuj se s drugim ljudima, jer svaki je od
nas jedinstvena, neponovljiva i nikom jednaka
osoba na svijetu.
BOŽ J I P U ST OLOV ( 7 . n as tav ak )
Daleki putevi Franje iz Ksavera
Josip Badalić D.I. – Zagreb, Voćarska 106
Iza nekoliko dana piše odande subraći u Gou:
”Odlucio sam bio na svetom grobu apostola Tome
moliti Boga, Gospodina našega, neka mi pomogne
da upoznam njegovu svetu volju i dade čvrstu odluku
da je potpuno ispunim. Uz veliku nutarnju
utjehu osjetio sam i upoznao da je njegova volja
da poñem u Malaku gdje se sada toliki obraćaju.
Poći ću tamo da im prevedem na njihov jezik vjerske
članke. To neka im bude dok im Bog ne pošalje
svećenika koji će njihov jezik razumjeti..,
Bog mi je obdario dušu divnim mirom i dubokom
utjehom kad sam upoznao njegovu svetu volja da
poñem u Malaku (na otoku Celebesu). Čvrsto sam
odlučio da ispunim volju Božju koju osjećam u
duši. Kad ne bi ove godine ni jedna portugalska
laña zaplovila prema Malaci, zaputio bih se na
muslimanskoj ili poganskoj. Osjećam. draga braćo,
toliiko pouzdanje u Boga da bih se zaputio i u
ribarskom čamcu. Sve moje pouzdanje počiva u
30. nedjelja kroz godinu C,
Lk 18, 9—14
Bogu. Neka mi guverner da preporuku za kapetana
u Malaci. Pošaljite mi brevijar za me. Sjedinio
nas Gospodin opet u svojemu slavlju! Ne znam da
li ćemo se ikad više vidjeti u ovome životu. Vaš
najmanji brat Franjo.”
MOLITVA U NOĆNOJ TAMI
Na grobu svetoga Tome bila je kapelica, soba za
svećenika, kuhinja i nešto vrtića. Za sve se to brinuo
župnik Gašpar Coelbo koji prima Franju kao
gosta za četiri mjeseca što ih taj provede čekajući
lañu prema Malaki. Upravo taj dobroćudni i ponešto
lakovjerni čovjek stanovao je u istoj sobi,
dijelio istu kuhinju s Božjim čovjekom, koji je
pred njim jednoč i oteretio savjest priznavši koješta
iz lakomislenoga života u Parizu. Uz ostalo
zapisao je Coelbo o Franji ovo:
”Običavao me neopazice noću ostaviti samoga u
kolibi te otići kroz vrt u kapelicu bl. Apostola. Išao
je tamo da se moli i bičuje. Upozorio sam ga neka
ne izlazi sam noću kroz vrt, da bi mu mogla
naskoditi vražja strašila. Franjo se tome nasmije,