Osnove stomatoloških materijala - Stomatološki fakultet - Sveučilište ...

13. KERAMIKA U STOMATOLOŠKOJ PROTETICI
Ketij Mehulić
Razvojem stomatološke znanosti i struke u 20. je stoljeću pronađen niz novih
materijala i tehnika koje su unaprijedile klinički rad, pogotovo u fiksnoj protetici. Nadomjesci
koji su se prvotno rabili, kao što su potpuno kovinski, akrilatni i drugi, ubrzo su se pokazali
estetski neprihvatljivima. Akrilati, koji su se činili prikladnima za nadomjeske u prednjem
dijelu usne šupljine, u bočnom su dijelu pokazali loša svojstva (preveliku elastičnost, trošenje
pri funkciji, primljivost za meke naslage, promjenu boje u ustima prouzročenu upijanjem
oralne tekućine i sastojaka plaka itd.), što im je ograničilo primjenu.
U keramici je pronađena jedinstvena kombinacija potrebnih svojstava: biospojivost,
stabilnost i trajnost, te optička svojstva, kao što su refleksija, translucencija, prozirnost, koje
su je učinile prikladnom za brojne restaurativne postupke u kojima su se metal i akrilat
pokazali neodgovarajućima.
13.1. POVIJESNI PRIKAZ ZUBNE KERAMIKE
U 18. stoljeću, u Parizu, zubar Mouton izradio je prvu zlatnu krunicu. Kirurg-zubar
Bourdet, također u Parizu, prvi je objavio znanstvene rezultate istraživanja zlatne protezne
baze. U Berlinu Philipp Pfaff svjestan potrebe vjernog otiska i registracije čeljusti sa svim
pojednostima, istražuje gradiva, te prvi predlaže voštani otisak čeljusti, izlijevanje pozitiva u
gipsu. Tek krajem 18. stoljeća u Europi počinju istraživanja trajnih gradiva koji bi mogli
zamijeniti organske.
Ubrzo nakon Böttgerova pronalaska keramike, Fauchard je godine 1733. rastalio
glazuru na zlatni most i tako primijenio tehniku emajliranja u protetici. Godine 1774.
ljekarnik Duchateau, nezadovoljan svojim zubnim nadomjestkom, dao je za sebe ispeći zubnu
protezu u manufakturi za proizvodnju keramike. Međutim, primjena njegova otkrića kod
drugih pacijenata propala je, ali ne za dugo. Pariški zubar Nicolas Dubois de Chemant,
koristeći se receptom svoga prethodnika, godine 1788. objavljuje u Parizu disertaciju u kojoj
je opisao "mineralnu protezu koja se može modelirati prema otisku zubala, a da se ne moraju
102