trajne stvari. Jer ljubav to i jeste, statični elektricitet između stvari. Da bismonekoga voljeli trebamo ga pretvoriti u stvar, ili barem u fetiš. Nikad ne volimodrugu osobu nego fetiš u koji smo je pretvorili. Zato je mnogo lakše voljetikućne ljubimce, automobile, cvijeće, kolekciju maraka, porculanske figure, jerzahtijevaju manje fetišizacijskog posla, on ili već jesu ili su gotovo stvari.Narančasti samuraji režu moje rečenice, čudna me struja napaja i pretvarau naranču.Ljubav je najveće zlo koje se dogodilo čovječanstvu, ne samo zato što jesama po sebi zla, iako jest, nego zato što je omogućila da se njome opravdajusva druga zla. Prvi čovjek koji se zaljubio izumio je privatno vlasništvo, svogodabranog partnera, privatni fetiš, i nakon toga ljubav se postupno širila poputepidemije i danas vlada gotovo svakim modernim čovjekom. Svi žele voljeti ibiti voljeni. Hitler i Džingis-kan. John Keats i Jeffrey Dahmer. Djevica Marijai Isus. Takav se egoizam ne pamti na planetu. Sada nam preostaje samo čekatipojavu novog velikog osjećaja koji će nas izbaviti iz ovih govana, iz klopkeljubavi i njezinih mitologija egoističke iznimnosti i magijske potrošnje. Ljubavje strukturirana poput Gospodara prstenova, magijsko-fašistoidno. Svi žele bitiodabrani Frodo koji će pojebati svoj fetiš, svog Saurona u nedostupnoj pičkiMordor. Svi žele uništavati svijet oko sebe tvrdeći da slijede avanturu ljubavi.Svi žele činiti zlo, misleći da vole.Ljubav je motivacija svih zločina. Zločin je način na koji bog širi ljubav.Ljubav je paranoidni osjećaj da je bog u tebi. Bog je prvi telekomunikacijskinesporazum.urednik: Nenad Perkovićlektura: Darko Milošićdizajn: Ira Payer, Tina Ivezićilustracije: Damira Kalajžićzarez, dvotjednik za kulturna i drštvena zbivanjaZagreb, 8. lipnja 2010, godište XII, broj 287–288 31
aliens of dolores, jesus playsthe electricity in my bandDjeca prilaze Isusu i polijevaju ga benzinom. Bacaju na njega zapaljenu šibicu.U njih još nije stupila noga prirode. Samouvjereni su kao da su s desetogkata skočili u sebe.Isus mirno veže vezice na cipelama.Jedna je djevojčica poslije dobila pismo od Isusa.U njemu je pisalo: «Draga Dora, ne znam zašto me tvoji prijatelji tretirajukao Židova. Izvoli to riješiti s njima ili će biti svašta. Draga Dora, još nešto.Ljubav se isprazni ako je uludo koristiš. Stekni je, ali je ne upotrebljavaj.Stekni ljubav i osjećaj se jadno. Izliječeni čovjek bliži je smrti nego ikadaprije, jer je sada stariji. Tvoj Džiiizas».Isus hoda ulicom. Njegova je sjena nalik vreloj lavi. Njegove su oči od zemljei oblaka. Njegove zrake odbijaju se od metaliziranog stakla u ljudskimpogledima.Ljudi su spremni za crvenu propast. Ljudi su spremni za izumiranje. Isusmora smisliti nove ljude, nova bića sa sviješću topivom u vodi, nova bića srukama umočenima u krv i snove.U Isusovoj peti je mačkica s njuškicom od noći.U Isusovu penisu je leopard od svile.Isus je pitomi dandy. Puši lulu. Leptir-mašna mu je crvena, šešir zelen,kosa obojena u bijelo.Isus nosi masku leptira.Isus je topao i vlažan. Njegova je koža ispletena od poljubaca u mraku.Njegov miris zavlači se ljudima u nos i tjera ih da iskihnu mozak.Ljudi su spremni za prazninu. Za misli bez osjećaja. Za osjećaje bezmisli. Za bazen na zadnjem katu života u kojem će se utopiti. Pijani su ijadni. Pijani i goli.Na uglu ulice Isus nailazi na drugog Isusa, obučena u bijelo odijelo, ipozdravlja ga naklonom glave.Razgovaraju o kiši, suncu i oblacima.Isus mrežicom za leptire ispire zlato iz svoje ruke.Nebo mu pridržava pliticu u kojoj skuplja grumenčiće.Ljudi mu prilaze i mole za zlato.On im stavlja grumenčiće zlata na jezik i nudi ih čašom vina da ih lakšeprogutaju.14da ću je ubiti kad shvatim da me zavoljela. Sad je samo zid ljubavi bio između nas.Prizor s krvarećom FlipRobertom u kuhinji može se digitalno obraditii poslati mejlom genomu drveća i ptica. No tek kad ga narančom nacrtaš naplahti može se reći da počinješ ulaziti u trag FlipRoberti. Trag koji se naglo gubi.Čudno je da u snu imamo drukčije erogene zone nego u javi.Jednom sam sanjao kako su se Komanči sjurili s Alpa a na penisima suimali istetovirane portrete rock-pjevača. Koliko li je samo trajalo snimanje togsna! Zamisliti Alpe točku po točku gotovo da je neizvediv zadatak.Nebo se topi na vrelom moru, nestao je kruh industrijalizacije kojim seupija sunce.Drveće je uvelo pod naletom novih bioloških ideja, nema slobodnog prostorani za životinje, u sve je ušpricano ubrzano uživanje.Mirno sam ležao na svojim kostima, poput profesionalnog ubojice. Dosta jeviše tih mitskih čudovišnih emocija, događaja i perspektiva. Tek sam sad počeoosjećati miris ruža. Duboki uzročnici svijeta nestali su, nestali su Big Bang iKing Kong. Pojačao sam glasnoću plinovitih osjećaja koji nam stižu radijem.Novi mišići na nogama stigli su mi radijem jučer.Eksperimentirao sam s načinima na koje drugim ljudima mogu biti divani strašan, sad ismijavam onaj dio sebe kojem je budućnost potrebna kaomotivacija. Pronaći ću užitak, ili njegovu fotokopiju, u odustajanju od svojihnajdubljih želja, u omalovažavanju intimnih sanjarenja. Imat ću želju radi želje,osjećaj radi osjećaja, a ne da bih njima nešto dobio i postigao.Po FlipRobertinim leđima crtao sam prepolovljenom narančom lik stripovskeFlipRoberte. Sok je curio i skupljao se u udubljenju povrh guzova. Sok samposuo brašnom. Brašno je upilo sok i nastao je reljef, kao da iz snijega izviruježivot. Brašnjavi reljef fotografirao sam polaroidom. Okrenuo sam FlipRobertuda leži na leđima i fotografirani prizor usporedio s njezinim licem. Oboje suizgledali poput površine Mjeseca.tv-shirts, random feelingsgenerator (in-tear-net remix)FlipRoberta je sjedila u krevetu i listala papiriće na koje sam cijeli dan precrtavaonjezine osjećaje. Ponašao sam se kao rendgen njezine duše, preplašeneradošću. Polučujno je komentirala crteže i češkala se po nosiću. Njezino licesvjedočilo je o proživljenoj ljepoti. Pokraj nogu ležale su joj dvije naranče.19novu tragediju. Brišem sa sebe spermu novog dana. Ne, to je samo spermabolničara. Nedostaje mi još tisuću osjećaja da preživim sve ovo.Sanjam da spavaš. Ti stalno spavaš. Ali noć ti je ostala upaljena u tijelu.Nešto ti je ispalo iz očiju i kotrlja se poput bombe. Prema meni.razorvoire, my brain is your braOsjećaj koji sam sanjao sada je na rubu tjelesnog sloma. Ako ga sada ponovnodoživim bit će to strah anđela od smrti, nož u erekciji, nešto, bojim se, opasno– takvi osjećaji ne mogu stati u tijelo a da nešto ne ostane viriti iz leđa, tijelokao da je za nekoliko brojeva preusko za tu fantaziju. S takvim osjećajima čakpomisliš da nešto želiš, da si netko tko ima žudnje i gle, sasvim si OK kompanjon.Svi ljudi imaju žudnje i to ih valjda razlikuje od kamenja (koje svi cijenimo), alitko zna, možda kamenje smjesta živi svoje osjećaje, pa mu zato nisu potrebnežudnje; možda nam ono pomaže otkriti kako je moguće osjećati izvan vremena,jer, konačno, sva društva postoje samo zato što nismo brzi poput naših ideja ižudnji: kada bismo bili “prebrzi”, društvo bi postalo ili nepodnošljivo ludo ilinepodnošljivo dosadno. Kao što je kvaka s rock glazbom to što ona pretpostavljada si pijan, tako je kvaka s osjećajima to što oni pretpostavljaju da si lud (štoveoma često nisi, i zato ti trebaju opijanja – drogiranja, perverzije – da bi bio narazini vlastitih osjećaja, jer kao da si zapravo unaprijed pizda, jer si inferioranspram viška vlastite sudbine).Zato nam je glazba toliko važna, jer nas podsjeća da ovo što živimo nijeonaj život koji je trebao doći, da negdje na vrhu injekcije pleše bezbroj nemogućihsvjetova. Ovo ovdje je ljubav, dakle samo emocija, ne život. Jer život jeodgoda, odgoda života. Živjeti znači žudjeti za nečim što ti je obećano samimživljenjem a zapravo je nemoguće. Život zato nikad ne počinje, nikad ne možešreći da si nešto učinio jer je to samo na novi način odgođeno, i bit će odgađano.Ljudi se zato nesvjesno boje života jer živjeti znači predati se beskraju nemogućeg.Zato su izumljene emocije. U emociji je sve što se nekako čini “bitno”već nekako “rečeno” a ništa još nije zaista proživljeno. Svaki put kada mi ljubavslomi srce postaje uvijek iznova jasno, postaje vidljivo da život nije izvediv, ilida život nije nikada na razini vlastitih nemogućnosti.Ljubav je najveća osveta života. O kako smo griješili, ljubav nije dar, negoosveta. Život je vidio da nismo sposobni za nemoguće, pa nam je poslao ljubav.A mi samo želimo da nam emocije stižu poput neprekidno-slijedeće izvrsnestvari na mp3-playeru. Volimo osjećaj stizanja, to da nam je nešto došlo, a dasmo mi samo bili tamo, da ništa nismo učinili; volimo biti nepomične, nežive,30emily depilations,a throw of atomic bombs willnever abolish deathPribližavali smo se mjestašcu na horizontu. Izabrali smo ga bez nekog posebnograzloga, nasumice. Jer nam se digao kurac, reklo bi se. Jedino je bilo važnoda ne bude baš preveliko. Elegantnije je raditi s malim mjestima, rezultat ti jenekako sav na dlanu.— Čujem da imate tako fantastične nišanske kamere da možete vidjeti i krozzidove kuća, i kroz stijenke predmeta, vidjeti, ne znam, što netko ima u frižideru.— Naravno – rekao je pilot bombardera pokraj kojeg sam sjedio u cockpitu.Obasjavalo nas je stotinjak lampica i displeja, činilo se kao da smo u solariju.Morali smo nositi sunčane naočale.— Možete li i otkriti što netko gleda na telki? — upitao sam.— Podrazumijeva se. Možemo znati i što je gledao zadnjih sat vremena.Prelijetali smo nad poljima, močvarama, šumama, nad golemim fotografijamabačenima na pustu zemlju, a onda sve više nad cestama, samo nad cestama.Nije više bilo ničega osim autocesta i malih prilaznih cesta. Mjestašce je na glavnomdispleju izgledalo poput žvakaće gume zalijepljene na arhitektonski nacrt.— Još jedno laičko pitanje. Možeš li selekcionirati, recimo, samo one stanoveu kojima se gleda, ne znam, neka informativna emisija? — upitao sam pilota.3
- Page 1 and 2: DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA
- Page 3 and 4: in memoriamzarez, xii /287-8, 8. sr
- Page 5 and 6: in memoriamzarez, xii /287-8, 8. sr
- Page 7 and 8: kolumnazarez, xii /287-8, 8. srpnja
- Page 9: Društvozarez, xii /287-8, 8. srpnj
- Page 12 and 13: kolumnazarez, xii /287-8, 8. srpnja
- Page 15 and 16: ANARHO SCENAzarez, xii /287-8, 8. s
- Page 18 and 19: Razgovorzarez, xii /287-8, 8. srpnj
- Page 20 and 21: Esejzarez, xii /287-8, 8. srpnja 20
- Page 22 and 23: Esej zarez, xii /287-8, 8. srpnja 2
- Page 24 and 25: vizualna kulturazarez, xii /287-8,
- Page 26 and 27: TEMAT: RADIKALNE IDEJE I TEHNOLOGIJ
- Page 28 and 29: TEMAT: RADIKALNE IDEJE I TEHNOLOGIJ
- Page 32 and 33: Izgledale su kao naranče uzgojene
- Page 34 and 35: the semifinal truths,random feeling
- Page 36 and 37: verbs fuck nouns, how to feelbad if
- Page 38 and 39: TEMAT: RADIKALNE IDEJE I TEHNOLOGIJ
- Page 40 and 41: TEMAT: RADIKALNE IDEJE I TEHNOLOGIJ
- Page 42 and 43: festivalzarez, xii /287-8, 8. srpnj
- Page 44 and 45: KAZALIŠTEzarez, xii /287-8, 8. srp
- Page 47 and 48: Kapetan Koma preporučuje zarez, xi
- Page 49 and 50: knjigezarez, xii /287-8, 8. srpnja
- Page 51 and 52: knjigezarez, xii /287-8, 8. srpnja
- Page 53 and 54: knjigezarez, xii /287-8, 8. srpnja
- Page 55 and 56: prozazarez, xii /287-8, 8. srpnja 2
- Page 57 and 58: prozazarez, xii /287-8, 8. srpnja 2
- Page 59 and 60: prozazarez, xii /287-8, 8. srpnja 2
- Page 61 and 62: natječajzarez, xii /287-8, 8. srpn
- Page 63 and 64: Infozarez, xii /287-8, 8. srpnja 20