Osnove stomatoloških materijala - Stomatološki fakultet - Sveučilište ...

Osim o trajanju polimerizacijskog postupka na temperaturi ključanja vode, vrijednost
staklišta ovisi i o vrsti polimera, tako npr. kod poli (etil-metakrilata) inosi 65ºC, poli (propilmetakrilata)
35ºC, poli (butil-metakrilata) 20ºC. Ta okolnost treba biti poznata stomatologu,
tehničaru ali i pacijentu, kako bi znali da se proteza može smekšati i deformirati pri poliranju
proteze, odnosno uporabi vručih pića ili nekritičnom korištenju vruče vode za higijenu
proteze, pri poliranju proteze i dr. Međutim ova okolnost je pogodna, kada se žele koristiti
materijali za meko podlaganje, koji su na tjelesnoj temperaturi mekani (plastični).
12.2.6. Modificirani polimerni materijali
Akrilati su srazmjerno slabi i lomljivi materijali. Ipak, među svakodnevno
upotrebljavanima, bolji su kopolimeri i oni umreženi nego li homopolimeri, te akrilati s
razgranatim polimerskim lancima od onih linearne građe..
Međutim, svi ovi materijali imaju slabu zamornu čvrstoću i srazmjerno slabu udarnu
čvrstoću, stoga neprestano postoji potreba pronalaženja boljih i pristupačnijih materijala.
Udarna čvrstoća akrilatne smole može biti znatno poboljšana modifikacijom polimera
dodavanjem sastojaka koji ne ulaze u polimerizacijsku reakciju, kao npr. elastomera, koji
mogu absorbirati energiju udarca, pa tako spriječiti lom proteze. U tome smislu koriste se
kopolimeri akrilatnih smola i elastomera. Tipični primjeri takvog materijala su metilmetakrilat-butadin
ili metil-metakrilat-butadin-stiren kopolimeri. Iako ovi materijali
povećavaju udarnu čvrstoću i do deset puta, ovi polimeri nisu često korišteni, uglavnom zbog
visoke cijene. „Gumasta“ svojstva ovih materijala spriječavaju nastanak napuklina,
pokazujući tako visoki stupanj otpornosti na slom. Ipak, ovi su materijali slabije zamorne
čvrstoće, što vremenom, u kliničkim uvjetima, može dovesti do sloma proteze. U takvu vrstu
materijala spadaju i vinilni kopolimeri. Postoji nekoliko takvih proizvoda, od kojih neki
moraju biti kivetirani injekcionim postupkom. Jedan od proizvoda je kopolimer metil-
metakrilata i hidroksietil-metakrilata.
Ugradnja umjetnih vlakana visokog modula elastičnosti u bazu proteze, makar se neka
koriste i u drugim stomatološkim disciplinama, neprestano se razvija. Materijali vlakana su
sve bolje kvalitete i dostupniji su, no svi imaju stanovita ograničenja. Rani pokušaji ugradnje
staklenih vlakana u bazu proteze nisu se pokazali uspješnima. Krajevi vlakana su često virili
96