Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti prema ...

S. PETRIĆ, Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti...Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, 107-155 (2007)117okolnosti na ugovor, iako u mnogim pravima i dalje ne postoje izričitezakonske norme koje bi kao opće pravilo predviđale pravo na pozivanjena promjenu okolnosti za sve ugovore. No, sudska praksa u tim zemljamanastavlja razvojne tendencije s kraja XIX. i početka XX. stoljeća, te koristećirazličite teorijske koncepcije u većoj ili manjoj mjeri dopušta raskid iliizmjenu ugovora.Francuska sudska praksa ograničenja Code civila i dalje prevladavapozivom na teoriju imprevizije, ali samo u oblasti administrativnih ugovora.I dalje se u praksi Kasacijskog suda odbija prihvatiti ovu teoriju za ugovoregrađanskog prava. Kako se teorija imprevizije odnosi na promjene kojedovode do poremećaja vrijednosti prestacija, ističe se da stranke zaključujućiugovor moraju prihvatiti rizike ekonomskih promjena. Odbijaju se različitateorijska shvaćanja kojima se pokušava proširiti ovaj koncept na sveugovore. 33 No, kako je već naglašeno, kod civilnih i trgovačkih ugovorasudska praksa ipak rješenje problema u određenom broju slučajeva nalaziu proširenom tumačenju pojma više sile. Osim toga, u francuskom pravupostoji čitav niz posebnih propisa kojima se postiže svrha otklanjanjanegativnih efekata određenih kategorija promijenjenih okolnosti. Ne radi sesamo o već spomenutim propisima vezanim za ugovore zaključene prije i utijeku I. i II. svjetskog rata, već postoji niz propisa o indeksaciji cijena, opromjeni zakupnina kod različitih vrsta ugovora o zakupu, o promjenamanaknade za korištenje autorskih dijela i sl. 34U austrijskom se pravu pozivanje na promijenjene okolnosti, i porednepostojanja generalnog pravila, temelji na nekim drugim odredbamaABGB-a, 35 no što je još značajnije, sudska praksa generalno prihvaća dafundamentalna promjena okolnosti na kojima su stranke utemeljile svojugovor, ukoliko je za obje strane u trenutku zaključenja ugovora bilanepredvidiva, može utjecati na održanje ugovora na snazi. Ovakvi stavovitemelje se na, u njemačkoj pravnoj teoriji formiranoj, teoriji otpadanjaosnove posla. 36 U svjetlu te teorije uvjeti za primjenu klauzule rebus sic33Tako se teorija o prešutnom uvjetu vezanosti ugovorom “ako svari ostanu kakve su bile”odbija u sudskoj praksi s argumentom da se takva pretpostavka ne može prihvatiti ako u ugovorunema elemenata koji jasno ukazuju na volju stranaka da ovaj uvjete učine dijelom ugovora.Teorija koja temelj kauzule rebus sic stantibus nalazi u načelu pravičnosti i dobre vjere odbijase s argumentom da se u skladu s ovim načelima može tumačiti samo one odredbe ugovorakoje su nejasne ili višeznačne, a jasne klauzule obvezuju onako kako su ugovorene. Odbija sei teorija koja se temelji na zlouporabi prava jer zahtjev za ispunjenje ugovorne obveze onakokako glasi ne može biti zlouporaba prava, budući da je ugovor zakon za stranke. Isto tako, neprihvaća se ni stav da se radi o obogaćenju bez pravne osnove, budući da je ugovor valjanaosnova stjecanja. Više vidi: STARCK, B., Droit civil, Obligations; 2. Contrat et quasi-contrat;Regime General, 2. edition, Litec, Paris, 1986., str. 403.-410.34Više vidi: STARCK, str. 413.-415.; SAVATIER, R., La theorie des obligations, Dalloz,Paris, 1967., str. 236.-237.; BUFFELAN-LANORE, Y., Droit civil, Deuxieme annee, Masson,Paris, 1986., str. 70.-71.35Tako se koriste odredbe § 936; § 1052 i § 1170a ABGB-a.36Ovu teoriju brane i austrijski teoretičari. Vidi: KERSCHNER, Irrtumsanfechtung