NEDEUAveesto me pitas <strong>za</strong>sto placern,Kako ti nije jasno? Placem.Secarn se dana koji su proslii nikad se vise nece vratiti. Neplacern zbog godina koje su senani<strong>za</strong>le. Placern jer nikad vise necumoci u ranim vecernjim casovima daobucem svoju haljinu, obujem sandalei i<strong>za</strong>dem na kej. Ne, nema visetoga. Koliea me vode do sobe.Kolica me vode do kupatila.Gledam kroz vrata kako ljudi setaju.Kazu mi da ima i goreg. "Ti si barnekad setala." Ima puno mladihsirom sveta koji nikad to nisu ili susay vek proveli u kolieima. Znam jato. Valjda ne mogu da se pomirim sasudbinom.Volim da sanjam, jedino tada umom mozgu jos postoje dye noge,sacuvan vid i pokretljivost. Ali javaje surova. Ne mogu da narucim onesto zelim. Novae ne pornaze. Slusamgluposti, ponekad se divim Ijudimakoji ih prosipaju. Bas su to srecniIjudi. Svi dani su rni isti. Sivi i netrpeljivodosadni.Pricam ti...PRED KANDILOM~andilo je gorelo na trosnom ormaricu. Senkedragih i vec davno minulih promicale su poredkandila. Niko se nije <strong>za</strong>ustavljao ni na tren. SvetlanaIovovic,lako sam ih secanjima prizvala, suze su kvasUe njibov penzionisani profodla<strong>za</strong>k. A duse su ostajale jer dragi nikad ne umiru.Od rodenja pa evo do ovih dana pamtim moje uplakane 0Ci kraj kandila.Nekad nisam razumela. A sad? Suze naviru same. 0 njima me nista netreba prieati, Cudno se oseca oovek. Kad ne more da procita one ~to ~eIi)kad ne mo~e da ode kuda hoce. Kad ne more brata da poseti. Kad se udaljiod rodbine, kad se udalji sam od sebe. Zaboravljen od drustva, <strong>za</strong>boravljensam od sebe. To je one najgore.Treba prevazici, i<strong>za</strong>ci iz sebe: Da Ii je to moguce? Dok kandilo gori ipodseca te ko si i kome pripadas. Rekao je neko •Sve ~to je dobro podzemljom je". Mi smo kao krompiri. Pa i jesmo. Tacno je. Neka mi ne<strong>za</strong>mere oni koji misle drugaeije.Ja bib htela med" te krompire. Vreme mi je. Neka se moje kandilougasi. A meni neka niko i ne upali nikad. Nisam ga <strong>za</strong>sluzila.Ceo dan gori kandilo a srce vec ranjeno ponire do dna. Ocr gledajukroz sivu <strong>za</strong>vesu vedar dan, koji toplotom sunca miluje kofu i obIiva svetlo§Cusobu-kavez.Kako oovek mo~e da se navikne na nedostatke. Sedis bez nogu ceo dani samo misli, secanja i uspomene jedino su drustvo. Zasto da okrecembrojke telefona onih koji su me <strong>za</strong>boravili? Starost je ruzna pa i deca beze.Neka. Na to se treba navici, Na spomeniku treba olovku nacrtati jer onaje jedini drug koji nikad nije izneverio. Papir podnosi gluposti.DOBRO JUTRO! JUTROZ>obro jutro! Jutro. Kako te volim u svojoj sobi.Suncano i umiljato kroz <strong>za</strong>vese uvlacis se umoju sobu. Budis me i obecavas lep dan.Ocekujem s tvojim suneem i vedrinom nesto lepo. Da Iito smem tako da kazern. Puno imam godina a zelje su miskrornne. Bistrinu u glavi i noga da me ne boli. To je sve.Doci ce moje male radosti pune decjeg evrkuta iosvezice mi sobu, ukrasiti ambijent i bicu <strong>za</strong>dovoljna.Cesto me izneveri sve to. Napolju magla, na sreuneka tuga, a soba kao prekrivena sivim pepelom. A gdesam tu ja? Sedi tmurna "usedelica" na trosedu i poluotvorenimocima prati kako sati dana napustaju jutro i.krupnim koraeima idu u dan, u predvecerje, u noc kojubas nikako ne voli.Ako veceram <strong>za</strong> stolom, pogledam sijaliee upaljene u28gradu i javi se cudan osecaj kao da nikad nisamprose tala pored njih. 0 kako je divna noc tako podsvetiljkama! To vise ne pripada mom zivotu. Ja sam sadtrosed i telefon pored njega, u sobi od betona. Mrzimtelevizor. Ne vidim da citam, ne vidim slike. Nista lepo inovo ne mogu da cujem.Roden da zivis srecno <strong>za</strong>dovoljan, a one naopako seokrene pa umesto toga privikavas na one sto te snade."Trpi." Kazu. Zasto i dokle? Zar sam covek ne sme toda odluci? Necu. Naucena sam da drugi odlucuje <strong>za</strong>mene pa neka tako i sad bude. Osecam kako polakogubim hrabrost u zivot i svoju snagu. Zato cekam josjedno lepo jutro; neka me one pozdravi i neka bude josjedno na broju mog zivota koji mi je priroda podarila netrudeci se mnogo da ga ulepsa.
fJoca ecin je bio covek starihmanira, gospodin. Otac imajka su mu vec davno pomrli,sestra se daleko udal a, uKrusevac, a on ostao u roditeljskojkuci, prostranoj kuci s nadom da cese jednoga dana ozeniti i produzitikorene i lozu Necinih. Ali, godina <strong>za</strong>godinom je prolazila, a Joca ostao ipostao okoreli nezenja. Bogami,prolazi i pedeseta a covek, kad takoostane sam, sve cesce razrnislja 0danima koji su pred njim, 0 neizvesnostikoja ga ocekuje. Dok je biomlad i zdrav, ni pomisljao nije 0tako necernu.Bio je to, pravi starovremenigospodin, brizljivo negovan, sa uvekglatko izbrijanim licem i uredno<strong>za</strong>cesljenorn kosom, ako mu na glavinije bio sesir. Sve do tada je imaozdrave bele zube i rado ih pokazivaou svom blagom osmehu. 0 strucnobiranom odelu i nacinu oblacenja dai ne govorimo. Imao covek i stila inekog obdarenog "smeka". Na ivicibrizno ispeglanih pantalona, muvase mogla "poseci". Cipele stalno uskladu sa bojom odela. Masuaobavezna.Radio je u opstinskorn sudu kaosudija i od gradana svoga gradicabio uva<strong>za</strong>van kao strog, ali ipravican covek. U svojoj kuci jeimao poslugu otkad zna <strong>za</strong> sebe.Cak i kad su mu roditelji bili zivi, ionda je bio neko ko je vodio brigu 0Prieam ti...SAMOTNJAKunutrasnjosti kuce. Jedno vreme jeto bilo kao nekakvo pomodarstvo,ali, eto, odr<strong>za</strong>lo se do njegovih dana.Njemu je sad pogotovo bilo potrebnoda neko vodi brigu 0 "zenskim"polsovima. Ustvari, sa poslugomnikad nije puno pricao. Tako sunavikli, da svako radi svoj posao iuvek su se dobro slagali. I da nijehteo, navikao se Joca na samotanzivot. A i <strong>za</strong>sto bi sad, mislio je, utim godinama, prilagodavao sebe isvoje vec ustaljene navike cudima iprohtevima neke druge osobe.Cernu da opterecuje zivot kad vecnije ucinio one sto je trebao jos umladim danima? Zivotario je dakle,tim svojim uobicajenim zivotom ijos uvek odavao utisakstarog gospodina.Prilikom setnji sa drugarimapo gradu, pri pozdravu nekome koim je dolazio u susret, kod Joce jejos prisutan onaj sad a vec <strong>za</strong>boravljeniblagonaklon uz skin uti sesir sglave.Ali, u polsednje vreme, strecnega ovde, <strong>za</strong>boli onde, zubi se rasklimatalii pozuteli iako nikad u zivotunije pusio. Sve cesce se pogledao uogledalo. Ne iz narcisoidnosti, negocisto da bi osmotrio i <strong>za</strong>paziopromene na svom lieu. Poceo je dauvida svu prolaznost zivota i odonog nekad <strong>za</strong>tegnutog i negovanoglica, sada je uvidao na njemusve vise bora i zbrckanosti, narocitooko ociju. Bas tu, ispod svojih lepihOCIJU, uvidao jeneke tamne "kese",a podvaljakmu se otpustio. Isay se i inaceizmenio. Dobioje dosta sala oko stomaka, malo sepogurio, hodao sve sitnijim i nesigurnijimkoracima.Svoje gospodsko i starinskodr<strong>za</strong>nje je nastojao da i dalje <strong>za</strong>drzi.Jednostavno, nije zeleo drugi daprimete da patio A njega je sve viseubijala i samoca, i ucmalost, anajvise, da nema kome da kaze staga tisti. Coveku je lakse dusi kad senekom "ispovedi" a on nema kome.Na lieu mu se videlo da svakimdanom sve vise zuti. Kopni coveknaocigled. Pored ostalih bolesti,patio je i od <strong>secer</strong>ne. Neki lekari murekli da je to nasledio od majke, alion je mislio da je <strong>secer</strong> dobio odjake hrane, jer je uvek voleo dobar<strong>za</strong>logaj. Posto je sada, vec nekolikogodina, morae da pazi i sta i kolikoda jede, da se uzdr<strong>za</strong>va od mnogocega, obecao je sebi samom da ce,kad oseti da mu se priblizi onaj"sudnji cas", tih dana jesti sve sta<strong>za</strong>zeli, da ce piti, pa i <strong>za</strong>paiiti cigaretu.I bilo je tako.Jednoga jutra, posluga ga jenasla mrtvog i samog u njegovojvelikoj kuci. Umro je tiho u pedesetosmoj godini, <strong>za</strong> prepunim stolom.Bilo je svega ...Specijalno nagradeni radovi sa literarnog konJrursa IK "Stubovi Jrulture "KAD BUDE PRONADEN LEK ZA DIJABETBSeka deca su srecna i <strong>za</strong>dovoljna,a neka nesrecna zbog rata, gladi ilibolesti. Ta deca cesto ostvarujusvoje zelje u snovima.I meni se dogodilo nesto sto bihda <strong>za</strong>boravim, ali sam naucila dazivim sa tim. Jos pamtim oktobarmesec, pocetak prvog razreda, zeljeda naucim da citam i da pisern i<strong>za</strong>brane da jedem slatkise. Cestoputa sam dosla u iskusenje da ukradembar malo cokolade, ali razum jegovorio "Ne!". Svoju nesrecu cestopretvaram u srecu bezeci u svetmaste.Jednog dana i<strong>za</strong>sla sam na ulicu.Neste je <strong>za</strong>svetlelo preda mnom. Bioje to neobican stapic, Uzela sam ga iotisla unutra. Poka<strong>za</strong>la sam stapicmami, ali ona nije obracala paznju.Otisla sam u svoju sobu. I dalje jejako svetlelo. Malo sam se uplasila,ali sam zelela da isprobam njegovumoc, Zamahnula sam stapicern iodjednom pred sobom ugledalapuno patuljaka. Jedan mi je gledaooci, drugi nos, a najmladi i najsladipatuljak <strong>za</strong>dr<strong>za</strong>o se na mompankreasu. Cackao je, cackao iodjednom je upalio carobnu lampu.Sva ta ugasena ostrvca pocela su darade. Odjednom se ispred menestvorio stocic pun slatkisa: krernica,keksica, sladoleda ... Mojoj sreci nijebilo kraja. Pitala sam se da Ii smemda uzmem neku od <strong>za</strong>branjenihposlastica. Kada sam krenula rukomda uzmem jedan sladoled, najmladi inajsladi patuljak rekao mi je da sestrpim. Poslusala sam. Posle sat vremena,patuljak je rekao da mogu dauzmem sladoled u koji je dodao nekicarobni sastojak. Sva srecna uzelasam sladoled. Ali, cim sam ga liznula,on se istopio.Sada sam ovde medu varna bezkrernica, sladoleda i keksica, ali sasnom da cu ih jednom probati i da cebiti pronaden lek <strong>za</strong> dijabetes.Kristina Sterijan illrazred,0. S. "Seve Meksimovic, Mramorak29