NOGOMETNA GROZNICA - Opatija.net

FOTO: N. TURINAKULTURAVeličanstvenvatrometozbiljne glazbe Piše: Aleksandar Vodopijaaš kao što je fantastičniFEN Festivala Opatijazasjenio sva ostalaBproljetna zbivanja unašemu gradu tako je i prvi dioLjetne sezone Festivala Kvarneručinio da praktički zaboravimo nasva druga, samo naoko sitna, zbivanjau Opatiji i njezinoj okolici.Inače, takva događanja svakakouspješno popunjavaju mozaik sveznačajnijih kulturnih zbivanja naovim prostorima, ali ona su jednostavnoostala u sjeni Kristalnedvorane našega Kvarnera. Onaje, i u doslovnom i u prenesenomznačenju, zabljesnula u svom punomsjaju, i ,upravo magnetskommoći, privukla publiku željnudobre glazbe u svoje carstvo zakojega smo ostali prikovani punadva intenzivna vikenda. Još uvijeku nevjerici da je tako nešto uOpatiji zaista moguće. Krenimoredom.A u početku bî – Volosko.Svojevrsna najava sezone FestivalaKvarner upriličena je, naime,u vološćanskom prekrasnomMandraću gdje je, na jednoj odnajljepših prirodnih pozornica,nastupilo čak osmero vrhunskihviolončelista pruživši nam, u neštoviše od sat vremena produhovljenogmuziciranja, gotovotranscedentalni uvid u ono što nastek očekuje. Heterogena publika,sastavljena od gostiju okolnih restorana,slučajnih prolaznika, ali ionih koji su došli na sâm koncert,kao da je prestala disati – toliko jeizvedba svake skladbe djelovalana svakog pojedinca da ga je jednostavnoobavila čarolijom kojase još dugo osjećala u zraku. Bilobi zaista nepravedno ne imenovatisvakog umjetnika ponaosobzaslužnog za ovakav doživljaj.Dakle, to su bili: Loukia Loulaki,Tobias Wögerer, Zsofia Meszaros,Jànos Ripka, Ion Storojenko, MarcGirard Garcia, Clemens Weigel(Berlinska Filharmonija) i RobertNagy (solist Bečke Filharmonije).Upamtimo njihova imena – za njihće se još čuti!Ono što je uslijedilo bio je pravivatromet najrazličitijih oblikaozbiljne glazbe u najširem mogućemrasponu i, naravno, najkvalitetnijimmogućim izvedbama.Što se klasičnog repertoara tiče,nastavljen je ciklus izvedbi svihBeethovenovih simfonija i to, kronološki,veličanstvenom 3. – “Eroicom”koju je nevjerojatno sigurnoi autentično, pod vodstvom autoritativnogMichaela Fendrea, izveomladi “Orkestar Purpur”. Iste jevečeri s njim briljirala i naša poznatapijanistica Martina Filjak, maestralnoizvevši Rahmanjinovljev“2. koncert za glasovir i orkestar uc-molu”, a ovi su nas glazbenici jošjednom osupnuli svojom profesionalnošćui talentom kada su nastupili,uslijed zbog bolesti odsutnoguvaženog Ivana Repušića, praktičkibez dirigenta. Vrlo zahtjevanprogram (Vaughan Williams, Mozart,Haydn) izveli su upravo nevjerojatnomlakoćom muziciranjane izgubivši pri tom niti trunke naautentičnosti i ozbiljnosti interpretacije,na čemu bi im mogli pozavidjetii mnogi “iskusniji” kolege.Ovaj dio sezone zaključen jekomornim koncertom “Steudegudačkog kvarteta”, ansamblakoji čine članovi Bečke filharmonije(Volkhard Steude, HolgerGroh, Elmar Landerer i WolfgangHärtel), a koji su vrlo autentičnoizveli iznimno zahtjevan programsastavljen od kvartetâ FranzaSchuberta, Luigija Cherubinija iLudwiga van Beethovena.Ipak, ono što je dalo posebanpečat ovome dijelu sezonenezaboravna su gostovanja četiriposve različita ansambla koji suje, svaki na svoj način, jednostavnoobilježili. Bilo bi nepravednoi nezahvalno rangirati ova četirijedinstvena zbivanja budući dasu zaista jednake kvalitete i intenzitetadoživljaja. Ipak, krećućise uzlazno, prvo bih spomenuonastup ansambla “Accordone”koji su 1984. godine osnovali GuidoMorini i Marco Beasley. Onisu i nastupili u vrlo zanimljivomprogramu ulične glazbe sa Sicilijepod nazivom “Fra’ Diavolo”.Zadržimo li se i dalje u mediteranskomozračju, teško da ćemomoći zaboraviti vanvremenskutradicionalnu glazbu Mediteranau izvedbi ansambla “HespèrionXXI”, a pod vodstvom nenadmašnogJordia Savalla čija se viola dagamba, baš kao i autentične vokalneakrobacije Pascala Bertinai Gürsoya Dinçera, zaista teškomogu izbrisati iz sjećanja publike.“Nigel Kennedy kvintet” ansamblje čije ime govori samo za sebe.Čini ga četvero vrsnih poljskihjazz glazbenika i, naravno, sâmNigel Kennedy, l’infant terriblesvjetske glazbene scene, violinistkoji se, 35 godina nakon debitiranja,napokon našao i u Hrvatskojpokazavši i dokazavši svu svojusuperiornost među svim eklektičnimglazbenicima koji ga, balansirajućiizmeđu klasičnog, jazza ipopularnog načina muziciranja,još uvijek mogu štovati samo kaonedostižan uzor.A za kraj, kao prva među jednakima,“L’Arpeggiata”, ansamblaustrijske barokne harfistice sprebivalištem u Parizu, ChristinePluhar; ansambl koji nas je svojimprogramom “All’improviso –Ciaccone, bergamasche e un po’di follie...” jednostavno hipnotizirao,očarao i prikovao za pozornicuu nevjerici da je moguće datakva životna energija i radostizbija iz svake odsvirane ili otpjevanenote, a posebice iz svakogotplesanog takta, na čemu možemozahvaliti upravo nevjerojatnojAnni Dego čija će se ekspresivnostjoš dugo pamtiti.Ukratko, Opatija će se zaistaimati čega sjećati, ali najbolje tekdolazi. Festival Opatija svojombogatom sezonom jednostavnone može razočarati, a već 1. rujnaočekujemo drugi dio sezoneFestivala Kvarner koji bi trebaobiti okrunjen scenskom izvedbomHaydnove opere “Armida”.Uživajmo stoga u onome o čemui mnogi veći gradovi mogu teksanjati te budimo ponosni da seOpatiji zaista i u svakom pogleduvraća onaj dugoočekivani starisjaj!29