Str ani ca 5 6 B ro j 1 02 -1 4. k olov oz a 2 01 0. B o g n a s j e s t v o r i o
B ro j 1 02 -1 4. k olov oz a 2 01 0. B o g n a s j e s t v o r i o Str ani ca 5 7 RIJEČ Z A S VAK I T J E DAN ( 5 6 . n as tav ak ) Mieczystaw Malinski LJUBI SVOGA BLIŽNJEGA Mržnja je bolest. Bolest je i zavist, oholost, pohlepa, sebičnost. Svaki grijeh nije samo moralno zlo, već bolest: izobličenje ličnosti. Tako izobličenog čovjeka moguće je izliječiti samo dobrotom, samo strpljivošću, razumijevanjem, smirenošću, toplinom, srdačnošću — ljubavlju. SLIJEPAC KRAJ PUTA 30. nedjelja kroz godinu A, Mt 22, 34—40 Mi smo kao taj slijepac kraj puta. Do ušiju nam dopiru glasovi, šapati, uzvici, pjevanje, ali nam nije jasno što se to dogaña i o čemu se radi. Mi smo kao taj slijepac kraj puta. Svaki od nas. Svaka zajednica. Svaki narod. Cijelo čovječanstvo. Na nama je da postanemo svjesni svoje slijeposti. Na nama je da se uzdamo u milost, da povjerujemo u stvarnost — pa ako treba da nas netko i za ruku povede — u istinsku stvarnost u kojoj živimo, da bismo — makar samo zakratko ili barem na kraju — ugledali sebe u ogledalu. Na nama je smoći hrabrosti i zavapiti, kao što je to učinio slijepac: ”Gospodine, daj da progledam!” 30. nedjelja kroz godinu B, Mk 10. 46—52 HVALA TI ŠTO NISAM KAO OSTALI LJUDI Ne usporeñuj se s drugim ljudima. Ne znaš, koliko su oni primili niti koliko si ti primio. Možda ih nadvisuješ, jer si više primio; možda oni tebe nadvisuju, jer su više primili. Ne usporeñuj se s drugim ljudima, jer svaki je od nas jedinstvena, neponovljiva i nikom jednaka osoba na svijetu. BOŽ J I P U ST OLOV ( 7 . n as tav ak ) Daleki putevi Franje iz Ksavera Josip Badalić D.I. – Zagreb, Voćarska 106 Iza nekoliko dana piše odande subraći u Gou: ”Odlucio sam bio na svetom grobu apostola Tome moliti Boga, Gospodina našega, neka mi pomogne da upoznam njegovu svetu volju i dade čvrstu odluku da je potpuno ispunim. Uz veliku nutarnju utjehu osjetio sam i upoznao da je njegova volja da poñem u Malaku gdje se sada toliki obraćaju. Poći ću tamo da im prevedem na njihov jezik vjerske članke. To neka im bude dok im Bog ne pošalje svećenika koji će njihov jezik razumjeti.., Bog mi je obdario dušu divnim mirom i dubokom utjehom kad sam upoznao njegovu svetu volja da poñem u Malaku (na otoku Celebesu). Čvrsto sam odlučio da ispunim volju Božju koju osjećam u duši. Kad ne bi ove godine ni jedna portugalska laña zaplovila prema Malaci, zaputio bih se na muslimanskoj ili poganskoj. Osjećam. draga braćo, toliiko pouzdanje u Boga da bih se zaputio i u ribarskom čamcu. Sve moje pouzdanje počiva u 30. nedjelja kroz godinu C, Lk 18, 9—14 Bogu. Neka mi guverner da preporuku za kapetana u Malaci. Pošaljite mi brevijar za me. Sjedinio nas Gospodin opet u svojemu slavlju! Ne znam da li ćemo se ikad više vidjeti u ovome životu. Vaš najmanji brat Franjo.” MOLITVA U NOĆNOJ TAMI Na grobu svetoga Tome bila je kapelica, soba za svećenika, kuhinja i nešto vrtića. Za sve se to brinuo župnik Gašpar Coelbo koji prima Franju kao gosta za četiri mjeseca što ih taj provede čekajući lañu prema Malaki. Upravo taj dobroćudni i ponešto lakovjerni čovjek stanovao je u istoj sobi, dijelio istu kuhinju s Božjim čovjekom, koji je pred njim jednoč i oteretio savjest priznavši koješta iz lakomislenoga života u Parizu. Uz ostalo zapisao je Coelbo o Franji ovo: ”Običavao me neopazice noću ostaviti samoga u kolibi te otići kroz vrt u kapelicu bl. Apostola. Išao je tamo da se moli i bičuje. Upozorio sam ga neka ne izlazi sam noću kroz vrt, da bi mu mogla naskoditi vražja strašila. Franjo se tome nasmije,
Change language