Osnove stomatoloških materijala - Stomatološki fakultet - Sveučilište ...

vaditi postojeći zubi". Do početka 19. stoljeća cijela se proteza (baza i zubi) pekla iz jednoga
komada. Idući korak učinio je Giuseppangelo Fonzi, koji je godine 1808. opisao izradbu
pojedinačnih keramičkih zuba - "dents terro-metalliques". Zubi su imali platinsku kukicu
kojom su se mogli zalemiti za bazu (tzv. kramponski zubi). Međutim, i pored tih otkrića sve
do sredine 19. stoljeća upotrebljavala su se i dalje ljudska i životinjska gradiva, te tako
pronalazimo podatak iz 1820. godine kad pariški zubar Delabarre piše kako je rat donio
bogatu žetvu najljepših zuba koji čekaju svoje pacijente!
Kongres u Montrealu godine 1910. bitno je promijenio stajalište stomatologa o
žarišnoj infekciji i devitalizaciji zuba iz estetskih razloga. Naime, do toga doba problem
estetskog nadomjestka na prednjim zubima rješavao se samo devitalizacijom i izradom
krunice na kolčić. Prvi pokušaj izradbe krunice bez devitalizacije zuba uspio je Landu još
davne 1896., zahvaljujući Custerovom pronalasku električne peći dvije godine ranije. Ta se
krunica usavršavala iduća dva desetljeća. Europski su je stomatolozi upoznali tek godine
1925. godine na međunarodnom kongresu FDI-a u Philadelphiji, a na tlu Europe prvi ju je
1925. izradio Brill u Njemačkoj.
Weinsteinov patent 1963. godine i suradnja s tvornicama Vita (keramika) i Degussa
(legura) dovodi do široke primjene kovina u spoju s keramičkim materijalom. Velike razlike u
toplinskoj istezljivosti (TKR) kovine i keramike riješene su primjenom keramike na bazi
kalijeve glinice, pa se usavršavanjem tehnologije pečenja keramike na kovinu, kovinskokeramičke
konstrukcije danas smatraju standardnom tehnikom u fiksnoj protetici.
Zahtjevna tehnologija keramike za pečenje na kovinu bila je pozitivan pokretač
razvoja čitavog niza pomoćnih gradiva i aparata u zubnotehničkim laboratorijima (sadra,
modeli, voskovi, artikulatori, aparati za lijevanje) i prateće industrije, a posebno je utjecala na
razvoj slitina za kovinske konstrukcije koje su omogućavale i osiguravale siguran spoj tih
dvaju različitih gradiva.
Zubna keramika danas zauzima prvo mjesto kao estetski gradivni materijal u
stomatološkoj protetici, no bez kovinske podloge rješava samo nadoknadu sa samostalnim
krunicama, inlejima, onlejima, fasetama te mostovima kratkih raspona dok se za mostne
konstrukcije dužih raspona unatoč postojanju sustava ojačane keramike još uvijek koriste
sustavi metal-keramike.
103