Osnove stomatoloških materijala - Stomatološki fakultet - Sveučilište ...

dovoljna elastičnost za kakvu takvu primjenu. Napretkom biomehanike i saznanja o biološkim
reakcijama tkiva koje nastaju djelovanjem ortodontskih naprava postalo je jasno da materijali
moraju ispuniti i neke druge uvjete osim elastičnosti. Kasnije su zlatne legure zamijenjene
prvo čeličnim legurama koje su biokompatibilne, čvrste, elastične i kada je potrebno plastične.
Krom nikal čelične legure veći su dio ovog stoljeća bile osnovni materijal za izradu žica u
fiksnoj ortodonciji, ali kao što je spomenuto i prstena i bravica. Posljednjih dva desetljeća
uvedene su nikal-titanske legure, titan - molibden legure, a u najnovije vrijeme i
superelastične legure (martenzitične).
Karakteristike ortodontskih žica. Optimalna pomak zuba postiže se laganom,
kontinuiranom silom. Vrlo je zahtjevno konstruirati ortodontsku napravu koja djeluje
sustavom sila takvih karakteristika, da sile nisu niti prevelike niti da previše variraju.Važno je
da se tako lagane sile ne smanjuju prenaglo, bilo zbog karakteristika materijala, bilo zbog
pomaka zuba kojeg su izazvale.
Osobine žice koje se koriste u fiksnoj ortodonciji najčešće ovise o sastavu legure, iako
treba naglasiti i mogućnost da se s istom legurom mogu postići različita svojstva. U današnje
se vrijeme smatra da suvremena žica za primjenu u fiksnoj ortodonciji mora ispunjavati
slijedeća svojstva: visok modul elastičnosti, visok stupanj plastičnosti, biokompatibilnost, što
manje trenje između žice i žljeba bravice, mogućnost jednostavnog lemljenja i varenja.
Elastična svojstva nekog materijala definiraju se u uvjetima kada naprezanja i
deformacije u materijalu nastaju zbog vanjskog opterećenja.
U analizama ove vrste ortodonske se žice mogu promatrati kao grede fiksirane samo
na jednom kraju (konzola) ili poduprte na oba kraja. Najvažnija svojstva koja su kritična za
određivanje upotrebljivosti nekog materijala kao ortodontske žice su snaga, krutost/elastičnost
i domet.
Svako od njih može se definirati na dijagramu koji prikazuje odnos između
opterećenja i otklona (force-deflection) ili onom koji prikazuje odnos između naprezanja i
deformacije (stress-strain)
Tri su karakteristične točke koje definiraju svojstva materijala. Najkonzervativnija je
elastični limit, točka koja označava trenutak prvog uočljivog otklona (deformacije).
Praktičniji indikator je točka koja označava deformaciju od 0.1% (Yield strenght - YS).
Maksimalno opterećenje koje žica može podnijeti (ultimate tensile strenght), dosegnuto je
nakon određene trajne deformacije i veće je od YS. Ova karakteristika označava maksimalnu
silu koju žica može podnijeti, da bi i dalje djelovala kao opruga, što je klinički važno, osobito
261