Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti prema ...

S. PETRIĆ, Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti...Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, 107-155 (2007)145spada i pozivanje na okolnosti kao što je “emocionalna preosjetljivost kojaonemogućava adaptaciju na nove prilike” kao na razlog za raskid ugovora oplaćanju školarine. 146 Naravno, nisu samo osobni odnosi i okolnosti oni kojuutječu na ostvarenje svrhe ugovora, ovaj je pojam vrlo širok i omogućavao jeraskid ugovora i onda kada stranci nije otežano ispunjenje, ali se ugovoromne može ostvariti ono radi čega je preuzela obveze, a što je bilo u vrijemezaključenja ugovora prešutno ili izričito prihvaćeno i od druge strane kaosvrha radi koje stranka ulazi u ugovor. 147U svakom slučaju, čini se da je tendencija redaktora novog ZOO-a dasuze primjenu pravila o promijenjenim okolnostima u odnosu na pravilastarog ZOO-a, kako inzistiranjem na tome da otežanje ispunjenja i gubitakbudu “pretjerani”, tako i isključivanjem osujećenja svrhe ugovora kaorelevantne posljedice. Kako će se ovakav stav zakonodavca odraziti nasudsku praksu, teško je predvidjeti. Što se tiče otežanja ispunjenja, sudovisu i primjenjujući pravila starog ZOO-a bili neskloni da svako otežanjepriznaju kao razlog za raskid, već su u pravilu zahtijevali da se radi oozbiljnim teškoćama za dužnika. No, isključenje mogućnosti pozivanja naosujećenje svrhe ugovora, makar se tu osnovu u dosadašnjoj sudskoj praksivrlo rijetko isticalo, ipak predstavlja značajno ograničenje.S druge strane, ne smije se zaboraviti da je stari ZOO uz jednu odnavedenih alternativa zahtijevao i kumulativno ispunjenje pretpostavkida ugovor više ne odgovara očekivanjima, te da ga je po općem mišljenjunepravično održati na snazi. Odustajanje novog ZOO-a od ovih zahtjevatumači se kao proširenje primjene pravila o promijenjenim okolnostima. 148No, koliko su ova pravila starog ZOO-a zaista ograničavala primjenuinstituta, pogotovo u sudskoj praksi, prilično je dvojbeno. Radi se o normikoja je dosta neprecizna, općenita i difuzna, te stoga u praksi teško možedobro funkcionirati kao definicija konkretnih pretpostavki za primjenuinstituta. 149 Kriteriji “nepravičnosti” i “općeg mišljenja” spadaju u pravnestandarde i daju sudu vrlo široku slobodu u odlučivanju. A kriterij“očekivanja ugovornih strana”, budući da se zahtijeva da ugovor više neodgovara očekivanjima obiju stranaka, da se u praksi zaista doslovno i146VSRH Rev - 2084/1991, od 12. prosinca 1991. Sud je odbio tužbeni zahtjev za raskidugovora, ali ne stoga što ovu okolnost koja je onemogućila studiranje u novoj sredini ne smatraokolnošću koja se može podvesti pod osujećenje svrhe ugovora, nego stoga što su “te okolnostipostojale i prije sklapanja ugovora pa ih se moralo uzeti u obzir.”147Primjerice, u njemačkoj sudskoj praksi naknadno uvedena zabrana izvoza određenihroba priznaje se kao temelj za raskid ugovora o kupovini te robe od strane izvoznika, jer jesvrha ugovora kasniji izvoz te robe koji je sada onemogućen. Više o njemačkoj sudskoj praksikoja tumači pojam gubitka, odnosno osujećenja svrhe ugovora vidi: PALANDT, Gesetz zur…,str. 198.-202.148Tako vidi: SLAKOPER, str. 440.149Sa sličnom se argumentacijom nedugo nakon donošenja starog ZOO-a u teoriji isticaloda uvođenje ovih novih pretpostavki može izazvati teškoće u praktičnoj primjeni instituta. Vidi:PEROVIĆ – STOJANOVIĆ, str. 430.