Svaka osnovna nota može biti povišena, pri čemu joj se dodaje nastavak „-is“, odnosno snižena, kada jojse dodaje nastavak „-es“ (npr. „cis“, „dis“, „eis“ itd). Povišavanjem note (stepenovanjem) njen stupanj sepovedava za pola stepena, odnosno snižavanjem smanjuje za pola stepena. U standardnom (klavirskom)zapisu, povišena nota „e“, tj. „eis“ jednaka je noti „f“, kao i što je povišena nota „h“, tj. „his“ jednaka noti„c1“. Analogno, snižene note „f“ i „c“ su „e“ i „h“. Pri pisanju notnog zapisa povišenog tona koristi seznak povisilica ( # ), za zapis sniženog tona znak snizilica (♭), a kada se stepenovanje ukida, koristi seznak razrejšilica (♮ ) .Organizovanjem tonova u horizontalnoj sekvenci, tako da nailaze jedan poslije drugog, nastaje melodija.Vertikalnim organizovanjem tonova, kada se više tonova čuje istovremeno dobijamo akord, doksimultanom upotrebom (sviranjem) niza akorada koji daju subjektivno prijatan zvuk dobijamoharmoniju.Kada se tonovi u oktavi nanižu ulazno ili silazno bez ponavljanja ved uvrštenih tonova, dobija se ljestvica.Dvije najčešde korištene ljestvice su durska i molska. U durskoj ljestvici polutonovi su između 3. i 4. i 7. i8. stepena, dok su u molskoj ljestvici polustepeni na drugom i petom stepenu (prirodna molska skala), nadrugom, petom i sedmom (harmonijska), i na drugom, šestom i sedmom (melodijska). Tonalitet jesistem organizacije tonova u kome su odnosi između tonova zasnovani na odnosima sa izabranimpočetnim tonom (tonikom). Tonika je osnovni ton tonaliteta, po kome se naziva i ljestvica tog tonaliteta ion je ujedno središte tonaliteta.Razmak između visine dvije note, bilo da njihovi tonovi zvuče istovremeno, ili jedan poslije drugog,naziva se interval. Klasifikuju se u konsonantne intervale, koji stvaraju subjektivan osjedaj prijatan zaljudsko uho, i disonantne intervale, koji stvaraju subjektivan osjedaj napetosti prilikom slušanja. Ustandardnom evropskom sistemu definiše se osam intervala, između osam (plus jedna) osnovnih nota uoktavi: prima, sekunda, terca, kvarta, kvinta, seksta, septima i oktava. Prima interval je trivijalan, jer seodnosi na isti ton. Intervali se dalje klasifikuju na:čiste, koji se javljaju u samo jednoj veličini razmaka između tonova (eventualno sa jednimizuzetkom),velike i male, koji se približno podjednako učestalo javljaju u dvije veličine različite za polastepena,povedane (i umanjene), koji se od čistih razlikuju za pola stepena.U Tabeli 2 dat je pregled intervala između tonova u oktavi.Tabela 2: Pregled intervala između tonovaInterval Veličina intervala u stepenima Nazivprima 0 čistasekundamalatercakvarta1 velikamala2 velikačista16
Interval Veličina intervala u stepenima Naziv3 prekomjernakvinta 3 umanjenačistaseksta 4 malavelikaseptima 5 malavelikaoktava 6 čistaMotiv je melodijska tema (ideja) koja služi kao osnova za dalji razvoj. Muzička forma je načinorganizovanja muzičke strukture na najvišem nivou. Ova organizacija može da bude striktno definisana(na primjer kod sonata) kada se pri komponovanju muzičkog djela pristupa „odozgo“, odnosnokomponovanjem melodije tako da zadovolji unaprijed zadatu formu. Sa druge strane, mnoga muzičkadjela komponuju se „odozdo“, bez unaprijed zadate forme. Bez obzira da li je muzička forma unaprijedzadata ili ne, njena konačna struktura je najčešde hijerarhijska. Lako se može prepoznati da se muzičkodjelo sastoji od sekcija ili refrena, a oni opet od muzičkih fraza.17