Zbornik radova III , 2005. - filozofski fakultet u zenici - Univerzitet u ...

Mujo SlatinaIGRA I SLOBODNO VRIJEME U KONFLUENTNOMOBRAZOVANJUAbstractIako filozofija igru smatra jednim od pet osnovnih fenomenaljudske egzistencije, ona se još uvijek tretira kao nešto posve suprotnoučenju, posebice školskom učenju. Ovo promatranje igre proizašlo je izgledišta koje (obraz)ovanje poistovjećuje sa školovanjem, koje nije ili nemora biti radi čovjeka samog. Škola je institucija u kojoj se potenciraodgoj kao društvena potreba, institucija koja stremi stručnom i/iliprofesionalnom razvoju individuuma. U njoj odgoj, kao ljudska potrebamalo i teško nalazi mjesto. Škola nije mjesto gdje svako dijete može dauči na svoj način. U njoj se, uglavnom, dijete ne može baviti onim štoga interesira. A ukoliko se to desi, dijete ne može ostati onoliko vremenakoliko njegova interesovanja i znatiželja traže. U školi su potpunootvoreni putevi samo za školsko učenje. Ovo učenje ne omogućava daobrazovanje bude (i) oslobađajući doživljaj u kome dijete istražuje ikreira, u kojem se služi svojom inicijativom i vlastitim rasuđivanjem dabi na taj način slobodno i potpuno potvrđivalo i razvijalo svojeindividualne životne snage. Ljudska kreativnost proističe iznepotčinjenih i nedirigiranih odnosa, iz strogo nestrukturiranogvremena koje je oslobođeno od grubog spoljnog nametanja. Ovimradom želi se ukazati na potrebu razvijanja okoline koja će stimuliratirazličite oblike učenja, posebice, samousmjeravajućeg (uzgrednog)učenja koje lahko zapažamo u igri i ponašanju djece u slobodnomvremenu. Zato se autor zalaže za uspostavu mreže učenja (društvomorganiziranog učenja) u kojem dijete može nesmetano razvijati svojeduševne, duhovne i djelatne sposobnosti.Ključne riječi: igra, slobodno vrijeme, konfluento obrazovanje,radoznalost, mreža učenja, kreativnost.11