radikalne ideje i tehnologija - Zarez

Obrijao sam dlake oko svog anatomskog penisa i na ogoljenoj površininacrtao mrtvu prirodu: dvije naranče i jabuku na stolnjaku. Odvratno, rekla jeFlipRoberta. Ona je obrijala pubične dlačice i ondje hanzaplastom prilijepilakamenčić. Bolja ideja, priznao sam.FlipRoberta promatra odraz svog tijela u ogledalu, ja sam u kuhinji, kuhamčaj i dovikujem «Pogledaj si rame, poljubio sam ga tako snažno da se bojimda nisam nešto pokvario.»Kupili smo lijepu vazu, fotografirali se s njom, a onda je bacili. Bit će tolijepa uspomena.Kupio sam ružu i fotografirao je polaroidom. Zapalio sam fotografiju izapalio ružu. Preplavio me ugodan osjećaj, kao da sam udahnuo golemo stablosvježeg zraka. Čega sam ja fotografija?Razumiješ li Novi osjećaj koji dolazi? Promatraj, osluškuj, i ničemu se nenadaj. Kad se pojavi, bit će to kao da je povijest interpretirao asteroid.Priroda žali što je izmislila more i Odiseja.Crkva je sponzorirala poplavu u Bangladešu. Uložila je 3 milijuna dolara.U otvor u podu ubacujem žeton za razumijevanje žena.U otvor u zidu ubacujem žeton za oponašanje života.Osjećaje doživljavamo samo kad su umjetno aromatizirani. Ne brini se, nemožeš zatrudnjeti ako progutaš kurac. Crta horizonta nacrtana je ružom za usne.Crkve će se jednom spustiti s oblaka i sve nas pobiti.kid from offrikka,multiple personality orderU otvor u zidu ubacujem žeton za vađenje nafte iz književnosti.Treba odbaciti idiotsku ideju da život postaje smislen tek kad ga se ispriča.Priče su puki anestetik ili konac za vađenje mozga! Priče nisu svjesne da bogaproždire tumor ljubavi i da nas to tjera da rađamo robote ljubavi kojima ćemosve uništiti. Sve je ispunjeno ljubavlju. Probijamo se šumama noseći svoja tijelau vrećicama. Holokaust ljubavi – sinteza Biblije i telefonskog imenika.Pripovijesti nam žele dokazati da imamo duboke i ranjivo vrijedne osjećaje,i cijede riječi iz onih trenutaka kad krevet ostane lebdjeti u orgazmu, kad dodirrukom postane izgradnja New Yorka od neba prema zemlji. No naš život nijevrijedan asfalta na kojem je tiskan.U frižiderima čuči nešto opasno.U otvor u zidu ubacujem žeton za nastavak disanja.12Uzeo sam opet kameru, nisam bio siguran jesam li bio stisnuo tipku recording.Možda sam ipak snimio tu ruku koja ju je zgrabila. Pogledao sam u okular aliu njemu se nije vidio prizor iz sobe nego neko drhtavo kretanje kroz šumu,snimano kamerom iz ruke. Ponekad bi u kadar ulazili neki dijelovi tijela, fragmentikoljena, lakta. Činilo se da snimatelj gura nekoga ispred sebe.I tada sam prepoznao to koljeno. Bilo je to njezino koljeno. A onda su u kadarpočeli ulijetati i fragmenti lica. Njezina lica. Kao da u kadar upadaju nošenikišom. Plakala je, nijemo vapila, ali neka nepoznata sila gurala ju je dalje i daljeu gustu šumu. Grane drveća udarale su je po licu i tijelu, njezina gola stopalagazila su po granama, lišću i blatu. Onda je slika u kameri na trenutak zatitralai zgužvala se, kao da je nespretno izveden montažni rez, skok na novi prizor.Sada je prostor u kadru bio polumračan. O neki strop kao da je bila obješenasoba koja se njihala, ispunjena sjenama, polu-ramenima, polu-koljenima, utamu uronjenim bedrima, zgrčenim prstima, krajevima usana, zidovima kao odistetovirana mesa, trepavicama koje vire iz nečega poput zemlje, srušenim stolicamaprekrivenima prašinom mraka, trbuhom na koji je bačena kugla svijeta.Onda je kadar dugo prikazivao samo koljeno. Boja koljena kao da je curilau tlo.Slika je opet zadrhtala. Novi prizor. Između drhtavih kadrova naziralo seFlipRobertino mokro lice, sa suzama koje kao da su joj, prestrašene svijetomu koji su padale, tekle nazad prema očima. Ususret kameri, kroz šajbu automobilajurila je prazna šumska cesta. Kamera je drhtala i slučajno zahvaćalarazličite dijelove FlipRobertina tijela. Činilo se da je bila potpuno gola. Kožajoj je bila zamrljana zemljom i komadićima lišća. Slika je opet zatiltala.Kamera je sad prikazivala gradsku ulicu koja je kroz kišom šibanu šajbuauta postajala sve prepoznatljivijom. Automobil se zaustavio pred našom kućom.Mrak. Ili je snimka bila gotova? Uslijedilo je nešto slično nečujnom televizijskomsnijegu. Kao da je sve bilo zapečaćeno s nekoliko sekunda tišineiskopane 20.000 milja ispod groba.Iz spavaće sobe čuo sam jecanje. Svaka točka moga tijela imala je srce.Usisavao sam sekunde poput bombe s koje je skinut osigurač. Otvorio samvrata i na krevetu vidio golu, uplakanu FlipRobertu. Cijelo tijelo bilo joj jepuno modrica i ogrebotina. Mokra kosa puna lišća prekrivala joj je lice. Pokrajnjezinih nogu ležale su dvije oguljene naranče.Približavao sam ruku njezinu ramenu, sluteći da će vrisnuti čim je dotaknem.Voda u čajniku ključala je i pjenila se. Poput Živih žena na plaži.Ponovo sam pogledao displej na kameri. Prikazivao je FlipRobertino tijelona kuhinjskome podu. Iz tijela je tekao crveni crtež.21