radikalne ideje i tehnologija - Zarez

Socijalna i kulturna antropologijazarez, xii /287-8, 8. srpnja 2010. 16Wicca: stara ilinova religija?Wicca je, kao religija, priznata u SjedinjenimDržavama, crkve i organizacije postoje uVelikoj Britaniji i Australiji, a u njihovim vojnimpriručnicima nalaze se pravila postupanjaprema wiccanskim vjernicima; i dok se svijet većviše od tri desetljeća trudi pratiti i istražitiwiccu, objasniti njezine poveznice sa svjetskimreligijama, starom vjerom i okultizmom,Hrvatska je tek na pragu njezinog otkrivanjaSonja MiličevićKorijeni wicce Korijeni wicce još su uvijek velikanepoznanica i polje koje nudi veliku varijaciju mogućnostiistraživanja i još uvijek stoji kao središnja problematika zasvjetske etnologe, sociologe, povjesničare i znanstvenikesrodnih profesija. Naime, početkom 20. stoljeća ugledna britanskaegiptologinja i arheologinja, Margaret Alice Murray,čije je posebno područje zanimanja bio folklor uglavnomzapadne Europe, objavila je djelo The Witch – Cult in WesternEurope (1921.) te nedugo zatim drugu knjigu pod naslovomGod of Witches (1933.), i time izazvala kontraverzukoja ni danas ne jenjava. Naime, proučavajući originalnezapise iz tzv. “burning times” ili “doba spaljivanja” vještica,s područja Velike Britanije, Francuske i Njemačke, u svojimje knjigama ukazala na određene dosljednosti u iskazimaoptuženih žena. Primjeri pokazuju da su se u većini slučajevate žene međusobno razlikovale po dobi, društvenom ibračnom statusu, zemlji rođenja, odgoju i stoljeću u kojemsu živjele, a razlika je bila i u odnosu prema njima, odnosno,nisu sve bile podvrgnute torturi i iscrpljujućim ispitivanjima.Te dosljednosti u iskazima, poput opisa “vraga”, odnosnomaskiranog vođe tzv. sabata, njegove suvoditeljice, načinimainicijacije u obrede plodnosti, mjestu okupljanja, upotrebioruđa u obredu, broju osoba, naziva, opisa plesa i još nizusličnih podudarnosti, navele su Margaret A. Murray nazaključak o prežitku jedne drevne religije, religije koju jeona pokušala pratiti unatrag sve do paleolitika i slikarijapoput one iz pećine Trois Frères u Ariègeu u Francuskoj,u kojoj se nalazi prikaz vrača, preodjevenoga u jelena, srogovima na glavi te na visokoj poziciji unutar pećine, štobi označavalo svojevrsnu svetost prikazanog. No, moramouzeti u obzir da su njezine knjige i istraživanja uvelike osporavanipa je tako i Mircea Eliade u svojoj knjizi Okultizam,magija i pomodne kulture – eseji s područja komparativnereligije (Zagreb, 1983., str. 87) istaknuo da je “zapravo, gotovo(…) sve u njenom izlaganju bilo pogrešno osim jednevažne pretpostavke da je uistinu postojao pretkršćanski kultplodnosti, i da je ono što je preostalo od njega, za vrijemesrednjeg vijeka žigosano kao magija”.Kratka kronologija Kultovi plodnosti su uspjelipreživjeti u ovom ili onom obliku do današnjih dana, no dokoje mjere su integrirani u wiccu, i je li možda ona samaodavna bila dio njih ili samo svojevrstan reformator, pitanjeje kojim se svi zainteresirani znanstvenici bave više odtri desetljeća, odnosno, nakon što je svima postalo jasnoda se, od prvog javnog nastupa Geralda Brousseaua Gardnera1954. godine i objave wicce, radi o religiji koja nijebila samo prolazni hir ili neka nova moda.U ovom trenutku postoje mnoge pretpostavke koječekaju svoje rješenje. U međuvremenu povijest wicce, odnosnopoznatu i dokumentiranu povijest, možemo smjestitinegdje između tridesetih i pedesetih godina 20. stoljeća uVelikoj Britaniji, zatim se dalje kronološki može pratitinjezin razvoj šezdesetih godina, tijekom kojih se wicca širiu Sjedinjene Države te njezin rast i razvoj unutar kulturnerevolucije šezdesetih i sedamdesetih, prateći je do osamdesetihi otvorenih paganskih (objašnjenje upotrebe riječipagan nalazi se niže u tekstu) festivala, literarne eksplozijetijekom devedesetih, i internetskog zamaha u 21. stoljeću,koji je iznjedrio fenomen tzv. online kovena.Wicca je, kao religija, priznata u Sjedinjenim Državama,crkve i organizacije postoje u Velikoj Britaniji i Australijite se i u vojnim priručnicima nalaze pravilapostupanja prema wiccanskim vjernicima.Samostalne organizacije postoje, pak, diljemsvijeta.Prateći taj razvoj, postepeno otkrivamood čega se sve wicca sastoji, koje su joj temeljnesmjernice ili pravila (ova dva pojmaovise o tome kojoj denominaciji unutarwicce pripadate), na što je pretežito orijentirana,na koje se izvore poziva i kakoje ustrojena.Wicca i šamanizam Za početak bilo bi najboljedefinirati je. Dakle, wicca je specifična i otvorena religija,bazirana na prirodi, arhetipskim pojmovima muškog i ženskogbožanstva, usmjerena je k afirmaciji života i nema vezesa sotonizmom. Osnovne postavke bazira na polarnosti,imanentnosti, prirodi, magiji te sadrži ritualnu strukturuu krugovima i kvadrantima. Wiccani slave osam solarnihsvetkovina, pod nazivima Yule, Imbolc, Ostara, Beltane, Litha,Lughnasadh, Mabon i Samhain. Upotrebljavaju staromagijskerituale, povezane s četiri osnovna elementa (zrak,voda, zemlja, vatra) i četiri strane svijeta, koristeći pritomi simpatičku magiju te se često bave uvođenjem tijela utrans, što nas neodoljivo podsjeća na osnovne šamanističkepristupe radu tijekom povezivanja onostranoga s ovostranim.Također rade i s tzv. lunarnim snagama, odnosno vršemanja slavlja za vrijeme punog mjeseca koja se nazivajuesbati. Esbati prate ciklus punog mjeseca, odnosno ciklusod dvadeset i osam dana, koji ujedno povezuju sa ženskimmenstrualnim ciklusom, odnosno slavljenjem i štovanjemBoginje u aspektu žene. Naime, wiccanska Boginja, izmeđuostaloga, nosi i simbol Trostruke Boginje, a prikaz tog simbolaje sastavljen od simbola za mladi, puni i stari, odnosnoopadajući mjesec. Općenito se Boginja veže za mjesec, aBog, koji još ide pod nazivom Rogati Bog ili Bog lova, zasunce. Slavljenje solarnih ciklusa, naravno, nije novodobnatvorevina, no isto tako nije ni proslava mjesečevih faza,odnosno ženskog menstrualnog ciklusa, koja je poznata jošod mezopotamske Anunnaki i tantričke Shakti te lunarnogaspekta Gospe od Divlje Šume, odnosno Dijane.Boginja je okarakterizirana kao Velika Majka, darovateljicaživota, ona je plodnost i stvaranje, upravlja proljećem,odnosno tada mladim i jakim Bogom, koji nosi sjemenovog stvaranja, a njezin je znak posebice jabuka (usp.Starhawk, Spiralni ples: preporod drevne religije Boginje,Zagreb, 2000., str. 86.).S druge strane, Bog predstavlja životni ciklus rođenjai umiranja, kretanje i promjenu, reinkarnaciju i svojevrsnuvezu s onostranim svijetom. Također predstavlja plodnosti darovatelj je života te upravlja ljetom, odnosno dijelomgodine kada postaje muškarac.Bog i Boginja nisu odvojeni u wiccanskom svijetu,gotovo su binarno spojeni, odražavaju jedno drugo, istovremenosu majka i sin, ljubavnik i ljubavnica, a opet kaodva aspekta jednog bića.I za Boga i za Boginju wiccani koriste mnoga imena,uglavnom se oslanjajući na egipatsku, grčku, rimsku, nordijskuili keltsku mitologiju. Često se zna dogoditi da Boginjutijekom godine nazivaju različitim imenima, u skladus aspektima koji su najjače naglašeni u tekućem godišnjemdobu. Isto vrijedi i za Boga.— Radikalne wicce – naziv što imga je dodijelila Deborah Lipp– nazvane su tako zbog svojeangažiranosti u programimaza zaštitu okoliša, ljudskaprava, prava životinja itd., akao svojevrsni ogranak wiccenastale su sedamdesetihi osamdesetih godina 20.stoljeća —Brojka 13 Koveni, kako se zovu njihove osnovnejedinice, rade uglavnom u okvirima broja trinaest, kojije prvenstveno povezan s brojem punih mjeseca tijekomgodine, ali i zbog praktičnih razloga. Naime, većibroj zahtijeva veći krug, što se znalo pokazati dostanespretnim pri izvođenju nekog rituala u zatvorenim(a najčešće su takvi) prostorima. Koveni imaju svojevrsnevođe, koji se najčešće nazivaju Visoki Svećenik/Svećenica, i njih dvoje su uvijek u paru, kao predstavniciBoga i Boginje. Neke wiccanske tradicije (uglavnom iztzv. tradicionalnog kruga) imaju stupnjeve unutar kovena,kojih je uglavnom tri, i tek na trećem član dobivadozvolu rada kao Veliki Svećenik/Svećenica. Neke,pak, tradicije (većinom iz tzv. radikalnog kruga) imajurotacijsko vodstvo od godine dana, dok tzv. eklektičnatradicija nema ni vođu, odnosno svećenika/svećenicu,niti rade u kovenima, već pripadaju tzv. osamljenimvješticama ili wiccama.Ove tri nabrojene podjele ujedno su i osnovne podjeleu wicci, dakle – tradicionalisti, radikali i eklektici.Tradicionalisti, radikali i eklektici Tradicionalistisu uglavnom britanske wicce ili wicce kojesu sljedbenice takozvane gardnerijanske, aleksandrijskeili Saex wicce (ove dvije zadnje su nastale izravno odgardnerijanske, ali s modifikacijama). Rade u strogostrukturiranim kovenima, posjeduju stupnjeve koji semoraju položiti kako bi dobili dozvolu osnovati vlastitikoven i voditi ga, rituali se zapisuju u tzv. Knjigu Sjenkikoja je uvijek prisutna za vrijeme rituala, posjeduju čvrstouređen protokol inicijacije (kandidat/kandidatkinjamora proći minimalno godinu i pol učenja prije negošto se uopće razmotri njegova/njezina inicijacija u koven),rituali i obredi općenito posjeduju jasnoću pravilaod kojih se uglavnom ne odstupa. Istraživačima wiccetradicionalisti zadaju posebnu glavobolju, jer ih se popriličnoteško locira i uglavnom su nedostupni. Unatočtome, posjeduju objavljenu literaturu, a neki od njih su ivrlo poznati, poput samog (pokojnog) Gardnera, zatimRaymonda Bucklanda (autor knjige Vještičje umijećekoja je u svijetu poznata i kao Big Blue Book ili samoBig Blue) ili pak Deborah Lipp.Radikalne wicce – naziv što im ga je dodijelila DeborahLipp, autorica knjige pod nazivom The Study ofWitchcraft: A Guide Book Of Advanced Wicca – nazvanesu tako zbog svoje angažiranosti u programimaza zaštitu okoliša, ljudska prava, prava životinja itd.,a kao svojevrsni ogranak wicce nastali su sedamdesetihi osamdesetih godina 20. stoljeća. Biti pripadnikradikalne wicce znači funkcionirati u demokratskim