Osnove stomatoloških materijala - Stomatološki fakultet - Sveučilište ...

17.1. POVIJESNI PREGLED
17. VOSKOVI
Ivo Baučić i Vlado Carek
Voskovi su složene organske supstance koje po osobinama i upotrebi sliče pčelinjem
vosku. U stomatologiji se koriste kombinacije prirodnih i sintetskih voskova, prirodnih i
sintetskih smola i drugi materijali, koji služe kao punila ili korigensi.
Iako je Kajus Plinius Secundus napisao da zube puni voskom, voskovi su se u
stomatologiji svrsishodnije počeli upotrebljavati početkom 18. stoljeća, prvenstveno za
otiskivanje.
Od kada je Philip Pfaff (1716. - 1780.), zubni liječnik Friedricha Velikoga, upotrijebio
pčelinji vosak kao otisni materijal za izradbu sadrenih modela pri izradbi proteza, vosak je
najavljen kao stomatološki materijal.
Od tada vosak se kao važan pomoćni stomatološki materijal upotrebljava u određenim
kliničkim i laboratorijskim fazama izradbe protetskih radova.
Otac moderne stomatologije, P. Fauchard, mostove od emajliranog bakrenog lima
fiksirao je zagrijanom otopinom pčelinjeg voska i terpentina, uz dodatak samljevenog bijelog
koralja. Opisuje se kako je ohlađena takva smjesa čvrsto fiksirala ondašnje mostove.
Postupak modeliranja i ulaganja voštanog objekta, kao i njegovo zamjenjivanje s
metalnom legurom tehnikom lijevanja, uveo je Ollendorf godine 1904.
Preiswerk je godine 1906. opisao krunicu s lijevanom griznom plohom. U vosku
izmodelirana grizna ploha stavljala se u dvodjelni kalup, izrađen od sipine kosti. Taj se kalup nije
smio zagrijavati jer bi izgorio, već je na drvenom ugljenu rastaljena zlatna legura silom teže
ispunila predviđene prostore.
Današnji način izlijevanja započeo je Taggarat godine 1907., pronalaskom aparata za
lijevanje, čija je pogonska snaga bio dušični oksid (N2O). U zatvorenome je kalupu izmodelirani
voštani inlay zamijenio zlatnom legurom.
139