Osnove stomatoloških materijala - Stomatološki fakultet - Sveučilište ...

16. MATERIJALI ZA ULAGANJE
Jasenka Živko Babić
Nastojanje da se zubni nadomjestak izradi iz metala vraća nas 2000 do 3000
godina unatrag. Dugo vremena metal se oblikovao bilo u čvrstom ili plastičnom stanju i
tako oblikovani dijelovi spajali su se savijanjem žice, zakivanjem ili lemljenjem.
Kasnije se javila potreba da se metal pokuša obraditi tehnikom lijevanja. Lijevanje je u
Kini bilo poznato još prije naše ere, dok se u Europi susreće tek u srednjem vijeku u
umjetnosti i obrtu.
Za struku važan razvoj tehnike lijevanja vezan je uz imena Ollendorfa (1904.) i
Taggarta (1907.) i stoji u uskoj vezi s razvojem aparata za lijevanje koji su tek tada
omogućavali siguran odljev.
Uvođenje tehnike lijevanja zahtjevalo je i primjenu specijalnih materijala za
ulaganje. Voštani se model obloži uložnim materijalom. Nakon stvrdnjavanja uložnog
materijala vosak se uklanja bez ostataka (postaje tekuć i djelomice izgara) a u prazan
prostor kivete ulijeva se metal.
Podjela materijala za ulaganje:
1. za lijevanje plemenitih legura
2. za lijevanje neplemenitih legura
3. za lemljenje
Prilagodljivost protetskog rada u ustima uvjet je ispunjenja njegove terapijske i
profilaktičke uloge. Nasuprot tome zahtjevu stoje različiti materijali, postupci i metode
obrade. Neminovne su promjene volumena koje nastaju tijekom termičke obrade
materijala, posebno tijekom hlađenja. Pritom se prvenstveno misli na kontrakciju
materijala za modeliranje (vosak, hladnopolimerizirajući polimerii) i kontrakciju metala.
Kontrakcija oba spomenuta materijala mora se kompenzirati uložnim materijalom.
132